Vijesti
Nova šefica, novi izazovi: ‘Ovo je najljepši posao na svijetu’
Renata Deak, nova ravnateljica velikogoričkog Crvenog križa, učila je djecu judu, bila nogometna trenerica, a od ožujka je zamijenila Suzanu Strunjak, koja je na čelu CK-a bili tri desetljeća
Nakon što je trideset godina na čelu Crvenog križa u Velikoj Gorici bila Suzana Strunjak, od ožujka ove godine mjesto ravnatelja preuzela je Renata Deak, koja je u tom timu također od prvog dana. Ništa joj nije novo i nepoznato, osim količine odgovornosti koju donosi nova funkcija.
– Potajno sam se nadala ovoj funkciji, ali ne tako brzo. Suzana je rekla da joj je dosta nakon trideset godina, ja sam se prijavila na Natječaj i evo me tu gdje jesam. Došla je s time i velika odgovornost. Svi radimo sve, ali prijatelji uvijek pomažu ako nešto ne znam – kaže uvodno Renata i nastavlja:
– Otkud ja u Crvenom križu? Na četvrtoj godini fakulteta odradila sam ljetnu praksu u Novom Vinodolskom i to je bio moj prvi susret s Crvenim križem. Tamo sam upoznala Suzanu Strunjak, zajedno smo volontirale kad je 1994. godine Hrvatsku posjetio papa Ivan Pavao II., bilo je tu još raznih volontiranja, a onda se u Velikoj Gorici otvorilo mjesto. I od tad kreće moja gorička priča, sredinom devedesetih.
Rođena je u Makarskoj. Osnovnu i srednju školu pohađala je u rodnom gradu. Uvijek je govorila da će biti profesorica tjelesne i zdravstvene kulture, no nešto ju je “okrenulo” u četvrtom srednje, promijenila je mišljenje i odlučila da bi htjela biti stomatolog. Otišla je u Sarajevo, ali kako ju je tamo ulovio rat, predomislila se i na kraju je ipak u Zagrebu upisala današnji Kineziološki fakultet. Kao djevojka trenirala je tenis u Makarskoj, jedno vrijeme i košarku…
Dolaskom u Veliku Goricu bavila se i sportom, radila je u sportskom vrtiću “Pinky”, trenirala je djevojčice u ženskom nogometnom klubu Radnik 99… Sve je to dio biografije nove ravnateljice. Iza nje je prvih pet mjeseci na toj funkciji, došla je baš na početku korona krize, uoči burnih dana za gorički Crveni križ.
– U uvjetima korone telefoni su puno zvonili, ljudi su se bojali, nisu znali kako se ponašati, reagirati. Odmah je podignut gradski interventni tim i javilo se jako puno volontera. Također, Grad je osnovao službu nužne pomoći, te su tu uključeni i vatrogasci. Oni su nam jako puno pomogli, ti dečki su dobrovoljci, a mi primamo plaću. Nama su olakšali, oni su pokrivali vanjske terene, stvarno im hvala. Radilo se puno više za vrijeme korone, od jutra do mraka, ljudima smo dostavljali hranu i lijekove, a djelatnici Crvenog križa obilazili su i ljude u samoizolaciji i one zaražene koronavirusom – kaže Renata.
A kad su mjere konačno popustile…
– Prvo smo ispekli ribu na roštilju, družili se i uživali! Eto, toliko nam je svima nedostajalo druženje takve vrste, taj nekakav normalan život.
Nakon dugo godina, također odmah na početku Renatina mandata, Crveni križ dobio je i nove prostore u Cvjetnom naselju, koje su im olakšale poslovanje.
– Grad nam je izašao u susret, prepoznao važnost i značaj sve što radimo – zadovoljna je Deak, prva među jednakima.
– Koliko su se stvari promijenile otkad sam postala ravnateljica? E, to biste trebali pitati moje kolege. Ja znam da je sad moja odgovornost puno veća, a znam i da je sve to puno lakše uz kolege kakve imam, jer o svima njima mogu govoriti samo pohvalno. Kod nas vlada jedna prava obiteljska atmosfera, skupa pripremaju doručak, ručak… Trenutno nas je sedam i baš smo prava ekipa – ponosna je Renata..
Gradsko društvo Crvenog križa svojim korisnicima nudi širok spektar programa, od skrbi za najmlađe, pučke kuhinje, prijevoza osoba s invaliditetom, posudionice ortopedskih pomagala, a više o svemu tome možete naći na njihovom webu ckvg.hr ili u Cvjetnom naselju. Ono što nam je Deak još istaknula je gradski interventni tim.
– Puno ljudi se uključilo u gradski interventni tim, družimo se skoro svakodnevno. Super je što među nama nema dijeljenja na mlađe i starije, mi smo svi zajedno. Nema podjela i to me baš veseli. Odlična smo ekipa, to ću uvijek ponavljati.
U to vrijeme kad je Renata Deak došla u gorički Crveni križ, on je još bio u nadležnosti Grada Zagreba. Isprva nije bilo velikih aktivnosti, darivanje krvi provodila je ekipa iz Zagreba, a kako je u to vrijeme još bilo i prognanika i izbjeglica, djelila se humanitarna pomoć. Kad se Velika Gorica osamostalila kao grad, krenuli su s vlastitim programima, koji traju i danas, a suradnja s Gradom od prvog dana je odlična.
S vremenom je i broj ljudi rastao, a pred njima su bili razni izazovi.
– Od prvog dana nisu imali problema s volonterima, ljudi su se uvijek rado odazvali – ističe Deak, dodavši da je kritična bila 2010. godina, kad je goričko područje pogodila strašna poplava.
– Bilo je svega, ljudima su poplavile kuće, bilo im je teško, pa se javljala i nervoza. Mi smo prikupljenu humanitarnu pomoć sa svojim volonterima odmah slagali u pakete, a vatrogasci su nam pomogli dostaviti ih do ljudi. Tad smo dijelili svima i znalo je biti nezadovoljnih, no kad se dogodila sljedeća poplava, bili smo malo pametniji. Pomoć smo dostavljali samo onima kojima je doista bila potrebna. I tu su nam opet vatrogasci bili jako važni, jer su išli kroz vodu da dođu do ljudi koji nisu mogli ići van. Naši volonteri sudjelovali su i u Gunji, u nekoliko navrata po sedam dana, kad je tamo bila poplava. Kad je došlo do migrantske krize, također smo išli u Slavonski Brod… – nabraja Deak.
Kako sama kaže, u ovom poslu najvažnije je znati s ljudima, a sve ostalo uči se u hodu.
– U 25 godina puno se toga izdogađalo, teško se svega i sjetiti. Najljepše je kad pomognemo drugima, a onda dođe čovjek u ured i zahvali se. Ja kažem da je to naš posao, da smo za to plaćeni, no odgovor bude da su i drugi plaćeni za svoj posao, pa se ne ponašaju tako – govori Renata.
Prisjetila se i rada u ljetnim kampovima, kaže predivno je bilo raditi s djecom.
– Prijateljice koje rade u školi znale su me upozoriti ikoje je dijete eventualno problematično u školi, ali nikad nisam imala problema. U sedam dana s njima uvijek je sve bilo u redu. Iako, to su velike pripreme, imali smo jednu kućicu samo s materijalom s kojim su radili. Djeci treba dati priliku da se izraze i da nešto stvaraju, a ne ih prepustiti sebi samima – poručuje.
Foto: Josip Škof
Rado se prisjeća jedne ekipe iz Vukovine, koja nije išla na maturalac, ali su dvaput išli na ljetovanje u istoj godini s goričkim Crvenim križem.
– Tad smo još spavali pod vojničkim šatorima, a sad su se stvari promijenile, sad imamo kućice. Ali i djeca su se promijenila, a sve je to kriv brz način života – kaže Deak.
A kad je pitamo kakva je bila kao dijete…
– Divlja, ha, ha, ha! Bila sam veselo dijete, u početku mirna curica, ali u novom kvartu sam malo podivljala – smije se Renata.
Dvaput godišnje ode kući, u Dalmaciju, nedostaje joj rodni kraj, iako kaže da se i u Gorici osjeća kao doma, jednako kao u svojoj Makraskoj.
– To mi je najdraže, dođem dolje, prijatelj ima konobu, družimo se, uživamo. Dođu i prijatelji ovdje k meni ovdje, ali i goričke prijatelje sam već naučila na dalmatinske običaje. Kad za Božić kitimo bor, svake godine pečem fritule, pa nas u stanu bude 20-ak. Nema Božića bez mojih fritula!
Sretna je u Gorici, ali zato njeni doma…
– Ćaća i mater su mislili da ću završiti faks, vratiti se, imati četvero dice. Nisu baš sretni što sam se prihvatila ovog posla. Ćaća još nekako, mater nikako. Ali mene ovaj posao čini sretnom. Kroz ovih 25 godina upoznala sam stvarno puno divnih ljudi, a to je najljepši dio ovog posla. Ne ulazim u konflikte, no ima i situacija kad treba reagirati. Ali, sve je to život, takav je ovaj posao. I ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu!
CityTV
VIDEO/FOTO Vikend Geekshow raspametio Veliku goricu
Kako je GeekCon festival obilježio naš grad kao Cosplay City?
Kao i lani, ovogodišnjem programu Dječjeg fašnika pridružio se velikogorički Geek Club s GeekCon festivalom znanstvene fantastike i pop kulture, a došli su im partneri iz cijele regije sa svojim sadržajima.
Bio je to svojevrsni pogled u prošlost ali i u budućnost, svijet mašte i fantastike, prožet uprizorenjem najpoznatijih filmova i japanskih crtića.
Pogledajte u videu detalje i njihovu ZF priču:
Prvi dan festivala očekivano je privukao velik broj zainteresiranih za znastveno-fantastične sadržaje, bilo da se radi o mlađim generacijama ili onima koji su odrastali uz Zvjezdane staze, Ratove zvijezda i čitajući stripove slične tematike.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
-Oko podneva je već ludnica, ljubitelji igrica, japanskih crtića i kompletne ZF priče izmjenjuju se u naletima. OŠ Eugena Kumićića ustupila nam je cijelu školu, učenici iz Tehničke škole iz Siska su nam partneri s gaming room-om, na katu je izložba rekvizita iz Star Wars-a, uprizorena čitava scena iz filma sa vizualnim efektima…jednostavno, nesvakidašnje i na tome smo radili unazad godinu dana – rekao je organizator GeekCon festivala Iven Masten, koji je zaslužan da djelić znanstvene fantastike u obliku festivala poznat na američkoj sceni, dođe u naš grad.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
I zaista je Kumičić bio kao lansiran u budućnost, u neki fantastični dio svemira u kojem šeću žive figure iz Anime crtića, likovi iz ZF filmova u realističnim kostimima i galaktičkim arsenalom oružja.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Čini se da pop kultura ima velik broj pratitelja koji u slobodno vrijeme sakupljaju ZF romane, uživaju u društvenim igrama s takvom tematikom, izrađuju kostime i ulažu u uvjerljive maske, replike prizora iz filmova o budućnosti i svemiru, a po onome što smo vidjeli – to im zaista ide jako dobro.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Ovo je druga godina GeekCon festivala u našem gradu koji tijekom Fašničke Republike spaja prošlost i budućnost, u jednoj zanimljivoj, neobičnoj i fantastičnoj sadašnjosti.
Galerija fotografija:
Vijesti
Gradići zbog radova od utorka do petka bez struje
Radove će djelatnici Elektre imati u periodu bez padalina, a u slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta, radove će prolongirati na dane bez kiše.
Sport
Utakmica istine! ‘Ulog je velik, Šibenik je dobar, ali vjerujem u ovu momčad’
Nogometaši Gorice u nedjelju u 15 sati dočekuju Šibenik u derbiju začelja, utakmici kojom se “ponos grada” može odvojiti na pet bodova od trenutačnog fenjeraša, u kojem je sezonu počeo trener Mario Carević
CityTV
VIDEO/FOTO Školarci iz Ščitarjeva pomeli fašničku konkurenciju
Turopoljska mitologija ipak prevagnula u odluci.
Fašničkoj princezi gotovo da je pala kruna s glave u zanosu plesa, no imala je čvrstu voditeljsku podršku partnera Gusara koji je uspijevao balansirati situacijom…
Na koncu je sve dobro završilo, jer su klinci pod maskama bili pravi profesionalci, a strogi žiri se držao pravila k’o Princ Fašnik ključeva grada. Pod budnim okom Pajceka, Luka i Žira, dok doduše nisu imali prste u krafnama, nagrade su otišle u prave ruke. – doznajemo iz pouzdanog izvora.
No, najbolje da započnemo izvještaj sa Video atmosferom:
I dalje vlada Fašnička Republika na ulicama grada, tako da su mnoge goričke obitelji subotnji sunčan dan iskoristile za šetnju pod maskama, ali i za baciti oko na pozornicu na Tuđmancu. Voditeljski par u prepunom fašničkom šatoru prozivao je – školarce! Ovoga puta, ne za ocjenu u imeniku, već za aplauz i ocjenu žirija, koji je imao što i vidjeti.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Na drugi dan Dječjeg izdanja 116. Turopoljskog fašnika predstavili su se Ronioci, Španjolke, čarobna šuma, oblaci s duginim bojama, likovi iz bajki…s originalnim krinkama, šivanim kostimima i rekvizitima, no najbolji kostimirani nastup imala je skupina “Moguti” iz OŠ Ščitarjevo, koji su sa sobom donijeli i cijelu šumu!
Foto:Sanjin Vrbanus/Cityportal
Iza pobjednika na rang listi stali su školarci iz Pokupskog te s bajkom o Petru Panu osvojili drugo mjesto, dok su svi ostali bili treći. Dodijeljene su nagrade i najboljim solo maskama kao i parovima.
Više u foto galeriji:
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Gospodarstvo
Obrtnici u šoku – kurikularna reforma ukida tražena zanimanja
Obrtnička komora Zagreb upozorava: Interes učenika za pojedina strukovna zanimanja nikad nije bio veći, a kurikulum ih ukida.
Kurikularna reforma strukovnog obrazovanja izazvala je nezadovoljstvo kod hrvatskih obrtnika.
Pred otvaranjem 10. Zagrebačkog obrtničkog sajma, krajem siječnja, strahovito je odjeknula informacija kako od sljedeće školske godine više neće biti upisa za pojedina zanimanja.
Dio tih zanimanja je deficitaran na tržištu rada i vlada veliki interes među mladima za upis tih programa.
Nismo li naučili da su deficitarna zanimanja okosnica funkciranja svakodnevice?
Uzmimo na primjer zanimanje bravar ili tokar. Riječ je o industrijskim i proizvodnim zanimanjima. Prošle godine popunjena su sva upisna mjesta za bravara, a to zanimanje se nalazi i u preporuci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za upis i stipendiranje u školskoj godini 2025./2026. na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Od iduće godine neće se upisivati niti fotografi, iako su prošle školske godine popunjena sva upisna mjesta. Za jedno mjesto natjecalo se čak pet učenika.
Foto: Cityportal
– To je paradoks. Izgleda da državne institucije nisu koordinirane po ovom pitanju. Preporuke HZZ-a za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije jasno kažu za koje obrazovne programe treba povećati broj mjesta za upis, kao i broj stipendiranih učenika. S druge strane Ministarstvo obrazovanja donosi odluku da ta ista zanimanja ukidaju. Zanimljivo je za istaknuti kako zanimanja autoelektričar, pediker i plinoinstalater prošle godine nisu bila na popisu deficitarnih zanimanja. Ove godine su se našla, a mi ih ukidamo – upozorila je Antonija Tretinjak, potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Foto: HOK Zagreb/Antonija Tretinjak
Oprezno sa praćenjem zahtjeva tržišta
Do ukidanja pojedinih programa obrazovanja došlo je i spajanjem srodnih zanimanja. Tako su automehaničari i autoelektričari spojeni u jedinstveno zanimanje automehatroničar ili autolakireri i autolimari u zanimanje serviser karoserije motornih vozila.
– Mi se slažemo ta treba pratiti zahtjeve tržišta i napredak tehnologije koji nose potrebu za novim zanimanjima, kao i spajanjem postojećih, ali tu treba biti oprezan. Uzmimo na primjer zanimanje plinoinstalater. Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija upisale su prošle godine više od planiranog broja učenika, zbog velikog interesa. Svi znamo koliko je to odgovoran posao i nepojmljivo je tu struku pripajati monterima strojarskih instalacija. Bojimo se da u određenim zanimanjima djeca neće dobiti potrebno specifično znanje i specijalizaciju – istaknula je Tretinjak.
Foto: Cityportal
Naukovanje isključivo u licenciranim radionicama
Još jedan problem vezan uz obrazovanje za strukovna zanimanja, upozoravaju iz Obrtničke komore Zagreb, jest odnedavna dozvola da se naukovanje učenika obavlja i u nelicenciranim radionicama. Tu dolazimo do drugog problema, da se kvaliteta tog dijela obrazovanja stavlja pod veliki upitnik.
– Hrvatska obrtnička komora inzistira na tome da naukovanje u programima u kojima se djeca školuju po jedinstvenom modelu obrazovanja moraju provoditi licencirani majstori. Kao prvo poslodavac mora imati majstorsku diplomu iz dotičnog zanimanja, što jamči kvalitetu i prijenos znanja. Osim toga, tu je niz drugih stvari koje licencirani obrtnik mora zadovoljiti da bi mogao provoditi naukovanje. Po novom modelu roditelji neće imati nikakav sustav na koji se mogu osloniti, a kao roditelju sigurno vam nije svejedno da li vam dijete provodi vrijeme kod nekoga tko je provjeren ili ga šaljete negdje gdje nema nadzora – upozorila je potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Foto: Cityportal
Obrtnike se nije pitalo?
Doznajemo i kako kroz e-Savjetovanja predstavnici Hrvatske obrtničke komore nisu bili involvirani u proces kurikularne reforme strukovnog obrazovanja, a ono što je i predloženo od HOK-a, nije u potpunosti usvojeno.
Možda ovih problema ne bi bilo da su u kreiranju nacrta sudjelovali sami obrtnici i da su se u toj fazi poslušali njihovi prijedlozi – zaključuju u Hrvaskoj obrtničkoj komori Zagreb.
Ostaje nam nadati se da će obrazovanje za zanimanja koja su nam prijeko potrebna u svakodnevnom životu, ipak dobiti svoje mjesto u kurikulumu, jer ćemo u suprotnom jedino moći zapjevati stihove poznate pjesme: …gdje je nestao čovjek?
