Klasična gimnazija iz Slavonskog Broda pridružila se trendu s društvenih mreža “Dan bez ruksaka” – dan kada učenici u školu trebaju donijeti stvari u bilo čemu osim u ruksaku.

Da im je mašta „uigrana“ pokazuje video s TikToka s nevjerojatnim rješenjima za zamjenu transporta knjiga do škole i po školi; od bubnja veš mašine do akvarija!

Inače, Dan bez ruksaka ili ‘No BackPack Day’ već se godinama obilježava diljem Amerike, a lani su ga imali i požeški gimnazijalci.

Cilj je osvijestiti djecu da si mnogi učenici diljem svijeta  ne mogu priuštiti kupnju ruksaka ili školske torbe ili moraju pješačiti kilometrima do svoje škole noseći knjige i školski pribor u rukama ili u plastičnim vrećicama.

Osim toga, Dan bez ruksaka pokazuje i dječju inovativnost u odabiru predmeta u kojem će donijeti školski pribor u školu, što u konačnici rezultira s puno zabave na nastavi!

Dom zdravlja Velika Gorica otvorio je novu ordinaciju opće medicine dr. Barbare Čaić, a s tim su krenuli i upisi novih pacijenata. Upis se može obaviti osobno ili preko e-Građana, uz unaprijed određene termine.

Parnim datumima pacijenti se mogu upisati od 8 do 13 sati, dok su neparni datumi rezervirani za poslijepodnevni termin od 14 do 18 sati. Za upis je potrebno ponijeti zdravstvenu i osobnu iskaznicu.

Za one koji ne stignu fizički do ordinacije, tu je i opcija prijave putem sustava e-Građani.

“U art terapiji nisu bitne umjetničke vještine ili da se napravi dobra umjetnost, nego je bitno da dođe do emotivne transformacije i simboličke ekspresije, tako da potencijal izlječenja proizlazi kroz odnos sa samom umjetnosti koja se radi.” – započela je Gianni Kotroman priču o art terapiji Marina Bogdanić, modna dizajnerica, umjetnica i od ove godine studentica art terapije na Art School Barcelona – Metàfora, a odškrinula joj je vrata čudotvorne moći slikanja i svoj stvaralački svijet koji nastaje u njenom domu u Donjem Podotočju. 

A evo kako je od ilustracije došla do art terapije…

– Dugi niz godina sam se bavila s modnim dizajnom i nekako sam prešla u ilustracije i umjetnost kad mi se sestra rodila i to je krenulo s nekakvom idejom da napravim za nećaka nekakve ilustracije za zid kao ukras za sobu. I na svo oduševljenje sestre i njezinih prijateljica to se počelo širiti dalje. Znači, ljudi su vidjeli i rekli: ja bih to isto! Meni se to svidjelo, uživala sam u tim nekakvim malim životinjskim likovima i definirala sam svoj rad kao brend Baby Zoo Garden a teme su životinjice, printovi i ukrasi za dječje sobe, i to od klasičnih printova originala do wall stickera – ispričala je Marina, no kako kaže s vremenom je zavoljela apstraktnu umjetnost.  

Fluid art – igra bojama 

-Kroz vrijeme sam počela raditi fluid art i to je bilo u početku dosta neugodan osjećaj zato što se ne može kontrolirati u kojem će se smjeru raspršiti boja. Dakle, moraš prihvatiti da uživaš u samom procesu i kako se stvari mijenjaju kroz taj postupak. Zapravo shvatiš da je poanta svega u procesu, a ne u finalnom rezultatu. A kad se s vremenom “spraksaš” i taj finalni rezultat može isto ispasti fantastično! – priča Marina i objašnjava kako je to tehnika gdje se akrilne boje razrjeđuju sa posebnim medijumom koji razrjeđuje boju, no kvaliteta boje ostane ista i ne uništava pigment te se lijeva na platno na različite načine gdje nastaju razni efekti, poput igranja bojama. 

Fluid art by Gianna

Kad smo kod igranja, boje se raspršuju, tako da tu može pomoći fen, povlačenje nekakve mrežice, špahtle ili koluta za vrtnju. Zato je, naglasila je umjetnica, cijeli proces meditativan, od početka do kraja, čemu se uvjerila i naša Gianna kojoj je Marina povjerila jedno platno za osobnu kreaciju.↑

Špahtla umjesto kista 

-Volim jako slikanje sa špahtlom, a to bi se na engleskom reklo knifepainting ili slikanje nožem, i volim taj neki ekspresionistički i apstraktan stil slikanja s akrilnim bojama. Promjena alata je nekako izlazak iz komfort zone da se stvori nešto novo i prenese emocija na platno. 

Art School Barcelona – Metàfora je poznat po multidisciplinarnom pristupu i internacionalnoj zajednici  

Metàfora ima dobru reputaciju kao nezavisna i međunarodna škola a dio prakse je iskušati kako slikaju ljudi koji nemaju mogućnost slikati rukama. Dakle, ako nemaju ruke ili su nepokretni od vrata na dolje – koriste usta kako bi slikali s kistom. 

-I ono što me je fasciniralo, koliko je to zapravo teško, jer sat vremena slikanja takvog tipa ti ostavi žuljeve. Meni su barem nastali žuljevi na usnicama. Jako je teško kontrolirati pokrete, jer smo navikli na ruke. Isto tako, isprobavamo kako je slikati kistom ako si dešnjak, pa slikaš lijevom rukom i obrnuto. A sad zamislite držanje kista ustima. Divim se ljudima koji to rade i bez obzira na nedostatke koje imaju i dalje će uporno po tri četiri sata slikati, zato što im to pričinjava veliko zadovoljstvo i podiže im kvalitetu života na bolje. Ja inače studiram art terapiju koja je poput psihoterapije, način pomoći u rješavanju problema. Ali terapija kroz neverbalni rad umjetničkog karaktera – objašnjava Marina. 

Slikanje kao eksperiment 

-Slikanje ima toliko mogućnosti da da ljudi nisu svjesni različitih tehnika. Samo mislim da je bitno upustiti se, eksperimentirati. To je sve. Sa tim kad počneš mislim da je deset posto talenta, sve ostalo je rad i jednostavno samo treba početi raditi i prepustiti se tome – dodaje Marina i kako je rekla – možda ćeš i pogriješiti, možda ćeš pogriješiti i više puta, ali treba prihvatiti da je to OK jer otkrivaš nešto novo i nešto divno.  

-Recimo, kada organiziram radionice, dolaze mi ljudi koju kažu da nisu nikad slikali ili da su crtali još u osnovnoj školi…a onda, krenu i naprave Volkswagen Vintage kombi kao profesionalci, tako da i nastave to dalje jer shvate da im to pričinjava veliko zadovoljstvo i kao nekakva vrsta hobija. I to mi je baš najveći gušt – priznaje umjetnica. 

No, bez obzira koji materijal bio u pitanju, kolaž, slikarska tehnika, glina, miješanje plastelina, izrada 3D modela od žice ili bilo kakvih drugih materijala, najčešće koristi ljudima koji teško verbaliziraju neki problem, posebice ako je duboko ostavio traga u njima – podsjeća edukantica art terapije i objašnjava da jako puno naših problema nije na svjesnoj razini ili ih želimo možda potisnuti da bi se lakše nosili sa životom, da bi lakše funkcionirali, a kroz taj umjetnički rad nekako na jednostavan način i bez nekakvog pritiska dođe do toga da otpustimo nešto što nas muči ili da prihvatimo nešto što nam je teško.

Bilo da je riječ o bolesti, lošim životnim uvjetima ili o usamljenosti, sa art terapeutom postiže se samorefleksija i suočavanje s problemima. Na taj način osoba se izdiže iz toga, prihvaća to stanje i nastavlja dalje život u pozitivnim okvirima. 

Skriva li se u svima nama djelić slikarskog talenta?  

-Ima različitih vrsta umjetnosti i smatram da je svaka osoba umjetnik, samo treba otkriti kako je izraziti. Ja u svemu vidim umjetnost, kako vodimo život, kako radimo određene stvari. Recimo, kuhanje je isto jedan oblik umjetnosti i jedan oblik kreativnosti, tako da ima tu jako puno različitih područja gdje se možemo iskazati i otkriti taj talent – ohrabruje Marina sve čitatelje koji su uvjereni da su hodajući antitalenti…  

Marina u zanosu facepaintinga tijekom manifestacije Gastro Turopolja

Inače, Marina se bavi i facepaintingom a vodi i kreativne radionice crtanja i slikanja za djecu i odrasle, kao i kreativne animacije, a njezin moto je: U mojem svijetu nema “pogrešnih” crteža ni “nespretnih” poteza – postoji samo proces i trenutak kad se boja pretvori u priču. 

(Foto i priča: Gianna Kotroman, Marina Bogdanić)

Pred vijećnicima Gradskog vijeća Grada Velike Gorice na današnjoj sjednici, ujedno i posljednjoj u 2025. godini, bilo je donošenje ključnih financijskih i razvojnih dokumenata Grada, kao i I. izmjene i dopune Proračuna za 2025. godinu te Prijedlog Proračuna Grada Velike Gorice za 2026. godinu s projekcijama za 2027. i 2028. godinu. 

Većinom glasova vijećnika Proračun je usvojen i iznosi 152 milijuna eura. 

No, proračun i projekte koji će se iz njega financirati oporba nije podržala, što su vladajući vijećnici interpretirali kao protivljenje izgradnji dnevne bolnice, novih škola i vrtića, besplatnom vrtiću i besplatnom lokalnom prijevozu, te dodjeli sredstava umirovljenicima, učenicima, studentima, vatrogascima, sportašima. 

Inače, doneseni proračunski dokumenti definiraju nastavak ulaganja u komunalnu infrastrukturu, javne potrebe i društvene programe, a razmatrani su i pripadajući programi građenja i održavanja komunalne infrastrukture, programi u području školstva, sporta, kulture, socijalne skrbi, predškolskog odgoja i drugih djelatnosti od interesa za građane.  

Uz proračun, vijećnici su razmatrali i Odluku o izvršavanju proračuna za 2026. godinu, čime se određuje provedba svih financijskih planova. 

– Ovaj proračun predstavlja kontinuitet razvojne politike, podizanja komunalnog standarda i aktivne provedbe socijalnih programa koje smo postavili u ovoj i prethodnoj godini. Rezultati izbora i potpora naših sugrađana obvezuju nas na nastavak takve politike – rekao je gradonačelnik Krešimir Ačkar prilikom uvodnog izlaganja prijedloga proračuna u kojem se naglasak stavlja na najznačajnije kapitalne investicije, a među njima su Centar za starije osobe vrijedan 13,76 milijuna eura, izgradnja vrtića u Kurilovcu (4,95 milijuna eura) i vrtića u Kolarevoj (5,63 milijuna eura).  

Po prvi put, u proračun ulazi i projekt izgradnje bolnice u Velikoj Gorici – najveća investicija u povijesti grada. Grad osigurava sredstva za projektnu dokumentaciju pristupne ceste, dok će projekt voditi Ministarstvo zdravstva. Dnevna bolnica bit će u sklopu KB Dubrava.  

U području školstva predviđena je izrada projektne dokumentacije za izgradnju ili dogradnju pet školskih objekata: škole u Kurilovcu, škole Pleso–Rakarje, nove škole u Šćitarjevu te dogradnju škola u Novom Čiču i Vukovini.  

Od komunalnih ulaganja ističu se: 5,5 milijuna eura za gradnju nerazvrstanih cesta, isto toliko za njihovo održavanje, 4 milijuna eura za održavanje zelenih površina te 7,45 milijuna eura za javni prijevoz.  

Povećavaju se sredstva za umirovljenike, novorođenu djecu, branitelje i jednokratne pomoći, kao i sredstva namijenjena Crvenom križu te provedbi strategije za osobe s invaliditetom.  

Predškolski odgoj ostaje jedna od najvećih stavki proračuna s 22,4 milijuna eura, dok je za školstvo predviđeno 33,1 milijun eura.  

Iako je proračun za iduću godinu oko 10 milijuna eura niži od ovogodišnjeg, gradonačelnik Ačkar naglasio je kontinuitet ulaganja. U odnosu na 2022. godinu sredstva za predškolski odgoj više su nego udvostručena, za školstvo su veća 75%, za sport 70%, a za djecu i mlade dva i pol puta. Uskrsnice i božićnice za umirovljenike povećane su tri puta, a ovih dana isplaćene su božićnice za 10 tisuća građana.  

Na sjednici su, među ostalim, usvojeni i dokumenti vezani uz upravljanje turističkom destinacijom, financiranje političkih stranaka, sustav civilne zaštite te osnivanje Savjeta mladih. Vijećnici su primili na znanje i informacije o statusu projekta sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Velika Gorica. 

Vijećnici su izglasali i ovogodišnje dobitnike javnih priznanja Grada Velike Gorice za 2025. Godinu 

Povelju Grada Velike Gorice za životno djelo ove će se godine posthumno dodijeliti Josipu Zidaru, a ovo najveće priznanje pripast će i Ivanu Rožiću. 

Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dodijeliti će se Aleksi Bjelišu, akademiku Ratku Cvetniću, posthumno Stjepanu Kovačeviću, Dubravki Veliki i Veri Šebrek. 

Nagrada Grada Velike Gorice „Krčka vrata” ide u ruke Štefe Kos, a s likom Nikole Škrlca Lomnničkog Marijanu Plodincu. ‘Zlatnu turopoljsku podgutnicu’ dobit će Ljiljana Haidar Diab, a ‘Turopoljsko srce’ Miroslav Grahovac, Josipa Nuić i Slobodan Mišćević – Mićo. 

Zaslužene nagrade primit na svečanoj akademiji povodom Dana grada. 

Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”

Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.

U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.

– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:

– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.

Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.

– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.

Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…

Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.

Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!