U nedjelju 24.lipnja ove godine u Novom Čiču igra se prvenstveni dvoboj Dinama Hidrela i Vatrogasca iz Kobilića a velika je vjerojatnost da gostujuća momčad neće iz Kobilića na stadion u Novom Čiču dotrčati u sportskoj opremi!? Odakle autoru i sama pomisao o takvoj avanturi momčadi iz nekoliko kilometra udaljenog mjesta? Pročitajte tekst do kraja pa Vam ideja možda i neće izgledati tako nevjerojatna.
Momčad Vatrogasca s biciklima na vratima čiji okvir još nije bio zaobljen
Tražeći nogometne zgode iz davno minulog vremena susret u Kobiliću sa 75-godišnjim Stjepanom Trupčevićem Košekom i nešto mlađim Vladom Brigljevićem ispao je idealnim. Još uvijek vitalan Štef Košek dobro se prisjeća prvih nogometnih dana u Kobiliću.
U pozadini legendarni hrast u Strmcu Bukevskom ispod kojeg su se presvlačili gosti
“Klub smo osnovali 29. siječnja 1959. godine a među osnivačima značajnu ulogu imala je i moja malenkost a moram spomenuti i Franju Trupčevića Fuleka. Kako smo došli do imena Vatrogasac? U našem mjestu je 1946.godine osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Kobilić a članovi su bili i mladići koji su znali igrati nogomet. Mi budući nogometaši željeli smo što jaču vezu dva društva na obostranu korist pa je nogometni klub dobio ime Vatrogasac. To se kasnije isplatilo jer smo sredstvima od zabava uz pomoć vatrogasaca, tombole i raznim sponzorstvima prvi od manjih klubova u Turopolju nabavili mreže za golove a imali smo i plaćenu spremačicu koja nam je prala dresove. Igralište je bilo na sadašnjem mjestu a tadašnju tratinu, na kojoj je pasla stoka i pernate životinje, koristili su već Rakarci i njihov klub Orač koji se kasnije ugasio. Moja generacija prva je počela uređivati spomenutu tratinu i navažati je pomoću konjskih zaprega te ju postepeno ravnati u prikladan travnjak za nogomet” – prisjećao se prvih nogometnih dana u Kobiliću Stjepan Trupčević Košek britki centarhalf i kapetan momčadi a nadopunio ga je i prisutan Vlado Brigljević.
Vlado Brigljević i Stjepan Trupčević Košek
“Malo je poznato da smo zamalo ostali bez igrališta. Tadašnja tratina kao i današnje igralište su uz samu glavnu prometnicu kroz mjesto i nekome je sinula ideja o gradilištima. Tratina je već bila pokolčena ali smo se onda kao klub tome usprotivili i uspjeli sačuvati čitavu parcelu koju i danas mladi koriste za nogometne aktivnosti” – otkrio je Vlado Brigljević a Štef Košek nastavio svoju priču.
“U proljeće 1959. godine igrali smo ligu van konkurencije a startali smo kao punopravni član na jesen iste godine i odmah završili polusezonu na prvom mjestu ispred, mislim Lomnice. Iste godine organizirali smo i prvi turnir a branio sam tada za Dinamo Čiče koji ga je i osvojio. Svlačionica nije bilo a prali smo se na ručnim pumpama hladnom vodom. Ako bi padala kiša, presvlačili smo se na suprotnoj strani ceste u susjedovoj drvarnici ili štaglju. Ništa nam nije bilo teško jer smo obožavali nogomet. Koliko je samo puta ostavljeno suho sijeno na livadi da pokisne jer je utakmica bila važnija a mora se znati da se tada od sijena i stoke živjelo. Bilo je i mnogih drugih situacija kada se nogomet stavljao u prvi plan ispred borbe za egzistenciju. Na utakmice širom Turopolja od Posavine do Lukavca, Lomnice, Mičevca ili Velike Mlake pa onda do Kuča, Okuja (imali su Okujci tada NK Torpedo) putovali smo biciklima. Pamtim zgodu kada smo se odlučili na zaista zanimljiv pothvat što se putovanja tiče. Jedne nedjelje padala je uporna i dosadna kiša a Kobilinci su morali na dvoboj u Novo Čiče. Nije nam se sjedalo na bicikle a onda je netko došao na sjajnu ideju. U Kobiliću smo se presvukli u nogometnu opremu, uzeli loptu i odlučili trčati u Čiče poprekim putem dijelom kroz šumu, pa livadama i oranicama, onda šumarcima kroz živice… Do Čiča smo se izgleda dobro zagrijali jer smo na kraju i pobijedili a onda u dresovima sretni se trčeći vratili i doma u Kobiliće proslaviti pobjedu, ha ha ha” – sjetio se nesvakidašnjeg događaja i pobjede Stjepan Trupčević Košek.
Stoje s lijeva Drago Trupčević Finta, Zvonko Trupčević, Stjepan Pavleković, Stjepan Janječić, Stjepan Trupčević, Stjepan Vitez. Čuće Stjepan Jurenić, Ivan Jurenić, Damir Jurenić, Franjo Trupčević Stjepan Brigljević
Priču može potvrditi i autor koji se sjetio spomenute utakmice. Novočičani su čekali Kobilince gledajući na prometnicu prema Lazinama Čičkim gdje su se dotični trebali pojaviti a kada su u Dinamu već počeli slaviti pobjedu 3:0 bez borbe, jer “vatrogascima” ni traga ni glasa, susjedi su se pojavili iza obližnjeg šumarka na suprotnoj strani i to u dresovima. Iznenađenje je bilo veliko a možda je i kumovalo porazu novočičkih dinamovaca. Koliko se u tadašnje vrijeme volio nogomet može posvjedočiti još jedna Košekova priča.
S lijeva Stjepan Trupčević, Juraj Brigljević, Stjepan Kirinić, sudac Nikola Filipančić, Josip Trupčević, Franjo Trupčević Fulek, Franjo Trupčević Roznar, Nikola Bučan. Čuče Stjepan Bučan, Ivan Jurenić, Stjepan Trupčević, Josip Bučan
“Prijatelj nogometaš i ja bili smo na tadašnjoj predvojničkoj obuci u Rakitju a Vatrogasac je popodne igrao u Kučama. Uspjeli smo zbrisati s obuke a onda nekako uloviti bus za Goricu. Iz Gorice smo trčali do Kobilića uzeti opremu a onda biciklima jurili u Kuče da bi stigli na utakmicu. Jesmo li nakon svega mogli igrati? Mogli smo, mogli i dvije ako se boje Vatrogasca trebalo braniti. Nisu me mogli od nogometa odvojiti ni lomovi noge, ruke i čeljusti, sve se trpjelo za klub. Tek me kasnije nažalost zaustavila žutica, ista ona koja je skratila veliku karijeru i hrabrom Ivanu Gudelju iz Hajduka” – ispričao je samo za cityportal Stjepan Trupčević Košek.
Dvije naše tenisačice i tri tenisača na lijepom turniru u Cvjetnom
U organizaciji teniskoga kluba iTeam VG ove je nedjelje odigran HTS-ov turnir za djevojčice i dječake do deset godina, na kojem su jako dobar dojam ostavili i članice i članovi našega kluba
Velikogorički teniski klub iTeam VG u nedjelju je bio domaćin i organizator HTS-ova turnira za mlade tenisačice i tenisače do deset godina, na kojem su igrali djevojčice i dječaci iz Zagrebačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije, a nastupilo je i pet članova našega kluba; Lucija Ešegović (10), Nika Meštrović (10), Andro Trputec (9), Ivano Radočaj (10) i Jan Troha (9).
U konkurenciji djevojčica najviše su pokazale Eva Prebežić iz TK Ogulin, koja je u finalu bila bolja od Leone Pavković iz TK Karlovac. Kod dječaka, nabolji je bio Lovro Fabac Car iz TK Karlovac, dok je drugi mjesto zauzeo Teo Kleščić iz TK Samobor 1890.
Što se tiče naših malih Velikogoričana, bio im je ovo prvi službeni turnir u kategoriji do deset godina, pri čemu su ostvarili zapažene rezultate.
Kod djevojčica, do polufinala u “srebrnoj” skupini došla je Lucija Ešegović, dok je u “brončanoj” skupini Nika Meštrović osvojila prvo mjesto i pripadajući pehar.
Kod dječaka, dvojica su završila u “srebrnoj” skupini, u kojoj je najbolji bio Jan Troha, koji je također oko vrata stavio zlatnu medalju. U istoj skupini dobar je nastup u polufinalu završio Ivano Radočaj. Andro Trputec također je kući otišao zadovoljan, osvojivši drugo mjesto u “brončanoj” skupini.
– Hvala svim tenisačima gostima na dolasku, čestitke svima na odličnoj igri i pokazanom fair playu, a našima uz čestitke želimo da vrijedno nastave trenirati i skupljati iskustvo za još bolju igru! – poručili su iz TK iTeam VG.
Sjajan vikend za Maraton klub Velika Gorica! Uspjeh u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu
Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.
Tijekom vikenda 26. i 27. travnja 2025., članovi Maraton kluba Velika Gorica sudjelovali su na atletskim natjecanjima u Zagrebu, Križevcima i Čakovcu, gdje su zabilježili niz odličnih rezultata. Natjecanja su obuhvatila sve dobne skupine, od mlađih atletičara do seniora i dugoprugaša, a klub se predstavio s brojnim predstavnicima na trima različitim lokacijama.
U Zagrebu su se na stadionu Mladost natjecali sportaši iz starijih kategorija, koji su pokazali širinu i uigranost tima. Nika Plepelić osvojila je 9. mjesto u bacanju koplja s hicem od 17.17 metara. U sprinterskim disciplinama, Viktor Benedetti zauzeo je 16. mjesto na 100 metara s rezultatom 12.76 sekundi, dok je Vita Plepelić bila 14. na 1000 metara (3:36.00). Ema Gilja ostvarila je 11. mjesto u utrci na 200 metara s preponama (35.48 sekundi), a Una Lovrić i Ana Bedeković također su nastupile, zauzevši 24. mjesto na 100 metara, odnosno 48. na 200 metara.
U Križevcima su mlađe kategorije kluba ostvarile niz sjajnih rezultata, a najviše se istaknula Nelli Komljenović s dvije medalje – zlatom u skoku u dalj (3.81 m) i srebrom na 200 metara (31.09 s). Patrik Buntak također je bio uspješan, osvojivši 2. mjesto na 200 metara (33.59 s) i 4. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Luka Nikšić bio je treći na 60 metara (9.76 s), dok je Emanuel Žagar zauzeo 5. mjesto u skoku u dalj (3.23 m). Maksim Šimek završio je četvrti na 200 metara (34.73 s), a Ivano Glodić treći na istoj dionici s vremenom 34.02 sekunde.
U štafetnim utrkama, muška štafeta 4×100 metara (Đurić, Nikšić, Šimek, Buntak) zauzela je 6. mjesto, dok je ženska postava (Maričić, Nikšić, Štriga, Komljenović) završila na 12. mjestu.
Na Polumaratonu Zrinski u Čakovcu maratonci kluba također su ostvarili zapažene rezultate. Brigita Grčić osvojila je 2. mjesto u kategoriji ŽU23 na 5 kilometara s vremenom 24:28 minuta. Petar Petrić bio je četvrti u kategoriji MU23 na 21 kilometar (1:30:52 h), dok je Ivan Barišić u kategoriji M35 osvojio 18. mjesto na istoj dionici, uz osobni napredak – poboljšanje rezultata za više od dvije minute u odnosu na prethodni polumaraton.
„Ovaj vikend potvrdio je da klub ima kvalitetne natjecatelje u svim dobnim skupinama – od mlađih kategorija, gdje Nelli Komljenović i Patrik Buntak pokazuju veliki potencijal, do starijih atletičara i maratonaca koji redovito osvajaju odlična mjesta. Nastavljamo s radom i očekujemo još uspjeha i još boljih rezultata u narednim natjecanjima”, poručili su iz kluba putem svoje Facebook stranice.
Čestitamo svim natjecateljima na njihovim uspjesima.
Po bod došli, bod uzeli: ‘Dobro je, odigrali smo pametnu utakmicu’
Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 u gostima kod Šibenika na Šubićevcu u zadnjoj utakmici 32. kola SuperSport HNL-a. Od početka je bilo jasno što je gorički cilj, a taj cilj na kraju je i ostvaren, Gorica je neporažena i šestu utakmicu u nizu
Čim je objavljena početna postava Gorice za gostovanje na Šubićevcu, nešto više od sat vremena prije nego što je lopta krenula sa centra, bilo je jasno da je trener Mario Carević odlučio – igrati na bod. Svjestan da je sedam bodova prednosti ogroman kapital, svjestan da će nakon ove utakmice ostati još samo četiri do kraja, svjestan da je njegova momčad već više puta pokazali da se zna braniti, odabrao je opciju u kojoj je važno jedino ostati neporažen. Nije posebno odvažno ni hrabro, nije ni atraktivno, ali je vrlo pragmatično i, najvažnije, učinkovito.
– Ovo je dobar rezultat za nas, s obzirom na to da smo u utrci za ostanak u ligi. Odigrali smo jednu pametnu utakmicu i na kraju smo zadovoljni s bodom – nije krio trener Mario Carević nakon što je Gorica prednost sa sedam bodova povećala na “sedam i pol”.
Naime, Gorica je oba ovosezonska domaća ogleda sa Šibenikom dobila, onaj prethodni gostujući izgubila, pa je ovaj bod i vrijedniji od samoga sebe, budući da je naša momčad sad u prednosti ukoliko dođe do identičnog broja bodova sa Šibenikom. To se, duboko vjerujemo, neće dogoditi u preostala četiri kola, ali zlu ne trebalo…
Gorica je, dakle, krenula sa četvorkom ispred Banića, ali i sa čak pet klasičnih veznih igrača, bez u posljednjim utakmicama vrlo korisnog Šlogara, te sa Filipom Čuićem kao usamljenim napadačem. Upravo je Čuić imao i jedine dvije opasne situacije za Goricu u prvom dijelu, pri čemu je prvi put zakasnio na ubacivanje zdesna, a drugi put iz teške pozicije pogodio vanjsku stranu mreže. Šibenik je, pak, bio aktivniji i poduzetniji prema naprijed u tih prvih 45 minuta, no bez izrazitih prilika.
U nastavak su i jedini i drugi ušli s istim planom, domaći strateg Rajko Vidović tražio je pobjedu koja bi ponudila nadu da su čuda do kraja moguća, a njegov kolega Carević razmišljao je samo kako sačuvati vlastiti gol. Nakon desetak minuta drugog poluvremena uveo je i još jednog stopera, Slavko Bralić zamijenio je umornog Adriona Pajazitija, junaka prethodne dvije pobjede, pa je gorički blok postao još čvršći.
Imala je Gorica u svemu tome i svoje prilike, prvo dobru preko Elezija, a zatim i kolosalnu preko Majstorovića, kojem je fenomenalnom loptom iz pozadine pronašao Matthew Steenvoorden, ali nije bilo mirnoće u realizaciji. Srećom, nije je bilo ni kod Šibenčana, čiji su pokušaji uglavnom završavali u goričkom bloku, a posljednje dvije prilike domaćina bile su i najopasnije. Prvo je pobjegao Božić, koji nije dobro pucao iz dobre pozicije, a u zadnjim sekundama zaprijetio je čak i golman Filipović, koji je došao na taj posljednji korner.
Zahvaljujući pragmatičnosti u pristupu, borbenosti cijele momčadi, ali i još jednom velikom nastupu Ivana Banića, Gorica je tako do kraja sačuvala nulu, po koju je i došla.
– Specifična utakmica, u specifičnim uvjetima, a mi smo je dobro kontrolirali. Teško je pripremiti utakmicu protiv Šibenika, jer znamo da im igra jako puno ovisi o Santiniju, koji prenosi te lopte, krcaju šesnaesteac igračima i to je teško iskontrolirati s obzirom na količinu tih ubacivanja. Uvijek nešto može “zalutati”, a mi smo bili dobri u kontroli kaznenog prostora. Ostaje žal za nekim situacija kad smo izlazili prema gore, jer mogli smo ih i bolje iskoristiti, ali unatoč tome smo zadovoljni – zaključio je Carević.
Goricu u sljedećem kolu čeka još jedno gostovanje, nakon ovoga kod posljednje momčadi prvenstva, na redu je sudar s vodećom momčadi HNL-a, s Rijekom na Rujevici. Nakon toga slijede još Hajduk doma, Slaven Belupo i gostima i na kraju Lokomotiva doma. Šibenik, s druge strane, do kraja sezone ima Varaždin i Istru u gostima te doma Rijeku i u posljednjem kolu Hajduk.
Novi poraz rukometaša u gostima, još samo Osijek prije Zagreba u kupu
Rukometaši Gorice poraženi su 29-27 u županijskom derbiju u Rudama pokraj Samobora, čime su doživjeli četvrti uzastopni gostujući poraz. Prvenstvo će završiti idućeg vikenda protiv Osijeka doma
Nije ovo dobro proljeće za rukometaše Gorice… Bitno je drukčije od jeseni, koja je dugo bila fantastična, da bi na kraju ispala tragična, jer Goričani su unatoč velikom broju nakupljenih bodova završili u Ligi za ostanak, koju u drugom dijelu sezone – odrađuju. Više ili manje uspješno, s nekoliko različitih lica i s jednom konstantom: u gostima ne ide pa ne ide…
Na otvaranju Lige za ostanak Gorica je uspjela pobijediti u Trogiru, zatim je doma pao i Metković, a tu je negdje stigla i najava da će momčad koju vodi trener Matej Mišković pokušati dobiti sve utakmice do kraja. Međutim, ništa od toga. Ni blizu. Na domaćem parketu još nekako to i funkcionira, u zadnje tri domaće utakmice upisane su dvije pobjede i remi, ali u gostima se istovremeno nižu sami porazi. Prvo minus deset kod Zameta, pa minus četiri u Osijeku, zatim minus 12 u Metkoviću, da bi za kraj došlo i posrnuće u Rudama u subotu.
Završilo je 29-27 za Rudar na posljednjem goričkom gostovanju ove sezone, u utakmici u kojoj je Gorica bila u egalu samo u prvom dijelu utakmice. Drugo poluvrijeme pripalo je domaćinu, koji je kontrolirao zbivanja na terenu, dok su Goričani neuspješno pokušavali uloviti stalni zaostatak. Na kraju nisu u tome uspjeli, nisu čak bili ni dovoljno blizu da bi ozbiljnije ugrozili pobjedu domaćina…
Maksimilijan Jurić ovoga je puta bio prvo ime Gorice, sa šest golova iz šest pokušaja, pet od pet šutirao je Jakov Dujić, pri čemu je četiri gola zabio iz sedmeraca, a četiri komada dodao je Marko Grubišić. Golman Mislav Turčić obranio je deset lopti, no sve to nije bilo dovoljno.
Domaći ogled s Osijekom u posljednjem kolu, u kojem će Goričani pokušati zadržati prvo mjesto u Ligi za ostanak, bit će i posljednja priprema za Final Four kupa, kojim će naša momčad zaključiti ovu kampanju. Bilo bi čudo da se to ne dogodi već u polufinalu, budući da će Goričani za ulazak u finale morati biti bolji od – Zagreba! Igrat će se 16. svibnja, dva tjedna nakon Osijeka u zadnjem kolu prvenstva…
Gorica na Šubićevcu: ‘Specifična utakmica, ali bit ćemo spremni na sve!’
Nogometaši Gorice zaključit će 32. kolo HNL-a gostovanjem u Šibeniku, kod posljednje momčadi lige, koja ima sedam bodova manje od Goričana. Cilj je, naravno, tu razliku povećati na okruglih deset…
Nakon što je nedjelja iskorištena za kreiranje potpunog kaosa u borbi za vrh HNL-a, jer upravo to se dogodilo pobjedama Osijeka protiv Hajduka i Dinama protiv Rijeke, ponedjeljak bi bilo zgodno iskoristiti da se izbjegne kaos na dnu tablice. Barem kad je riječ o nogometašima Gorice i njihovom statusu, koje od 19.15 sati čeka utakmica koju smo dugo čekali kao “sudbonosnu”. Srećom, kad smo je konačno i dočekali, ispalo je da ta riječ baš i nije potpuno prikladna, budući da je Gorica u kudikamo boljoj poziciji nego što je bila najvećim dijelom ove sezone.
Na tome Goričani, naravno, mogu zahvaliti u prvom redu sebi samima, jer tri vezane pobjede donijele su dozu mira, stabilnosti i vjere u svoje mogućnosti uoči odlaska na Šubićevac.
– Da, činjenica je da se momčad napunila samopouzdanjem nakon te tri pobjede, ali mi smo oprezni do kraja, u svakoj utakmici, jer svaka utakmica nosi neke zamke, a mi ćemo biti spremni i na ovu sljedeću. Dobro je imati zalihu bodova, međutim sasvim sigurno se nećemo opustiti. Do kraja je još pet kola i koliko god je to malo utakmica, ne zaboravimo da je u igri još 15 bodova i da tu može biti svega. Fokusirani smo samo na svaku sljedeću utakmicu – govori trener Mario Carević.
Utakmica je ovo koju je i sam čekao, zapravo iščekivao, budući da ovo ni za njega ni za Goricu nije i ne može biti obična utakmica. Sezonu je počeo na klupi Šibenika, na kojoj će i večeras biti čovjek koji je sezonu počeo na klupi Gorice. Rajko Vidović i njegovi igrači odbijaju odustati, svjesni da bi s tri boda protiv Gorice prišli na dva boda minusa za Lokomotivom i četiri za Goricom. A to bi trebalo svakako izbjeći…
– Bit će to jedna specifična utakmica, toga smo svjesni, ali smo i spremni na sve – ističe Carević, koji će nakon dvije utakmice suspenzije opet biti na klupi, na svom radnome mjestu.
– Nedostaje mi klupa, jedva se čekam vratiti… – spremno kaže Car.
S glavnim trenerom na tribinama Gorica je s minimalnih 1-0 srušila Osijek u gostima i Dinamo na svom stadionu, a sad će ponovno svi biti zajedno.
– Ponosan sam na zajedništvo koje imamo. Svi živimo za taj cilj koji imamo, napravili smo dosta velik korak, ali zapravo i dalje nismo napravili ništa. To je tako u nogometu. Međutim, u dobrom smo ritmu, u dobroj formi, pokušat ćemo zadržati ovakvu formu i rezultate do kraja prvenstva. Ova momčad pokazala je da se sa svima može nositi, da može pobijediti čak nominalno kvalitetnije protivnike. Ponosan sam na ove igrače, ali nećemo dozvoliti da nas to poljulja, ostajemo oprezni i fokusirani na sljedeću utakmicu sa Šibenikom – ponovit će Carević.
Pobjedom na Šubićevcu, nema dvojbe, Gorica bi otklonila sve sumnje u ostanak u ligi, a ova bi tri gostujuća boda bila posebno važna iz perspektive onoga što slijedi; Rijeka u gostima, Hajduk doma, Slaven Belupo vani…
– Liga je izjednačena i nitko od favorita nema garanciju da će dobiti bilo koga, sve momčadi iz donjeg dijela pokazale su da se mogu nositi s onima koji se bore za naslov prvaka. Mi ćemo ići iz utakmice u utakmice, možemo u svakoj ponuditi nešto i stvarno mislim da možemo pobijediti svaku momčad u ovoj ligi – zaključio je trener Gorice.
U prvom ovosezonskom dolasku na Šubićevac Gorica je doživjela minimalan poraz (1-0), dok je u dvije domaće utakmice dolazila do pobjeda, što će reći da bi i jedan osvojeni bod zapravo donio jedan i pol bod u slučaju potencijalnog poravnanja sa Šibenčanima u završnici sezone. Do kojeg, uvjereni smo, neće doći…
Uz već dugo odsutne Juricu Pršira i Ivana Fiolića, neće ovom prilikom biti ni Vite Čaića, koji je isključen protiv Dinama, kao ni ozlijeđenog Matea Leša, ali u kadar se vraćaju Agon Elezi i Gregor Sikošek, a oporavio se i “načeti” Tibor Halilović. S obzirom na sve to, može se očekivati prvih 11 u otprilike ovakvom sastavu: