Sport

‘Obećao sam navijaču, ne idem nigdje sve dok Gorica ne bude u Europi!’

Imamo samopouzdanja, vjerujem da smo u prednosti u psihološkom smislu, ali naravno da ni na sekundu nećemo podcijeniti Hajduk. Sve ovo iza nas je prošlo svršeno vrijeme, čeka nas nova utakmica i novo dokazivanje, kaže trener Gorice Sergej Jakirović

Objavljeno

prije 6 godina

1. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dva su dana prošla od velike gužve i još veće pobjede na goričkom stadionu, pao je Hajduk, a palo je i četvrtfinale Kupa za sve bolju Goricu. Blagdan je, mase se okupljaju po okolnim grobljima, vrijeme je sivo, kako valjda i treba biti ako želi biti kulisa za ovakav dan… A na stadionu, istom onom na kojem je prije dva dana bila gužva, mir i tišina. Pevec dežura u svom Caffe VAR-u, pojavi se s vremena na vrijeme netko iz kluba, navratila je i buduća gospođa Kahlina, vrte se male s mlijekom, a u tom trenutku na stadion dolazi i Sergej Jakirović.

Trener Gorice, u skladu sa svojim imidžem, ne leti. Nema euforije, kaže, kakva euforija, treba odraditi još ovaj zadnji trening, jer već u subotu u 17.30 opet sve kreće ispočetka. Opet Hajduk, opet na našem stadionu, ovoga puta u sklopu 14. prvenstvene runde.

– Je, specifična je situacija, u tri dana dva puta s istim protivnikom, ne treba raditi analize ni neke posebne pripreme, sve ono što je inače uobičajeno – govori Jakir.

Miran je i staložen, racionalno razmišlja i kombinira, ne zalijeće se u najavama, ali naravno da je samopouzdanje prisutno. Mora biti, on i njegovi igrači zaslužili su pravo na to.

– Puno smo dobili na psihološkom planu tom pobjedom u srijedu, uzvratili smo im za onih 0-3 na Poljudu u uvodnom dijelu sezone, i vjerujem da s prednošću ulazimo u ovaj susret. Naravno da će opet biti i teško, i zahtjevno, kao što je i svaki put, a mi za početak moramo uopće vidjeti tko će i koliko moći, kako dečki energetski stoje. Uvjeren sam da će utakmicu dobiti onaj tko se brže regenerirao, iako može presuditi i individualna kvaliteta nekog od igrača. Svi sve znamo, mi o njima i oni o nama, nema puno skrivanja, a ja se nadam da ćemo opet biti dobri. I da ćemo uzeti nešto, ili bod ili sva tri – priča Jakirović.

Lukasz Zwolinski, jednako kao i Maks Ćelić, neće biti na raspolaganju zbog žutih kartona… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Kahlinu i Cherifa u srijedu je odmorio, Lovrić, Steenvoorden, Hamad i Maloča dobili su po poluvrijeme, nije punu minutažu odradio ni Dvorneković, kao ni Mathieu, svoju priliku čeka mladi Babec… Dok Hajduk, s druge strane, nema previše prostora za promjene ili osvježavanje kadra.

– Imamo više opcija i za ovu utakmicu, iako neki igrači nisu na sto posto, no to ćemo tek procijeniti. Što se tiče Hajduka, upasti može Nejašmić, iako ne znam kakvo je njegovo zdravstveno stanje, ali ne vjerujem da nas protivnik može nečim posebno iznenaditi – priča trener Gorice, uz dodatak:

– Moramo ući u utakmicu puno odlučnije i hrabrije nego u srijedu, da odmah odvedemo utakmicu na svoj mlin.

Neće Jakir dopustiti da njegovi igrači imalo olako shvate protivnika koji ih čeka, bez obzira na pobjedu u srijedu, previše toga prošao je i kao igrač i kao trener da bi takvo nešto bilo moguće.

– Sigurno se nećemo opustiti. Prvo, zato što ja to ne dozvoljavam, a drugo, zato što nema nikakve euforije. Već navečer nakon te utakmice u srijedu fokus sam potpuno prebacio na ovo što slijedi. S psihološke strane mi smo u prednosti, no naravno da Hajduku ide maksimalan respekt. Sad kad su ranjeni, njihovi igrači još će se više truditi, napravit će sve da nas pobijede. Međutim, moji igrači pokazali su da se mogu nositi s Hajdukom, da ga mogu pobijediti i sigurno smo u drukčijoj situaciji nego uoči prošle utakmice. Kažem, treba respektirati protivnika, ali nećemo ni sebe podcijenjivati. Nova je utakmica, novo dokazivanje… Idemo dalje – jedva čeka prvi sučev zvižduk Jakirović.

Jakirović kombinira, razmišlja o nekoliko opcija, uvjeren da ga Hajduk ne može iznenaditi… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

I ne čudi to posebno, jer lijepo je ovih dana biti trener Gorice. Nakon serije utakmica u kojima su bodovi (ne)zasluženo izmicali, nakon ove dvije utakmice gotovo se čini uobičajenim da Jakir i njegovi momci sređuju velike protivnike. Zato je valjda i atmosfera u klubu nekako normalna. Ili, kako bi se izrazio cijenjeni kolega, “kao da je Gorica dobila Kozjaču, a ne Hajduk”.

– Da, tako nekako ispada nakon ove dvije utakmice. Iako, naravno da, recimo, nije uobičajeno dobiti Rijeku pet puta zaredom, mislim da u tome nisu uspjeli ni Dinamo ili Hajduk. Mi i s Hajdukom imamo dobar skor, ali sve te utakmice za mene su prošlo svršeno vrijeme, dolazi nova utakmica i moramo napraviti sve da uzmemo nešto. Ako želimo u Europu, a želimo, trebaju nam bodovi i iz ovakvih utakmica – poručuje trener.

Potpuno točno, trener kojeg još detalji dijele od Uefa PRO licence, koju je položio uoči ove dvije pobjede. Ispada da je protiv Rijeke i Hajduka sve što zna primjenio u praksi, i to vrlo uspješno.

– Da, volim reći da sam sad konačno postao trener, ha, ha. Postoje stvari koje moraš odraditi, morao sam to završiti, 99 posto posla je napravljeno, ostalo je još samo to tehnički dovršiti, nadam se da će do kraja godine sve i definitivno biti gotovo – govori Jakirović.

Gorica u Europi, u sklopu ove priče, došla bi kao nekakva doktorska disertacija…

– Nekidan me jedan navijač zaustavio i rekao mi: ‘Nadam se da nećete uskoro otići!’ A ja sam mu rekao da ne idem dok Gorica ne bude u Europi. Tako da imamo vremena – nasmijao se Jakir za kraj.

Pokušali smo ponovno pogoditi početnih 11 za utakmicu, no ponovno se samo smješkao. Nema šanse da otkrije svoje ideje, valjda ni vlastitoj ženi, a kamoli tamo nekom novinaru… Koji će, što mu drugo preostaje, pogledati u kristalnu kuglu i pretpostaviti da će Gorica izgledati ovako:

Kahlina – Periša, Steenvoorden, Jovičić, Čabraja – Marina, Čanađija – Mathieu, Babec, Lovrić – Ndiaye

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.