Sport

NK Jelačić ponovno želi vidjeti Dinamo na proslavi 90 godina od osnutka

Nogometni klub iz Vukovine je kolektiv za primjer…

Objavljeno

prije 4 godine

2. prosinca 2021.

Objavio/la

Mato Paviša

Utorak je u večernjim satima, ujedno i posljednji dan studenog tekuće godine koja je nepovratno na odlasku, a u nogometnom hramu Jelačića u Vukovini je živo kao na vrhuncu sezone. Dok klinci pod rasvjetom na pomoćnom igralištu s umjetnom travom španaju pod paskom trenera Antoni Prizmić…

Foto: Klinci NK Jelačić na noćnom treningu – foto: Mato Paviša

…u prekrasno sređenom prostoru za okupljanje uz kavicu, čaj ili ostale napitke, stolove su zauzeli roditelji mladih igrača, članovi Uprave (predsjednik Saša Matejčić, desna mu ruka i brat te legenda kluba Josip Matejčić, otac im, autoritet i negdašnji britki igrač Ivan Matejčić, negdašnji neprelazni libero Davor Kovačić Pumpica..), tu je trener seniora Stefan Rajić, kolege mu po struci, ali i igrači Josip Mihanović, Ivan Smok, šef škole nogometa Tomislav Pedišić…

Tajnica NK Jelačić – Monika Bilješković – foto:Mato Paviša

Tajnica kluba gospođa Monika Bilješković dopunjavala je administrativne poslove koristeći prisutne, a dopisnik Sportskih novosti prikupljao je dojmove o minuloj polusezoni. Diktafon je najprije stavljen pred mladog, poslu maksimalno privrženog i ozbiljnog stratega Stefana Rajić.

Saša Matejčić, predsjednik Jelačića – trener Stefan Rajić i legenda kluba Josip Matejčić – Foto: Mato Paviša

– Ljetos smo si zadali cilj, a to je plasman među pet najboljih u Jedinstvenoj županijskoj ligi. Sada zimujemo kao treći s 29 osvojenih bodova kao i druga Lomnica koja za jedan pogodak ima bolju gol razliku. Vodeći Naftaš Ivanić ima pet boda više. Od 15 odigranih utakmica imamo osam pobjeda, pet remija i samo dva poraza uz gol razliku 24:12. Naftaš ima samo jedan poraz od Turopoljca u 2. kolu doma, a mi smo primila najmanje golova u ligi, samo 12, dok prvi do nas je već inkasirao 18. Bez poraza smo bili 8 rundi zaredom, a naš prvi vratar Davor Sakač, školovan u Hrvatskom dragovoljcu, nije primio pogodak na šest utakmica – priča Rajić.

Detalj s utakmice NK Jelačića – foto: Mato Paviša

– Zbog svega navedenog, vrlo smo zadovoljni polusezonom, posebno činjenicom da smo afirmirali mnogo mladih igrača, još juniora (Marković, Rovišan, Harambašić, A. Nikić, Malbašić, Karaula, Kmezić, Brlek i Zagorec, tu je još i Nezirović kao igrač do 21 godine). Uz mlade imamo i one super iskusne bez kojih bi bilo jako teško, a to su prvenstveno Saša Sabljak koji s 45 na leđima živi maksimalno na sportski način, pomoćni je trener u prvoligašu Gorici i ne da se godinama, pa Josip Miletić, Ivan Smok koji se polako vraća nakon teške ozljede koljena. Spomenimo, Miletić i Sakač već imaju sinove, jedan od iskusnijih radio je na tome i čeka prinovu. Sve igrače Jelačića krasi izuzetno pozitivan karakter toliko značajan za amaterski nogomet. Za primjer, od 26. srpnja do kraja sezone imali smo 77 aktivnosti, a Miron Memić odradio ih je čak 75, u stilu pravog profesionalca. Mnogi su blizu Memića, a većina je odradila više od 60 posto treninga. Sve utakmice odigrali su Memić i kapetan Mateo Nikić. Na trening dolazi u prosjeku oko 18 igrača i dečki su prava klapa. Govorim da Jelačić nema nogometne vedete, ali ima karakternu i kvalitetnu momčad. Jesenas su igrali: Davor Sakač, Ivan Marković, Antoni Prizmić, David Brlek, Filip Harambašić, Jakov Karaula, Vito Kmezić, Josip Matić, Josip Mihanović, Josip Miletić, Jurica Čumpek, Ivan Landeka, Mateo Maslač, Miron Memić, Petar Krasnić, Mateo Nikić, Marko Rovišan, Saša Sabljak, Patrik Nezirović, Marko Rajić, Antonio Nikić, Mario Malbašić i Filip Zagorec. Strijelci su bili Miletić (6 pogodaka), Memić (6), Harambašić (5), Krasnić (2), Mateo Nikić (2), Matić, Mihanović i Sabljak -monolog je Stefana Rajića, stratega Jelačića.

Ivan-Matejcic-najstariji-i-najiskusniji-u-dinastiji – foto: Mato Paviša

Predsjednik Jelačića Saša Matejčić kazao je prije starta sezone da trener Rajić može biti trener dok to želi i da ima ovlasti u stilu kolega profesionalaca iz Engleske.

– I dalje stojim iz svega kazanog. Stefanu se nitko ne može petljati u posao i o svemu odlučuje samostalno, pa i o dovođenju novih igrača. Mi u Upravi smo zadovoljni polusezonom, ali sportski je željeti još bolje. Vesele pomaci i u drugim segmentima kluba. Juniori su nam napravili sjajne rezultate u kup natjecanju i dogurali do četvrtfinala na razini Središta Zagreb. To je pravo malo čudo jer smo bili pobjednici pri Nogometnom savezu Velika Gorica, zatim na Županijskoj razini, a dobili smo i Rudara, pobjednika Krapinsko-zagorske županije. Ispali smo tek od odličnog Hrvatskog dragovoljca. Radimo i na infrastrukturi pa je na katu nogometnog doma uređen fitness centar, uz pomoć čelnika Grada Velika Gorica dobili smo trening poligon s umjetnom travom, parkiralište.. – kaže Matejčić.

Ivan Smok, igrač i trener – foto:Mato Paviša

– Veliku brigu vodimo i oko nogometne škole u kojoj osim voditelja Tomislava Pedišića rade treneri Ivan Smok, Marko Rajić (brat prvog trenera Stefana), Franko Budin, Josip Mihanović, Antoni Prizmić, Mateo Nikić i trener vratara Davor Sakač. Kondicijski trener za sve bio je mlad i školovan Leon Levar koji nas je napustio i hvala mu za sve urađeno. Leon je dobio posao u jednoj školi kao profesor tjelesnog, radit će u fitness centru kao trener i ne može dalje pratiti i ritam u Jelačiću – dodaje Matejčić. I za kraj poslastica.

NK Jelačić iz 1932.godine osnutka – foto:Mato Paviša

Jelačić iduće godine slavi 90 godina od osnutka. Nogomet se u Vukovini igra od 1930. ali dvije godine u fuziji s Mraclinom. Kao Jelačić, osnovan je 1932., od 1945. bio je Borac (negdje 1967. za Borac je kraće igrao te zabijao i dolje potpisani) a od Domovinskog rata opet je na sceni Ban Jelačić.

Izvještaj s utakmice Jelačić – Dinamo 2002. godine

– Na proslavi 70 godišnjice gostovao je Dinamo i bilo je 1:4 pred 800 gledatelja, a zanimljivo u 85. minuti bilo je samo 1:2. Nakon utakmice Čiro Blažević (nije bio na utakmici) baš i nije bio presretan. Dapače, obećao je svojim igračima krv i suze. Želja je da na godinu ponovimo nešto slično pa da opet ugostimo najdraži klub -zaključio je Saša Matejčić, predsjednik Jelačića iz Vukovine.

Povezane teme:josip matejčić nk Jelačić Stefan Rajić

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 15 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.