Sport

Nogometna fešta ‘made in VG’ u finalu: ‘Ispalo je baš nekako filmski…’

S mislima na ogled s Istrom 1961 u nedjelju, s nekoliko juniora u sastavu, HNK Gorica nije uspjela uzeti Kup NSZŽ-a, koji je otišao bratskom klubu iz Kurilovca. Junak je golman Kurilovca, tragičar branič Gorice, a posebnu posvetu ima trener pobjednika…

Objavljeno

prije 6 godina

22. kolovoza 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije ljudima iz Gorice najbolje sjeo poraz u finalu županijskoga Kupa od Kurilovca nakon penala (2-2, 7-6), nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, pogotovo kad je s druge strane trećeligaš, ali na kraju dana zapravo je bilo puno više razloga za zadovoljstvo. Susrele su se dvije najbolje turopoljske momčadi, na obje strane predstavila se cijela plejada domaćih mladih igrača, domaća je bila i sudačka postava, pa još kad su se upalili reflektori… I rasplet je bio uzbudljiv, neizvjestan, dramatičan, a sve skupa stvorilo je sliku u koju se idealno uklapa pljesak i za jedne i za druge.

– Uh, baš je na kraju ispalo, onako, nekako filmski… – uzdahnuo je Perica Vidak, trener pod ugovorom s Goricom i sa zadatkom da u filijali iz Kurilovca stvara igrače za Goricu.

– Dugo Gorica i Kurilovec, odnosno nekad Radnik i Udarnik, nisu odigrali utakmicu s rezultatskim značajem, a ovoga puta zaista je sve bilo jako lijepo. Lijep ambijent, lijep broj gledatelja na tribinama, pri čemu me veseli što su ljudi pljeskali i jednima i drugima, utakmica bez nepotrebnih tenzija… Kažem, lijepa utakmica, lijepa za gledati, a našim dečkima nakon svega ostaje jedan veliki motiv za dalje, da još više vjerujemo u ono što radimo, u to da smo na dobrom putu – dodao je ponosni Vidak, koji je porukom na svom profilu na Facebooku trofej posvetio pokojnom ocu:

“Pošto je prvi pravi seniorski trofej… Stari, za tebe je!”

Lijepa je bila akcija za vodeći gol Kurilovca, u kojoj su kombinirali i iskombinirali Spudić i Slunjski, dečki koji su dio priprema prošli s Goricom, lijepi su bili i golovi domaćina, Cherifov naklon glavom i Lovrićeva “specijalka” s lijeve strane šesnaesterca, a posebno lijep bio je gol Marina Matoša za izjednačenje s 20-ak metara. A uz to je bilo i još šansi na obje strane, lijepih proigravanja i odigravanja.

– Je, utakmica je obostrano bila dosta otvorena, s puno šansi i s jedne i s druge strane, i mislim da su gledatelji tu najviše profitirali. Nažalost po nas, dečki iz Kurilovca su na kraju bili sretniji u tom ruletu jedanaesteraca i zasluženo su osvojili Kup – priznao je Goričanin Matija Špičić, dečko iz Mičevca koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, što je još jedan domaći detalj u ovoj lijepoj nogometnoj priči.

– U svakom slučaju, bio je ovo jedan lijep događaj. Znali smo da Kurilovec ima mlade, potentne, vrlo nezgodne igrače, koje i mi u klubu većinom dobro poznajemo. Iz ovog su podneblja, mnogi od njih prošli su i kroz našu svlačionicu, a svoju kvalitetu pokazali su i ovoga puta, dokazavši da mogu parirati i nama prvoligašima. Iskreno, u ovoj se utakmici nije vidjela prevelika razlika, teško je bilo reći tko je prvoligaš, a tko trećeligaš – opet će iskreno Špičić.

U prvom poluvremenu za Goricu je debitirao Jiloan Hamad, u drugom Dario Čanađija, a uz Cherifa i Lovrića, tu su bili još i Marina, Mathieu, Babec… U prvih 11 startao je stoper Ćosić, dečko iz juniorske momčad, a u nastavku su ušli još i Zorica, Kaurin, Krznarić… Ulaskom goričkih juniora značajno je olakšan posao Kurilovcu, no namjerno da to neće baciti preveliku sjenu na veličinu uspjeha našeg trećeligaša.

– Ja bih čak rekao da je Gorica u prvom poluvremenu bila u jako dobrom sastavu. I, ruku na srce, dok su bili u tom jačem sastavu imali su i dominaciju, pogađali prečke, imali šanse, ali kasnije smo se mi malo prilagodili, oni su ušli u rotacije i to smo iskoristili. Mislim da smo mogli čak i u regularnom dijelu sve riješiti, s obzirom na to da smo imali četiri, pet izrazitih šansi, no treba priznati i da je Bogović sjajno obranio Lovrićevu šansu. Kad se podvuče crta, mislim da je ovo zaslužena pobjeda Kurilovca – rekao je kurilovečki strateg Vidak.

Izvođenje jedanaesteraca teklo je bez pogreške sve do desetog izvođača. Sve do udarca Nemanje Ljubisavljevića i obrane 20-godišnjeg golmana Kurilovca Luke Bogovića, koji je ulogom junaka obilježio svoj službeni debi za novu momčad, u koju je stigao iz Vinogradara.

– Da, ovo je moj prvi službeni nastup za Kurilovec i jako sam sretan i ponosan na sebe, ali i na cijelu momčad. Čestitam svim svojim suigračima, ali i Gorici, koja je također bila odlična, ali eto, ovoga puta odlučili su jedanaesterci – skromno je kazao Bogović i dodao:

– Ovo nam je samo dodatni motiv, podstrek da i dalje naporno radimo. I u prvenstvu želimo pobjeđivati, bez obzira na ime suparnika, važan nam je samo naš napredak.

Kako se čini, riječ je o vrlo dobrom mladom golmanu, dečku koji je dva penala imao “na ruci” prije nego što je Ljubisavljevića pretvorio u tragičara. Svaki trenutak te serije Bogović je intenzivno proživljavao…

– Gledam zadnji korak igrača i prema tome biram na koju ću stranu ići – otkrio je Bogović.

– Prvi penal sam ostao na sredini, drugi sam pročitao, ali mi je lopta pobjegla. Sudac me upozorio da sam kod tog udarca izašao s crte, što je zabranjeno, pa sam bio malo nesiguran u sljedećem udarcu, ali kod petog sam rekao: ‘Ok, ovog moram obraniti!’ I to je bilo to – sa širokim smiješkom zaključio je Bogović.

Gorica se sad okreće utakmici protiv Istre 1961 u nedjelju, zbog koje je u drugi ili treći plan i bacila ovo finale županijskoga Kupa, jer svi prvenstveni izazovi su teški i zahtjevni, a Kurilovec će dan prije, u subotu u 17.30 sati, započeti svoju novu trećeligašku kampanju. Na ŠRC-u Udarnik u prvom kolu gostuju Ponikve.

– Ambicija je kao i prošle godine. Rezultatski nemamo imperativ, želimo prije svega izbaciti još nekoliko mladih igrača, jer i ovoga puta smo predstavili nekoliko njih od 18 godina. Želimo ih isprofilirati, pri čemu ćemo u svaku utakmicu ulaziti i sa željom da pobijedimo. Svjesni smo da smo jako uspješnim drugim dijelom prošle sezone, ali i igrama u pripremnom periodu, poslali svima poruku koliko smo dobri i kvalitetni, zbog čega će nas sigurno protivnici drukčije gledati. Ali to je super za nas, morat ćemo iz tekme u tekme pokazivati sve više, tražiti neka nova rješenja, što je za ove dečke fenomenalna stvar. Međutim, prije svega se držimo onoga da je trening važniji od utakmice, da tekma dođe kao nagrada na kraju tjedna. Moramo još zapeti, jako puno raditi i bit će sve ok – uvjeren je trener Vidak.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.