Igrala se 31. minuta, već osam minuta Gorica je bila s igračem više, nakon što je isključen gostujući bek Markus Pavić, kad je stadion u Gorici – zanijemio. Ganac Regan Obeng zaljuljao je goričku obranu i odmjerenim udarcem pogodio za šokantih 1-0. Tu je počela prava noćna mora, koja je trajala, srećom, samo do 60. minuti. A onda je Gorica krenula… I natjerala nas da zaboravimo sve ono loše dvije trećine susreta. Bodovi su tu, i dalje traje lovu na Europu!
Punih sat vremena, gledajući iz perspektive navijača Gorice, trajala je nogometna agonija. Imala je Gorice dvije dobre situacije, branio je golman Čondrić pokušaje Matije Dvornekovića i Kristijana Lovrića, ali sve osim toga bilo je prilično loše. Indisponirani su bili svi, od prvog do zadnjeg, gledajući trenera Jakirovića kako sve to promatra uz teren, stekao se dojam da bi najradije zamijenio svih 11 igrača.
Ovako, promijenio je dvojicu. Već u 35. minuti ušao je Cherif Ndiaye umjesto Michala Maslowskog, a na poluvremenu je Musa Muhammed zamijenio neuobičajno slabog Gigija Mchedlishvilija. Nije previše pomoglo što se igre tiče, previše je tu i dalje bilo nepovezanosti, pogrešaka u dodavanjima, i na izmaku prvog sata igre činilo se da će se teško tu nešto promijeniti. Sve dok potez za povratak utakmicu nije povukao igrač od kojeg se to najmanje očekivalo.
Aleksandar Jovičić, stoper koji je praktički do posljednjeg trenutka bio upitan za nastup, driblingom se riješio napadača Istre Miereza, povukao u sredinu i dao odličnu loptu na desnu stranu. Primio ju je Dvorneković, oštro poslao pred gol, gdje ju je Zwolinski dotaknuo, a Cherif Ndiaye pospremio u mrežu. Uzdah olakšanja, uz pljesak, prolomio se tribinama goričkog stadiona, jer bilo je zaista teško biti navijač Gorice do tog trenutka…
A onda se, konačno, nešto okrenulo. Počelo se žustrije uklizavati, pojavio se malo drukčiji žar u igri Gorice, i odmah je bilo jasno da bi se tu moglo još svašta lijepoga događati. I dogodilo se. Deset minuta poslije, nakon ubacivanja iz slobodnog udarca s desne strane, netko je pucao iz gužve, lopta je završila na stativi, a onda ispred Matije Dvorenkovića. Nakon što je “zakuhao” prvi gol, sad je Nindža i sam zabio drugi, zaokruživši tako još jednu sjajnu partiju. I to doslovno, jer odmah nakon gola, u 70. minuti, izašao je iz igre i prepustio mjesto Martinu Šroleru.
I sad je, nakon sve te muke, preostalo dovršiti posao. Istra je konačno morala krenuti prema naprijed, a to je otvorilo prostor za Goričane. Prvo je Zwolinski zapucao jednu izvrsnu priliku, a onda se ispravio u 80. minuti. Lovrić je prošao po lijevoj strani i servirao mu loptu kao na pladnju, Poljak nije mogao ništa drugo osim zabiti svoj 14. gol u prvenstvu ove sezone.
Nastavak je uslijedio samo dvije minute poslije, kad je Gorica povela i 4-1, i to možda i najljepšim golom koji je zabila ove sezone. Desni bek Musa Muhammed, koji voli da ga se zove jednostavno Musa, opalio je s gotovo 30 metara, tamo zdesna, i gotovo zakucao loptu u suprotne rašlje! Brutalan gol za konačno i definitivno rješenje. Samo 22 minute nakon onog trenutka kad je Gorica konačno anulirala vodstvo Istre, u mreži gostiju bila su četiri gola, a u džepu tri boda.
Namučila se Gorica za te bodove, i sebe i navijače, ali na kraju priče najvažnije je da je do njih došla. Kako ispada, uzela ih je uvjerljivom pobjedom, no neće to zavarati trenera Jakirovića. Nakon što s njima proslavi važnu pobjedu, imat će što reći svojim igračima za onih prvih 60 minuta…