Sport

NK Jelačić ponovno želi vidjeti Dinamo na proslavi 90 godina od osnutka

Nogometni klub iz Vukovine je kolektiv za primjer…

Objavljeno

prije 4 godine

2. prosinca 2021.

Objavio/la

Mato Paviša

Utorak je u večernjim satima, ujedno i posljednji dan studenog tekuće godine koja je nepovratno na odlasku, a u nogometnom hramu Jelačića u Vukovini je živo kao na vrhuncu sezone. Dok klinci pod rasvjetom na pomoćnom igralištu s umjetnom travom španaju pod paskom trenera Antoni Prizmić…

Foto: Klinci NK Jelačić na noćnom treningu – foto: Mato Paviša

…u prekrasno sređenom prostoru za okupljanje uz kavicu, čaj ili ostale napitke, stolove su zauzeli roditelji mladih igrača, članovi Uprave (predsjednik Saša Matejčić, desna mu ruka i brat te legenda kluba Josip Matejčić, otac im, autoritet i negdašnji britki igrač Ivan Matejčić, negdašnji neprelazni libero Davor Kovačić Pumpica..), tu je trener seniora Stefan Rajić, kolege mu po struci, ali i igrači Josip Mihanović, Ivan Smok, šef škole nogometa Tomislav Pedišić…

Tajnica NK Jelačić – Monika Bilješković – foto:Mato Paviša

Tajnica kluba gospođa Monika Bilješković dopunjavala je administrativne poslove koristeći prisutne, a dopisnik Sportskih novosti prikupljao je dojmove o minuloj polusezoni. Diktafon je najprije stavljen pred mladog, poslu maksimalno privrženog i ozbiljnog stratega Stefana Rajić.

Saša Matejčić, predsjednik Jelačića – trener Stefan Rajić i legenda kluba Josip Matejčić – Foto: Mato Paviša

– Ljetos smo si zadali cilj, a to je plasman među pet najboljih u Jedinstvenoj županijskoj ligi. Sada zimujemo kao treći s 29 osvojenih bodova kao i druga Lomnica koja za jedan pogodak ima bolju gol razliku. Vodeći Naftaš Ivanić ima pet boda više. Od 15 odigranih utakmica imamo osam pobjeda, pet remija i samo dva poraza uz gol razliku 24:12. Naftaš ima samo jedan poraz od Turopoljca u 2. kolu doma, a mi smo primila najmanje golova u ligi, samo 12, dok prvi do nas je već inkasirao 18. Bez poraza smo bili 8 rundi zaredom, a naš prvi vratar Davor Sakač, školovan u Hrvatskom dragovoljcu, nije primio pogodak na šest utakmica – priča Rajić.

Detalj s utakmice NK Jelačića – foto: Mato Paviša

– Zbog svega navedenog, vrlo smo zadovoljni polusezonom, posebno činjenicom da smo afirmirali mnogo mladih igrača, još juniora (Marković, Rovišan, Harambašić, A. Nikić, Malbašić, Karaula, Kmezić, Brlek i Zagorec, tu je još i Nezirović kao igrač do 21 godine). Uz mlade imamo i one super iskusne bez kojih bi bilo jako teško, a to su prvenstveno Saša Sabljak koji s 45 na leđima živi maksimalno na sportski način, pomoćni je trener u prvoligašu Gorici i ne da se godinama, pa Josip Miletić, Ivan Smok koji se polako vraća nakon teške ozljede koljena. Spomenimo, Miletić i Sakač već imaju sinove, jedan od iskusnijih radio je na tome i čeka prinovu. Sve igrače Jelačića krasi izuzetno pozitivan karakter toliko značajan za amaterski nogomet. Za primjer, od 26. srpnja do kraja sezone imali smo 77 aktivnosti, a Miron Memić odradio ih je čak 75, u stilu pravog profesionalca. Mnogi su blizu Memića, a većina je odradila više od 60 posto treninga. Sve utakmice odigrali su Memić i kapetan Mateo Nikić. Na trening dolazi u prosjeku oko 18 igrača i dečki su prava klapa. Govorim da Jelačić nema nogometne vedete, ali ima karakternu i kvalitetnu momčad. Jesenas su igrali: Davor Sakač, Ivan Marković, Antoni Prizmić, David Brlek, Filip Harambašić, Jakov Karaula, Vito Kmezić, Josip Matić, Josip Mihanović, Josip Miletić, Jurica Čumpek, Ivan Landeka, Mateo Maslač, Miron Memić, Petar Krasnić, Mateo Nikić, Marko Rovišan, Saša Sabljak, Patrik Nezirović, Marko Rajić, Antonio Nikić, Mario Malbašić i Filip Zagorec. Strijelci su bili Miletić (6 pogodaka), Memić (6), Harambašić (5), Krasnić (2), Mateo Nikić (2), Matić, Mihanović i Sabljak -monolog je Stefana Rajića, stratega Jelačića.

Ivan-Matejcic-najstariji-i-najiskusniji-u-dinastiji – foto: Mato Paviša

Predsjednik Jelačića Saša Matejčić kazao je prije starta sezone da trener Rajić može biti trener dok to želi i da ima ovlasti u stilu kolega profesionalaca iz Engleske.

– I dalje stojim iz svega kazanog. Stefanu se nitko ne može petljati u posao i o svemu odlučuje samostalno, pa i o dovođenju novih igrača. Mi u Upravi smo zadovoljni polusezonom, ali sportski je željeti još bolje. Vesele pomaci i u drugim segmentima kluba. Juniori su nam napravili sjajne rezultate u kup natjecanju i dogurali do četvrtfinala na razini Središta Zagreb. To je pravo malo čudo jer smo bili pobjednici pri Nogometnom savezu Velika Gorica, zatim na Županijskoj razini, a dobili smo i Rudara, pobjednika Krapinsko-zagorske županije. Ispali smo tek od odličnog Hrvatskog dragovoljca. Radimo i na infrastrukturi pa je na katu nogometnog doma uređen fitness centar, uz pomoć čelnika Grada Velika Gorica dobili smo trening poligon s umjetnom travom, parkiralište.. – kaže Matejčić.

Ivan Smok, igrač i trener – foto:Mato Paviša

– Veliku brigu vodimo i oko nogometne škole u kojoj osim voditelja Tomislava Pedišića rade treneri Ivan Smok, Marko Rajić (brat prvog trenera Stefana), Franko Budin, Josip Mihanović, Antoni Prizmić, Mateo Nikić i trener vratara Davor Sakač. Kondicijski trener za sve bio je mlad i školovan Leon Levar koji nas je napustio i hvala mu za sve urađeno. Leon je dobio posao u jednoj školi kao profesor tjelesnog, radit će u fitness centru kao trener i ne može dalje pratiti i ritam u Jelačiću – dodaje Matejčić. I za kraj poslastica.

NK Jelačić iz 1932.godine osnutka – foto:Mato Paviša

Jelačić iduće godine slavi 90 godina od osnutka. Nogomet se u Vukovini igra od 1930. ali dvije godine u fuziji s Mraclinom. Kao Jelačić, osnovan je 1932., od 1945. bio je Borac (negdje 1967. za Borac je kraće igrao te zabijao i dolje potpisani) a od Domovinskog rata opet je na sceni Ban Jelačić.

Izvještaj s utakmice Jelačić – Dinamo 2002. godine

– Na proslavi 70 godišnjice gostovao je Dinamo i bilo je 1:4 pred 800 gledatelja, a zanimljivo u 85. minuti bilo je samo 1:2. Nakon utakmice Čiro Blažević (nije bio na utakmici) baš i nije bio presretan. Dapače, obećao je svojim igračima krv i suze. Želja je da na godinu ponovimo nešto slično pa da opet ugostimo najdraži klub -zaključio je Saša Matejčić, predsjednik Jelačića iz Vukovine.

Povezane teme:josip matejčić nk Jelačić Stefan Rajić

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 5 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.