Kiša je padala neumorno i nezaustavljivo, neslužbeno su krenule priče i o mogućoj odgodi prve utakmice 26. kola između Gorice i Lokomotive, ali travnjak u Kranjčevićevoj na kraju je dobro podnio pritisak. I bio poprište utakmice koju nazivamo “prava prvenstvena”, jedne od onih u kojima borbenost i želja dominira nad nogometnom ljepotom.

Gorica je morala i ovoga puta bez Ercega, nije bilo ni Mikanovića, kojeg je zamijenio Majstorović, a iz prvih 11 je ispao i Leš, kojeg je u sredini obrane zamijenio Anton Krešić. Vrh napada preuzeo je bivši igrač Lokomotive Filip Čuić, krenuli su od prve minute i Pajaziti, i Elezi, oba gorička reprezentativca, a na klupi je ostao Čaić.

Otvorila je Lokomotiva pokušajem Goričana iz daljine, odgovorio je Krešić pokušajem glavom iz blizine, pokušao je zatim i Smakaj, opet sa distance, a u 30. minuti došao je red na najljepši trenutak ove utakmice.

Elezi je na lijevu stranu izbacio Ndockyta, da bi gorički Kongoanaca izmijenio dva dodavanja s Tiborom Halilovićem, koji je sjajno pogodio u bliži kut Lokomotivina gola. Prekrasna kombinacija, jako dobar udarac i reakcija golmana Šubarića taman po goričkoj mjeri. Bio je to prvi Halilovićev gol u dresu našega kluba, bio je to trenutak koji obećava.

Međutim, već u prvoj sljedećoj opasnoj situaciji Lokomotiva je došla do izjednačenja. Leovac je ušao u kazneni prostor, pokušao ga je zaustaviti prvo Majstorović, a onda i Bralić, koji je neoprezno startao i zakačio lijevog beka domaćina po nogama. Sudac Bel ništa nije dosudio, ali na intervenciju iz VAR sobe, nakon pregleda snimke, pokazao je na bijelu točku, s koje je sigurno pogodio Mudražija.

Dogodilo se to u 42. minuti, nakon čega su “lokosi” nešto bolje izgledali do predaha, ali i na otvaranju nastavka. Uspjeli su domaći nogometaši u 49. minuti zabiti još jedan gol, nakon ubacivanja iz kornera mrežu je naciljao Smakaj, no sad je iz VAR sobe stigao spas. Lopta je pri izvođenju kornera prešla gol-aut liniju i gol je poništen.

Najbolju priliku u drugom poluvremenu, najbolju priliku na utakmici uopće, Gorica je imala u 59. minuti. Nakon proigravanja Ndockyta za Sikošeka, no Slovenac iz jako dobre pozicije nije uspio naciljati za novo vodstvo našega sastava.

Do kraja utakmice Gorica je imala još jednu veliku priliku, Marko Kolar čak je i zabio drugi gol, ali bilo je to jasno vidljivo zaleđe. Lokomotiva je još dvaput zaprijetila preko neugodnoga Goričana, a na kraju ostaje dojam da je podjela bodova i najrealniji ishod.

– Na krjau možemo biti zadovoljni bodom. U nekim fazama igre bili smo jako dobri, ali bila je dobra i Lokomotiva. Svjesno smo im u nekim trenucima prepustili posjed lopte, ne želeći im otvarati puno prostora otraga, jer tu su jako opasni. Moram pohvaliti momke na dobrom gardu i na agresivnosti, to je ključno kad se boriš za ostanak – rekao je trener Mario Carević i dodao:

– Utakmica nije bila neka ljepotica, imali smo tu situaciju preko Sikošeka, ali donosili smo i neke pogrešne odluke, ne znam da li zbog važnosti utakmice ili bodova, ali svakako bih volio da smo malo konkretniji u toj završnici. Iako, opet kažem, moramo se zadovoljiti ovim bodom.

U sljedećem kolu Gorica će opet u goste, put će ih odvesti u Varaždin, a tjedan dana kasnije vraćaju se kući, na renovirani travnjak Gradskog stadiona, na koji će doći Istra 1961. U prijevodu, čekaju nas dvije utakmice u kojima se mora tražiti maksimalan učinak…

Kandidatkinja SDP-a i Možemo! za gradonačelnicu Velike Gorice Ivana Mlinar ovog se kišovitog petka obratila javnosti i predstavila kandidatkinju za njezinu zamjenicu Ivanu Novković.

– Kao zajednička kandidatkinja SDP-a i Možemo! najavila sam na svom predstavljanju prije par tjedana kako želimo donijeti stvarne promjene na političku scenu našeg grada i mijenja lice goričke politike. Od prvog dana govorim, a danas i potvrđujem, moj tim bit će ljudi koji nemaju svoj privatni interes isprepleten s gradskim proračunom, jer u Gorici teško da postoji neki segment života o kojem ne odlučuje politika. Smatramo to nedopustivim jer ljudi trebaju slobodno disati i živjeti, a Velika Gorica treba biti grad koji će pružiti šanse budućim generacijama – rekla je Mlinar i dodala:

– Upravo slijedom onoga što smo i najavili našom koalicijom, danas smo tu zbog predstavljanja moje kandidatkinje za zamjenicu gradonačelnice. Ona je igrom slučaja Ivana kao i ja, tako da ispada da je u našem stožeru važno zvati se Ivana. No, šalu na stranu, iako je Ivana politički debitant na ovim izborima, i ona i ja bit ćemo tim koji ne sliježe ramenima. Ona se kao prvostupnica psihologije upravo zato politički aktivirala, kako bi svojim angažmanom mogla utjecati na društvene nepravde oko nas.

Nabrajajući segmente koje smatra nepravednima, izdvojila je cijene kvadrata stanova, koja se popela i do 3000 eura.

– Drugi primjer nepravde u našem gradu je činjenica da je gotovo svaki natječaj fiktivan i namijenjen nekome. Ljudi se jadni ponadaju, pišu životopise i predaju zamolbe, a ne znaju da na tim radnim mjestima već rade neki ljudi, u pravilu članovi jedne stranke. Mi postavljamo posve opravdano pitanje zašto svako radno mjesto, posebice vodeće u ovome gradu mora uvijek dobiti nečija sestra, brat, snaha, supruga, a ne netko tko je ono najvažnije: stručan i ima silno radno iskustvo iza sebe?! Mi ne želimo da mladi ljudi, kako intelektualci, tako i strukovnjaci, napuštaju ovaj grad jer tu ne vide perspektivu i unaprijed znaju da neće moći nikada sebi osigurati stan ili zaposlenje bez stranačke iskaznice. Želimo da u ovom gradu ljudi ne žive u strahu za egzistenciju, da se boje družiti s nekim tko drugačije izgleda ili misli, jer moja zamjenica Ivana i ja istinski smatramo da naš grad treba biti grad za sve nas – rekla je Mlinar.

Počelo je lijevati kao iz kabla već u četvrtak, nastavilo se u istom ritmu i u petak, čak i još malo jače, a prognoze kažu da oborine neće stati ni tijekom vikenda. Dovest će to, nema sumnje, do brojnih promjena planova u niželigaškom nogometu, za pretpostaviti je da će malo koji teren u tom romantičnom svijetu izdržati toliku količinu oborina, a prva odgoda već je stigla…

“Odgađa se utakmica između Kurilovca i Mladosti iz Petrinje, a novi termin bit će određen naknadno”, obavijestili su javnost s Udarnika već u petak ujutro, dovoljno rano da se planovi za vikend korigiraju.

Vodeća momčad 3. NL Centar tako će i drugi u prve tri domaće utakmice odgoditi planirani susret, budući da se nešto slično dogodilo i uoči dolaska Bistre na Udarnik na otvaranju proljeća. Tad je utakmica pomaknuta za četiri dana, na srijedu, kad je Udarnik uspio doći do pobjede 1-0 i pobjednički krenuti u zasad sjajno nogometno proljeće. Ne bismo, naravno, imali ništa protiv istog scenarija ni ovoga puta.

Logično je pretpostaviti da će se i ovoga puta igrati u utorak ili srijedu, da će to biti novi termin potencijalno vrlo zanimljive utakmice. Ne zato što je petrinjska Mladost posebno izazovan protivnik, budući da se radi o jedanaestoj momčadi prvenstvene tablice, nego zbog iskustva kojeg su Kurilovčani proživjeli jesenas u Petrinji. Nakon toga poraza (3-4) o svemu je progovorio i trener Kurilovca Senad Harambašić, a sve što se događalo sasvim će sigurno ponuditi i dodatni motiv našim nogometašima. Kad god da se igralo…

Andrej Lazarov i njegova tužna sudbina i dalje se provlači kao tema u svijetu HNK Gorice, među njegovim dojučerašnjim prijateljima i suigračima. U klupskim prostorijama bila je postavljena i knjiga žalosti, u nju su se upisali praktički svi igrači i klupski djelatnici, ali i poneki navijač, prijatelj kluba…

Uspomena na dobrog dečka Lazu, kako ga svi u klubu najbolje pamte, živjet će još dugo, a kroz suze koje će i dalje pobjeći iz oka, kao i knedlu u grlu koja se pojavi pri svakom spomenu njegova imena, dolazi i ponos. A za to ima jako puno argumenata, jer Andrej nije bio samo dobričina, nego i istinski heroj. Prve informacije govorile su kako je Lazo uspio izaći iz zapaljenog noćnoga kluba na vrijeme, ali se odlučio vratiti u plamenom okovan prostor da bi spasio što više unesrećenih.

Nove informacije, međutim, još malo pojačavaju argumente nepobitne teze da je Andrej Lazarov pravi, istinski heroj! Naime, izvori iz Makedonije govore kako on uopće nije bio u noćnom klubu, odnosno na koncertu koji se održavao te tragične noći. Bio je u posjetu svojoj obitelji, koja živi upravo u Kočanima, kad je čuo da se nešto strašno dogodilo u noćnom klubu. Odjurio je tamo s namjerom da pomogne, a to je i učinio. Spašavao je stradale, nekoliko puta ulazio u objekt, a pritom i sam nastradao.

U cijelom tom herojskom činu nagutao se dima, zadobio je i opekline po tijelu i završio u bolnici. Zabrinuli smo se kad smo čuli da je na liječenju, tješili se informacijama da je izvan životne opasnosti, ali i šokirali kad je sljedećega dana stigla tragična vijest da mu je u bolnici pozlilo, nakon čega je preminuo…

Prema dostupnim informacijama, Andrej nije i jedini koji je nastradao na takav način, još nekoliko ljudi poginulo je u pokušaju da iz požara izvuku što više unesrećenih, a među njima je i pjevač benda koji je te večeri nastupao u klubu. Ukupno je poginulo 59 ljudi, pri čemu je najmlađoj žrtvi bilo samo 14 godina.

Andrej Lazarov, podsjetimo, bio je član HNK Gorice od siječnja do rujna prošle godine, ostavivši dojam dobrog, skromnog i iznimno pristojnog dečka, omiljenog u svlačionici našega kluba. Počivaj u miru, heroju naš…

Prvi teniski tereni u Hrvatskoj pojavili su se još davne 1878. godine, imali su ih pioniri tenisa u Zagrebu, Samoboru, Osijeku, Karlovcu, Gospiću, Zadru, Splitu, Ogulinu… Početkom 20. stoljeća došlo je do prve jače ekspanzije, osnivanjem prvih klubova i gradnjom novih terena, a prvi turnir odigran je 1909. u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu.

Tek krajem prošloga stoljeća, 80 i nešto godina nakon toga turnira, pojavili su se i prvi teniski tereni u Velikoj Gorici. Prvo u Rakarju, a onda i u Cvjetnom naselju, odmah uz Srednju školu. I baš tu, u prostorije Teniskog kluba iTeam, došli smo doznati kako velikogorički tenis stoji danas, nepuna tri i pol desetljeća kasnije.

– Teniski klub iTeam Velika Gorica nastao je iz jedne obične škole tenisa, koju je početkom devedesetih pokrenuo Robert Kardum. Ta škola tenisa radila je u sklopu Teniskoga kluba Brcko, a iz Rakarja smo se u Cvjetno naselje prebacili 2012. godine – kaže nam Miha Troha, alfa i omega našeg teniskoga kluba.

Pamtimo ga s trenerskih početaka, iz vremena kad je radio s Robijem Kardumom, iz vremena kad su velikogorički klinci bili na top razini. Ivan Levar, Dora Vajdić, Iva Bago, Lea Sambolić, Bernard Požega, Barbara Rajić i Roberto Miković osvojili su ekipno prvenstvo Hrvatske do 14 godina, bila je to velika i važna vijest, no to je danas samo uspomena za te mlade ljude, danas na ulasku u tridesete.

Sadašnjost je klub koji okuplja značajan broj tenisača svih uzrasta.

– Danas smo klub koji ima više od stotinu djece u školi tenisa, u kojem je više od stotinu registriranih igrača, od djece od sedam-osam godina, sve do seniora, koji će nakon dugo godina predstavljati Veliku Goricu u trećoj hrvatskoj ligi – otkriva Troha.

Zanimljiv je i to detalj ove priče, jer desetorica najboljih članova kluba, društvo koje igra klupsku ligu, okupit će se u svojevrsnu reprezentaciju, koja će igrati protiv klubova iz Samobora, Ivanića, Zaprešića, Vrbovca, Ogulina, Karlovca… Međutim, ovo je klub u kojem će sve to biti u drugom planu, budući da su apsolutni prioritet djeca.

– Da, mi se u prvom redu baziramo na razvoj djece, na rad s mladima, počevši od vrtićke dobi, od malih tenisača rekreativaca, pa na dalje. Slično kao i u karateu, i u tenisu postoje razine. Tenis za djecu od pet godina zove se “Rolling tenis”, koji se igra po podu. Nacrta se teren na pod i oni rolaju po crtama, malo bekendom, malo forhendom… Sljedeća razina je “crveni tenis”, tenis s malom mrežom, laganim reketima, lopticama koje ne odskaču prebrzo ni previsoko, koje su prilagođene djeci te dobi. Na to se nastavlja “narančasti tenis”, za djecu od devet-deset godina, a poslije toga i “zeleni tenis”, gdje je loptica malo brža, tvrđa, bliža žutoj loptici. I to je jako dobar sustav, jer ako to nije prilagođeno, puno će teže dijete uživati u tenisu, u samom igranju igre – pojašnjava Troha.

Već desetljećima postoji fama kako se s tenisom mora krenuti još i prije polaska u školu, kako je sve kasnije od toga prekasno…

– Ja bih rekao da je zabluda to da se mora krenuti jako rano. Djeca sa četiri ili pet godina ne mogu osjetiti pravu čar tenisa. Oni se mogu igrati na terenu, kotrljati loptice, upoznati taj neki neobični nastavak koji se zove reket… Postoje metode kako se radi s vrtićancima, mi to i radimo, ali za ozbiljan tenis dovoljno je krenuti sa sedam-osam godina. Tu već klinci mogu osjetiti na tenisku igru, a tu mislim na servis, na međusobno igranje, brojanje rezultata… Iako, mi ne stavljamo naglasak na pobjedu, nego na druženje i uživanje u tenisu. Želimo da dijete zaljubi u tenis, a to će se dogoditi samo ako mu je zabavno.

U radu mu pomaže trenerica Paula Barić, a ubrzo će se trenerski kadar i značajno pojačati. Naime, Robert Kardum vraća se iz Kine, gdje je posljednjih pet godina radio kao voditelj jedne teniske akademije, i priključit će se klubu, jednako kao i jedno nacionalno poznato sportsko ime. Nika Ožegović svojevremeno je bila 131. tenisačica svijeta, iza nje je lijepa igračka karijera, a ovih dana postat će trenerica u našem klubu.

– Nika je Zagrepčanka, ali udala se u Veliku Goricu i sad je naša. Uskoro će nam se priključiti u klubu, a to će nam sigurno donijeti novu dimenziju. Tu ipak govorimo o trenerici koja je završila Kineziološki fakultet nakon karijere u kojoj je igrala protiv tenisačica kao što su sestre Williams, Šarapova, Kuznjecova, Zvonareva… Velika je stvar što će netko moći djeci iz prve ruke reći kako je to igrati protiv najboljih tenisačica na svijetu ili kako je trenirati s Novakom Đokovićem. Uostalom, Nika je pet puta igrala na Wimbledonu!

E, kad smo već kod Wimbledona, njegova prilagođena verzija stiže i u naš grad.

– Da, 11. svibnja ćemo organizirati “Wimbledon u Velikoj Gorici”. To je zamišljeno na Tuđmancu, na dijelovima parka koji su najravniji iscrtat ćemo terene za mini tenis i na taj način promovirati tenis. Čak bih rekao da će to više biti manifestacija nego pravi turnir, a događat će se u sklopu Tjedna mladih i obitelji. I vjerujem da će biti jako zanimljivo, prvi put će se po cijelom Tuđmancu igrati tenis – najavljuje Troha, dodajući kako to nije jedini projekt kojim će se klub baviti do kraja godine.

– Sezonu ćemo otvoriti početkom travnja, kad ćemo predstaviti i novu rasvjetu, u koju je klub sam uložio. Sad ćemo moći imati i velikogoričke teniske večeri, i noć tenisa… Na otvaranju sezone imat ćemo turnir mješovitih parova, turnir u beli i pikulanju, druženje, klopu… U drugoj polovici travnja bit ćemo domaćini HTS-ovih turnira za djecu od osam do deset godina, kreće nam i škola tenisa, i seniorska klupska liga, a u lipnju nam kreće i projekt “Ljeto na teniskim terenima” – govori Miha, uz dodatno pojašnjenje:

– Klinci će imati teniski boravak od 8 do 16 sati. U sklopu toga imaju zagrijavanje i razgibavanje, trening tenisa, nakon toga idemo na osvježenje na bazene, nakon toga je ručak, a onda idu ili društvene igre, ili tenis za one koji to žele, ili dječji filmovi na platnu ispod nadstrešnice. Kombiniramo to s odbojkom na pijesku, tamo imamo i vodene ratove s vodenim balonima… Sve u svemu, ludo i zabavno ljeto na teniskim terenima!

S proljećem, dakle, vraća nam se i tenis u punom profilu. Zima je, kao i uvijek, bila dio godine koji treba preživjeti.

– Imamo problem infrastrukture, ali ne izdvajamo se previše od ostalih klubova u tom smislu. Imamo pet otvorenih terena i jedan pod balonom. Taj jedan nije dovoljan za sve, iako se za djecu nekako i snađemo. Međutim, govorimo li o natjecateljskom, malo ozbiljnijem tenisu, tu nemamo opcija. Ljudi moraju ići trenirati u Zagreb, a klub sam ne može financirati natkrivanje još jednog terena, tu bi nam ipak trebala pomoć. Zasad radimo s ovim što imamo, radimo sve da populariziramo tenis – zaključuje Miha Troha.