Povežite se s nama

HOTNEWS

Od Gorice do Čilea

Objavljeno

na

Igram u Dinamu, a tata kaže: ‘Kad budeš još malo bolji, možeš u Hajduk’

Obitelj Majić, porijeklom iz Vinjana Donjih u blizini Imotskog, došla je u Veliku Goricu 1987., a jedanaest godina poslije na svijet je stigao Igor Karlo, uspješan mladi sportaš koji ruši sve predrasude koje se vežu za nogometaše. Planira završiti fakultat, ne voli izlaske, u pristupu nogometu i životu želi biti što sličniji Ivici Oliću, a na utakmice odlazi direktno s mise.

On je naš dečko, odrastao na Podbrežnici, on je dijete HNK Gorice, velika nada Dinama, kažu i novi “plavi 9”, ali i hrvatski reprezentativac do 17 godina. On je Igor Karlo Majić, čovjek s dva imena.
– Svi me zovu Karlo, ovo Igor je onako, usput – sa smiješkom kaže nogometaš pred kojim bi morala biti lijepa budućnost.

Ne samo zato što je talentiran ili zato što ga hvale i legende poput Ivice Olića, nego zbog načina razmišljanja. Kad razgovate s njim, kad slušate rečenice koje tako lako teku, teško je povjerovati da ovaj momak ima samo 17 godina. Elokventan, inteligentan, iznimno pristojan i prizeman, Karlo ruši sve tabue o nogometašima koji su vam ikad pali na pamet.
Moj je cilj svojim načinom rada, trudom i poštenjem postati uzor djeci, mlađima od sebe. Kad doživim da neko dijete odjene moj dres i kaže da sam mu ja idol, da želi biti poput mene, ostvarit ću svoj san – kaže Majić, najmlađe dijete u obitelji koja broji do sedam.
Mama Biserka predvodi ženski dio kuće, u kojem su još i sestre Ivana (26), Anamarija (24) i Bernarda (22), a za nogometni dio života zaduženi su tata Ivan i brat, također Ivan (19). Karlo je najmlađi, a kroz nogomet je postao i najpoznatiji dio ove skladne obitelji.
Ja bih rekao da smo jedna moderna, složna obitelj u kojoj sve jako dobro funkcionira. Mama je oduvijek bila tu, oprala je moje kopačke valjda tisuću puta, i nikad niti jednom riječju ili gestom nije pokazala da joj je teško. Tata se brine o mojoj karijeru u punom smislu te riječi, on me vodi kroz sve ovo, a on i brat Ivan uz mene su bili i na SP-u u Čileu, ali i na drugim turnirima i prvenstvima. Cijeloj obitelji sam iznimno zahvalan na svemu i jedna od želja mi je da im to jednoga dana vratim barem dvostruko – istaknuo je Karlo.

Cico Grlić me u tajnosti pripremao za Svjetsko prvenstvo
Na razgovor za Reporter došao je u caffe bar “Oziris”, nakon obiteljskog druženja, a prije treninga. Tata i brat su bili tu kao podrška, kao i pri svakom njegovom nogometnom koraku. Iako, kafići mu inače nisu omiljen ambijent.
Izbjegavam ih zbog dima, puno mi je draže prošetati se, biti na zraku, možda otići na neki roštilj s prijateljima. Uostalom, dogovor s tatom je da nema izlazaka tijekom sezone, a i mama često kaže: ‘Noćni klubovi nisu mjesta gdje bi te ljudi trebali viđati’. Nije baš da nikad ne izađem, naravno da i to volim, ali vrlo rijetko – priča buduća nogometna zvijezda.

Počeo je u tadašnjem Radniku, bilo mu je samo sedam godina, s 14 je otišao u Dinamo, a sa 16 postao reprezentativac. Sve zasad nekako ide po planu, tata vodi brigu o svemu, a Karlo radi ono što najbolje zna – igra nogomet. Igrao ga je i na Svjetskom prvenstvu do 17 godina, bio je važan kotačić u momčadi u kojoj su bili Moro, Brekalo, Lovren, Soldo, Kalaica… Hrvatska je stigla do četvrtfinala, a skauti velikih europskih klubova sigurno su podcrtali i njegovo ime.
Šteta što nismo otišli još korak dalje, ali jednostavno je nestalo snage u utakmici protiv Malija. I Ivica Olić, koji je apsolutna legenda i čiji su mi savjeti od velikog značenja, zamjerio mi je što sam u toj utakmici odigrao slabije, ali puno sam se potrošio u utakmicama u skupini i jednostavno nije ostalo snage – prisjeća se Karlo.
Dok je trajalo SP u Čileu, dok su sve novine pisale o jednoj novoj sjajnoj generaciji, ljudima iz velikogoričkog nogometa teško je bilo ostati suzdržan. Na Igora Karla Majića svi su bili ponosni, jedan gorički dečko tako je rano otišao tako visoko, ali postoji i čovjek kojem je sve to značilo još više nego “običnim ljudima”.
Damir Grlić je bio moj prvi trener u Radniku, bio sa mnom i u Gorici, a u međuvremenu je za mene postao puno više od trenera, on mi je prijatelj, mentor, čovjek koji je uvijek uz mene, što god mi zatreba, savjet ili nešto drugo. Ma rekao bih da mi je on kao drugi otac – rekao je Karlo i otkrio jednu ekskluzivu:
Uoči SP-a u Čileu, koje je definitivno vrhunac moje dosadašnje karijere, s Cicom sam potajno radio individualno. Nitko to nije znao, ali on i ja smo se nalazili tu, na našem stadionu, i radili na nekim detaljima u igri. Hvala mu puno na tome i ovim putem, a hvala i mojoj HNK Gorici, koja mi je dopustila da koristim stadion.

Igor Karlo Majić

Football – Euro 2015 U17 – Quarterfinals – Belgium vs. Croatia – 15.05.2015 – Stadium Lazur Bourgas. Karlo Majic, Christophe Janssens.

U borbi plivanja i nogometa pobijedila je lopta
Damir Grlić, danas pomoćnik Damira Milinovića u stožeru prve momčadi, uzeo je Karla pod svoje kao dječaka od sedam godina i na neki ga je način čak i odgajao.
U to prvo vrijeme smo se zapravo igrali, trebalo je vidjeti tko od nas uopće ima afiniteta za nogomet, ali ubrzo je to krenulo i ozbiljnije. Kod Cice je svatko od nas imao svoju bilježnicu, u koju smo upisivali svoje dojmove, viđenja nogometa i svega što nam se događa, a ja posebno pamtim jednu situaciju. Suigrač mi nije dodao loptu u situaciji kad je trebao, pa sam mu u idućem napadu ja uzvratio istom mjerom. Cico me pitao zašto, ja sam mu objasnio, ali nisam se spasio. U bilježnicu sam morao na tri stranice ispisati samo jednu rečenicu: ‘Dodajem loptu igraču kad je u boljoj poziciji’. Tu odgojnu metodu nikad neću zaboraviti, ali sve to mi je puno i pomoglo u sljedećim godinama – priča Karlo.
U Dinamo se preselio s 14 godina, iako su pozivi iz Maksimira stizali i dvije godine prije toga.
Dvije godine sam odigrao odlično na turnirima u Medulinu, prve godine bio sam najbolji igrač, druge najbolji strijelac, i Dinamo je baš zapeo. Zvao me Igor Cvitanović, a meni kao mladom napadaču puno je značilo što je jedan takav sjajan napadač prepoznao kao kvalitetu. No čekali smo pravi trenutak i kad sam navršio 14 procijenili smo da je idealno vrijeme za odlazak u Maksimir. Prvo sam razgovarao s trenerom Grlićem i on mi je rekao: ‘Ako je to tvoja odluka, ako misliš da je ispravna, idi’. Otišao sam i zasad sve ide jako dobro, zaista mogu biti zadovoljan kako se cijela ta priča razvija – ističe Majić.
Teško je predvidjeti što budućnost nosi, velika je to lutrija čak i uz izniman talent i upornost, što svakako krasi junaka ove naše priče, a pogled u prošlost kaže da je Karlo mogao završiti i bitno drukčije. Malo je nedostajalo da, umjesto na travnjaku, završi u bazenu.
Plivanje je moja velika ljubav, kao dijete sam usporedno trenirao plivanje i nogomet, ali kad se trebalo odlučiti za jedno od toga, nogomet je pobijedio. Da je malo više vremena, i danas bih išao na plivanje barem dvaput tjedno, no teško je to sve uskladiti.

Hajduk? Možda jednog dana, zašto ne…
No nije to i jedino što je teško uskladiti. Ima Karlo i jedan obiteljski “problem”. Naime, tata Ivan je veliki hajdukovac, cijela obitelj zapravo, a on je u Dinamu. Sudar svjetova? Svađe? Trzavice? Ne, ništa od toga, Majići imaju svoj način rješavanja takvih situacija.
To rješavamo tako da mi je tata rekao: ‘Sine, kad budeš još malo bolji, kad zaslužiš, onda možeš u Hajduk’ – sa smiješkom kaže Karlo, a smije se na tu svoju rečenicu i tata Ivan, namiguje, kao da se stvarno nada je to moguće. Već sljedeća rečenica otkriva da to i nije daleko od istine…
Iskreno, iako igram za Dinamo i moj klub mi je najvažniji, i ja za sebe mogu reći da sam djelomično hajdukovac! Znate, moji su iz Vinjana Donjih, iz Imotske krajine, ne znam baš kako bih došao ‘dolje’ i rekao da sam Dinamovac – smije se opet “plavi 9” pa nastavlja:
Ja jednog dana u Hajduku? Ništa nije nemoguće. Najvažnije mi je svakoga dana raditi, trenirati, boriti se i napredovati, dati sve što mogu za taj cilj. E sad, hoće li to biti u Dinamu, Hajduku ili u nekom trećem klubu, manje mi je važno. U ovom trenutku je Dinamo vrh kad je riječ o hrvatskom nogometu, sve je idealno, ali nikad se ne zna što budućnost nosi, zato ostavljam sve opcije otvorenima.
Nastavi li putem koji je krenuo, realnije od odlaska u Hajduk moglo bi biti ostvarenje njegova drugog sna, koji u ovom trenutku možda zvuči megalomanski, ali ovaj mali misli ozbiljno…
Oduvijek mi je pojam Real Madrid. Odigrati jednu utakmicu na Santiago Bernabeuu, pa makar i za neki drugi klub, protiv Reala, bilo bi zaista ostvarenje sna. Je, taj klub je velika, velika ljubav još od malena i to je neki moj konačan cilj, ali gdje sam ja još od toga… Uvijek idem korak po korak, iz dana u dan, tako ću i nastaviti, vidjet ćemo gdje će me to odvesti – kazao je Karlo.
Iz svoje Velike Gorice nikad nije ni pomislio otići, u krugu svoje velike, sretne i brojne obitelji najbolje se osjeća, a od obiteljskog doma lakše je doći i do stadiona na kojem je krenula njegova nogometna priča. HNK Gorica je ostala ljubav, dio života.
Kad god mogu, dođem na utakmicu Gorice, a kad ne mogu zbog obaveza, uvijek se informiram, znam kako su odigrali, tko je igrao, što se događalo… Istinski se veselim svakom uspjehu Gorice, veliki sam navijač i zaista bih volio da konačno uđe u prvu ligu, jer to ovaj klub zaslužuje. Sjajno je posložen, izbacuje velik broj mladih igrača, čak i za druge klubove, ali u svakom slučaju Gorica to zaslužuje – vjeruje Karlo, kojeg smo doveli i u jednu hipotetsku situaciju iz budućnosti.

Gol mojoj Gorici ne bih mogao slaviti
Dakle, Igor Karlo Majić u toj priči više nije junior, napadač je prve momčadi Dinama, i s “modrima” dolazi na gostovanje u Veliku Goricu. Emocije bi tu sigurno radile, Karlo je takav tip.
Znam samo da ne bih slavio gol da ga zabijem – obećao je Karlo i nastavio:  – Igrao sam ovog ljeta na turniru u Gorici i osjećao sam se fenomenalno. Kad nakon nekog vremena opet dođeš na terene koje doživljavaš svojima, u tako dobro poznate svlačionice, među prijatelje, ljude iz kluba koji su me toliko zadužili, osjećaj je odličan. I, da, bio bih jako sretan da ponovno to doživim, da dođem i s nekim drugim klubom na ovaj stadion, pozdravim ljude koji su mi svakoga dana podrška, koji su uz mene čak i kad me sretnu na ulici, u prolazu. Volio bih dokazati im svima da su bili u pravu kad su me podržavali.

Jedna od najvećih navijačica mu je razrednica u velikogoričkoj Ekonomskoj školi. Podrška je i ravnateljica, ali profesorica Gordana Svekrić je ostavila snažan dojam na Karla.
Da nije bilo nje, vjerojatno bih se morao ispisati iz redovne škole i upisati dopisnu. Da je bilo tako, izgubio bih ove prijatelje izvan nogometa, a to mi je jako važan segment života. Puno su mi u školi izlazili u susret, olakšavali sve ovo, a razrednica prati i utakmice, sve gleda, veseli se svakom mome golu… Preostalo mi je još ovo drugo polugodište i bit ću gotov, a ona je zaista puno pomogla da sve prođe bezbolno – zahvalan je napadač Dinama.
Škola je cijelo ovo vrijeme nekako u drugom planu, no Karlo ne želi na ovome stati.
Fakultet mi je velika želja, ali mislim da će to morati pričekati. Ne, nisam za štrebanje, sjedenje uz knjige i nekakve uredske poslove, tu više mislim na sport. Volio bih jednoga dana biti trener ili profesor tjelesnog, mislim da bih u tim poslovima baš uživao. Već sad, sa 17, upijam sve što treneri rade i govore, od svakoga se može nešto naučiti, a tu bih posebno istaknuo Deana Klafurića, našeg Velikogoričanina koji me trenirao u Dinamu – naglasio je Karlo.

Sličan Mandžukiću, a divi se Ivici Oliću
Samo u godini koja je na izmaku, igrao je nogomet u Čileu i Koreji, sudarao se s vršnjacima iz Bayerna, Arsenala i Olympiakosa, doživio puno toga lijepoga, ali Igor Karlo Majić neće niti u jednom trenutku poletjeti. On požuruje oca i brata kad treba krenuti na trening, radi individualno, ne štedi se ni sekunde u želji da uspije. I jako je dobro svjestan da je pred njim još dug, težak i dalek put.
Želim uspjeti zahvaljujući svome radu, to je misao koja me cijelo vrijeme vodi. Imam sreću da drugi ulažu u mene, da vide nešto u meni, ali zato i osjećam dodatnu odgovornost da napravim sve što je u mojoj moći da opravdam to povjerenje. Rekao sam već, lijepo je kad se netko divi kako igraš nogomet, ali ja želim biti uzor djeci u smislu da shvate koliko je važno raditi na sebi, boriti se i vjerovati. Zato se, recimo, toliko divim Ivici Oliću, on je jako dobar primjer onoga što želim biti jednoga dana – priča Karlo, no kad se priča okrene na usporedbe njega i najboljih napadača današnjice, spomenut će drugog hrvatskog reprezentativca.
Teško je opisivati samog sebe, ali rekao bih da sam po stilu igre najsličniji Mandžukiću. Puno radim za momčad, puno trčim, volim igrati ‘jedan na jedan’, nadigravati se, ali više od svega volim pobjeđivati. Zato i nisam sklon, primjerice, španjolskom nogometu, jer ondje je najvažnije zabaviti publiku. Puno mi se više sviđa njemački pristup, oni uvijek idu na pobjedu, po gol, u napad. To je i moj stil nogometa.
Nekakav ideal kojem stremi ipak nije Mandžukić nego Zlatan Ibrahimović ili Luis Suarez, to su dva omiljena igrača, a naravno da se ne može zaobići ni Lea Messija.
Realovac sam i griješim dušu kad to kažem, ali Messi je bolji od Ronalda. Taj dar od Boga koji on ima je neponovljiv, njegov nogomet je nešto čudesno – kaže Karlo.

Neke ciljeve u životu već je dostigao, mnogi su još pred njim, a najvažnije od svega ipak su – kockice. Priča se opet vraća na reprezentaciju, za koju je debitirao prije nepune dvije godine.
Kad sam dobio prvi poziv u reprezentaciju, tresao sam se od sreće. Pamtim da sam debitirao protiv Kuvajta, imao sam broj 22, što znači da sam bio zadnji igrač te momčadi. No ušao u drugom poluvremenu, odigrao sjajno i ostao tu. Nisam uspio zabiti, pogodio sam valjda sve stative koje sam mogao, ali asistirao sam i ostavio jako dobar dojam – prisjeća se Karlo pa opisuje osjećaj kad krene himna, kad odjeneš hrvatski dres…
Ne znam kako je drugima, ali ja kad čujem himnu, kad utakmica treba početi, kad znam da se borim za Hrvatsku, uvijek imam poseban osjećaj. Jer tu više ne igraš samo za sebe, za klub, tu igraš za 4,5 milijuna ljudi, za sve oni koje možeš razveseliti golom, dobrim potezom. Igraš i za sve one koji će te gledati i poželjeti biti na tvome mjestu, za sve one koje ćeš motivirati onime što pokažeš. Sjećam se kako sam kao dječak skupljao lopte na nekakvom turniru mladih reprezentacije i od tad sam sanjao da budem na mjestu tih igrača. Želim da i mene mlađi tako gledaju, da ih usmjerim svojim radom, ponašanjem i igrom – priča ovaj, upozorili smo već, sasvim netipičan nogometaš.

Dokaz da se može do vrha i preko našega kluba
Svoj mir pronalazi u druženjima s obitelji i najbližim prijateljima, spomenut će trojicu od njih.
Tolić, Sučić i Vugla! To su dečki koji dijele moju životnu filozofiju, slični smo po interesima, na njih trojicu u svakom se trenutku mogu osloniti. Volim i sjediti u ‘Cosanostri’, kvartovskom kafiću u kojem se najbolje osjećam, u kojem poznajem sve ljude, tu se najbolje osjećam – završava svoju priču Igor Karlo Majić, dečko s dva imena i barem tisuću snova.
Jedan od njih bio je nogometno prerasti Goricu i otići do samog vrha, a u tome je vrlo rano uspio. I dokazao da je ovaj klub jako dobar izbor za svakog mladog igrača koji ima najviše moguće ambicije. Ako si, naravno, tip kao što je Karlo. Uporan, vrijedan, predan i do kraja pošten. Bude li samo malo sreće, a nju ovaj dečko zaslužuje, čini se da je nemoguće da ovaj dečko ne napravi sjajnu karijeru. E, tek ćemo onda biti ponosni na jednog našeg klinca koji je korak po korak, počevši od goričkih livada i igrališta, izgradio veliko ime. Pa ćemo ponovno, kad prođe nešto godina, sjesti u neki od goričkih kafića i ispričati priču o frajeru koji je došao do, recimo, Real Madrida. Ili Hajduka, može i to, barem bi tata bio sretan.

Cijeli tekst pročitajte u Reporteru od prosinca….

HOTNEWS

Trener Kova i “projekt Lojen”: Čudo od djeteta iz Gorice već prate velikani…

Lovro Lojen tek je navršio 15 godina, reprezentativac, najtalentiraniji golman u svom uzrastu, a sa zagrebačke Pešćenice u HNK Goricu je došao prošlog ljeta, kao pionir. Ovog ljeta, pak, u Goricu se vratio trener golmana Leonard Kovačić…

Objavljeno

na

Objavio/la

Leonard Kovačić vraća se u Nogometnu školu HNK Gorica! Nakon iskustva u GNK Dinamo, preuzima ulogu koordinatora škole vratara i trenera vratara U19. Sigurni smo da će vojim iskustvom, stručnim pristupom i predanošću dodatno osnažiti rad s mladim vratarima i doprinijeti daljnjem razvoju Škole, ponosno su iz HNK Gorice objavili sredinom srpnja.

U Dinamo je Kova, kako ga zovu, i otišao iz Gorice, a svojim je radom privukao veliku pozornost u stručnim krugovima. I na Instagramu je aktivan, a poslu je maksimalno posvećen. Rijetkost je vidjeti takvu želju za radom i za dokazivanjem, koja doslovno izvire iz svake geste.

– Dinamo je emocija, moj klub od malih nogu, tamo sam stekao iskustvo koje ću uvijek nositi sa sobom. No Gorica je moj drugi dom, mjesto gdje me ljudi cijene i žele. To je za mene ogromna stvar, jer ovdje imam priliku raditi projekte koji me motiviraju. Moj povratak nije samo emotivna, nego i profesionalna odluka, budući da vidim priliku da napravimo iskorak i ostavimo trag – priča nam Kova i nastavlja:

– Želim implementirati modernu metodologiju rada s pokazateljima rezultata i kroz to razvijati mlade vratarske talente, među kojima je i jedan koji već sad odskače u hrvatskim okvirima, a to je Lovro Lojen.

E, tu smo dakle! Vratio se dečko iz Kašine, 34-godišnjak, u Goricu kako bi radio sa svim mladim vratarima, ali upravo je 15-godišnji Lojen možda i glavni razlog. Gorica je, naime, iz HAŠK-a prošlog ljeta dovela vratara koji je reprezentativac u svom uzrastu, i to neupitni, a sve procjene kažu da su mu limiti u ovom trenutku – neslućeno visoki! Ovdje govorimo o klincu koji nije samo budućnost Gorice, nego potencijalo i hrvatskog nogometa, zašto ne i hrvatske reprezentacije.

– Lovro je poseban zbog svoje tehničke i fizičke dominacije. Ima visinu, eksplozivnost, odličan rad nogu i refleks. Dominantan je na golu, kako na visokim loptama, tako i u samom branjenju gola, ali ono što ga zaista izdvaja je mentalitet. On je toliko radan i posvećen tome da svaki trening pokazuje želju za napretkom i usvajanjem novih stvari… Ta kombinacija talenta, radne etike i dominacija na golu daje nam sigurnost da uz pravi proces može dosegnuti vrhunski nivo – govori trener Kova.

Mladi golman koji je 27. srpnja navršio tek 15 godina pripada generaciji mlađih kadeta, ali već je prošle sezone branio u kadetskom HNL-u, s i po dvije godine starijim igračima na terenu.

– Izdvaja ga ta fizička dominacija, ali i potpuni nedostatak straha. Što kroz izlaske na visoke lopte, što kroz situacije jedan na jedan. Ima prirodnu sigurnost na golu, a uz to je jako važno da je posvećen radu i napretku. Njegov karakter je fantastičan, jako je pristojan dečko, discipliniran i spreman slušati. Spoj takvih fizičkih predispozicija i mentaliteta koji traži razvoj zaista je rijetkost – oduševljen je trener Kovačić.

U nogometnim krugovima Lovro Lojen nije nikakva tajna, veliki klubovi prate ga i znaju što može, a uslijed svega toga pojavljuje se i interes iz velikih europskih klubova… I oni prepoznaju potencijal za velike stvari.

– Lovro ima potencijal za najveći nivo, ali to uvijek ovisi o procesu i radu. Njegovi fizički i tehnički kapaciteti otvaraju mu vrata vrhunskog nogometa, no ono što me posebno veseli je njegov mentalitet. Nema straha, stalno želi napredovati i spreman je uložiti sve u svoj razvoj. Limiti? Iskreno, trenutačno ih ne vidim ako nastavi ovim putem. Naša je uloga da mu omogućimo pravi put i kvalitetan proces – kazao je trener Kovačić pa otkrio to će se sve događati tijekom tog procesa:

– U planu i programu rada s njim je individualni rad, odnosno vratarska kretanja i bacanja te mehanika pokreta u vratarskoj izvedbi, zatim grupni i momčadski rad, koji uključuje situacijsko prepoznavanje i djelovanje, kao i integracija u momčad kroz svih pet faza nogometne igre, uključujući branjenje gola, otvaranje igre i branjenje prostora. Tu je i kondicijski dio programa, kroz koji želimo optimizirati fizičke sposobnosti uz praćenje i djelovanje kondicijske struke.

A on sam sve 15-godišnji Lovro podnosi lako i jednostavno, sa smiješkom. I s najvećim mogućim angažmanom u svakom, ali baš svakom trenutku svakog treninga.

– Super mi je ovdje u Gorici. Tu imam i odlične trener, i odličnu momčad, a imam i sve potrebno za moj vratarski razvoj. Važno je što imam priliku braniti za starije generacije, dobiti tu vrstu boljeg podražaja – govori Lovro Lojen, koji se u Turopolje preselio iz rodne Republike Pešćenice.

– Da, s Pešćenice sam, u HAŠK-u sam krenuo i odmah sam želio biti golman, već s devet godina. Uvijek mi se sviđalo kako golmani lete, padaju, spašavaju… – objavšnjava Lovro i dodaje:

– Omiljeni vratari su mi Maignan i Donnarumma, na kojeg kažu da malo podsjećam stilom. Najdraži klub je, naravno, Milan…

Neka i završi u tim visinama, na dobrom je putu…

Nastavite čitati

Crna kronika

Poznat uzrok požara u Sopu Bukevskom

Požar se dogodio u nedjelju u ranim jutarnjim satima

Objavljeno

na

Objavio/la

Policijska uprava zagrebačka danas je objavila detalje požara koji se dogodio u nedjelju 27. srpnja  u ranim jutarnjim satima u naselju Sop Bukevski u kojem su samohrani otac i malo dijete ostali bez doma.

– Obavljenim očevidom utvrđeno je da je požar najvjerojatnije izbio uslijed kvara na električnim instalacijama zamrzivača. – javljaju iz PUZ-a.

Požar je ugašen brzom intervencijom vatrogasaca, a na sreću ozlijeđenih osoba nije bilo.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Utakmice 06. kola 5.MNL VG Sjever kao dio dvodnevne proslave Dana Velike Mlake

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmice 06. kola 5.Malonogometne lige VG Sjever biti će dio dvodnevne proslave Dana Velike Mlake (26.-27. srpnja 2025.).

Velika Gorica, 25.07.2025. Najava 06. kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr

”Vijeće Mjesnog odbora Velika Mlaka poziva sve vas da u čim većem broju dođete na ŠRC Jure Mihalj – Đuro, 26.07.2025. od 18:30 i da se svi skupa podružimo i proveselimo povodom blagdana Svete Ane i Dana našeg mjesta Velike Mlake.”

Galerija fotografija

5.Malonogometna liga VG Sjever 2025., 06. kolo

Raspored 06. kola (Velika Mlaka, subota, 26.07.2025.): 18:30 Obrezina – Šćitarjevo, 19:10 Kurilovec – Petrovina, 19:50 Rakarje – Pleso, 20:30 Gradići – Mičevec, 21:10 Velika Mlaka – Kosnica,

Rezultati 05. kola (Pleso, subota, 19.07.2025.): Pleso – Kosnica 2:2, Velika Mlaka – Kurilovec 2:0 (J.Marić, S.Vidović), Rakarje – Obrezina 2:1, Mičevec – Šćitarjevo 1:3 (L. Celčić /A.Smajić, Š.Matić, M.Šorša), Gradići – Petrovina 4:2.

Redoslijed: 1. Šćitarjevo 13 (5 4 1 0 18:3), 2. Kurilovec 10 (5 3 1 1 12:5), 3. Velika Mlaka 10 (5 3 1 1 11:4), 4. Obrezina 9 (5 3 0 2 13:10), 5. Rakarje 7 (5 2 1 2 8:8), 6. Pleso 7 (5 2 1 2 8:12), 7. Petrovina 6 (5 2 0 3 9:10), 8. Gradići 6 (5 2 0 3 9:13), 9. Mičevec 3 (5 1 0 4 5:9), 10. Kosnica 1 (5 0 1 4 3:22).

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Šljeminho u lovu na goričke talente – s 8-godišnjakom snimio Ludog kuhara

Franjo je najmlađi reper u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu!

Objavljeno

na

(Foto: Privatni album, tekst: Gianna Kotroman)

Karlo Milinković, kojem je u javnosti poznatije umjetničko ime Šljeminho, velikogorički je raper koji nas oduševljava satiričkim stihovima, a nedavno je u svojem studiju imao „pojačanje“.

Osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki, učenik OŠ Eugena Kumičića, koji glazbenika zna od kad zna za sebe, predložio je suradnju na novoj pjesmi „Ludi kuhar“, a Šljeminhu nije trebalo dvaput reći…

– Frenki i ja smo familija a svakodnevno, na putu do škole, prolazi pored mog kafića u Velikoj Gorici kada si malo pospikamo i dotaknemo se i poslovnih tema. Tako mi je predložio da zajedno snimimo pjesmu, što sam objeručke prihvatio. Tekst pjesme prati kuhara u restoranu, koji mukotrpno radi a ja se ljutim na njega i tjeram ga da radi još više. Suradnja je bila zabavna, Frenki je ritmički polovio sve brzo, ima dara i postao je najmlađim reperom u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu. Bilo je fantastično raditi s njim! – rekao nam je Šljeminho uz nadu da će se publici pjesma svidjeti.

S Frenkijem, kaže, očekuje i nastavak suradnje, a tome se veseli i mladi Velikogoričanin.

– Karlo mi je bio veliku uzor i sad kad smo snimili pjesmu očekujem koncert na Hipodromu za 10 godina! – našalio se simpatični osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki i ispričao anegdotu o tekstu pjesme „Ludi kuhar“.

–Ja sam najprije napisao tekst i dao Karlu, ali on ga je izgubio, pa je morao napisati novi tekst. Ali, jako mi je bilo zabavno snimati pjesmu, nagutao sam se usput i soka, i ispala je super. Jako sam ponosan – ispričao je Frenki, a mama Maja još je nadodala da ga kroz život vodi upornost, kao i kod nastanka ove pjesme.

– Ono što zamisli, to i ostvari. Oduvijek je govorio da će biti pjevač ili bankomat! – misli da ako radiš u kutiji od bankomata,  svaki dan brojiš novce i pun si para, ali mislim da mu je ovo s pjevačem ipak pametnija ideja. Znači, Karla je obilazio stalno, na putu do škole, do pekare…odnio mu je test pjesme na nekakvoj kuverti i ispostavilo se na kraju da su odličan glazbeni par. Inače, Karlo je sin od moje sestrične tako da sve ostaje u familiji – ispričala je Maja Đuričić, ponosna mama najmlađeg hrvatskog repera.

Tako je gorička glazbena scena od ovog ljeta bogatija za novu nadu repa, a evo što su to Šljeminho i Frenki skuhali:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ačkar obišao 1,2 milijuna eura vrijedne radove na Gradskom stadionu

Grad i HNK Gorica podijelili financiranje 50:50

Objavljeno

na

Objavio/la

Veliki infrastrukturni radovi na travnjaku velikogoričkog Gradskog stadiona napreduju punom parom.

Gotovo 4 desetljeća star travnjak otišao je u povijest, a zamijenit će ga novi i to kroz dvije faze radova.

Prva faza obuhvaća pripremne radove terena sa drenažom vrijedne oko 600 tisuća eura koje financira Grad Velika Gorica putem Ustanove za upravljanje sportskim objektima.

Druga faza je postavljanje grijanja i samog travnjaka, a radove vrijedne također oko 600 tisuća eura financira HNK Gorica uz pomoć Hrvatskog nogometnog saveza i Zagrebačke županije.

– Nakon 38 godina Gradski stadion u Velikoj Gorici dobit će novi travnjak čime će se osigurati vrhunski uvjeti za trening i natjecanja, kako za prvoligaša HNK Goricu, tako i za mlađe kategorije, te brojne sportske klubove i udruge koje koriste stadion – poručio je  gradonačelnik Krešimir Ačkar prilikom obilaska gradilišta.

Prema najavama i dinamici radova travnjak će biti završen u drugoj polovici kolovoza, dok će na njemu prva utakmica biti odigrana 20. rujna.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno