Činjenica da Gorica ide na gostovanje sama je po sebi u najmanju ruku nezgodna. Gorica je, naime, u posljednjih 13 mjeseci, još tamo od kraja rujna 2023., gostovala 19 puta u HNL-u. Upisala je u tom razdoblju jednu pobjedu, u Varaždinu u debiju Rajka Vidovića, ima i četiri remija te čak 14 poraza. Uključujući i svih osam poraza u posljednjih osam gostovanja, redom od Rijeke, Slavena, Istre, Dinama, Lokomotive, Varaždina i dvaput od Hajduka.

Činjenica da Gorica ide na gostovanje u Osijek, sve skupa čini još malo nezgodnijih. Gorica, naime, u zadnja četiri gostovanja u Osijeku nije uzela ni bod, postigla je jedan i primila osam golova, a prva i jedina pobjeda na gostovanju kod Osijeka zabilježena je još tamo u rujnu 2018. godine, kad je Lukasz Zwolinski lijepo pogodio za pobjedu novog prvoligaša u Gradskom vrtu.

Ukratko, ne znaš što je za Goricu u posljednje vrijeme gore, gostovati općenito ili gostovati u Osijeku…

– Morat ćemo promijeniti naš mentalitet i podignuti hrabrost i vjeru u sebe kad idemo u goste. Taj podatak da u gostima ove sezone nismo osvojili niti bod je malo ‘škakljiv’. Mislim da ne trebamo gledati gdje igramo, nego se trebamo fokusirati na taktičke zahtjeve koje moramo ispunjavati i moramo biti puno hrabriji, s puno više požrtvovnosti i vjere da možemo uzeti bodove. Ne trebamo gledati na kojem smo stadionu, gdje god da igramo moramo biti pravi – rekao je trener Mario Carević uoči odlaska na stadion na kojem je on već slavio ove sezone.

Dogodilo se to u prvom kolu, sa Šibenikom je aktualni trener Gorice šokirao Osječane i gurnuo ih u crnu rupu iz koje su se izvukli tek u posljednjih mjesec dana.

– Mi smo već zaboravili utakmicu protiv Istre. Hvala Bogu da smo pobijedili, nama stvarno svaki bod puno znači, ali ostavili smo to iza sebe i sada smo maksimalno fokusirani na Osijek. Oni su se nakon pobjede na Maksimiru napunili samopouzdanjem, imali su nedaće na startu sezone, ali sada se to promijenilo. U dobroj su formi, igraju stvarno dobar nogomet, ali mi se u Osijek ne idemo diviti novom stadionu. Fokusirani smo na sebe i napravit ćemo sve da pokušamo nešto izvući – rekao je Carević i dodao kako će analizu protivnikovih slabosti zadržati za sebe.

– Puno su dobili s igračima koji su naknadno došli. Digli su kvalitetu unutar momčadi i našli su tu nekakvu kemiju i način igre koji im odgovara. Mi moramo biti hrabri, moramo biti pravi i moramo vjerovati da možemo izvući nešto. Naravno, imamo maksimalan respekt prema Osijeku, vrhunska su momčad, ali mi gledamo sebe i nadam se, vjerujem da stvarno možemo nešto izvući.

Do prvih gostujućih bodova ove sezone, možda i do druge gostujuće pobjede ove kalendarske godine, Gorica će pokušati doći bez Adriona Pajazitija.

– Da, moramo bez njega, ali svi ostali su spremni. Svi osim Čaića, koji je ponovno osjetio mišić i neće biti u kadru. “Pajo” nam je bitan igrač, ali to je tako, i u nogometu i u život. Nadam se kako će se što prije vratiti, kad god to bude – zaključio je Carević.

Postojao je načelni plan da Matej Mišković (36) preuzme rukometaše Gorice nakon što završi prošla sezona, no splet okolnosti malo je požurio stvari, pa je dečko iz Brckovljana u Turopolje stigao već u ožujku. Do kraja sezone stigao je osvojiti prvo mjesto u Ligi za ostanak, da bi tijekom ljeta i kroz pripreme izgradio momčad koja ni ne razmišlja o Ligi za ostanak. Goričani su u prvih šest kola upisali pet pobjeda, bodove su gubili samo u Našicama i u domaćem remiju s Moslavinom, ali ukupno gledajući izgledaju – impresivno! Kao momčad sa snažnim pečatom svoga trenera.

– Kad sam došao, jasno smo postavili ciljeve. Netko je možda mislio da su ti ciljevi previsoki u ovoj fazi, ali ja ne funkcioniram tako. Pokušavam prenijeti i na momčad stav da moramo imati visoke ciljeve, da moramo biti sposobni ostvarivati ih, da će nas to gurati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu… Drago mi je da je što su se neke stvari poklopile, dečki odlično rade, vjeruju u to što radimo, a to se vidi i na rezultatima – kaže Mišković gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Od Gorice je u vrlo kratkom roku stvorio mašinu koja melje protivnike, koja je dominanta u većini svojih prezentacija.

– Kad sam preuzeo Goricu, dočekali su me igrači koji dokazano imaju kvalitetu, jer to su dečki koji su pod trenerom Nikolićem godinama bili sudionici Lige za prvaka. Prošle sezone stvari su otišle u krivom smjeru, ali znao sam da je moguće probuditi tu kvalitetu koju imaju. Doduše, ostali smo bez trojice važnih igrača ovog ljeta, tri nositelja igre, nije ih bilo lako zamijeniti, ali planski sam želio dovesti igrače koje poznajem, koje znam i karakterno, među kojima su i neki s kojima sam dugo radio. I nije mi izneđanje to što su se jako dobro i jako brzo uklopili i Lisac, i Neralić, i Komljenović, i Grubišić. Uz sve one koji su ranije bili tu, stvorili smo i kemiju koja je neophodna za uspjeh – rekao je Mišković i nastavio:

– Imam svoj stil i sustav, pokušavam to prenijeti na njih, oni su to osjetili, vjeruju mi, a to je jako dobar spoj. Evo, otkad sam došao, u ovih osam mjeseci, izgubili smo samo tri utakmice, jednu u Metkoviću i dvije protiv Nexea.

Ciljevi su jasno proklamirani, Gorice ove sezoni želi ući u Ligu za prvaka, u njoj se “potući” za četvrto mjesto, odnosno novi izlazak na europsku scenu, a u Kupu je cilj doći do Final Foura. Zasad sve skupa izgleda kao da ide u dobrom smjeru. Za sve više od toga trebat će pobjeđivati i one koje se dosad nije pobjeđivalo.

– Mi u svakom sportu imamo perjanice, koje se čak i javno previše respektira, ali ja sam sportaš. I ne želim etiketu čovjeka koji ide na Nexe, Zagreb ili nekoga trećeg samo odraditi utakmicu, jer se tu kao ne može ništa. Glup mi je takav pristup i razmišljanje. Da se razumijemo, to su ekipe koje pršte kvalitetom, od uvjeta, igrača, financijske moći s kojom se ne možeš mjeriti… Ali jednu stvar uvijek govorim svojim igračima: svatko od vas želi doći do te razine, do takvih klubova, a najbolji način da dođeš do te razine jest da ih pobijediš! Moraš prije svega poštovati sebe, ne možeš si dozvoliti da odustaneš i prije nego što utakmica krene – opisuje svoju filozofiju Mišković.

– Mogu se složiti da ćemo mi takve protivnike dobiti u jednoj od deset utakmica, da će se samo jedanput sve posložiti, ali možda je ta jedna utakmica baš sutra! Ajmo biti spremni iskoristiti šansu ako je to stvarno taj dan, a ne kasnije žaliti za propuštenim. Moramo uvijek biti spremni na velike dosege. Svatko od nas mora sanjati da će biti u vrhunskom rukometu, a ako je tako, nema smisla živjeti od malih stvari i čekati da vrh dođe po tebe. Vrhovi se osvajaju, oni se ne čekaju… – dodao je trener Gorice.

Puno je toga, kaže, naučio od oca Jure, i o životu i o sportu. Tata je, naime, nogometni trener, a u njegovoj sportskoj biografiji postoji jedan spektakularan trenutak. Jedan od onih o kojima danas sin Matej priča. Bilo je to u rujnu 1998., moćna NK Croatia došla je u Dugo Selo i – dobila po nosu! Senzacionalnu i nezaboravnu pobjedu Dugoselaca trenerski je potpisao upravo Jure Mišković.

– To je bio baš poseban trenutak, za tatu pogotovo, jer on je veliki hajdukovac… Za razliku od mene, koji sam na svakoj utakmici Dinama, kad god mogu. Nikad se ništa veće nije dogodilo u dugoselskom sportu, ne znam je li se u Dugom Selu ikad prestalo pričati o toj utakmici, ali to je i dokaz da stoji sve ono što pričam. Dugo Selo će takvu Croatiju dobiti jedan u tisuću utakmica, ali tog 8. rujna 1998. bio je taj dan. A tata je bio spreman – prisnažuje ponosni sin.

Tata je imao veliku i važnu ulogu i kad se Matej trebao usmjeriti u drugom pravcu nakon teške ozljede sa samo 20 godina. Rukometna karijera, koju je gradio kroz Medveščak i Dugo Selo, naprasno je prekinuta, “na led” je otišlo i studiranje na KIF-u, pojavila se apatija, depresija…

– Tata je rekao da je dosta sažalijevanja, uzeo me pod ruku i odveo u Rukometni klub Polet iz Brckovljana, gotovo me natjerao da krenem kao trener. Uzeo sam djecu u mini rukometu, počeli smo se tu nešto igrati rukometa, a na kraju sezone postali smo prvaci države! Trenirali smo i vani, na hladnoći, u jaknama i rukavicama, dvorana nije imala ni rukometne gabarite, ali baš smo jako zagrizli. I ja, i ti klinci. Nakon te godine prebacili smo ih u Dugo Selo, spojili s još nekim dobrim igračima i kasnije još četiri puta bili prvaci države – nabraja Mišković, koji je od prvih dana imao i aktualnog golmana Hrvatske Dominika Kuzmanovića.

– Od prvog dana se vidjelo koliko jako želi uspjeh i zato je uspio. Bio je neobičan zato što je doslovno od prvog dana želio biti samo i jedino golman. Nisi ga mogao potjerati iz dvorane, i nakon treninga bi ostao, molio ostale dečke da mu pucaju… I sanjao je već od tih prvih dana da će biti ovo što je danas postao. I meni i njemu Kiel je oduvijek bio “rukometni Real Madrid”, poseban klub, puno smo pričali o tome, a onda se dogodi ona utakmica u Kielovoj Lanxess Areni, u kojoj skupi 25 obrana u dresu Hrvatske – sa smješkom ovu svoju priču zaključuje Mišković, uz dodatak za kraj:

– On je primjer da je sve moguće!

Poruka je jasna. Sve je moguće. I u karijeri Dominika Kuzmanovića i u sezoni koja traje…

Utakmicama 12. kola (25./28.10.2024.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) u sezoni 2024./2025. Predzadnje kolo jesenske polusezone obilježila je visoka efikasnost (31 gol na 6 utakmica) i samo minimalna pobjeda VG Boysa u srazu s Lekenikom.

Velika Gorica, 30.10.2024. Liga veterana NSVG-a, 12.kolo. VNK Lekenik. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekenik je ugodno iznenadio posve otvorenom igrom protiv izrazitog favorita i vodstvo pogotkom Alena Žapčića bilo je posve zasluženo. Boys su u drugom poluvremenu podigli svoju agresivnost i izjednačili preko Tomislava Škrinjarića, koji je ubačaj s desne strane glavom sproveo u mrežu. Isti igrač je u završnici u solo akciji po desnoj strani s desetak metara pogodio suprotnu malu mrežicu za 2:1.

Velika Gorica, 30.10.2024. Liga veterana NSVG-a, 12.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vrlo dobro sudio je Danijel Rožić.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2024./2025., 12. kolo

Rezultati 12. kola (25./28.10.2024.): Kurilovec –  Hruševec (Donji Hruševec) 1:1, VG Boys – Lekenik 2:1, Velika Mlaka 1947 – Gradići 8:1, Mladost (Obrezina) – Lukavec 4:2, Vatrogasac (Kobilić) – Klas (Mičevec 1:3, Polet (Buševec) – Dinamo(Novo Čiče) 6:1, Buna (Mala Buna) slobodna.

Redoslijed: 1. VG Boys 29 (11 9 2 0 41:13), 2. Klas 28 (12 9 1 2 42:21), 3. Polet 23 (11 7 2 2 32:18), 4. Velika Mlaka 1947 19 (10 6 1 3 32:19), 5. Mladost 19 (10 5 4 1 21:13), 6. Vatrogasac 18 (11 5 3 3 20:13), 7. Kurilovec 15 (11 4 3 4 17:18), 8. Buna 15 (11 4 3 4 16:20), 9. Lekenik 10 (11 3 1 6 18:31), 10. Dinamo 8 (11 2 2 7 25:42), 11. Gradići(-1) 6 (11 2 1 8 15:36), 12. Lukavec 5 (11 1 2 8 7:27), 13. Hruševec 4 (11 1 1 9 11:26).

Sjajna stvar dogodila se ove nedjelje navečer, šest minuta od isteka devedesete, u trenutku kad je Martin Šlogar ljevicom rasparao mrežu nemoćnog Majkića, za pobjedu Gorice u sudaru s Istrom. Lako loša stvar, nažalost, dogodila se na šest minuta udaljenosti od prvog sučeva zvižduka… Adrion Pajaziti u jednom je duelu ozbiljno nastradao, iznijeli su ga na nosilima i odmah je bilo jasno – to neće biti dobro!

I neće, jer prvi dojam potvrdili su i liječnici. Momak koji se od prvoga dana pokazao kao značajno pojačanje za ovu momčad Gorice, igrač koji je neizostavan prvotimac, ove jeseni više neće igrati za Goricu.

“Zbog ozljede zadobivene u posljednjoj utakmici protiv Istre 1961, Adrion Pajaziti je teren morao napustiti već u 8. minuti susreta, a nakon odrađenog pregleda, ustanovljeno je da se radi o opsežnoj rupturi mišića stražnjeg dijela natkoljenice. Zbog potrebe za dužom rehabilitacijom, očekuje se da će Pajaziti pauzirati do drugog dijela sezone.

Adrione, želimo ti uspješan oporavak i da nam se što prije vratiš!”, objavljeno je iz kluba.

Čekala se i službena potvrda onoga što je bilo očito, odnosno nalazi liječnika nakon svih potrebnih pregleda, ali već nakon utakmice bilo je i treneru Mariju Careviću jasno da će morati dalje bez albanskog reprezentativca.

– Prema svemu sudeći, na Pajazitija nećemo moći računati na duže razdoblje, ali što je, tu je… Imamo druge igrače, priliku će dobiti neki drugi momci, moramo to gledati na taj način – tješio se Carević.

S obzirom na stavke njegova ugovora, nije nemoguće da je nepunih sedam minuta protiv Istre bilo i posljednje što je Pajaziti odigrao za Goricu, budući da londonski Fulham ima pravo povući ga natrag u zimskom prijelaznom roku. S obzirom na okolnosti, nije nemoguće da se Englezi na to i odluče. A to bi, naravno, bila loša vijest za Goricu.

Čim je došao na prvi trening, bivši trener Rajko Vidović shvatio je da je dobio igrača kakav mu je nedostajao i već nekoliko dana poslije bio je u startnih 11 protiv Rijeke. Svaku sljedeću utakmicu u narednih mjeseci i pol dana također je započinjao, a igre koje je prikazivao dovele su ga i do albanske A reprezentacije! Priča s posudbom iz Fulhama razvijala se kao po špagi, sve do nedjelje navečer… Budući da je i posljednji igrač koji je došao iz Fulhama, Tyrese Francois, također zaradio neugodnu ozljedu u Gorici, pomalo se to pretvara u izrazito neželjenu tradiciju.

Uzimajući sve to u obzir, jasno je da je potrebno trajno rješenje na toj poziciji, a do zime tu u obzir dolaze samo igrači s klupe. U prvom će planu, za pretpostaviti je, biti Luka Kapulica, koji je i protiv Istre zamijenio Pajazitija i odigrao jako dobru utakmicu. Mladi Splićanin drži “pole position” u toj utrci za ulogu trećeg čovjeka u sredini terena, uz Pršira i Ndockyta, no nije i jedini kandidat. Dapače…

U redu čekaju i dokazivanja željni ljudi poput Vinka Skrbina, koji je u sezonu krenuo kao starter, pa upravo Pajazitijevim dolaskom pao u drugi plan, a sad bi ipak trebalo biti više prostora. Priliku svakako zaslužuje, jednako kao i Damjan Pavlović, koji se zasad nije uspio nametnuti, unatoč onom boda vrijednom golu protiv Osijeka. Kao posljednjeg u tom nizu namjerno ostavljamo Vitu Čaića, s obzirom na to da je i on ozlijeđen, ali po povratku na teren svakako će ozbiljno konkurirati za ovu poziciju.

U subotu od 17.30 sati na osječkoj Opus Areni doznat ćemo kako o svemu tome u ovom trenutku razmišlja Mario Carević…

Ivan Šćepina, mladić koji je svojom nesrećom uspio povezati cijeli turopoljski kraj, ali i cijelu Hrvatsku, proživljava intenzivne i važne dane u Krapinskim toplicama. Obitelj je svakodnevno uz njega, presretna što je velikom akcijom prikupljeno potrebnih 250.000 eura, a Ivan vrijedno odrađuje terapije i, što je posebno lijepo i čuti i vidjeti, ostvaruje vidljiv napredak!

Taj napredak sad se više ne može samo vidjeti, nego i čuti, jer njegovi prijatelji iz MNE Kurilovec objavili su video na kojem se lijepo vidi kako Ivan izgovara svoje prve riječi nakon nesreće. Ogroman je to korak prema naprijed, trenutak koji je dao dodatni optimizam roditeljima i cijeloj obitelji, ali i oduševio cijelu državu, jako dobro upoznatu s njegovom nesretnom sudbinom.

Put koji je pred Ivanom i dalje je iznimno zahtjevan, proces oporavka protegnut će se i na nekoliko godina, no svaki pomak na tome putu sve nas veseli i puni nadom da će ova ružna priča ipak završiti sretno. Točnije, da će se Ivan vratiti barem donekle normalnom životu nakon svega što je prošao.

Upravo to su svom igraču juniorske momčadi poželjeli i predstavnici NK Kurilovca, koji su u ponedjeljak posjetili Ivana u Krapinskim toplicama. Predsjednik Dražen Vujnović, sportski direktor i trener prve momčadi Senad Harambašić te trener juniora Zvonko Radoš, Ivanov trener, proveli su vrijeme s njim, razveselili ga i dodatno motivirali.

“Delegacija kluba, na čelu sa Ivanovim trenerom Zvonkom Radošem, u pratnji predsjednika Dražena Vujnovića i sportskog direktora Senada Harambašića, posjetila je ovog vikenda našeg juniora Ivana Šćepinu u Krapinskim toplicama. Sudeći po osmijehu, oporavak ide dobro, a sigurni smo da ga je i ova posjeta oraspoložila i dala dodatni poticaj pri zahtjevnom oporavku! Drž’ nam se Ivane!”, objavili su iz kluba.