Sport

NOGOMETNI VREMEPLOV: Rajko Paviša – Legenda turopoljskog nogometa

Objavljeno

prije 9 godina

9. svibnja 2016.

Objavio/la

Rajko Paviša ponajbolji nogometaš svih vremena što se Novog Čiča tiče (Dubravko Hrkovac je bio prvoligaški igrač ali neki kažu da je to kvalitetom mogao biti i Rajko) nekim čudom nije uvršten u knjigu “Legende turopoljskog nogometa” (ovime se autoru ništa ne zamjera), nisu ga zanimali jači klubovi iz Zagreba jer je više volio velikogorički Radnik a mnogi će još reći da se nikad nije znao i želio “laktariti” gurajući se u prvi plan.

Rajko Paviša danas.

Listajući arhivu pronašli smo feljton Tursporta iz siječnja 1997. godine gdje je ipak zasluženo proglašen legendom turopoljskog nogometa pa i od strane autora spomenute knjige.

Rajko Paviša je kao vrlo mlad igrao u društvu takvih velikogoričkih majstora kao što su bili Stjepan Mesarić Čapa, Željko Plepelić Beli, Ivan Graber Bojs, Stjepan Kovačić, Mirko Babić, Ranko Dobrić, Silvio Kranjac, Vlado Črnjak (kasnije je napravio lijepu karijeru u Austriji i ostao tamo živjeti do preranog odlaska s ovog, ponekad nepravednog svijeta), Jura Mirenić, Ivica Mikulčić i mnogi, mnogi drugi.

Nk Radnik u jesen 1974. godine

Feljton iz siječnja 1997. godine najbolje će oslikati barem dio karijere nogometaša Rajka Paviše koji je rođen i živi u Novom Čiču. Danas dođe pogledati utakmice Gorice a drugih konkretnijih poveznica s nogometom nema. A da je živuća nogometna legenda našeg velikogoričkog podneblja, svakako jest! Posvjedočiti će to i prijepis spomenutog feljtona autora Davora Štubana i Mate Paviše.

Nk Radnik u proljeće 1976. godine

LEGENDE TUROPOLJSKOG NOGOMETA-SIJEČANJ 1997.
Nogometni ovisnici iz Novog Čiča ovih dana razglabaju isključivo o učinku Dinamo Hidrela, ostavci trenera Koškovića i o mogućem nasljedniku. U stanju su zapostaviti i šarmantnu susjedu, pa u jednoj od lokalnih kavana do jutra razglabati o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. U takvim čakulama se ime Rajka Paviše, ponajvećeg novočičkog igrača svih vremena, najčešće spominje (Hrkovac, pred kojim je tada bilo još mnogo utakmica, mu je puhao za vrat, dok je Rajko objesio kopačke o klin). Tko je Rajko Paviša?

Pitanje na koje tek iznimno neupućeni neće znati odgovor. Uz tople radijatore i kuhano vino berba 1996. u ugodnom zimskom ambijentu Stare puške vrijeme je za – legendu, a Rajko pripovijeda: “Rođen sam 11. svibnja 1957. godine. Loza Paviša poznata je po nogometašima, pa je logično da sam i ja loptu počeo napikavati čim sam prohodao. Prve sam utakmice odigrao kao pionir Radnika na starom igralištu pokraj kuglane” – kazao je Rajko.

Nk Radnik 1977. godine

Trener Viktor Jaki-Majstor odmah je prepoznao – majstora lopte. U to vrijeme na cijeni su bili igrači znalci, oni koji misle za vrijeme igre i koji mogu igru u trenu prebaciti na drugu stranu i odigrati precizan pas dug i četrdesetak metara. Rajko je bio upravo takav. Veznjak čije lopte imaju oči i koji s loptom može sve. Ili gotovo sve. Nije čudno što je takav kalibar nerijetko pozivan da igra za razne selekcije Zagrebačkog nogometnog saveza.

“Pamtim predigru utakmici Zagreb-Zvezda; u Kranjčevićevoj je ulici pred 15-tak tisuća gledatelja moje ime zapelo za oko mnogima jer sam odigrao maestralno-kazali su nazočni. No, nisam imao “tatu” koji bi me malo pogurao i nisam završio u nekom od prvoligaša. Sa sedamnaest sam godina debitirao u Radniku kao senior”

Nk Radnik 1978. godine

Izboriti se za momčad nije bilo lako jer Mesarić, Željko Plepelić, Graber, braća Mirenić, Silvio Kranjac, Babić, Filipančić, Radočaj, Dobrić, Mikulčić, Črnjak…u to su su vrijeme bili poznati španeri za koje se čulo i daleko van Velike Gorice. Povjerenje Rajku ukazao je tada Josip Gucmirtl kao i kasnije Ilijas Pašić, legende zagrebačkog Dinama, te Marko Krznarić.

“S Radnikom sam osvojio Kup ZNS-a a nakon toga u karijeri igrao sam još za Udarnik i Dinamo Hidrel. Udarnik također pamtim po uspjesima jer smo bili prvaci Zagrebačke zone uz suigrače Radočaja, Đumliju, Jančića, MIhalića, Barbarića, Kutena..” – prisjetio se Rajko.

Nk radnik 1980. godine

Novočički Dinamo bilježi najsvijetlije trenutke u povijesti u vrijeme kada na poziv upravo Rajka u Čiče dolaze Mesarić Čapa, Plepelić Beli, Kruno Zaloker, braća Čužić, Deraković…

Uz domaće majstore Petrinu, Svekrića, Đurašića, Milanščaka, Rajkovog brata Marijana, bratiće Ivana Pavišu i Branka Pavišu Dinamo u tri godine ide isključivo gore. Uvijek prvi, nedodirljiv!

Nk Radnik na turniru Kutija Šibica, 1980. godine

“Za tri godine iz općinskog razreda ušli smo u tadašnju Regiju. O kvaliteti lige zorno govore imena suparnika – Samobor, Moslavina iz Kutine, Zagorec Krapina, Vrbovec, Ponikve, Udarnik…” ne bez sjete prisjetio se minulih dana Rajko Paviša. Pred kraj igračke karijere igrao je i za veterane zagrebačke Plinare u društvu Šetke, Vulelije, Kneževića, Mesarića, Panjkreta.

Kasnije nakon dvije godine opet se vratio U Dinamo Hidrel i sa 36 na leđima osvaja još jedno prvo mjesto za status zagrebačkog prvoligaša. Uspješno se kasnije bavio i trenerskim poslom. Moglo bi se još mnogo toga elaborirati o Rajku Paviši ali i ovo je dovoljno da se može proglasiti živućom nogometnom legendom turopoljskog nogometa.

Povezane teme:nogometni vremeplov Rajko Paviša

Sport

Carević: Jako smo željeli ovu pobjedu, zaslužili smo ovakvu nagradu!

Malo smo odstupili od svog načina igre, pretpostavljali smo kako će Dinamo igrati, ali najvažnije je da smo bili hrabri. Moramo raditi i dalje, nećemo se zadovoljiti jednom pobjedom, rekao je trener Gorice nakon povijesne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

15. rujna 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Slavlje je na maksimirskom travnjaku bilo žestoko i emotivno, preselilo se to koji trenutak kasnije u i svlačionicu, ali trener Gorice Mario Carević pred kamere je došao miran i staložen. Kao da nije upravo ispisana povijest, kao da iza njega nije ostala najveća pobjeda u i dalje mladoj trenerskoj karijeri.

– Drago mi je što smo pobijedili, pogotovo zato što Gorica nikad u povijesti nije uspjela pobijediti Dinamo na Maksimiru – počeo je Carević svoje izlaganje, pa se okrenuo analizi na temu “Kako smo srušili Dinamo”.

– Mislim da smo u prvom poluvremenu stvarno bili odlični. Dobro smo se branili u 4-2-3-1, dobro smo iskakali u zonski presing, i tu smo limitirali Dinamo. Ostavljali smo njihova krila, igrače koji rade razliku, u situacijama jedan na jedan, a to smo stvarno dobro kontrolirali. Jako dobro smo i izlazili iz pritiska s loptom, na taj način smo stvorili tri-četiri stvarno dobre šanse, možda smo mogli i ranije otići na dva gola prednosti – govorio je Carević i nastavio:

– Kasnije smo malo pali i time nisam zadovoljan. Pogotovo nakon što je Dinamo ostao s igračem manje. Moja ideja je bila da ih malo umirimo posjedom, ali to je već i pitanje psihologije. Uz to, dosta smo se istrošili do tog trenutka, i zato je Dinamo uzeo kontrolu, a mi smo se branili. Kad se sve zbroji, mislim da smo na kraju zasluženo pobijedili.

Vrlo kratko je Gorica imala dva gola viška, tu vrstu sigurnosti, jer Kulenović je pogodio odmah po ulasku, desetak minuta nakon Tronteljeva gola za 2-0. Samim time tenzije nisu nestajale sve do posljednje sekunde.

– Uvijek tu postoji strah da ti zaluta nekakav centaršut, pogotovo nakon što su nas opteretili s tri napadača, Bakrarom, Kulenovićem i Beljom, ali svaka čast i Filipoviću, i Lešu… Dobro, neću sad nabrajati pojedinačno, jer generalno smo ih jako dobro kontrolirali. Svjesno smo puštali neke kanale, neke pozicije, jer Dinamu ne možeš sve ni zatvoriti, ali važnije je da smo bili hrabri, što me posebno veseli. Baš smo željeli ovu pobjedu i na kraju smo nagrađeni – s razlogom je ponosan trener Gorice.

U prvih pet kola Gorica je uzela pet bodova, u ovom šestom ogromna tri, pa učinak nakon šest gostovanja kaže da je na kontu osam bodova. A sad slijedi čak devet utakmica na domaćem travnjaku zaredom.

– Da, igrali smo prvih šest u gostima, ali to ne znači da ćemo sad kad se vratimo doma pobjeđivati po inerciji. I dalje idemo igrati svoju igru. Ovoga puta smo malo odstupili od toga, stavili smo malo dinamičnije igrače… Mi smo momčad koja nema klasična krila, igramo na drukčiji način, tražimo kemiju unutar momčadi. Izašli smo s Tronteljom i Bakićem na krilima, s bekom i veznim igračem, ali obojica imaju dinamiku, dobri su u presingu, i zato smo bili toliko dobri – rekao je Carević, nesvjesno se ponovno vrativši na maksimirski podvig.

– Veseli me što smo dobro izlazili u kontranapade, pogotovo u prvom poluvremenu, dok u drugom nisam bio zadovoljan. Inače mi nismo tranzicijska momčad, ni blizu, ali ovaj put smo malo odstupili od toga. Pretpostavljali smo da će Dinamo kontrolirati ritam, znali smo da moramo biti dobri u tom srednjem bloku, a to smo i napravili.

Prva domaća utakmica bit će ogled sa Slaven Belupom.

– Slaven Belupo se digao u formi, igra dobro, a mi ćemo se malo odmoriti i krenuti pripremati tu prvu domaću utakmicu nakon šest kola. Nekad zna biti opasna prva sljedeća utakmica nakon što pobijediš favorite, protivnike poput Dinama i Hajduka, zna tu doći do pretjeranog zadovoljstva. Moramo kroz tjedan dizati tenziju, trenirati i raditi, pa dočekati tu utakmicu spremni. Mi smo kompletno nova momčad, na dobrom smo putu, ali ne treba se zadovoljavati samo s jednom pobjedom – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Spektakularna noć na Maksimiru: Gorica srušila Dinamo i ispisala povijest!!!

Konačno se dogodilo, konačno je Gorica pobijedila Dinamo na Maksimiru! Završilo je 2-1 nakon doktorskog rada Marija Carevića, fenomenalnih golova Poza i Trontelja, nakon stotinu i nešto minuta nogometa… Bravo, bravo, bravo!

Objavljeno

prije 12 sati

14. rujna 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Više od sedam godina i cijeli turobni niz utakmica trajala je serija u kojoj je Gorici nedostajala samo jedna stvar – pobjeda na Maksimiru. Mijenjale su se generacije, igrači, treneri i sportski direktori, Gorica je slavila i na Poljudu, i na Rujevici, i na svim ostalim stadionima u državi, ali ovdje, u Maksimir, nikad. Sve do ove nedjelje, sve do noći koju će svi koje vole Goricu još jako dugo pamtiti! Briljantna, velika utakmica “ponosa grada”, briljantna i velika pobjeda koja će ući u povijesne knjige!

Pa, krenimo redom…

Gorica je na Dinamo krenula s Matijašem na golu, s Perićem, Filipovićem i Lešom ispred njega, s Tronteljom i Čabrajom na bokovima i s veznim redom nakrcanim Pozom, Kaveljem, Bakićem i Prširom, koji su nizali kilometre iza leđa najisturenijeg Čuića. I vidjelo se od prve sekunde da je trener Carević sve pripremio do detalja. Otvaranje igre s trojicom, branjenje sa četvoricom u zadnjoj liniji, planirani načini na koji se izlazi u kontranapade…

Dinamo je bio sterilan u napadu, Goričani su maksimalno otupili sve oštrice modrih napada, a s druge strane – prijetili! Prvo Čuić, zatim i Bakić zadali su posla golmanu Nevistiću, koji u 21. minuti nije imao odgovor na ono što su kreirali Goričani. Sjajni Žan Trontelj nekako je završio na lijevoj strani napada, poslao loptu u sredinu, a tamo je Iker Pozo sjajno naciljao malu mrežicu Dinamova gola! Gorica vodi 1-0, šok na Maksimiru.

Imao je i Dinamo nakon toga neke svoje situacije, ali nastavila je i Gorica prijetiti, slagati jako dobre kombinacije u brzim izlascima prema naprijed, pa je lako moglo već do poluvremena to vodstvo biti i uvjerljivije. Prširov udarac glavom otišao je malo iznad gola, Čuić se borio i “tukao” sa stoperima Dinama, Bakić donosio ogromnu energiju, a društvo iz defenzive je blistalo. I standardno odlični Filipović i Leš, ali i Stefan Perić, koji je odigrao uvjerljivo najbolju utakmicu otkad je došao u Goricu.

Dinamo na sve to nije imao pravi odgovor, pa je trener Kovačević na poluvremenu napravio čak tri promjene. Carević, naravno, nije imao razloga bilo što mijenjati, jer prvo poluvrijeme u Maksimiru bilo je – fenomenalno!

Sljedeći cilj bio je ne primiti gol na otvaranju drugog poluvremena, što se Gorici dogodilo u posljednje četiri utakmice (?!). I ne samo da su Carevićevi igrači u tome uspjeli, nego su već u 47. minuti – opet zabili! Akcija je ponovno bila kao po špagi, lopta je došla lijevo do Čuića, koji je dao povratnu u sredinu, gdje je Pršir elegantno propustio, a Žan Trontelj fantastično naciljao za velikih, ogromnih 2-0.

I opet je morao reagirati Kovačević, sad je uveo Kulenovića, a on mu je uzvratio povjerenje nakon samo nekoliko sekundi. Ubacivanje iz kornera u 57. minuti išlo je na prvu stativu, točnije na rub peterca, a Kulenović je glavom uspio to nekako proslijediti u bliži kut.

Dinamo je nakon gola za smanjenje zaostatka krenuo još jače, još energičnije, ali samo tri minute kasnije novi važan trenutak. Luka Stojković je kopačkom po glavi zahvatio Ikera Poza, odmah se primio za glavu, pa dobio žuti karton. Međutim, sudac Pavlešić dobio je očekivani poziv iz VAR sobe, otišao je pogledati tu situaciju i donio pravu odluku – nije žuti, nego crveni karton!

Donijelo je to još malo samopouzdanja Goričanima, koji su koristili svaku priliku da “razvuku” Dinamovu koncepciju, ali naravno da su puno vremena proveli i u defenzivi, iako s igračem više. Međutim, nije Dinamo mogao doći do pravih šansi, iako je opasnosti bilo, jer s druge strane ipak je protivnik koji na ovom stadionu nikad ranije nije pao…

Ove nedjelje navečer, eto, ipak je pao! Nakon kao vječnost dugih devet minuta nadoknade, nakon utakmice za pamćenje!

Dinamo je doživio prvi poraz ove sezone, Gorica je slavila na Maksimiru i drugi put ove sezone, Gorica je ispisala povijest. Tisuću puta bravo za sve igrače, od prvog do posljednjeg, tisuću puta bravo za trenera Carevića i njegov stožer, ovo je večer koja će ući u klupske anale!!!

Nastavite čitati

Sport

Polet zasluženo slavio, Lukavec bez šanse na Zvrniku

Objavljeno

prije 13 sati

14. rujna 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Polet iz Buševca upisao je uvjerljivu pobjedu na domaćem Zvrniku svladavši Lukavec s visokih 4:0. Ovim slavljem momčad trenera Josipa Rožića zasjela je na drugo mjesto tablice, zahvaljujući gol-razlici koju je značajno popravila upravo protiv Lukavčana. Isti broj bodova imaju i poraženi Lukavec te vrbovečka Dubrava, dok je Turopoljac iz Kuča na vrhu s tri boda više. Sam susret krenuo je burno, domaći su u uvodu promašili dvije izgledne prilike, a već u 8. minuti poveli su golom Brune Šestaka, koji je nakon kornera dočekao loptu na drugoj strani i snažnim udarcem pogodio mrežu za 1:0. Nedugo zatim gosti ostaju s igračem manje, u 11. minuti Tomo Grdenić kao posljednji igrač ruši u gol-prilici upravo Brunu Šestaka te zarađuje izravni crveni karton i rano završava utakmicu.
S brojčanom prednošću Polet je nastavio dominirati, a na 2:0 povisio je Luka Kaurin u 31. minuti, kada je na ubačaj Šečića glavom poslao loptu iza leđa vratara Lučana. U drugom poluvremenu domaći su nastavili u istom ritmu. Već u 49. minuti Josip Raković preciznim udarcem s dvanaestak metara povećava prednost na 3:0, a konačnih 4:0 postavlja Pavao Galović u 65. minuti, pogodivši malu mrežicu suprotnog kuta s desne strane.
Sve u svemu, Polet je potpuno zasluženo stigao do uvjerljive pobjede koja je, s obzirom na broj stvorenih prilika, mogla biti i izraženija.

PREMIER NSZŽ , 5. kolo

POLET (B) – LUKAVEC 4:0

BUŠEVEC. SRC Zvrnik. Gledatelja 100. Sudac: Jantolek (Velika Gorica). Pomoćnici: Krznarić i Matić.

STRIJELCI: 1:0 – B. Šestak (8), 2:0 – Kaurin (31), 3:0 – Raković (49), 4:0 – Galović (65).

POLET (B): Halilić, Šečić, Matković (od 58. Jušić), B. Šestak (od 58. Galović), Kaurin, N. Šestak, Raković (od 72. Janječić), Stuparić (od 72. Debijađi), Golubić, Smolković, Ivkić (od 72. Artuković). Trener: Josip Rožić.

LUKAVEC: Lučan, Marijan Grdenić, T. Grdenić, Marko Grdenić, Mihalinčić (od 48. Hladni), Tuka, Prosenjak, Guduraš (od 73. Skorin), Vukadin, Bogadi, Karavla. Trener: Darko Stanilović.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka dominira na svom terenu

Objavljeno

prije 23 sata

14. rujna 2025.

Objavio/la

David Jolić

Velika Mlaka je i u 04. kolu Jedinstvene 1.županijske lige na svom terenu bila igrom uvjerljiva te rezultatom 3:1 pobijedila Mladost, golovima Karla Cerovskog, Luke Bagarića i Frana Krilića (11m), za Mladost Franko Budin. Treća pobjeda u nizu na domaćem terenu.