Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA Vlatko Marković popravljao motor pa otišao na veliki derbi

Objavljeno

prije 9 godina

7. travnja 2016.

Objavio/la

U srijedu 6. travnja su cijenjene i jedine dnevne sportske novine u Hrvatskoj nudile kupon koji je vrijedio kao ulaznica na kup utakmicu Dinamo-Hajduk i to na istočnu tribinu. Spomenuta činjenica odmah je asocirala na neka davno minula vremena kada nisu bili potrebni pozivi na “tekmu” u Maksimir.

Prijatelj i susjed Branko Petrina je sedamdesetih bio odličan lokalni centarfor, danas ima šezdeset i poneku a dobro se sjeća negdašnjih odlazaka na velike derbije Dinama.

Branko Petrina danas uz knjigu o minulim vremenima.

“Bio sam još klinac od 11 godina kada smo se ja i dvije godine stariji susjed i prijatelj jedne prekrasne jesenje nedjelje 1963. godine odlučili za avanturu i već u jutarnjim satima krenuli iz Novog Čiča na put u Zagreb vidjeti popodnevni derbi Dinama i Partizana iz Beograda. Automobil su tada imali samo privilegirani a i autobusi su vozili “svake prijestupne godine” tako da se putovanje do Zagreba odužilo a sastojalo se od nekoliko etapa. Najprije se pješačilo tri do četiri kilometra do Gorice. Trebalo je zatim strpljenja dok ne dođe ZET-ov bus kojem je tada početna stanica bila ispred današnjeg muzeja a samo okretište ispred zgrade katastra, gruntovne i suda (Galženice još nije ni bilo). Po dolasku u Zagreb malo se obišao centar grada pa onda pješke do stadiona nabaviti ulaznicu. Kada se i to obavilo bilo je tek oko podneva a derbi je startao u 17 sati. Što sad? Malo u maksimirsku šumu ali još je ostalo puno vremena do ulaska na istočnu tribinu” -prisjećao se Branko pa nastavio priču.

“Sinulo mi je da nedaleko stadiona u stanu žive moji teta Ljubica i striček Vlado pa zašto da ih ne obiđemo a možda i ručak “padne”. Pronašli smo nekako višekatnicu moje rodbine ispred koje je jadan stasiti mladi “gospon” sav uprljan, valjda od ulja i benzina, nešto šarafio oko starog motocikla, mislim onog “švapskog” na tri kotača. Kod rođaka smo fino ugošćeni a onda nam je postavljeno pitanje. “Dinamovci, idete na utakmicu a da li ste ispred zgrade vidjeli i prepoznali gospodina s motorom?” Vidjeli jesmo a prepoznali nismo, bio je naš odgovor. “E moji dinamovci. To vam je Vlatko Marković koji živi ovdje u zgradi i gledat ćete ga kasnije u dresu Dinama”.

Branko Petrina u mlađim danima. Stoji prvi s lijeva na igralištu u Turopolju.

U trenu smo se sjurili dolje pred zgradu ali Markovića više nije bilo. Morao se valjda urediti i otići na stadion. Odmah smo zatim i mi krenuli na našu istočnu tribinu. Sjećam se, stadion se napunio da više ni igla ne bi stala. Skupilo se između 50 i 60 tisuća ljudi što je danas teško zamislivo. Navijači Partizana, uglavnom ondašnji vojnici, imali su svoje mjesto na jugoistočnom stajanju koje je u to vrijeme još postojalo kao i stajanje istok. Atmosfera je bila fantastična, bolja možda nego danas na takozvanim ligama petice. Utakmica također. Dinamo je pobijedio 1:0 a jedini pogodak zabio je Željko Perušić na južni gol. Ispred naše istočne tribine imao je loptu i želio nabaciti a felšana buba mara, odlično smo to vidjeli jer smo bili u ravnini, završila je u suprotnim rašljama zaprepaštenog vratara Šoškića.

Na tribinama ludilo za teško opisati! Naš “poznanik” bosanac iz Bugojna Vlatko Marković igrao je i borio se kao lav. U jednom hrabrom skoku Markoviću je razbijena glava ali predaje nije bilo. Glava mu je zamotana u uočljiv bijeli zavoj i tako je neustrašivo odigrao do kraja. Nakon utakmice oduševljene kolone navijača slijevale su se odlazeći na sve strane slaveći i pjevajući. Išlo se uglavnom pješke jer tramvaji su bilo rijetki ali i dupkom puni a ljudi su visjeli na vratima, prozorima i takozvanim pulferima. Nismo ni mi pokušali koristiti javni prijevoz već smo do kolodvora išli pješke. Novi problem bio je ući u bus za Goricu. Putnici stisnuti kao sardele ali i sretni komentirali su “tekmu” i prepričavali svaki detalj.

Branko Petrina pokazuje tekst o Željku Perušiću.

Odužio se tako i put natrag u Goricu, onda pak pješke još do Čiča tako da je i ponoć već stigla. Presretni ali i umorni jedva smo zaspali a narednih dana samo se derbi prepričavao. Među vršnjacima bili smo “glavni” posebno zbog priče o susretu s Vlatkom Markovićem” -ispričao je Branko Petrina.

Tko bi tada mogao predpostaviti što će se sve u budućnosti dogoditi? Marković je kasnije dogurao i do funkcije predsjednika HNS-a ali danas nažalost više nije među nama. Željko Perušić je pak otišao igrati u Munchen gdje je pronašao svoj drugi dom.

Povezane teme:branko petrina nogometna priča iz davnina

Sport

Krizmanić: Konačno sam zabio u HNL-u, neka sad zezaju nekog drugog…

Gol protiv Dinama, u tom trenutku za vodstvo 2-1, bio je prvi gol Krešimira Krizmanića (24) za svoj klub u 139. nastupu u HNL-u. Nije još stigao počastiti suigrače, ali barem se riješio “titule” koju nitko ne želi u svojim rukama…

Objavljeno

prije 5 sati

12. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godine prolaze, izmjenjuju se ljeta, jeseni, zime i proljeća, a u svijetu HNK Gorice neke se stvari ne mijenjaju. Predsjednik kluba uporno je Nenad Črnko, direktor kluba od prvoga dana je Darko Blažinčić, oružar je bio i ostao Franjo Kovačić zvani Pevec, a na terenu je – Krešimir Krizmanić. Prošao je put od talentiranog juniora, preko klinca koji izrasta u ozbiljnog igrača, sve do ovoga što je danas. A danas je jedna od najčvršćih karika kluba, igrač bez kojeg je teško zamisliti početnih 11, iako su pojedinci nedavno imali i takvu ideju…

Do subote navečer Krizma je u dresu Gorice skupio ukupno 138 nastupa, a rubrika “golovi” i dalje je bila prazna. Potrajalo je to i 61 minutu ogleda s Dinamom na Gradskom stadionu, a onda je Jurica Pršir izveo korner, a Krešo Krizmanić naletio na tu loptu i probio golmana Zagorca. Emotivno je proslavio svoj prvi HNL gol u dresu svoga kluba, ukupno drugi, a tim je potezom i prestao biti igrač s najviše nastupa u HNL-u bez ijednoga gola. Od subote je tu ulogu preuzeo Lokomotivin stoper Jon Mersinaj.

– Da, znao sam za taj podatak… Evo, sad neka malo zezaju Mersinaja, ha, ha… – rekao je Krizmanić u razgovoru za 24sata, koji dan nakon što se riješio neslavne titule.

Nije baš da je Krizma svojim potezom izazvao euforiju na stadionu, jer tribine su i ovoga puta bile priklonjene gostima iz Zagreba, a čak je i naljutio konobara iz lokalnoga kafića, koji je žestoko psovao igrače kluba iz svoga grada.

– Je*eš takav klub, za Dinamo zabije dečko iz Gorice, a u Gorici nema nijednog igrača iz Gorice… – lupetao je bijesni konobar, misleći na Darija Špikića, a nemajući pojma da je gol upravo zabio dečko koji cijeli život živi jedva stotinjak metara od njegova radnog mjesta.

Krizma je, naime, domaći dečko, doduše jedan od rijetkih koji su nosili dres našega kluba u prvoligaškim godinama iza nas, ali i izuzetak koji potvrđuje pravilo da nije nimalo jednostavno iz svoje škole izbaciti domaćeg prvoligaškog igrača.

Gorica je u 28 utakmica protiv Dinama izborila jednu pobjedu i doživjela 22 poraza, a u subotu je došla do petog remija… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

– Nisam nikome posebno posvetio gol, čak nisam još stigao ni počastiti suigrače – rekao je Krešo pa dodao:

– Sretni smo zbog boda, ali prevelikog slavlja u svlačionici nije bilo. Bod protiv Dinama uvijek je dobar, ali svejedno ostaje žal što smo ostali bez pobjede, budući da smo taj gol za 2-2 primili u 86. minuti. S druge strane, Mbuku je zabio stvarno fantastičan gol, tako da si nemamo previše toga za zamjeriti.

Otkad je ušao u seniorski nogomet, Krizmanić je obrambeni igrač, time se može objasniti činjenica da je toliko dugo čekao na prvi gol u HNL-u, ali tijekom svog nogometnog puta nazabijao se on golova.

– Počeo sam u Kurilovcu, u Udarniku, budući da je tamo krenuo i moj stariji brat. Išao sam s tatom na njegove treninge, pratio ga, pa i sam počeo trenirati s nekih sedam godina. Bio sam tamo dvije godine, zatim jednu u Hrvatskom dragovoljcu, a u Goricu sam došao 2010. na poziv tadašnjeg trenera Perice Vidaka, s deset godina. Igrao sam u to vrijeme desno krilo, zabijao golove, pa onda naglo izrastao, završio prvo na beku, a onda i na stoperu. I evo me, tu sam i sad – prepričao je Krizma svoju karijeru u nekoliko rečenica.

U posljednjih nekoliko prijelaznih rokova pričalo se o njegovu odlasku, spominjali su se u tim pričama i njemački Mainz, i ukrajinski velikan Dinamo Kijev, kao i još neki klubovi, ali Krizma je i dalje tu.

– Prije nekoliko godina službenu ponudu je poslao francuski Saint-Etienne, ali klub me nije pustio. Bilo je i ljetos upita iz nekih klubova, ali još sam tu. Iako, lagao bih kad bih rekao da želim cijelu karijeru provesti u Gorici, naravno da bih se volio okušati u jačoj sredini – priznaje Krešo, koji ne dvoji previše kad treba odabrati s kim se najteže nositi na terenu.

– Najteže je čuvati Petkovića i Livaju, a od onih koji više nisu u HNL-u izdvojio bih Miereza, Drmića i Gavranovića. Što se klubova tiče, najteže je igrati protiv Dinama. Mislim da su, bez obzira na sve poteškoće, daleko najjača momčad lige. Pa pogledajte samo kakve igrače imaju na klupu. Taj Mbuku, koji je nama zabio, došao je iz Augsburga, a u Bundesligu se baš i ne može zalutati… – ističe Krešo.

Trenutačno je lijevi bek, iako se najbolje osjeća na poziciji stopera, no i sam će reći da je spreman zaigrati gdje god ga trener vidi. I bit će tako sve dok i sam ne završi na nekoj ekskluzivnijoj, ali i lukrativnijoj adresi. Nakon šest i pol prvoligaških sezona, zaslužio je…

Nastavite čitati

Sport

Vrti se HNL vrtuljak: Rajko Vidović preuzima klupu Šibenika?!

Bivši trener Gorice, kojeg je naslijedio bivši trener Šibenika, postat će novi trener Šibenika. U HNL-u će Rajko Vidović debitirati, pogađate, protiv Gorice, u prvom povratku Marija Carevića u Šibenik…

Objavljeno

prije 6 sati

12. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, sad bi najbolja fora bila da Šibenik uzme Rajka Vidovića…, glasila je poruka koja je stigla nakon što je Gorica imenovala dotadašnjeg trenera Šibenika Marija Carevića nasljednikom Rajka Vidovića. Bilo je to popraćeno i s nekoliko “smajlića”, jer to bi baš bilo fora, ali manje od mjesec dana kasnije upravo to će se i dogoditi. Nije šala, nego je vrtuljak koji se zanimljivo zavrtio u svijetu HNL-a…

Čeka se još službena potvrda, ali vijesti iz Dalmacije kažu kako je stvar riješena, sportski direktor Mario Brkljača odabrao je svog prijatelja Vidovića za trećeg trenera Šibenika ove sezone, nepunih osam mjeseci nakon što je dotadašnjem treneru trećeligaša Kustošije u ruke dao klupu kluba u kojem je u to vrijeme provodio sportsku politiku. Carević je započeo sezonu, naslijedio ga je Marko Kartelo, koji će se sad vratiti na mjesto voditelja nogometne škole, a Vidović će dobiti drugu priliku u HNL-u.

I da nije tih trenerskih rošada, prva sljedeća prvenstvena utakmica Gorice bila bi posebna, jer sjećamo se i dalje svi onog ludog proljeća 2023., kad je Željko Sopić sa svojim igračima u jurišu za pamćenje prestigao upravo Šibenčane i poslao ih u drugi rang natjecanja. Samo jedna sezona bila je potrebna Šibenčanina da se vrate u najviši rang, pa je zanimljivo bilo vidjeti i prvi sljedeći okršaj ovih dvaju klubova ove sezone, u kojem je Carevićev Šibenik zapucao dva zicera na otvaranju, a Vidovićeva Gorica to iskoristila i došla do prve pobjede u sezoni.

Nepuna tri mjeseca poslije, Gorica će se vratiti na Šubićevac prvi put nakon onih čudesnih 4-0 iz proljeća 2023., pobjede koja je utabala put prema ostanku u ligi, a uloge će biti zamijenjene. Carevićeva Gorica doći će u goste Vidovićevom Šibeniku, što će od te utakmice učiniti teški nogometni “rollercoaster”. Kao da nije bilo dovoljno zabavno što se Carević vraća na stadion na kojem je donedavno bio doma, sad će još i Vidović biti na drugoj strani.

Međutim, neće to biti i prva sljedeća utakmica Gorice, ima do tog trenutka još posla, jer ovog četvrtka će Goričani igrati utakmicu osmine finala Kupa Hrvatske, u gostima kod Varaždina. Nekome se učinilo da je logična odluka pozicionirati ovu utakmicu usred reprezentativne stanke, pa će Carević svoju momčad povesti u goste klubu kojeg je također vodio u jednom razdoblju svoje karijere u reduciranom izdanju. Manje će tu Gorici nedostajati mladi reprezentativci Ante Sušak i Luka Vrzić, puno više reprezentativac Konga Merveil Ndockyt, koji će s afričkoga kontinenta na aplikacijama pratiti što njegovi suigrači rade u baroknom gradu. U kojem je Carević nedavno i debitirao, i to porazom 2-1.

Ukratko, ništa na svijetu nije bolje od HNL-a…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac deklasiran na domaćem terenu

Objavljeno

prije 12 sati

12. studenoga 2024.

Objavio/la

David Jolić

Vatrogasac je u 13. kolu Jedinstvene 1.ŽNL visoko poražen (0:6) u susretu s trenutačno trećeplasiranom Lonjom i tako nastavio poražavajući niz u jesenskoj polusezoni 2024.