Kad u petak u 18 sati istrče na travnjak Šubićevca, nogometaši Gorice ispisat će novo poglavlje jednog “malog” rivalstva, priče koja traje već godinama. I koja će iduće sezone, kako god ova završi, doživjeti najmanje jednogodišnju pauzu. Pogled unatrag, u nogometnu povijest koja povezuje velikogorički i šibenski nogomet, nudi neke važne, krucijalne utakmice, neke ljude koji su bili “i naši i vaši”, koji su ostali zapamćeni ovdje ili ondje.

Regionalnim podjelama razdvojeni u vrijeme bivše države, gorički i šibenski nogometaši redovitije su koplja ukrštavali tek nakon uspostave samostalne Hrvatske, pa će se nešto starije generacije sjetiti nekih kultnih ogleda Radnika i Šibenika. Kao što je bio, recimo, onaj na kraju prve prvoligaške sezone, u kasno proljeće 1993. godine, onaj koji je Radnik jednostavno morao dobiti.

I dobio ga je, završilo je 3-0 u Velikoj Gorici, kao posebno draga sportska uspomena iz djetinjstva ostala je urezana golčina ljevonogog bombardera Marija Štoosa u toj utakmici, a te je sezone Šibenik – ispao iz lige. U sezoni koja je slijedila došlo je do raspada u prvoligaškom Radniku, koji je najbliže Šibeniku došao prilikom gostovanja u Splitu, na kojem se dogodilo onih povijesnih, i dalje rekordnih 0-10 protiv Hajduka.

Budući da je ta sezona bila posljednje što smo vidjeli od prvoligaškog Radnika, gorički i šibenski nogomet spojio se tek 30 godina poslije. Sezona je 2012/13., Šibenik je taman ispao iz najvišeg ranga i priključio se drugoligašima. I, između ostaloga, po prvi puta u povijesti zaigrao je u ligi s klubom koji se zove HNK Gorica.

Te sezone Šibenik je bio uspješniji, završio je na četvrtome mjestu, dok je Gorica spašavala živu glavu u borbi za ostanak, u sezoni u kojoj je ispadalo pet klubova, ali i u sezoni u kojoj je – dođe to kao zgodan “fun fact” – sudjelovao i Samir Toplak.

Već sljedeće sezone, opet pauza u građenju rivalstva. Šibenik je zbog problema u klubu izbačen u treću ligu, a vratiti se uspio nakon druge trećeligaške sezone. Baš u trenucima kad je Gorica narasla toliko da je Šibenik više neće prestići ni u jednoj sljedećoj sezoni. Valjda na kraju neće ni u ovoj…

Gorica je u svibnju 2018. upravo protiv Šibenika osigurala plasman u najviši rang hrvatskog nogometa… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvih sedam drugoligaških sudara Gorica protiv Šibenika nije znala za pobjedu, ali od 3. ožujka 2017. krenula je serija koja je dovela do rivalstva koje danas svakako postoji. Gorica u 2. HNL više nikad nije izgubila od Šibenika, a posljednja u nizu tih utakmica odigrana je 13. svibnja 2018., završila je 1-1 u suludim vremenskim uvjetima, što nije smetalo Goričanima da baš nakon tog susreta proslave povijesni ulazak u 1. HNL!

Sljedeće dvije sezone Gorica je vodila europske bitke u najvišem rangu, a Šibenik se pokušavao vratiti među elitu. U tome je i uspio u ljeto 2020., s poznatim čovjekom na klupi, no gledanje u leđa Gorici se nastavilo. Prve sezone, one tragične i neprežaljene, Gorica je bila peta, nakon što je 35 kola bila na pozicijama koje vode u Europe, a Šibenik jedno mjesto, ali i čak 24 boda iza nje. Razlika se lani povećala na dva mjesta na tablici, ali i smanjila na -13 bodova, da bi ova sezona ponudila ozbiljnu priliku da se ta dominacija prekine.

U prvoligaškom okruženju igrali su Gorica i Šibenik svakojake utakmice, pamtimo pogotovo onu orkansku buru u goričkoj pobjedi 3-1 pod Valdasom, a ova koja slijedi imat će posebnu težinu. I nekome donijeti negativne, a nekome pozitivne tonove. A možda u svemu tome ponuditi i još ponekog lika koji će jednog dana ući u neku sljedeću priču o jednom isprekidanom rivalstvu.

Za sad, nudimo petoricu “naših i vaših”…

KRASNODAR RORA – Radnik kao jedan od rijetkih pokušaja

Kad je Radnik u proljeće 1992. godine, uoči prve prave, pune sezone HNL-a izborio plasman u najviši rang, valjalo je pronaći odgovarajućeg čovjeka za ulogu trenera. Izbor je pao na jednog – Šibenčanin! Iako rođen na Visu, legendarni lijevi bek Dinama Krasnodar Rora šibensko je dijete, a upravo su njega odabrali čelni ljudi Radnika. Donio je igrački renome, ali bio mu je to prvi ozbiljni trenerski posao. I nije potrajalo, nije dovršio ni tu prvu sezonu na klupi, da bi u trenerskoj karijeri nakon toga vodio još samo dva kluba. Kratko Cibaliju i kratko – Šibenik. Svoj Šibenik, u kojem je napravio i prve nogometne korake, iz kojeg je došao u Dinamo…

NIKOLA RAK – Goričanin s duplo više Šibenika nego Gorice

S navršenih 35 godina, Nikola Rak danas igra u Lučkom. Gorički dečko polako kraju privodi karijeru u kojoj je ostalo zapisano sedam klubova. Među njima su, uz sve ostale, i dva velikogorička kluba, Radnik i Gorica, no među njima je i Šibenik. I pomalo će bizarno zazvučati da je Rak u svojoj karijeri duplo više toga odigrao za Šibenik nego za Goricu… Doma je proveo sezonu 2014/15., odigrao 26 utakmica, zabio sedam golova, pa odlučio otići u Lučko. I nikad se više nije vratio kući, u klub iz svoga grada. Umjesto toga, gradio je svoj put po Hrvatskoj, odletio kratko i do Singapura, a u Šibeniku je proveo dvije sezone. Pomogao je klubu da se vrati u najviši rang, odradio i prvu prvoligašku sezonu, pa preselio u Zaprešić. Pamte ga u Šibeniku i danas, ostavio je iza sebe 48 nastupa, četiri gola i 11 asistencija…

DAMIR MILANOVIĆ – Čovjek za sve lige, miljenik Šubićevca i legenda Gorice

Međutim, nije Rak bio jedini Velikogoričanin koji je postao miljenik tribina na Šubićevcu. Damir Milanović taj je status uspio steći u samo 30 utakmica, koliko ih je odigrao između ljeta 2007. i ljeta 2009., kad se u Šibeniku također igrala prva liga. Kao i svugdje gdje je igrao, plijenio je borbenošću i angažmanom, tome dodao i dva pogotka i jednu asistenciju…

I Milki je Šibenik ostao draga uspomena, jedan od najljepših dijelova karijere, voli podijeliti i brojne anegdote iz tog razdoblja, ali Gorica je ipak – Gorica. U dresu svoga kluba skupio je 95 nastupa, odradio četiri sezone i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. U kojoj je, to je posebna priča, nastupao u svim rangovima hrvatskog nogometa osim posljednjeg. Ali dobro, stigne još, jednoga dana, jer trenutačno je zauzet poslom pomoćnika Deana Klafurića u mađarskom Honvedu.

DARIO ČANAĐIJA – Dubok trag, prilika za povratak i “pogrešna” strana

A iz prošlosti polako prelazimo na sadašnjost. Dario Čanađija nije ni Šibenčanin ni Goričanin, on je “born and raised” u Bjelovaru, ali svakako je poveznica. Sezonu i pol proveo je u Gorici, ostala su upisana 33 nastupa, pamti se prekrasan gol u Varaždinu, jedini njegov u goričkom dresu, da bi na kraju donio i nešto zarade u goričku blagajnu, kad je u prvim danima 2021. otišao u rumunjsku Astru Giurgiju. Uz sve to, ostavio je i izuzetno pozitivan dojam u svakom smislu, i igračkom i ljudskom, kod svih uključenih u rad kluba.

Dvije godine poslije, nakon što je uz rumunjsku odradio i norvešku avanturu, Čane se odlučio vratiti kući, u HNL, a među opcijama se našao i povratak u Goricu. Razgovaralo se, razmišljalo, kombiniralo, a onda je Čanađija odlučio presjeći i – otići u Šibenik. U kojem se praktički odmah ustalio u startnih 11, igra jednu od ključnih uloga, a na terenu će se sasvim sigurno naći i u petak od 18 sati.

VINKO PETKOVIĆ – Gorički Šibenčanin bez Šibenika u CV-ju

Tog će proljetnog predvečerja Gorici trebati sva moguća pomoć, pa nije isključeno da će u pokušajima da se dođe do tri krucijalna boda pronaći mjesta i za – goričkog Šibenčanina. Iako je Vinko Petković, koji je ove zime došao na posudbu iz Osijeka, dobio priliku na otvaranju proljeća, u posljednjem je razdoblju ispao iz udarnoga kadra. Ukupno je skupio 206 minuta u šest nastupa za Goricu, šest više nego što je odigrao za seniore Šibenika. Slično kao u priči Nikole Raka, Petković je promijenio cijeli niz klubova u Hrvatskoj, ali iz svog Šibenika otišao je kao tinejdžer, u tada prvoligaški RNK Split, i više se nije vratio. Ovog petka u rodni grad, na stadion na kojem je proveo osam godina, vraća se na ovoj, našoj strani…