Nogomet u crvenom! Zagorci zabijali, Car opet izletio u ludom preokretu
Nogometaši Gorice u 17. minuti su gubili 2-0 od Istre na svome terenu, da bi golovima Šlogara, Čuića i Kolara došli do preokreta i pobjede 3-2! Zbog prigovora je isključen trener Gorice, a crveni je dobio i bek Istre…
Ušminkani travnjak zasjao je u punom sjaju, proljetni dan bio je baš takav, ugodan i sunčan, sve je izgledalo kao da su ispunjeni preduvjeti za lijepo nogometno poslijepodne na Gradskom stadionu, jer motiv je bio ogroman, Šibenik je na samo bod minusa… A onda, nakon nepunih 17 minuta – Istra vodi 2-0?!
Naslonio se taj kratki, ali užasavajući fragment utakmice na lošu partiju u Varaždinu, na poraz od Slaven Belupa u posljednjoj domaćoj utakmici, pa je lako bilo odmahnuti rukom i ekspresno otpisati ovu utakmicu. Mnogi od nas to smo i učinili, Istra je izgledala kao “space shuttle”, prezentiravši energiju, tehniku i ubojitost prema naprijed. Lončar je pogodio u 14., pa već u 17. minuti to potvrdio i Valinčić, sve je govorilo da je Gorica na koljenima.
Međutim, tako nisu razmišljali dolje na terenu. Trener Mario Carević otpio je dva gutljaja vode, vratio se uz liniju i nastavio gurati svoje igrače prema naprijed. Još važnije, ni oni nisu odustali, nisu potonuli, svjesno da je pred njima još više od 70 minuta nogometa. I da treba konačno pokazati da ova Gorica zna i može!
Pomoglo je u svemu tome, jako pomoglo, to što je gorički Zagorec Martin Šlogar zablistao već dvije minute potom. Šok nakon dva brzo primljena gola nije još potpuno ni prošao, a Šlogar je primio loptu malo desno iskosa, na 20-ak metara, i fenomenalno pogodio suprotnu malu mrežicu. Pozicija daleko od idealne, ali udarac i snažan i precizan, gol koji nije dozvolio bilo kakve negativne misli.
Novi “šut” energije i samopouzdanja stigao je vrlo brzo, već u 31. minuti. Akcija je bila fenomenalna, počela je od Steenvoordena otraga, nastavili su je Elezi, Halilović i Pajaziti, da bi Mikanović ubacio u sredinu, a tamo Ndockyt pronašao spretnog, a odmah potom i izuzetno sretnog Filipa Čuića. Mladi napadač u svom je desetom nastupu za Goricu zabio prvi gol, okončao akciju koja se priprema na treningu i vratio svoju momčad u rezultatsku ravnotežu.
Bila je u tih prvih 45 minuta Istra nešto bolja momčad kad je riječ o posjedu, čak i prilikama, ali Gorica je na predah otišla potpuno “živa”, opet na nuli, s novim poluvremenom za dokazivanje. U nastavak je Carević krenuo s Majstorovićem umjesto Mikanovića na desnom boku obrane s četvoricom. Steenvorden i Leš ustabilili su se u stoperskom dvojcu nakon teškog početka, Sikošek je odrađivao svoje lijevo, ali Gorica je ovdje tražila novi gol. I potpuni preokret.
Tako su se naši nogometaši i pokazali u drugom poluvremenu, u kojem su izgledali još malo bolje nego u prvom. Protivniku su dozvoljavali puno manje prilika za kreiranje opasnosti, a prema naprijed je Šlogar igrao sjajnu utakmicu, Ndockyt se konstantno nudio, Čuić bespoštedno borio za svaku loptu, a potpora je stizala i iz sredine, od Halilovića, Elezija i Pajazitija, koji je najviše toga kreirao. Promijenila je Gorica i sustav u ovoj utakmici, ostala je u rasporedu 4-2-3-1 i u nastavku, ali Carević je koncima igre uz teren upravljao samo do 74. minute…
Tad je, naime, do klupe Gorice dotrčao sudac Tihomir Pejin. Iz džepa je izvadio crveni karton, pogledao i rukom pokazao prema Carević i poslao trenera Gorice na tribine. Dogodilo se to već drugi put ovoga proljeća, prvi crveni za Cara pamtimo iz domaće utakmice protiv Šibenika. Bila je to, zanimljivo, i posljednja pobjeda Gorice…
Posljednja prije ove, koja je stigla u 81. minuti! Junak se zove Marko Kolar, još jedan gorički Zagorec uzeo je loptu u opasnoj zoni, ušao u kazneni prostor, opalio svom snagom i pogodio malu mrežicu! Baš kao i u Šlogarovu slučaju, pozicija daleko od idealne, ali realizacija vrhunska, pobjednonosna, odlučujuća, nadamo se i presudna za nastavak sezone.
Navijači Gorice mogli su uživati u subotnjem nogometnom poslijepodnevu na Gradskom stadionu… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Kad je samo dvije minute kasnije zbog prekršaja na vrlo raspoloženom Majstoroviću isključen bek Istre Marcel Heister, put do pobjede postao je još čišći, jasniji i prohodniji. Carević se živcirao gore na tribinama, smješten iza ozbiljne grupe nedostupnih, među kojima su bili Bralić, Erceg, Krizmanić, Čaić, Vrzić i Krešić, uz njih i Fiolić i Pršir, ali puno je važnije da su se na kraju, kad je konačno odsviran kraj, mogli svi zajedno i zagrliti, proslaviti silno važnu pobjedu.
I spektakularnu pobjedu na kraju, jer ovo je jedna od onih koje se pamte. Dobro, neće baš ući u kategoriju onog “blockbustera” iz proljeća 2023., kad je Mitrović zakucao za konačnih 5-4 u 96. minuti, ali preokret od 0-2 na 3-2, u ovakvom trenutku i ovakvoj situaciji, zaslužuje istaknuto mjesto u riznici goričkih nogometnih uspomena. Jedan preokret, dva crvena, tri lopte u gostujućoj mreži, najmanje nekoliko razloga za uživanje u doživljaju na Gradskom stadionu…
Nova tri boda donijela su bijeg na četiri boda ispred Šibenika, ali i dolazak na samo dva boda od osmoga Osijeka, koji je u kasnijem terminu gostovao u Maksimiru. Nova tri boda donijet će i optimizam, skok u samopouzdanju, vjeru u vlastite mogućnosti, a samim time možda i povećanje izgleda uoči odlaska na Opus Arenu.
Dinamo opet u Turopolju: ‘Znamo tko je s druge strane, ali možemo iznenaditi’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati dočekuju Dinamo, novog prvaka države koji će pokušati doći do treće uzastopne pobjede u Velikoj Gorici. Međutim, i Gorica ima svoje želje, planove i ambicije…
Tjedan dana nakon što je Gorica i matematički osigurala ostanak u ligi, a Dinamo i matematički osigurao novi naslov prvaka države, na našem stadion sudarit će se upravo Gorica i Dinamo. U ovih nepunih osam sezona, otkad je Gorica u najvišem rangu, igrali su naši nogometaši protiv Dinama utakmice raznih vrsta, pa čak i manje rezultatski važne od ove. Naime, iako je prvi cilj ostvaren, u goričkom taboru sve do samoga kraja neće odustati i od viših ciljeva poput, recimo, borbe za Europu. Četvrta Rijeka, naime, bježi pet bodova, a do kraja ih je još 12 u igri…
– Svi dobro znamo tko je i što je Dinamo, ali ja vjerujem u svoju momčad. Dinamo će sigurno doći maksimalno ozbiljan i siguran sam da “modri” žele pobjedu, a mi moramo biti spremni da će oni dominirati i svjesni smo da ćemo biti manje u posjedu nego inače – rekao je trener Mario Carević u najavi ovoga ogleda.
Svjestan je, naravno, da će se njegova momčad morati prilagođavati protivniku, jer nema druge u situacijama kad je sa suprotne strane najbolja momčad u državi. Međutim, recept postoji, još ga “samo” treba provesti u djelo.
– Morat ćemo se dobro braniti i trčati tranziciju. Budemo li u svom najboljem izdanju, nadam se da možemo iznenaditi – kazao je Carević, koji ni ovoga puta vjerojatno neće moći računati na sve igrače u svom rosteru.
– Kao i uvijek, ima ozljeda. Erceg vjerojatno neće moći konkurirati, ali vidjet ćemo još što će se događati do utakmice. Nadam se da će svi ostali biti spremni i jedva čekamo utakmicu – zaključio je Carević.
Njegov kolega i imenjak Kovačević dobro pamti posljednji posjet Turopolju, koji se dogodio ne tako davno.
– Zadnja utakmica u Kupu koju smo igrali, bila je jako zanimljiva. Svaku našu slabost Gorica je iskoristila i to ovoga puta moramo spriječiti. Vjerujem da ćemo to i napraviti i da ćemo biti pravi. Po meni čak oni imaju malo bodova koliko kvalitetno igraju. I tako je nekako cijele ove sezone. Što tiče gostovanja tamo, u zadnje dvije utakmice smo ih pobijedili, tako da se nadamo da će tako biti i ovog puta. Imaju iskusnu momčad, posebno tu veznu liniju, kolega Carević je to posložio dobro. Tu su Pozo, Pršir, Pavičić… Sigurno nam neće biti lako, ali mi gledamo samo sebe – kazao je Kovačević.
Hrvački klub Velika Gorica 1991 ove će sezone ispisati važnu stranicu svoje povijesti, prvi put će nastupiti u 1. Hrvatskoj hrvačkoj ligi (1. HHL). U elitni rang natjecanja ulaze i seniorska i juniorska ekipa, čime klub iz Velike Gorice potvrđuje rast i kontinuitet rada u posljednjim godinama.
Ulazak u najviši razred hrvatskog hrvanja u klubu su odlučili obilježiti i predstavljanjem nove natjecateljske opreme. Kako navode iz HK Velika Gorica 1991, novi dresovi zadržavaju prepoznatljive klupske boje i identitet, ali donose modernije dizajnerske detalje koji simboliziraju ambicije s kojima klub ulazi među najbolje u državi. Novi dizajn možete pogledati ovdje.
“Ovo je rezultat zajedničkog truda, a sezona pred nama je tek početak”, poručili su iz Kluba.
Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.
IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo
MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3
Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.
KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.
Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’
Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!
Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.
– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…
Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.
U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.
– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.
I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.
– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.
Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.
– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.
Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.
– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.
Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.
– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…
Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.
– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.
Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.
Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.
– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.