CityLIGHTS

Obitelj iz Harkova: ‘Za nas je postojao samo idući sat, sad se navikavamo da ovdje postoji i – sutra ‘

Nakon putovanja od deset dana i tri tisuće prijeđenih kilometara sigurnost su pronašli u Velikoj Gorici.

Objavljeno

prije 4 godine

19. ožujka 2022.

Objavio/la

Goga Kiš

Dok iz minute u minutu pratimo rat u Ukrajini, istovremeno se događa i humanitarna kriza s tisućama potresnih izbjegličkih priča. Među prvim ukrajinskim obiteljima koje su sigurnost od ratnih stradanja potražile u našem gradu našla se i obitelj uspješnog i mladog poduzetnika Sergeiia Seliutina i njegove supruge Ganne. O njihovom putovanju od Harkova do Velike Gorice i o tome što su sve proživjeli, popričali smo u prostorima Teniskog kluba iTeam Velika Gorica u Cvjetnom naselju, a pridružio nam se prevoditelj s ukrajinskog Andrej Pavlešen i predsjednik kluba Miha Troha, koji nas je i spojio s ovom obitelji iz Ukrajine.

Foto: Ivan, Sergeii, Ganna i Mariia Seliutin u Teniskom klubu iTeam V.Gorica/cityportal

Odluka o napuštanju grada u kojemu su imali više nego li lijep i uređen život, pala je s prvim ruskim granatama koje su krajem veljače zasule njihov Harkov, drugi po veličini ukrajinski grad. Trebalo je spasiti troje male djece, osmogodišnjeg Ivana, petogodišnju Mariiu i najmlađu Vasylisu, kojoj je tek godinu i pol dana, a tu su i stari roditelji, pričaju nam.

– Na odlazak iz Harkova smo se odlučili odmah nakon što su počele padati granate u 5 ujutro. No, potrajalo je nekoliko sati dok nismo krenuli, jer su se roditelji predomišljali, ali svi smo na kraju došli. Sveukupno nas osmero u dva automobila. I pas! Roditelji su bili hrabri, baka se još i oporavljala nakon operacije, bilo je to teško i iscrpljujuće putovanje – priča Ganna.

Strah i neizvjesnost pratili su ih čitavim putem, a smrtonosnim ruskim projektilima izbjegli su doslovno u zadnji tren.

– Stalno smo slušali vijesti s radija i shvatili smo kako su područja kroz koja smo prošli bila napadnuta samo sat vremena nakon što smo uspjeli pobjeći, doslovno smo se spasili u zadnji tren. Vidjeli smo i jako puno vojnih vozila, koja su nam dolazila ususret, a pogled nam je bio čitavo vrijeme usmjeren prema nebu, bilo nas je strah zračnih napada – prisjeća se tih zastrašujućih sati.

Foto: Obitelj Seliutin iz Ukrajine u Velikoj Gorici/privatni album

Sergeii nam otkriva kako prelazak granice nije bio lagan, jer osim što su ih tamo dočekale višesatne gužve trebalo je dobiti i dozvolu za izlazak.

– Bila je velika gužva na cesti, jako puno ljudi je odlazilo, nije bilo kontrolnih punktova i uspjeli smo se probiti između dvije ratne zone. Na graničnom prijelazu s Moldavijom nisu me htjeli pustiti zbog godina, uvedena je vojne obveze, no prema zakonu kao otac troje maloljetne djece imao sam pravo na izlazak i na kraju su nas pustili.

Zbog toga su u Moldaviji proveli tri dana, a u Rumunjskoj su prespavali jednu noć. Trebalo im je punih deset dana i tri tisuće kilometara da bi 5. ožujka konačno stigli u Veliku Goricu. Ganna otkriva kako su odmah nakon prelaska ukrajinske granice osjetili solidarnost sasvim nepoznatih ljudi.

– U trenucima kad vas vaši susjedi napadaju vi se zatvarate i ne želite se ni sa kim družiti. Jako vam je teško i osjećate se loše, ranjivo. I onda dođete preko Moldavije do Rumunjske, gdje na benzinskoj pumpi troje ljudi se zaustavlja i pita nas treba li nam kakva pomoć..odmah su nam našli smještaj, u Rumunjskoj nas je primila jedna obitelj kod koje smo prenoćili.

Foto: Ukrajinska obitelj Seliutin u V.Gorici/privatni album

Jedan od prvih Velikogoričana kojeg su upoznali je Miha Troha iz Teniskog kluba iTeam, koji je gradskom Crvenom križu javio kako su i vrata njegovog kluba otvorena za male izbjeglice.

– To kako smo upoznali Mihu je magija i naša sreća. Kad smo došli ovdje u Veliku Goricu, u Crvenom križu su nam dali Mihin broj i čim smo ga vidjeli i pogledali ga u oči..Nije nas ostavio, počeo se angažirati kako bi nam pomogao i kad naiđete na takve ljude, tu pomoć, smirite se, bude vam puno lakše, strah prestaje – kaže Ganna.

Ovdje su smješteni kod ‘prijatelja od prijatelja’, jako im odgovara smirena atmosfera, sigurnost. Obilaze okolicu, djecu su upisali na aktivnosti.

– Hvala Bogu djeca nisu previše istraumatizirana, jer smo izišli na samom početku, čuli su samo par eksplozija, pa nije previše utjecalo na njih. Svjesni su da je u Ukrajini rat, svaki nas dan pitaju je li škola čitava, navikli su putovati s nama po svijetu i ovo im je kao neki izlet, nisu još svjesni koliko će to trajati. Žele se čim prije vratiti, ali lakše to podnose od nas odraslih. Sve im je zanimljivo, razgovaraju na nekom novom jeziku, upoznaju nove ljude, ali svi se želimo čim prije vratiti – pričaju.

Iako se sad osjećaju sigurnima i dalje je tu velika briga za sve njima drage koji su ostali u Ukrajini. Stoga se svakodnevno čuju s rodbinom i prijateljima i vjeruju kako će se ubrzo i oni vratiti u svoju domovinu.

– Naš grad je jako razrušen i uništen i zvati to specijalnom operacijom je licemjerno. Situacija je takva da jako puno ljudi ne želi otići, jedan dio jest otišao, ali to je u odnosu na naše ukupno stanovništvo relativno manji broj ljudi. Moral je visok, vidimo da je ruska vojska dosta uništena, vjerujemo da će pregovori uroditi plodom i da će se Ukrajina uspjeti obraniti – kaže nam Sergeii.

– Teško je, ali svakako se planiramo vratiti. Ako granata padne na našu kuću i uništi je, tko će to drugi obnoviti nego mi? Ukrajina je naš dom i tamo se želimo vratiti. Uopće ne razmišljamo da će to još dugo potrajati, vjerujemo da ćemo se brzo vratiti – uvjerena je Ganna.

Foto: Miha Troha, Sergeii i Ganna Seliutin, prevoditelj Andrej Pavlešen u Teniskom klubu iTeam/cityportal

Brojni naši sugrađani odmah su se odazvali pozivu na akciju za ukrajinske izbjeglice, kojih je trenutno pedesetak u našem gradu. Među njima je i puno onih koji se mogu pronaći u priči ove obitelji, jer su i sami prošli rat i izbjeglištvo u Hrvatskoj.

– Čovjek gleda na vijestima sve to u Ukrajini i pitaš se kako još možeš pomoći tim ljudima koji bježe od rata. Osobno mogu pomoći tenisom, kako bi se čim prije uključili u društvo i lakše se snašli, upoznali se međusobno. S tom sam idejom nazvao gradski Crveni križ, ponudio za djecu iz Ukrajine treninge. Sergeii mi se odmah javio i odmah smo se nekako povezali, imamo i djecu slične dobi. Inače sam iz Vukovara i mi smo doslovno izišli u zadnji tren, nas troje u ‘jugiću’, mama je još bila i trudna. Isto tako smo se morali snalaziti i tada su našoj obitelji u pomoć priskočili nama tada nepoznati ljudi i pomogli. Tako sam se nekako i poistovjetiti s njihovom situacijom. Klinci su se super snašli, pokušat ćemo što više ukrajinske djece uključiti u sportske aktivnosti u gradu – ispričao nam je Miha Troha iz Teniskog kluba iTeam.

Foto: Ivan Seliutin iz Harkova s novim prijateljima iz Teniskog kluba iTeam/cityportal

Upravo ta pomoć njima nepoznatih ljudi, empatija koju osjećaju na svakom koraku, solidarnost s njihovom tragedijom, pružila je ovoj obitelji iz Harkova toliko potreban osjećaj sigurnosti i nadu u bolje sutra.

– Dok smo bili tamo, kad su počeli napadi i čitav taj put koji smo prošli kroz ratne zone, granice..za nas je postojao samo taj trenutak, samo ‘danas’, nismo znali što se može dogoditi idući sat, idući dan..Sad se navikavamo na to da ovdje u Hrvatskoj postoji ‘sutra’ i zahvalni smo na tome – završno nam kažu Ganna i Sergeii Seliutin.

Povezane teme:Harkov hotnews izbjeglice Ukrajina

CityLIGHTS

SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”

Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.

Objavljeno

prije 16 sati

7. studenoga 2025.

Objavio/la

Marija Vrbanus

U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.

Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada.

-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program.

Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju.

-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole.

Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima.

-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić.

I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama.

No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž.

-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje!

-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja.

Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”.

(FOTO: Marija Vrbanus)

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 6 dana

1. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Blagdan Svih svetih je dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a ostvarili su ideal kršćanskog života.

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Blagdan Svih svetih je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj na koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje najmilije. U crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti. (Izvor: Večernji list, Hina)

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Misa na svetkovinu Svih svetih (subota, 01. studenog 2025.) na Gradskom groblju u Velikoj Gorici bila je u 15 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO DVD Lomnica pobjednik natjecanja u pripremi najbolje turopoljske kotlovine na 24.Gastru Turopolja 2025.

Objavljeno

prije 4 tjedna

12. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Središnji događaj trećeg dana 24. Gastro Turopolja (nedjelja, 12.10.2025.) u Parku Plemenite općine turopoljske bilo je natjecanje u pripremi najbolje turopoljske kotlovine i nedjeljni turopoljski ručak. Turistička zajednica Velike Gorice izvijestila je da se ove godine u pripremi tradicionalne turopoljske kotlovine natjecao rekordan broj ekipa – 31 skupina!