Povežite se s nama

Sport

NOGOMETNA PRIČA IZ DAVNINA Vlatko Marković popravljao motor pa otišao na veliki derbi

Objavljeno

na

U srijedu 6. travnja su cijenjene i jedine dnevne sportske novine u Hrvatskoj nudile kupon koji je vrijedio kao ulaznica na kup utakmicu Dinamo-Hajduk i to na istočnu tribinu. Spomenuta činjenica odmah je asocirala na neka davno minula vremena kada nisu bili potrebni pozivi na “tekmu” u Maksimir.

 

Prijatelj i susjed Branko Petrina je sedamdesetih bio odličan lokalni centarfor, danas ima šezdeset i poneku a dobro se sjeća negdašnjih odlazaka na velike derbije Dinama.

 

Branko Petrina danas uz knjigu o minulim vremenima.

Branko Petrina danas uz knjigu o minulim vremenima.

“Bio sam još klinac od 11 godina kada smo se ja i dvije godine stariji susjed i prijatelj jedne prekrasne jesenje nedjelje 1963. godine odlučili za avanturu i već u jutarnjim satima krenuli iz Novog Čiča na put u Zagreb vidjeti popodnevni derbi Dinama i Partizana iz Beograda. Automobil su tada imali samo privilegirani a i autobusi su vozili “svake prijestupne godine” tako da se putovanje do Zagreba odužilo a sastojalo se od nekoliko etapa. Najprije se pješačilo tri do četiri kilometra do Gorice. Trebalo je zatim strpljenja dok ne dođe ZET-ov bus kojem je tada početna stanica bila ispred današnjeg muzeja a samo okretište ispred zgrade katastra, gruntovne i suda (Galženice još nije ni bilo). Po dolasku u Zagreb malo se obišao centar grada pa onda pješke do stadiona nabaviti ulaznicu. Kada se i to obavilo bilo je tek oko podneva a derbi je startao u 17 sati. Što sad? Malo u maksimirsku šumu ali još je ostalo puno vremena do ulaska na istočnu tribinu” -prisjećao se Branko pa nastavio priču.

 

“Sinulo mi je da nedaleko stadiona u stanu žive moji teta Ljubica i striček Vlado pa zašto da ih ne obiđemo a možda i ručak “padne”. Pronašli smo nekako višekatnicu moje rodbine ispred koje je jadan stasiti mladi “gospon” sav uprljan, valjda od ulja i benzina, nešto šarafio oko starog motocikla, mislim onog “švapskog” na tri kotača. Kod rođaka smo fino ugošćeni a onda nam je postavljeno pitanje. “Dinamovci, idete na utakmicu a da li ste ispred zgrade vidjeli i prepoznali gospodina s motorom?” Vidjeli jesmo a prepoznali nismo, bio je naš odgovor. “E moji dinamovci. To vam je Vlatko Marković koji živi ovdje u zgradi i gledat ćete ga kasnije u dresu Dinama”.

 

Branko Petrina u mlađim danima. Stoji prvi s lijeva na igralištu u Turopolju.

Branko Petrina u mlađim danima. Stoji prvi s lijeva na igralištu u Turopolju.

U trenu smo se sjurili dolje pred zgradu ali Markovića više nije bilo. Morao se valjda urediti i otići na stadion. Odmah smo zatim i mi krenuli na našu istočnu tribinu. Sjećam se, stadion se napunio da više ni igla ne bi stala. Skupilo se između 50 i 60 tisuća ljudi što je danas teško zamislivo. Navijači Partizana, uglavnom ondašnji vojnici, imali su svoje mjesto na jugoistočnom stajanju koje je u to vrijeme još postojalo kao i stajanje istok. Atmosfera je bila fantastična, bolja možda nego danas na takozvanim ligama petice. Utakmica također. Dinamo je pobijedio 1:0 a jedini pogodak zabio je Željko Perušić na južni gol. Ispred naše istočne tribine imao je loptu i želio nabaciti a felšana buba mara, odlično smo to vidjeli jer smo bili u ravnini, završila je u suprotnim rašljama zaprepaštenog vratara Šoškića.

 

Na tribinama ludilo za teško opisati! Naš “poznanik” bosanac iz Bugojna Vlatko Marković igrao je i borio se kao lav. U jednom hrabrom skoku Markoviću je razbijena glava ali predaje nije bilo. Glava mu je zamotana u uočljiv bijeli zavoj i tako je neustrašivo odigrao do kraja. Nakon utakmice oduševljene kolone navijača slijevale su se odlazeći na sve strane slaveći i pjevajući. Išlo se uglavnom pješke jer tramvaji su bilo rijetki ali i dupkom puni a ljudi su visjeli na vratima, prozorima i takozvanim pulferima. Nismo ni mi pokušali koristiti javni prijevoz već smo do kolodvora išli pješke. Novi problem bio je ući u bus za Goricu. Putnici stisnuti kao sardele ali i sretni komentirali su “tekmu” i prepričavali svaki detalj.

 

Branko Petrina pokazuje tekst o Željku Perušiću.

Branko Petrina pokazuje tekst o Željku Perušiću.

Odužio se tako i put natrag u Goricu, onda pak pješke još do Čiča tako da je i ponoć već stigla. Presretni ali i umorni jedva smo zaspali a narednih dana samo se derbi prepričavao. Među vršnjacima bili smo “glavni” posebno zbog priče o susretu s Vlatkom Markovićem” -ispričao je Branko Petrina.

 

Tko bi tada mogao predpostaviti što će se sve u budućnosti dogoditi? Marković je kasnije dogurao i do funkcije predsjednika HNS-a ali danas nažalost više nije među nama. Željko Perušić je pak otišao igrati u Munchen gdje je pronašao svoj drugi dom.

Sport

Dvije naše tenisačice i tri tenisača na lijepom turniru u Cvjetnom

U organizaciji teniskoga kluba iTeam VG ove je nedjelje odigran HTS-ov turnir za djevojčice i dječake do deset godina, na kojem su jako dobar dojam ostavili i članice i članovi našega kluba

Objavljeno

na

Velikogorički teniski klub iTeam VG u nedjelju je bio domaćin i organizator HTS-ova turnira za mlade tenisačice i tenisače do deset godina, na kojem su igrali djevojčice i dječaci iz Zagrebačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije, a nastupilo je i pet članova našega kluba; Lucija Ešegović (10), Nika Meštrović (10), Andro Trputec (9), Ivano Radočaj (10) i Jan Troha (9).

U konkurenciji djevojčica najviše su pokazale Eva Prebežić iz TK Ogulin, koja je u finalu bila bolja od Leone Pavković iz TK Karlovac. Kod dječaka, nabolji je bio Lovro Fabac Car iz TK Karlovac, dok je drugi mjesto zauzeo Teo Kleščić iz TK Samobor 1890.

Što se tiče naših malih Velikogoričana, bio im je ovo prvi službeni turnir u kategoriji do deset godina, pri čemu su ostvarili zapažene rezultate.

Kod djevojčica, do polufinala u “srebrnoj” skupini došla je Lucija Ešegović, dok je u “brončanoj” skupini Nika Meštrović osvojila prvo mjesto i pripadajući pehar.

Kod dječaka, dvojica su završila u “srebrnoj” skupini, u kojoj je najbolji bio Jan Troha, koji je također oko vrata stavio zlatnu medalju. U istoj skupini dobar je nastup u polufinalu završio Ivano Radočaj. Andro Trputec također je kući otišao zadovoljan, osvojivši drugo mjesto u “brončanoj” skupini.

– Hvala svim tenisačima gostima na dolasku, čestitke svima na odličnoj igri i pokazanom fair playu, a našima uz čestitke želimo da vrijedno nastave trenirati i skupljati iskustvo za još bolju igru! – poručili su iz TK iTeam VG.

Nastavite čitati

Sport

Sjajan vikend za Maraton klub Velika Gorica! Uspjeh u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu

Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Maraton Klub Velika Gorica/Facebook

Tijekom vikenda 26. i 27. travnja 2025., članovi Maraton kluba Velika Gorica sudjelovali su na atletskim natjecanjima u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu, gdje su zabilježili niz odličnih rezultata. Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.

U Zagrebu su se na stadionu Mladost natjecali sportaši iz starijih kategorija, koji su pokazali širinu i uigranost tima. Nika Plepelić osvojila je 9. mjesto u bacanju koplja s hicem od 17.17 metara. U sprinterskim disciplinama, Viktor Benedetti zauzeo je 16. mjesto na 100 metara s rezultatom 12.76 sekundi, dok je Vita Plepelić bila 14. na 1000 metara (3:36.00). Ema Gilja ostvarila je 11. mjesto u utrci na 200 metara s preponama (35.48 sekundi), a Una Lovrić i Ana Bedeković također su nastupile, zauzevši 24. mjesto na 100 metara, odnosno 48. na 200 metara.

U Križevcima su mlađe kategorije kluba ostvarile niz sjajnih rezultata, a najviše se istaknula Nelli Komljenović s dvije medalje – zlatom u skoku u dalj (3.81 m) i srebrom na 200 metara (31.09 s). Patrik Buntak također je bio uspješan, osvojivši 2. mjesto na 200 metara (33.59 s) i 4. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Luka Nikšić bio je treći na 60 metara (9.76 s), dok je Emanuel Žagar zauzeo 5. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Maksim Šimek završio je četvrti na 200 metara (34.73 s), a Ivano Glodić treći na istoj dionici s vremenom 34.02 sekunde.

U štafetnim utrkama, muška štafeta 4×100 metara (Đurić, Nikšić, Šimek, Buntak) zauzela je 6. mjesto, dok je ženska postava (Maričić, Nikšić, Štriga, Komljenović) završila na 12. mjestu.

Na Polumaratonu Zrinski u Čakovcu maratonci kluba također su ostvarili zapažene rezultate. Brigita Grčić osvojila je 2. mjesto u kategoriji ŽU23 na 5 kilometara s vremenom 24:28 minuta. Petar Petrić bio je četvrti u kategoriji MU23 na 21 kilometar (1:30:52 h), dok je Ivan Barišić u kategoriji M35 osvojio 18. mjesto na istoj dionici, uz osobni napredak – poboljšanje rezultata za više od dvije minute u odnosu na prethodni polumaraton.

„Ovaj vikend potvrdio je da klub ima kvalitetne natjecatelje u svim dobnim skupinama – od mlađih kategorija, gdje Nelli Komljenović i Patrik Buntak pokazuju veliki potencijal, do starijih atletičara i maratonaca koji redovito osvajaju odlična mjesta. Nastavljamo s radom i očekujemo još uspjeha i još boljih rezultata u narednim natjecanjima”, poručili su iz kluba putem svoje Facebook stranice.

Čestitamo svim natjecateljima na njihovim uspjesima.

Nastavite čitati

Sport

Po bod došli, bod uzeli: ‘Dobro je, odigrali smo pametnu utakmicu’

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 u gostima kod Šibenika na Šubićevcu u zadnjoj utakmici 32. kola SuperSport HNL-a. Od početka je bilo jasno što je gorički cilj, a taj cilj na kraju je i ostvaren, Gorica je neporažena i šestu utakmicu u nizu

Objavljeno

na

Objavio/la

Čim je objavljena početna postava Gorice za gostovanje na Šubićevcu, nešto više od sat vremena prije nego što je lopta krenula sa centra, bilo je jasno da je trener Mario Carević odlučio – igrati na bod. Svjestan da je sedam bodova prednosti ogroman kapital, svjestan da će nakon ove utakmice ostati još samo četiri do kraja, svjestan da je njegova momčad već više puta pokazali da se zna braniti, odabrao je opciju u kojoj je važno jedino ostati neporažen. Nije posebno odvažno ni hrabro, nije ni atraktivno, ali je vrlo pragmatično i, najvažnije, učinkovito.

– Ovo je dobar rezultat za nas, s obzirom na to da smo u utrci za ostanak u ligi. Odigrali smo jednu pametnu utakmicu i na kraju smo zadovoljni s bodom – nije krio trener Mario Carević nakon što je Gorica prednost sa sedam bodova povećala na “sedam i pol”.

Naime, Gorica je oba ovosezonska domaća ogleda sa Šibenikom dobila, onaj prethodni gostujući izgubila, pa je ovaj bod i vrijedniji od samoga sebe, budući da je naša momčad sad u prednosti ukoliko dođe do identičnog broja bodova sa Šibenikom. To se, duboko vjerujemo, neće dogoditi u preostala četiri kola, ali zlu ne trebalo…

Gorica je, dakle, krenula sa četvorkom ispred Banića, ali i sa čak pet klasičnih veznih igrača, bez u posljednjim utakmicama vrlo korisnog Šlogara, te sa Filipom Čuićem kao usamljenim napadačem. Upravo je Čuić imao i jedine dvije opasne situacije za Goricu u prvom dijelu, pri čemu je prvi put zakasnio na ubacivanje zdesna, a drugi put iz teške pozicije pogodio vanjsku stranu mreže. Šibenik je, pak, bio aktivniji i poduzetniji prema naprijed u tih prvih 45 minuta, no bez izrazitih prilika.

U nastavak su i jedini i drugi ušli s istim planom, domaći strateg Rajko Vidović tražio je pobjedu koja bi ponudila nadu da su čuda do kraja moguća, a njegov kolega Carević razmišljao je samo kako sačuvati vlastiti gol. Nakon desetak minuta drugog poluvremena uveo je i još jednog stopera, Slavko Bralić zamijenio je umornog Adriona Pajazitija, junaka prethodne dvije pobjede, pa je gorički blok postao još čvršći.

Imala je Gorica u svemu tome i svoje prilike, prvo dobru preko Elezija, a zatim i kolosalnu preko Majstorovića, kojem je fenomenalnom loptom iz pozadine pronašao Matthew Steenvoorden, ali nije bilo mirnoće u realizaciji. Srećom, nije je bilo ni kod Šibenčana, čiji su pokušaji uglavnom završavali u goričkom bloku, a posljednje dvije prilike domaćina bile su i najopasnije. Prvo je pobjegao Božić, koji nije dobro pucao iz dobre pozicije, a u zadnjim sekundama zaprijetio je čak i golman Filipović, koji je došao na taj posljednji korner.

Zahvaljujući pragmatičnosti u pristupu, borbenosti cijele momčadi, ali i još jednom velikom nastupu Ivana Banića, Gorica je tako do kraja sačuvala nulu, po koju je i došla.

– Specifična utakmica, u specifičnim uvjetima, a mi smo je dobro kontrolirali. Teško je pripremiti utakmicu protiv Šibenika, jer znamo da im igra jako puno ovisi o Santiniju, koji prenosi te lopte, krcaju šesnaesteac igračima i to je teško iskontrolirati s obzirom na količinu tih ubacivanja. Uvijek nešto može “zalutati”, a mi smo bili dobri u kontroli kaznenog prostora. Ostaje žal za nekim situacija kad smo izlazili prema gore, jer mogli smo ih i bolje iskoristiti, ali unatoč tome smo zadovoljni – zaključio je Carević.

Goricu u sljedećem kolu čeka još jedno gostovanje, nakon ovoga kod posljednje momčadi prvenstva, na redu je sudar s vodećom momčadi HNL-a, s Rijekom na Rujevici. Nakon toga slijede još Hajduk doma, Slaven Belupo i gostima i na kraju Lokomotiva doma. Šibenik, s druge strane, do kraja sezone ima Varaždin i Istru u gostima te doma Rijeku i u posljednjem kolu Hajduk.

Nastavite čitati

Sport

Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu

Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…

Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.

Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…

Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.

Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’

Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.

Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.

– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.

Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…

– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.

– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.

S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.

– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.

Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…

– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.

U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…

Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu:

Banić – Mikanović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Erceg (Čuić)

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno