Povežite se s nama

Sport

NOGOMETNI VREMEPLOV: Rajko Paviša – Legenda turopoljskog nogometa

Objavljeno

na

Rajko Paviša ponajbolji nogometaš svih vremena što se Novog Čiča tiče (Dubravko Hrkovac je bio prvoligaški igrač ali neki kažu da je to kvalitetom mogao biti i Rajko) nekim čudom nije uvršten u knjigu “Legende turopoljskog nogometa” (ovime se autoru ništa ne zamjera), nisu ga zanimali jači klubovi iz Zagreba jer je više volio velikogorički Radnik a mnogi će još reći da se nikad nije znao i želio “laktariti” gurajući se u prvi plan.

Rajko Paviša danas.

Rajko Paviša danas.

Listajući arhivu pronašli smo feljton Tursporta iz siječnja 1997. godine gdje je ipak zasluženo proglašen legendom turopoljskog nogometa pa i od strane autora spomenute knjige.

 

Rajko Paviša je kao vrlo mlad igrao u društvu takvih velikogoričkih majstora kao što su bili Stjepan Mesarić Čapa, Željko Plepelić Beli, Ivan Graber Bojs, Stjepan Kovačić, Mirko Babić, Ranko Dobrić, Silvio Kranjac, Vlado Črnjak (kasnije je napravio lijepu karijeru u Austriji i ostao tamo živjeti do preranog odlaska s ovog, ponekad nepravednog svijeta), Jura Mirenić, Ivica Mikulčić i mnogi, mnogi drugi.

Nk Radnik u jesen 1974. godine

Nk Radnik u jesen 1974. godine

Feljton iz siječnja 1997. godine najbolje će oslikati barem dio karijere nogometaša Rajka Paviše koji je rođen i živi u Novom Čiču. Danas dođe pogledati utakmice Gorice a drugih konkretnijih poveznica s nogometom nema. A da je živuća nogometna legenda našeg velikogoričkog podneblja, svakako jest! Posvjedočiti će to i prijepis spomenutog feljtona autora Davora Štubana i Mate Paviše.

Nk Radnik u proljeće 1976. godine

Nk Radnik u proljeće 1976. godine

LEGENDE TUROPOLJSKOG NOGOMETA-SIJEČANJ 1997.
Nogometni ovisnici iz Novog Čiča ovih dana razglabaju isključivo o učinku Dinamo Hidrela, ostavci trenera Koškovića i o mogućem nasljedniku. U stanju su zapostaviti i šarmantnu susjedu, pa u jednoj od lokalnih kavana do jutra razglabati o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. U takvim čakulama se ime Rajka Paviše, ponajvećeg novočičkog igrača svih vremena, najčešće spominje (Hrkovac, pred kojim je tada bilo još mnogo utakmica, mu je puhao za vrat, dok je Rajko objesio kopačke o klin). Tko je Rajko Paviša?

 

Pitanje na koje tek iznimno neupućeni neće znati odgovor. Uz tople radijatore i kuhano vino berba 1996. u ugodnom zimskom ambijentu Stare puške vrijeme je za – legendu, a Rajko pripovijeda: “Rođen sam 11. svibnja 1957. godine. Loza Paviša poznata je po nogometašima, pa je logično da sam i ja loptu počeo napikavati čim sam prohodao. Prve sam utakmice odigrao kao pionir Radnika na starom igralištu pokraj kuglane” – kazao je Rajko.

Nk Radnik 1977. godine

Nk Radnik 1977. godine

Trener Viktor Jaki-Majstor odmah je prepoznao – majstora lopte. U to vrijeme na cijeni su bili igrači znalci, oni koji misle za vrijeme igre i koji mogu igru u trenu prebaciti na drugu stranu i odigrati precizan pas dug i četrdesetak metara. Rajko je bio upravo takav. Veznjak čije lopte imaju oči i koji s loptom može sve. Ili gotovo sve. Nije čudno što je takav kalibar nerijetko pozivan da igra za razne selekcije Zagrebačkog nogometnog saveza.

 

“Pamtim predigru utakmici Zagreb-Zvezda; u Kranjčevićevoj je ulici pred 15-tak tisuća gledatelja moje ime zapelo za oko mnogima jer sam odigrao maestralno-kazali su nazočni. No, nisam imao “tatu” koji bi me malo pogurao i nisam završio u nekom od prvoligaša. Sa sedamnaest sam godina debitirao u Radniku kao senior”

Nk Radnik 1978. godine

Nk Radnik 1978. godine

Izboriti se za momčad nije bilo lako jer Mesarić, Željko Plepelić, Graber, braća Mirenić, Silvio Kranjac, Babić, Filipančić, Radočaj, Dobrić, Mikulčić, Črnjak…u to su su vrijeme bili poznati španeri za koje se čulo i daleko van Velike Gorice. Povjerenje Rajku ukazao je tada Josip Gucmirtl kao i kasnije Ilijas Pašić, legende zagrebačkog Dinama, te Marko Krznarić.

 

“S Radnikom sam osvojio Kup ZNS-a a nakon toga u karijeri igrao sam još za Udarnik i Dinamo Hidrel. Udarnik također pamtim po uspjesima jer smo bili prvaci Zagrebačke zone uz suigrače Radočaja, Đumliju, Jančića, MIhalića, Barbarića, Kutena..” – prisjetio se Rajko.

Nk radnik 1980. godine

Nk radnik 1980. godine

Novočički Dinamo bilježi najsvijetlije trenutke u povijesti u vrijeme kada na poziv upravo Rajka u Čiče dolaze Mesarić Čapa, Plepelić Beli, Kruno Zaloker, braća Čužić, Deraković…

Uz domaće majstore Petrinu, Svekrića, Đurašića, Milanščaka, Rajkovog brata Marijana, bratiće Ivana Pavišu i Branka Pavišu Dinamo u tri godine ide isključivo gore. Uvijek prvi, nedodirljiv!

Nk Radnik na turniru Kutija Šibica, 1980. godine

Nk Radnik na turniru Kutija Šibica, 1980. godine

“Za tri godine iz općinskog razreda ušli smo u tadašnju Regiju. O kvaliteti lige zorno govore imena suparnika – Samobor, Moslavina iz Kutine, Zagorec Krapina, Vrbovec, Ponikve, Udarnik…” ne bez sjete prisjetio se minulih dana Rajko Paviša. Pred kraj igračke karijere igrao je i za veterane zagrebačke Plinare u društvu Šetke, Vulelije, Kneževića, Mesarića, Panjkreta.

 

Kasnije nakon dvije godine opet se vratio U Dinamo Hidrel i sa 36 na leđima osvaja još jedno prvo mjesto za status zagrebačkog prvoligaša. Uspješno se kasnije bavio i trenerskim poslom. Moglo bi se još mnogo toga elaborirati o Rajku Paviši ali i ovo je dovoljno da se može proglasiti živućom nogometnom legendom turopoljskog nogometa.

Sport

Nogometna godina za povijest: Čudo na Udarniku, gazda u Gorici i fešta na Buni…

Kalendarska godina iza nas bila je posebna po nekoliko detalja; po onome što se dogodilo u Kupu na Udarniku, a posljedično i na ždrijebu, ali bilo je u nogometnoj 2025. i velikih uspjeha, velikih promjena, povijesnih dosega..

Objavljeno

na

Objavio/la

Pregledavajući nogometnu 2025. godinu u velikogoričkom kraju, polazište cijele priče mora biti jedan određen dan iz godine na izmaku. Tog 8. prosinca održava se ždrijeb četvrtfinala SuperSport Kupa Hrvatske, a među osam klubova u bubnju bila su i – dva velikogorička! Gotovo nestvarna činjenica, trenutak koji definitivno zaslužuje posebno mjesto u povijesti nogometa u ovom kraju. Nikad se ranije ništa takvo nije dogodilo, lako je moguće da se nikad više neće ni dogoditi…

Uz Goricu, koja je preko Rudeša došla do četvrtfinala, za ovaj je nevjerojatan detalj, jasno, zaslužan Kurilovec, koji je kreirao spektakl u ogledu s Istrom 1961. Za nagradu su kuglice u ždrijebu dečkima s Udarnika donijele – Dinamo! Najvažnija utakmica u 77 godina postojanja maloga kluba s dušom odigrat će se na Maksimiru 4. ožujka 2026. godine,

– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić i u svom stilu dodaje:

– Odmah sam uzeo kalendar u ruke i išao vidjeti što im ide prije i poslije nas. Četiri dana poslije idu Hajduku na Poljud, nadamo se da će do tad trajati i u Europi, pa će možda i rotirati… A mi ćemo igrati finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način.

Uz ovakav se trenutak cijela velikogorička nogometna priča doima bitno glamuroznijom, a kad se tome doda da dva naša kluba u četvrtfinalu Kupa i nije jedino povijesno iz ove godine, logično je da i cijela nogometna godina postaje – povijesna.

Ilija Karamatić preuzeo je klub kojeg je Nenad Črnko uspješno vodio 16 godina… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Naime, dosad nezamislive promjene dogodile su se i u svijetu HNK Gorice, koja je baš tijekom ove godine, točnije njezine posljednje trećine, postala športsko dioničko društvo. Nema više u ulozi prvog čovjeka kluba Nenada Črnka, čovjeka koji je “tata i mama” kluba koji je pod njegovim vodstvom dogurao do nacionalne nogometne elite, a to je promjena na koju se i dalje nije lako naviknuti.

Novi gazda je Ilija Karamatić, poslovni čovjek kojeg se može opisati i tajanstvenim, i opreznim, i ambicioznim… Najvažnije je, naravno, da bude i uspješan, odnosno da “ponos grada” sutra bude bolji klub nego što je bio jučer. Metode funkcioniranja su se promijenile, promijenili su se i ljudi u klubu, a nije nemoguće da promjena u tom smislu bude i u budućnosti, jer ovo je proces koji je tek krenuo. Kako se može doznati, ideja je kroz desetogodišnji projekt pretvoriti HNK Goricu prvo u financijski stabilan i posložen klub, a zatim i klub koji će tražiti svoje mjesto u vrhu europskog nogometa, samim time i u europskim natjecanjima, u čemu bi trebao pomoći i planirani klupski kamp negdje u gradskoj okolici.

Uz dvojac iz Kupa, Goricu i Kurilovec, velikogorički nogomet u prvih pet rangova natjecanja ima još samo Mraclin, iza kojega je godina s dva lica. Proljeće je bilo jako dobro, uspješno i raspjevano, igralo se na Grabi i finale goričkoga kupa, u kojem je ipak slavio Kurilovec, u sjajnom ozračju, pred stotinama ljudi… Jesen je bila kudikamo sumornija i teža, Saša Sabljak zasjeo je na klupu da izvuče stvar, a to će se nastaviti događati na proljeće. Uz neke promjene u kadru, Mraclin će ići dalje svojim putem, s ljudima iz kluba koji su primjer svima u okruženju.

A u jednom rangu niže, ukupno šestom, nazvanom Premier liga Zagrebačke županije, kreće turopoljski nogometni show. U tom je rangu ukupno 18 klubova, a od toga ih je čak osam s goričkog područja. Polet iz Buševca tu je u najboljoj poziciji, jer prošlu je sezonu zaključio na drugome mjestu, a ovu jesen na – prvome! Sjajni Buševčani ne kriju da bi voljeli otići i u rang više… Jelačić iz Vukovine na slabo je proljeće nadovezao solidnu jesen, koja je okončana na osmome mjestu, s bodom manje od sedme Bune.

Brežani su posebna priča ove 2025. godine, jer pamtit će se povijesna promocija u najviši rang županijskog nogometa, u kojem Buna nikad ranije nije bila, a pamti se i svaka utakmica ovog posebnoga kluba. Navijači su uvijek tu, i doma i u gostima, raspjevani i naoružani bakljama i gajbama, a dečki na terenu rade jako dobar posao u debitantskoj sezoni u ovom rangu.

Nogometaši Poleta drže vrh u Premier ligi Zagrebačke županije, u kojoj je čak osam naših klubova… Foto: Vitomir Štuban

Zlatne sredine drže se Turopoljac i Lukavec, nijansu ispod toga su Klas i Lomnica, a najlošije stoje Gradići, koji su proljetos ispali iz višeg ranga.

– Mislim da je Premier liga pun pogodak. Gotovo pola lige su naši klubovi, puno je lokalnih derbija, a posebno smo zadovoljni kako rade u Buševcu. Malo nas brinu Gradići, nismo baš očekivali da će ovako loše stajati nakon ispadanja, ali sad se promijenilo vodstvo kluba, nadamo se da će se promijeniti i rezultati – kaže Željko Mihalj, predsjednik NS Velika Gorica.

Zadovoljan je i stanjem u jedinstvenoj prvoj županijskoj ligi, u kojoj je sedam naših klubova. I tu imamo lidera, Posavec drži vrh, a slijede ga Kupa, Turopolje, Velika Mlaka i Mladost Obrezina, dok su na samome dnu Dinamo Hidrel i Meštrica.

– Vesele dobri rezultati Posavca, dok svi drugi funkcioniraju u okviru svojih mogućnosti. Mi u Savezu ponosni smo što smo najjači i najveći savez u županiji, imamo velik broj registriranih igrača, oko 120 selekcija mlađih uzrasta, a to je posebno važno, da klubovi ne stagniraju u radu s mladima. Rezultati seniora su tu drugi dio priče – kaže Mihalj, koji se slaže s tezom da je premalo klubova u višim rangovima.

– Da, premalo je to što imamo samo tri kluba u prvih pet rangova, ali mislim da nam nedostaje samo još jedan klub u prva tri ranga. Žao mi je što to već nije postao Kurilovec, odnosno što se nikad nije realizirala suradnja s Goricom o kojoj se dugo pričalo. Kad bismo uspjeli još jedan naš klub podići u jedinstveni treći rang, bila bi to velika stvar, ali ovisi to o nizu faktora.

Prokomentirao je Mihalj i aktualne rasprave u Sv. Nedelji, u kojoj je gradonačelnik Zurovec naumio od šest manjih klubova stvoriti dva veća. Velika Gorica ih ima čak 18, od prvoligaša Gorice pa do najniže rangiranog Vatrogasca iz Kobilića.

– Mislim da naša vlast nije toliko blesava da bi tako nešto radila. Koliko god klubovi imaju djece, uvijek je sve bolje nego da djeca nisu na nogometnim terenima – stav je prvog čovjeka velikogoričkog nogometa.

Sretna nam bila nogometna 2026.!

Standings provided by Sofascore

Standings provided by Sofascore

Standings provided by Sofascore

Standings provided by Sofascore

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Najave

Prijave za HVIDR-in turnir pri kraju: Kad se spoje tradicija i aplikacija…

Najpoznatiji i najdugovječniji malonogometni turnir u našem gradu došao je do svog 33. izdanja. Prijave traju do subote u 18 sati, a izvlačenje skupina bit će u prostorijama županijskog nogometnog saveza

Objavljeno

na

Samostalna Hrvatska tek se rađala, borba za slobodu trajala je i dalje, kad je početkom devedesetih velikogorička HVIDR-a odlučila pokušati nogometom pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Prvi koraci bili su komplicirani i zahtjevni, pogotovo s obzirom na okolnosti, ali HVIDR-in turnir vrlo brzo je narastao do statusa jednog od najpopularnijih na području Zagreba i okolice.

Tijekom godina rastao je i broj prijavljenih, i nagradni fond, i količina prestiža u lovu na titulu pobjednika, pa su parket “bakarića” gazila i neka od najvažnijih imena malog nogometa u Hrvata. Usporedno su dijelom turnira namijenjenom mlađim kategorijama prolazili praktički svi gorički klinci koji su voljeli naganjati loptu, a na tribinama se okupljalo “pola grada”, pogotovo na onim završnim danima.

Imao je turnir, dakle, i svoje uspone, ali i svoje padove, da bi posljednjih godina organizatori ponovno krenuli u ozbiljnu akciju povratka turnira na svoje najviše razine. Neće to biti laka borba, velikih turnira s bogatim nagradnim fondovima ima nekoliko u Zagrebu i okolici, ali i ova bi godina mogla biti korak u tom smjeru…

Turnir je, eto, došao do svog 33. izdanja, počet će 28. prosinca, a potrajati sve do 11. siječnja. Igrat će se u “bakariću” istovremeno i U-13 Winter Cup, u svome drugom izdanju, a sve skupa djeluje kao sportsko druženje koje vrijedi ispratiti. Ili se prijaviti, zaigrati, okušati se u ozbiljnom malom nogometu…

Prijave su otvorene do subote, 27. prosinca, u 18 sati. Nakon toga se “zaključavaju” i tog trenutka turnir će dobiti svoj konačni oblik. U prijevodu, i dalje je moguće prijaviti se za sudjelovanje, što se može učiniti putem online obrasca ili telefonskim pozivom na jedan od brojeva organizatora: 099 4260 505 (Branko) ili 098 8219 33 (Slavko). Kotizacija iznosi 150 eura za seniorski turnir, odnosno 100 eura za U-13 Winter Cup, a uplate se vrše na račun HR2823600001101278308.

Velika Gorica, 10.12.2025. Najava 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

U formatu 5+1 prijavljene momčadi borit će se za nagradni fond koji ukupno iznosi 10.000 eura. Pobjedniku će pripasti 5500 eura, drugoplasiranom će pripasti 3000 eura, trećeplasiranom 1000, a četvrtoplasiranom 500 eura. Uz to, i ove godine će se tradicionalno birati najbolji igrač i vratar turnira, kao i Dream Team, a nagrađen će biti i najbolji strijelac.

Prošle godine najbolja je bila momčad pod nazivom Max autodijelovi, a koliko će dobro ići branitelju naslova, kao i svima ostalima, osim s tribina “bakarića” može se pratiti i na aplikaciji SofaScore.

Nastavite čitati

Sport

Štefanje u avionu: Ekipa iz ŽRK Udarnika odletjela na mega turnir u Švedsku!

Dvije selekcije ŽRK Udarnika odletjele su prema Švedskoj, gdje će se u gradu Lundu, na jednom od najvećih turnira na svijetu, nadmetati u konkurenciji nevjerojatne 843 ekipe iz cijelog svijeta

Objavljeno

na

Pretvorilo se to već u ozbiljnu i jako lijepu tradiciju, ali svake se godine u ove vrijeme u redovima ŽRK Udarnika svejedno osjećaju posebno. Ne samo zato što su blagdani u tijeku, nego i zato što je ovo božićno-novogodišnje vrijeme ujedno i vrijeme za veliki izazov. Putuje se u švedski Lund, na jedan od najvećih rukometnih turnira na svijetu, gdje će se mlade velikogoričke rukometašice nadmetati s najboljima…

Ove godine polazak je dogovoren za blagdan Sv. Stjepana, već sljedećeg jutra nakon Božića, a sve skupa događa se u sklopu projekta “Uspomene za cijeli život”. Program je to sufinanciran sredstvima Ministarstva turizma i sporta, a sudjelovanje na turniru u Švedskoj njegov je završio dio. Ukupno je na put krenulo 30 djevojaka iz dvije uzrasne kategorije, a s njima se prema sjeveru uputilo i pet “službenih osoba”, odnosno ljudi iz kluba.

Zrakoplov koji je poletio s našeg Plesa otprilike sat i pol kasnije sletio je u zračnu luku u Kopenhagenu, glavnom gradu Danske. Mostom će gorička delegacija zatim prijeći u Švedsku, pa preko Malmöa doći do obližnjeg Lunda, mjesto događaja. Na turniru “Lundaspelen in Handball” okupit će se nevjerojatne 843 ekipe iz cijeloga svijeta, a boje ŽRK Udarnika branit će selekcije U-12 i U-15.

Prošlih godina znalo je tu biti i jako lijepih rezultata, čak i podviga za pamćenje, ali naravno da u svemu ovome rezultat nema primarnu ulogu. Glavni i osnovni cilj je, kao što i kaže naziv projekta, stvarati uspomene za cijeli život.

Sretno, cure!

Nastavite čitati

Sport

FOTO HRK Gorica – Uspješno završen program ”Loptom preko granice”

Objavljeno

na

Objavio/la

Mladi rukometaši HRK Gorica u dobi od 11 do 17 godina uspješno su proveli program „Loptom preko granice“, u sklopu kojeg su od 19. do 21. prosinca nastupili na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Republika Slovenija). Projekt je sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, a njegov cilj bio je omogućiti djeci i mladima međunarodno sportsko iskustvo, potaknuti razvoj socijalnih i timskih vještina te promicati vrijednosti sporta i fair playa.

Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspješno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica

Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspješno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica

Tijekom provedbe programa ostvareni su svi planirani ciljevi. Mladi sportaši sudjelovali su u pripremnim treninzima, prijateljskim utakmicama i edukativnim radionicama, s posebnim naglaskom na komunikaciju, poštovanje protivnika, fair play i sigurnost u sportu. Program je bio namijenjen djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju, čime je dodatno naglašena inkluzivna dimenzija sporta i jednakih prilika. Program je bio besplatan za sve sudionike.

Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspješno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica

Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspješno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica

Turnir u Velenju predstavljao je vrhunac programa. Dječaci HRK Gorice odigrali su ukupno devet utakmica u tri dobne kategorije, a uz sportske rezultate jednako su važne bile emocije, nova prijateljstva i iskustva stečena u međunarodnom okruženju. Turnir su obilježili timski duh, zajedništvo, puno smijeha, ali i pokoja suza te sitne ozljede o kojima je brinula dr. Zdenka Orlović, dugogodišnja liječnica kluba.

Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspješno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica

Velenje (Slovenija), 19.-21.12.2025. Uspješno završen program ”Loptom preko granice”. Foto: HRK Velika Gorica

Pod vodstvom trenera Marinka Karavanića, Tomislava Mesarova i Patrika Varjačića te voditelja programa Hrvoja Pekere, djeca su se vratila u Veliku Goricu bogatija za jedno važno iskustvo – sportsko, odgojno i životno. Program „Loptom preko granice“ još je jednom potvrdio kako sport, uz pravilno vođenje i podršku zajednice, može biti snažan alat za osobni razvoj djece, promicanje fair playa i jačanje međunarodne suradnje te vidljivosti hrvatskog sporta izvan granica Republike Hrvatske.  (Tekst: Hrvoje Pekera, voditelj programa)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Ispod bora poželjeli – bolje proljeće! ‘Vratit ćemo Mraclin tamo gdje pripada’

Nogometaši Mraclina završili su prvu polovicu sezone u 4. NL Središte Zagreb B na desetome mjestu, sa skromnih 16 bodova. Razloge, uzorke i povode analiziraju trener Saša Sabljak i igrač Jurica Brdek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na trećoj razini famozne piramide turopoljskog nogometa, posljednjoj izvan svijeta županijskog nogometa, smjestio se NK Mraclin. Odmor traje već gotovo mjesec dana, odradili su Mraclinci i svoj advent, blagdani su pred vratima, ali nema dana da ekipa iz Mraclina ne razmišlja o nogometu. Prezidente Iličić i direktor Cvetnić na čelu su te ekipe koja će valjda i tijekom božićnog ručka razmišljati kako na proljeće popraviti jesen…

Mraclin je, naime, nakon prve polovice sezone na desetome mjestu u 4. NL, petom rangu natjecanja, a to su razine koje nikoga ne čine sretnim i zadovoljnim. U Mraclinu su posljednjih godina naviknuti na borbe za vrh, a sad si odjedanput na samo 16 jesenskih bodova, u donjoj polovici tablice.

– I u višim rangovima, u klubovima na višem nivou, nakon nekoliko uspješnih sezona u nizu dolazi do jedne slabije, a samim time i do potrebe da se momčad malo osvježi, promijeni. To se Mraclinu dogodilo ove sezone – nudi svoju dijagnozu trener Saša Sabljak.

U sezonu je Mraclin, nakon odlaska Marka Biljana u ŽNK Goricu, ušao s Milanom Marinićem u ulozi trenera, no to nije potrajalo. Vrlo brzo aktiviran je Sale, legenda turopoljskog nogometa, igrač s ozbiljnom karijerom i trener s ozbiljnim iskustvom rada u stožeru Gorice, ali i suradnje s Krunom Rendulićem u više klubova. Čekajući novi poziv šefa Krune, prihvatio je poziv iz Mraclina.

– Ja sam momčad preuzeo u trećem kolu i odmah u prvoj utakmici, koju sam vodio bez ijednog odrađenog treninga, bili smo puno bolji, a izgubili smo 1-0 iz njihovog jedinog udarca na gol. Nakon toga smo morali u Ivanić, kod momčadi slaganu za viši rang, i stvarno smo bili loši. Nismo se ni okrenuli, a već smo gubili 4-0. Na kraju je završilo 5-1 i to je jedna od dvije utakmice, uz onu u Vrbovcu, u kojima nisam bio do kraja zadovoljan pristupom – vrti film polusezone za nama trener Sabljak.

– U svim ostalim utakmicama, pa tako i u onima koje smo odigrali neriješeno, bili smo dominantni. Iz ovih ili onih razloga rezultat nije išao do kraja na našu stranu, ali barem imamo te četiri pobjede, bodove koje su dečki itekako zaslužili. Gledajući na cijelu polusezonu, iz perspektive čovjeka koji nije tu od početka, koji nije odradio pripreme, mogu reći da ima i objektivnih i subjektivnih objašnjenja za ovakav rezultat. A to su stvari koje bi bile problem i više rangiranim klubovima…

Nasmijat će se Sale na konstataciju da zvuči kao da ima više alibija nego bodova, ali ova priča zaista drži vodu.

– U sezonu smo ušli s petoricom igrača koji su se vraćali iz ozljede, uključujući i ključne igrače poput Brdeka i Hajduka. Zigi je, primjerice, u nedostatku drugih rješenja igrao praktički sve utakmice, a vraćali su se malo po malo i Rakas, Godinić… U objektivne razloge spada i to što je nama tijekom ove polusezone od nogometa odustalo pet igrača! Iz ovih ili onih razloga, da sad ne idemo u svaki pojedinačni slučaj… I mi tu sa 24 padamo na 19 igrača, još nam se ozljedi i Sudar, pa smo ostali na 18 igrača, koliko ih stane u zapisnik. A nekom od njih uvijek se nešto dogodi; kartoni, ozljede, bolesti, posao… Zezali smo se i da bi trebalo mene registrirati, ali ja sam definitivno završio. Ima tu igrača s kvalitetom, i starijih i mlađih, vjerujem da će svi zajedno napredovati i vratiti klub tamo gdje mu je mjesto, puno bliže vrhu – govori Sabljak.

Recept je, dakle, jednostavan: Mraclin treba dovesti nekoliko igrača, popuniti se brojčano, ali i tražiti dodatnu kvalitetu! U prijevodu, ipak nije to baš jednostavno…

– Amaterskim klubovima veliki je izazov vođenje i organizacija kluba. Sve su to volonteri koje troše svoje vrijeme bez bilo kakve naknade, a za klub se daju, pronalaze novac za njegovo funkcioniranje… Međutim, samo u našoj ligi ima puno klubova koji su financijski dosta moćniji od nas i jako je teško u tim okolnostima privući igrača koji bi nam bio pojačanje. Mraclin je proteklih godina jako dobro trošio te svoje resurse, jako je dobro vođen, a i sad su bili spremni reagirati. Direktor Cvetnić i predsjednik Iličić već su pred kraj jesenskog prijelaznog roka željeli dovesti neke igrače, ali jednostavno nisu uspjeli. Evo, primjerice, jedan mlađi igrač nam je rekao da je to što su mu nudili iz Mraclina imao u kadetima… Definitivno nije lako, ali pokušat ćemo se svakako pojačati i ekipirati – kaže Sale.

Potrebe za osvježenjem kadra i popunjavanjem svlačionice itekako je svjestan i Jurica Brdek, ponajbolji igrač Mraclina u posljednjih sezona.

– Mi moramo biti svjesni da Mraclin kao klub nije navikao na ovakve rezultate. Naravno, ovakve sezone događaju se i u boljim klubovima i višim ligama, a u neku ruku bih rekao da je i dobro što se dogodilo u ovom trenutku. Normalo je da nakon četiri-pet godina borbe za vrh dođe do pada i to je uvijek prilika da se klub malo resetira. I da svi mi igrači shvatimo da se za nešto više moramo 100 posto posvetiti nogometu – kaže Brdek i vraća se nekoliko mjeseci unatrag:

– Na pripremama je dolaznost bila katastrofalna, a ispalo je da sam zbog operacije tadašnjeg trenera Marinića tjedan dana ja vodio pripreme. Nogomet takve stvari ne prašta, a posljedice gledamo cijelu ovu polusezonu. Moramo se svi zajedno resetirati i dogovoriti želimo li vratiti Mraclin na razine na kojima je bio. Siguran sam da moji suigrači to žele, da nitko više ne želi razmišljati o bilo kakvoj borbi za ostanak.

Liga je, kaže, svake godine sve bolja, ali dobar je i Mraclin. Uz male korekcije i dobre pripreme, imaju na Grabi razloga biti optimisti.

– Sve su to karakterni dečki i dobri igrači. Ima tu jako puno kvalitete, što su ti igrači i pokazivali zadnjih par godina. Momčad se nije puno mijenjala u tom razdoblju, dolazili bi jedan ili dva igrača, a ja vjerujem da ćemo se vrlo brzo na to i vratiti. Kad prođemo pripreme s trenerom Sabljakom, sve će krenuti na bolje. Ovaj klub je to zaslužio, jer… Neće se naljutiti moj prijatelj Mario Makarun iz Samobora, ali bolje ljude i bolju organizaciju od ove u Mraclinu nisam vidio na ovoj razini. Primjer su kako se vodi klub i mnogima iz puno viših liga – zaključio je Brdek.

Pripreme će krenuti krajem siječnja, prvenstvo krajem veljače, pa za početak treba “odraditi” Božić. Nema dvojbe da će pod borom mnogi iz Mraclina poželjeti proljeće bolje nego što je bila jesen, a vjerujemo da ćemo vrlo brzo vidjeti i rezultate djelovanja ekipe iz kluba. I da će početi “kapati” prva pojačanja…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno