Sport

Novi Cherif je u gradu!

Nakon što je Gorica u pripremnoj utakmici s 3-1 pobijedila Aluminij, treću momčad slovenskog prvenstva, ugovor je potpisao senegalski napadač Cherif Ndiaye. Zabio je Aluminiju, jednako kao i Zwolinski te Šroler…

Objavljeno

prije 6 godina

19. siječnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jako sam sretan. Presretan! Već mjesecima naporno radim, jer prošlo je šest mjeseci otkad sam raskinuo ugovor s Beverenom, a sad je konačno stigla prilika. U Gorici su svi izuzetno dragi prema meni, suigrači mi daju podršku… Ma nemam riječi! Imam baš jako dobar osjećaj na početku ove moje epizode, vjerujem da će ovo biti moja godina, rekao je Cherif Ndiaye (22) nekoliko minuta nakon što je potpisao za Goricu do ljeta 2022.

Senegalski napadač za ovu se priliku, za prvi blitz-intervju kao igrač Gorice, naoružao osmijehom od uha do uha. Nije ni pokušavao sakriti da je oduševljen svime što mu se događa, činjenicom da je prošao na probi i dobio šansu da pokaže što i koliko može.

– Kakav sam igrač? Uh, ne volim govoriti o sebi, bolje je da ljudi na terenu vide što sve mogu… Ali mogu reći da je momčad jako dobra, puna sjajnih igrača, a posebno me oduševilo što se prema meni nitko ne ponaša kao prema novom igraču. Družimo se, svi mi prilaze, tako da se osjećam kao da sam ovdje već dvije, tri godine. Ma nije moglo završiti bolje. Sviđa mi se i grad, sviđa mi se i to što je Zagreb toliko blizu… Zapravo, sve mi se sviđa! – govorio je gotovo euforični Cherif.

Nogometna priča ovog simpatičnog Senegalca počela je u tamošnjoj metropoli Dakru, njegovu rodnom gradu, u klubu koji se zove Grand Yoff FC. U ljeto 2017. otišao je u Belgiju, u prvoligaša Beveren, ali nije se ondje najbolje snašao. Nakon jedne sezone razišao se s Belgijcima i odlučio potražiti sreću negdje drugdje. Pronašao ju je u Velikoj Gorici, četiri dana prije njegova 23. rođendana. Odabrao je broj 99 na dresu.

– Za Cherifa smo mi iz stožera dali ‘zeleno svjetlo’ već prije nekoliko dana. Mislim da je u posljednje dvije utakmice pokazao da je dobar napadač, sigurno može rasteretiti Zwolinskog, ali i biti mu konkurencija – kazao je trener Jakirović, ali Cherif nije odavao dojam da se previše opterećuje nedvojbenom kvalitetom goričkog Poljaka.

– Zwolinski? Odličan igrač, kao i svi ostali. No ovdje je najvažnije da momčad funkcionira kao jedna velika obitelj, a to je prvi preduvjet da odemo visoko – zaključio je Cherif, još jedanput razvukao lice u osmijeh, raširio bijeli dres Gorice i odradio prvo fotografiranje kao član HNK Gorice.

A malo prije toga, nepunih pola sata, završila je utakmica koja je donijela i konačnu potvrdu da je to – to. Gorica je u trećoj pripremnoj utakmici igrala protiv Aluminija, treće momčadi slovenskog prvenstva, protivnika bitno jačeg od Krškog, koje je u srijedu “popilo” pet komada. Završilo je 3-1, Gorica je upisala drugu uzastopnu pobjedu na terenu s umjetnom travom, a treći gol zabio je upravo Ndiaye.

U prvom poluvremenu Gorica je zaigrala u sastavu kojeg možemo nazvati prvom postavom (Kahlina – Musa, Čagalj, Oboabona, Čabraja – Marina, Maloča – Dvorneković, Miya, Atiemwen – Zwolinski), a jedini gol zabio je Zwole iz penala. Došlo je do nekakvog povlačenja u šesnaestercu i sudac je pokazao na bijelu točku. Slovenci su se čudili, bunili, prigovarali, ali Zwolinskog to nije omelo da pospremi loptu u mrežu.

U nastavku su priliku dobili i ostali igrači, pa je Gorica izgledala ovako: Veriga – Mchedlishvili, Moro, Jovičić, Krizmanić – Zenko, Žutić – Matošević (Ousman), Lovrić (Ramzy), Šroler (Čepo) – Ndiaye. Prvi gol na pripremama zabio je Martin Šroler, malo potom pitanje pobjednika i definitivno je riješio Ndiaye, a konačnih 3-1 postavljeno je u 90. minuti, golom glavom nakon prekida. Sve u svemu, utakmica dva vrlo dobra protivnika, s puno šansi, s nekoliko gotovo nevjerojatnih promašaja, ali nakon svega je najvažnije da je dojam koji je Gorica ostavila vrlo, vrlo dobar.

– Aluminij je svakako bolji protivnik od Krškog, no na nama se vidi da se akumulirao umor, budući da smo po tom pitanju došli do najviše točke. Sljedeći tjedan ćemo iskoristiti da smanjimo volumen treninga, pri čemu će intenzitet ostati isti. Malo ćemo osvježiti momčad, za dva tjedna već počinje prvenstvo, a tad želimo svi biti svježi i spremni za sve ono što nas čeka – rekao je trener Jakirović i dodao:

– Protiv Aluminija smo opet priliku dali svim igračima, ukupno ih je 25 nastupilo, a u srijedu ćemo imati čak dvije utakmice. Prvo ćemo u 11 igrati sa Sesvetama, a u 14 sati s mađarskim drugoligašem Budafokijem, tako da će svi dobiti punu minutažu.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 4 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.