Sport

Nova katastrofa rukometaša: Potonuli za pet minuta, rezultat se ponovio!

Rukometaši Gorice poraženi su 40-26 na gostovanju kod vinkovačke Bjelin Spačve i time skliznuli na poziciju koja ne vodi u Ligu za prvaka. Da su izgubili sedam razlike, ne bi tu bili, ali izgubili su duplo uvjerljivije…

Objavljeno

prije 1 godina

2. prosinca 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, ovo sad već postaje zabrinjavajuće…

Dugo je sezona rukometaša Gorice izgledala perfektno, praktički bez pogrešnoga koraka, a u opisima onoga što pokazuju koristili smo epitete kao što su “moćno”, “goropadno”, “impresivno”, “uvjerljivo”… Pod vodstvom trenera Mateja Miškovića, s kemijom koja se mogla prepoznati i zatvorenih očiju, Gorica je bila stroj koji melje sve pred sobom, momčad koja gotovo lakoćom dolazi do bodova.

Danas, nažalost, to više nije tako. Gorica je ovog vikenda upisala i treći uzastopni poraz, a od te činjenice još je ružniji način na koji se to dogodilo. Opet dogodilo, jer puno toga podsjeća na gostovanje u Čakovcu prije dva tjedna, uključujući i rezultat, koji je potpuno identičan! Kao kuriozitet iskače činjenica da su i od Čakovca i od Bjelin Spačve izgubili primivši 40, a postigavši 26 golova.

Onih minus 14 u Čakovcu zvučalo je šokantno, ali još je i šokantnije bilo vidjeti Goricu u praktički identičnom izdanju i na prvom sljedećem gostovanju. Iako se Marin Lisac vratio u momčad nakon ozljede, iako smo u porazu od Nexea prošlog vikenda vidjeli puno razloga za optimizam, u Vinkovcima je Gorica doživjela novi rezultatski debakl i pokazala sve svoje slabosti. A njih očito ima, jer ovakvo nešto ne može se slučajno dogoditi dvaput zaredom.

U prvom poluvremenu još su se Goričani i držali, iako su domaći rukometaši nekoliko puta imali četiri gola viška. Na predah je Gorica otišla s tri gola zaostatka, spustila to i na minus dva, a onda – potonula. Za nepunih pet minuta Bjelin Spačva je napravila seriju 6-0 i otišla na ogromnih osam golova viška. Povratka više nije bilo, jer minutu potom bilo je i devet razlike, u 44. minuti i okruglih deset.

Završilo je na užasavajućih 14 golova prednosti za Vinkovčane, a kao utjeha ni slučajno ne može poslužiti detalj koji kaže da je to i najveća razlika koju je domaćin imao na ovoj utakmici. Jer, bila je ovo utakmica u kojoj su se igrači Spačve gotovo poigravala, o čemu će dovoljno reći podatak da su Tin Kuže i braća Filip i Borna Mažurana sami postigli 29 golova (iz 30 pokušaja?!), a cijela Gorica 26…

Posao je Vinkovčanima olakšao i loš dan goričke obrane, ali i golmana, koji su na kraju skupili točno dvije obrane! Jednu Sorić, jednu Turčić, zajedno jednako kao i drugi golman Spačve, koji je ušao na kraju, tek toliko da nastupi… Prvi golman, Sandro Kolar, obranio je 17 lopti. Najveći dio toga otpada na vanjske igrače Gorice Lisca i Grubišića, koji su kombinirano šutirali 5-14, a najuspješniji je i ovoga puta bio Jakov Dujić sa devet golova, dok je pet dodao Hrvoje Ceković.

U cijeloj priči posebno je važno to što je Gorica “branila” pobjedu od osam golova razlike s domaćeg terena, a budući da je nije obranila, skliznula je na četvrto mjesto u skupini, što znači da borba za Ligu za prvaka ulazi u zabrinjavajuću fazu…

Prekid crnog niza Goričani će tako prije svega morati tražiti kroz treninge i pripremu tijekom tjedna, jer ovo je sad već i udarac na samopouzdanje, a prvi sljedeći izazov donosi domaći ogled s Varaždinom. Tjedan dana kasnije, desetak dana prije Božića, Goričani će godinu zaključiti gostovanje kod Moslavine u Kutini.

Povezane teme:hotnews hrk gorica matej mišković rk bjelin spačva tin kuže

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.