Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?

8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Plesni klub Barbara je na nedavno održanom Državnom prvenstvu mažoret timova u organizaciji HUMT-a (Hrvatska udruga mažoret timova) u Sisku osvojila dvostruki naslov u Kupu Hrvatske: pobijedila je u konkurenciji juniorki odnosno kadetkinja. Jedna od trenerica koje su zaslužne za taj uspjeh je i Tara Radić, Splićanka, koja je kao seniorka postala članicom PK Barbara u listopadu 2021. godine.

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Došla je na studij u Zagreb i priključila se Barbaricama. Nakon dvije godine u klubu je položila ispite za trenericu djece i kadetkinja. Vrijedna i tiha ispunjavala je klupske obveze bez pogovora, a kao seniorka natjecala se u kategorijama solo, duo trio, mini formacije i velike formacije. Bila je uspješna o čemu svjedoče osvojene medalje na mnogim mažoret natjecanjima.

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Tara je ove 2026. godine uspješno okončala studij i vraća se u Split, radit će u svojoj struci i pomagati roditeljima u turističkoj djelatnosti. Kompletan klub se na zatvaranju prvenstva u Sisku oprostio od omiljene trenerice darovima i tortama, bilo je i suza. Naravno, oproštaj je upriličen i na ‘domaćem terenu’ s njenim kadetkinjama.

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Sisak, Velika Gorica, svibanj 2026. Plesni klub Barbara – oproštaj Tare Radić. Foto: David Jolić/cityportal.hr, PK Barbara

Plesni klub Barbara pokazao je razumljivi respekt prema Tari Radić i naglasio: ”uzorna seniorka i trenerica, prijateljica, izuzetna i odgovorna suradnica”.

Galerija fotografija

Konferencija Learn4Green održana je danas (ponedjeljak, 01.06.2026., početak 15 sati) u prostoru Veleučilišta Velika Gorica i označila je završnicu trogodišnjeg Erasmus+ projekta u kojem su sudjelovala četiri fakulteta iz četiri europske zemlje – Belgije, Portugala, Estonije i Hrvatske. Uz Veleučilište Veliku Goricu, partneri na projektu bili su Brussels Brabant University College iz Belgije, Tartu Health Care College iz Estonije te Polytechnic University of Coimbra iz Portugala.

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon održanih ciklusa nastave u Estoniji i Portugalu, posljednji ciklus nastave u sklopu projekta održan je krajem veljače i početkom ožujka na Brussels Brabant University Collegeu u Bruxellesu.

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Uz online nastavu i nastavu uživo u partnerskim državama, projekt je uključivao i terensku nastavu kroz posjete renomiranim tvrtkama iz područja zaštite okoliša, kao i upoznavanje prirodnih i kulturnih znamenitosti europskih zemalja, sudionica projekta. Tijekom posljednjeg desetodnevnog boravka u Bruxellesu naši su studenti, zajedno sa svojim profesorima, posjetili i Europski parlament te dodatno obogatili svoja znanja i iskustva.

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Projekt Learn4Green usmjeren je na razvoj multidisciplinarnih modula iz područja zaštite okoliša i održivosti koji će se izvoditi online. Moduli će biti integrirani u prijediplomske studijske programe partnerskih institucija, a moći će se pohađati i samostalno u okviru cjeloživotnog obrazovanja.

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Koordinator projekta, vrijednog 250.000 eura, je Brussels Brabant University College, dok je Veleučilište Velika Gorica svojim bogatim iskustvom u upravljanju kriznim situacijama dalo značajan doprinos pripremi i provedbi projekta.

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jučer su na našem Veleučilištu ljubazno dočekani dragi gosti – profesori iz Portugala, Estonije i Belgije, kao i studenti VVG-a te strani studenti koji će konferenciju pratiti online. Na konferenciji je sudjelovalo i oko 40 studenata koji su došli u Veliku Goricu u sklopu Blended Intensive Programmea (BIP), koji naše Veleučilište organizira u okviru Međunarodne konferencije Dani kriznog upravljanja.

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2026. Projekt ‘Learn4Green’ – završna konferencija na Veleučilištu Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na projektu je od 2024. godine sudjelovalo oko 120 studenata iz četiri zemlje i desetak profesora. Nastavu su izvodile prof. dr. sc. Sanja Kalambura, ujedno i koordinatorica projekta za Hrvatsku, dr. sc. Ana Mirenić i dr. sc. Vedrana Dujmić Čemerin. U provedbi projekta sudjelovali su i dr. sc. Nikola Bakarić, Erasmus koordinator VVG-a, dr. sc. Marko Toth te Kristina Perišić, koji su, uz ostale sudionike, bili uključeni u evaluaciju projekta.  (Tekst: Veleučilište Velika Gorica)

Galerija fotografija

Na međunarodnom judo turniru “Gyor HUN Judo Hopes Tournament 2026” u mađarskom Győru, nastupio je i velikogorički Judo klub Pinky.

Najbolji rezultat ostvario je Damjan Radmanić, koji je stigao do 1. mjesta u svojoj kategoriji.

Na turniru su nastupili i njegovi klupski kolege Ivan Pereković i Lucija Baković, međutim ovog puta su ostali bez plasmana.

Razgovarala: Gianna Kotroman

Dok su druga djeca maštala o nekim drugim zanimanjima, Kristina Mlinarić već je u šestom razredu osnovne škole znala da želi postati pilotkinja. Odrasla je u Velikoj Gorici, u Kolodvorskoj ulici, nedaleko od Zračne luke Zagreb, a prizori aviona koji slijeću na Pleso odredili su njezin životni put.

Danas je jedina kapetanica u Hrvatskoj, a u emisiji “Hrabre žene” kod voditeljice Gianne govorila je o tome koliko je težak put do kokpita, koliko košta školovanje, ali i o izazovima koje nosi posao u kojem nema puno prostora za pogreške.

“Piloti trebaju imati određene predispozicije, psihofizičke sposobnosti koje neće biti narušene jedni duže vrijeme, stoga sam odradila liječnički pregled. Upisuje se jako malo kvota, jedno 15-ak ljudi, a čak i ne završe svi”, govori Kristina.

Dodaje kako je danas put do pilotske dozvole puno skuplji nego kada je ona studirala. Nekad se dio školovanja financirao uz potporu države, dok danas roditelji sami moraju pokriti troškove.

“Ja sam imala veliki benefit jer se onda školovalo uz potporu ministarstva, ali danas je to jako veliki izdatak jer se sve plaća, letenje se plaća i svaki roditelj mora posegnuti u džep da bi djetetu omogućio takav vid školovanja. Zadnje što sam čula je da se radi o 70 tisuća eura”.

Osim znanja, kandidati prolaze i rigorozne liječničke i psihološke provjere.

“U moje vrijeme, to je bilo u bolnici u Dubravi i trajalo je dva dana. Prvi dan su bili fizički testovi, a drugi dan psihotest i psihomotorika. Traže čovjeka koji bi u nekoj poodmakloj dobi i dalje mogao dobro obavljati svoj posao bez obzira na zdravstveni aspekt, a to mora biti na visokom nivou”, objašnjava.

U Croatia Airlines došla je putem natječaja i odmah počela letjeti na Airbusima 319 i 320. Na njima je provela 11 godina, a kasnije je prešla na DASH 8 Q400, gdje je i postala kapetanica. Prošle godine završila je novo školovanje u Frankfurtu za Airbus A220.

Iako priznaje da je posao iznimno zahtjevan, kaže da težina ovisi o danu. “Nekad je petica, a nekad je bome desetka”, govori kroz smijeh.

Radni dan pilotkinje počinje puno prije ulaska u avion. Ako leti prema destinaciji na kojoj nije bila, unaprijed proučava aerodrom i procedure. Na posao dolazi sat i petnaest prije leta, preuzima dokumentaciju i s posadom odrađuje briefing prije polijetanja. No, iza glamurozne slike pilotskog poziva krije se i druga strana priče, ona obiteljska jer kako kaže, sve majke rade, ali i spavaju doma, za razliku od nje.

“Nije toliko problem dok si na porodiljnom, ali poslije kad krene vrtić, on ne radi do 20 navečer, nema noćenja. Moj muž je isto radio smjenski rad, tako da je moje dijete od prve godine bilo sa svojim spakiranim ruksakom i malo je spavalo kod moje sestre, malo kod bake i djeda. To je jako zahtjevno jer kad se djetetu nešto desi, vi niste prisutni”, kaže Kristina.

Posebno se sjeća jedne situacije, kada ste vratila s leta i zatekla dijete s ogromnim flasterom na glavi.

“Jednom se desilo da je dijete razbilo potiljak za vrijeme moje trodnevne smjene, a ja sam to tek vidjela kad sam se vratila doma jer je muž rekao da me nije htio uznemiravat, što je bila dobra odluka, ali ja bih voljela znat, kao i svaka majka, što joj se događa s djetetom”.

Dodaje kako se pilotima tijekom leta ne prenose takve informacije osim u krajnje hitnim situacijama jer su odgovorni za sigurnost putnika.

Velik dio posla odnosi se na konstantno usavršavanje i simulacije izvanrednih situacija. Piloti nekoliko puta godišnje prolaze provjere na simulatorima koji do detalja oponašaju pravi avion.

“To je velika kutija na hidrauličnim nogama, unutra je sve identično pravom zrakoplovu. Tamo uvježbavamo situacije za koje se nadamo da se nikad neće dogoditi”.

Na pitanje o najstresnijim trenucima tijekom leta, Kristina kaže kako turbulencije putnicima često izgledaju gore nego što jesu.

“Mi smo navikli na to, ali putnicima je baš gadno. Recimo, Zračna luka u Dubrovniku je specifična zbog bure koja puše bočno i stvara jake turbulencije, Sarajevo također zbog Juga, isto tako Mostar. Najveći problem rade promjene smjera vjetra, a to putnici najviše osjete jer oni ne mogu ništa napraviti, ali zato smo tu mi da se pobrinemo za to”.

Posebno voli letove iz Dubrovnika prema Zürichu ili Veneciji.

“Kada je lijep dan, vidi se cijela Jadranska obala i svaki otočić. To mi je najljepša ruta”

Iako je danas ženama puno lakše ući u svijet avijacije nego početkom 2000-tih, kada je ona počinjala, pilotkinja i dalje nema mnogo. Ipak, kaže da se u “muškom svijetu” uvijek dobro snalazila.

“Nije to više muško zanimanje, ima dosta kolegica, postotak je zapravo isti kao u kompanijama s većim flotama. Nadam se da će to rasti. Oduvijek sam se dobro snalazila u tom nekom muškom svijetu. Mislim da su muški kao prijatelji puno jednostavniji. Diskriminacije ili predrasuda nije nikad bilo na poslu, već je toga bilo više ovako privatno”.

Posebno ju veseli budućnost hrvatskog zrakoplovstva i širenje flote Croatia Airlinesa. Nada se da će jednog dana hrvatski nacionalni prijevoznik imati i prekooceanske linije. “To bih voljela doživjeti prije mirovine”, kaže.

Rođena je Goričanka te je odrasla ovdje. Prisjetila se i kako izgleda odrastanje danas u usporedbi s njenim djetinjstvom. Smatra da su današnja djeca manje fizički aktivna te da više vremena provode uz mobitele nego u igri na otvorenom.

“Mi smo bili drugačiji, krali smo trešnje, brali smo cvijeće u tuđem cvjetnjaku i bilo nas je svukud. Roditelji nas nisu pratili i nisu znali di smo dok nisu došli doma. Uvijek su mame vikale s prozora. Mi smo bili slobodniji, znali smo uzeti bicikle pa na Čiče i tako”.

A mladim djevojkama koje sanjaju o pilotskoj karijeri poručuje jednostavno – “Uz dobre ocjene te psihofizičke predispozicije, ne vidim razlog zašto ne bi mogle ostvariti svoj san”.