Povežite se s nama

Sport

Njih petorica i još mnogo toga: Sve što dijeli i razdvaja Šibenik i Goricu…

Gorica i Šibenik u posljednja su se tri desetljeća više mimoilazili nego susretali, ali jednu od najvažnijih utakmica u svojoj povijesti Gorica je odigrala upravo protiv Šibenika. S kojim nas povezuje najmanje petorica likova…

Objavljeno

na

Kad u petak u 18 sati istrče na travnjak Šubićevca, nogometaši Gorice ispisat će novo poglavlje jednog “malog” rivalstva, priče koja traje već godinama. I koja će iduće sezone, kako god ova završi, doživjeti najmanje jednogodišnju pauzu. Pogled unatrag, u nogometnu povijest koja povezuje velikogorički i šibenski nogomet, nudi neke važne, krucijalne utakmice, neke ljude koji su bili “i naši i vaši”, koji su ostali zapamćeni ovdje ili ondje.

Regionalnim podjelama razdvojeni u vrijeme bivše države, gorički i šibenski nogometaši redovitije su koplja ukrštavali tek nakon uspostave samostalne Hrvatske, pa će se nešto starije generacije sjetiti nekih kultnih ogleda Radnika i Šibenika. Kao što je bio, recimo, onaj na kraju prve prvoligaške sezone, u kasno proljeće 1993. godine, onaj koji je Radnik jednostavno morao dobiti.

I dobio ga je, završilo je 3-0 u Velikoj Gorici, kao posebno draga sportska uspomena iz djetinjstva ostala je urezana golčina ljevonogog bombardera Marija Štoosa u toj utakmici, a te je sezone Šibenik – ispao iz lige. U sezoni koja je slijedila došlo je do raspada u prvoligaškom Radniku, koji je najbliže Šibeniku došao prilikom gostovanja u Splitu, na kojem se dogodilo onih povijesnih, i dalje rekordnih 0-10 protiv Hajduka.

Budući da je ta sezona bila posljednje što smo vidjeli od prvoligaškog Radnika, gorički i šibenski nogomet spojio se tek 30 godina poslije. Sezona je 2012/13., Šibenik je taman ispao iz najvišeg ranga i priključio se drugoligašima. I, između ostaloga, po prvi puta u povijesti zaigrao je u ligi s klubom koji se zove HNK Gorica.

Te sezone Šibenik je bio uspješniji, završio je na četvrtome mjestu, dok je Gorica spašavala živu glavu u borbi za ostanak, u sezoni u kojoj je ispadalo pet klubova, ali i u sezoni u kojoj je – dođe to kao zgodan “fun fact” – sudjelovao i Samir Toplak.

Već sljedeće sezone, opet pauza u građenju rivalstva. Šibenik je zbog problema u klubu izbačen u treću ligu, a vratiti se uspio nakon druge trećeligaške sezone. Baš u trenucima kad je Gorica narasla toliko da je Šibenik više neće prestići ni u jednoj sljedećoj sezoni. Valjda na kraju neće ni u ovoj…

Gorica je u svibnju 2018. upravo protiv Šibenika osigurala plasman u najviši rang hrvatskog nogometa… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvih sedam drugoligaških sudara Gorica protiv Šibenika nije znala za pobjedu, ali od 3. ožujka 2017. krenula je serija koja je dovela do rivalstva koje danas svakako postoji. Gorica u 2. HNL više nikad nije izgubila od Šibenika, a posljednja u nizu tih utakmica odigrana je 13. svibnja 2018., završila je 1-1 u suludim vremenskim uvjetima, što nije smetalo Goričanima da baš nakon tog susreta proslave povijesni ulazak u 1. HNL!

Sljedeće dvije sezone Gorica je vodila europske bitke u najvišem rangu, a Šibenik se pokušavao vratiti među elitu. U tome je i uspio u ljeto 2020., s poznatim čovjekom na klupi, no gledanje u leđa Gorici se nastavilo. Prve sezone, one tragične i neprežaljene, Gorica je bila peta, nakon što je 35 kola bila na pozicijama koje vode u Europe, a Šibenik jedno mjesto, ali i čak 24 boda iza nje. Razlika se lani povećala na dva mjesta na tablici, ali i smanjila na -13 bodova, da bi ova sezona ponudila ozbiljnu priliku da se ta dominacija prekine.

U prvoligaškom okruženju igrali su Gorica i Šibenik svakojake utakmice, pamtimo pogotovo onu orkansku buru u goričkoj pobjedi 3-1 pod Valdasom, a ova koja slijedi imat će posebnu težinu. I nekome donijeti negativne, a nekome pozitivne tonove. A možda u svemu tome ponuditi i još ponekog lika koji će jednog dana ući u neku sljedeću priču o jednom isprekidanom rivalstvu.

Za sad, nudimo petoricu “naših i vaših”…

KRASNODAR RORA – Radnik kao jedan od rijetkih pokušaja

Kad je Radnik u proljeće 1992. godine, uoči prve prave, pune sezone HNL-a izborio plasman u najviši rang, valjalo je pronaći odgovarajućeg čovjeka za ulogu trenera. Izbor je pao na jednog – Šibenčanin! Iako rođen na Visu, legendarni lijevi bek Dinama Krasnodar Rora šibensko je dijete, a upravo su njega odabrali čelni ljudi Radnika. Donio je igrački renome, ali bio mu je to prvi ozbiljni trenerski posao. I nije potrajalo, nije dovršio ni tu prvu sezonu na klupi, da bi u trenerskoj karijeri nakon toga vodio još samo dva kluba. Kratko Cibaliju i kratko – Šibenik. Svoj Šibenik, u kojem je napravio i prve nogometne korake, iz kojeg je došao u Dinamo…

 

NIKOLA RAK – Goričanin s duplo više Šibenika nego Gorice

S navršenih 35 godina, Nikola Rak danas igra u Lučkom. Gorički dečko polako kraju privodi karijeru u kojoj je ostalo zapisano sedam klubova. Među njima su, uz sve ostale, i dva velikogorička kluba, Radnik i Gorica, no među njima je i Šibenik. I pomalo će bizarno zazvučati da je Rak u svojoj karijeri duplo više toga odigrao za Šibenik nego za Goricu… Doma je proveo sezonu 2014/15., odigrao 26 utakmica, zabio sedam golova, pa odlučio otići u Lučko. I nikad se više nije vratio kući, u klub iz svoga grada. Umjesto toga, gradio je svoj put po Hrvatskoj, odletio kratko i do Singapura, a u Šibeniku je proveo dvije sezone. Pomogao je klubu da se vrati u najviši rang, odradio i prvu prvoligašku sezonu, pa preselio u Zaprešić. Pamte ga u Šibeniku i danas, ostavio je iza sebe 48 nastupa, četiri gola i 11 asistencija…

DAMIR MILANOVIĆ – Čovjek za sve lige, miljenik Šubićevca i legenda Gorice

Međutim, nije Rak bio jedini Velikogoričanin koji je postao miljenik tribina na Šubićevcu. Damir Milanović taj je status uspio steći u samo 30 utakmica, koliko ih je odigrao između ljeta 2007. i ljeta 2009., kad se u Šibeniku također igrala prva liga. Kao i svugdje gdje je igrao, plijenio je borbenošću i angažmanom, tome dodao i dva pogotka i jednu asistenciju…

I Milki je Šibenik ostao draga uspomena, jedan od najljepših dijelova karijere, voli podijeliti i brojne anegdote iz tog razdoblja, ali Gorica je ipak – Gorica. U dresu svoga kluba skupio je 95 nastupa, odradio četiri sezone i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. U kojoj je, to je posebna priča, nastupao u svim rangovima hrvatskog nogometa osim posljednjeg. Ali dobro, stigne još, jednoga dana, jer trenutačno je zauzet poslom pomoćnika Deana Klafurića u mađarskom Honvedu.

DARIO ČANAĐIJA – Dubok trag, prilika za povratak i “pogrešna” strana

A iz prošlosti polako prelazimo na sadašnjost. Dario Čanađija nije ni Šibenčanin ni Goričanin, on je “born and raised” u Bjelovaru, ali svakako je poveznica. Sezonu i pol proveo je u Gorici, ostala su upisana 33 nastupa, pamti se prekrasan gol u Varaždinu, jedini njegov u goričkom dresu, da bi na kraju donio i nešto zarade u goričku blagajnu, kad je u prvim danima 2021. otišao u rumunjsku Astru Giurgiju. Uz sve to, ostavio je i izuzetno pozitivan dojam u svakom smislu, i igračkom i ljudskom, kod svih uključenih u rad kluba.

Dvije godine poslije, nakon što je uz rumunjsku odradio i norvešku avanturu, Čane se odlučio vratiti kući, u HNL, a među opcijama se našao i povratak u Goricu. Razgovaralo se, razmišljalo, kombiniralo, a onda je Čanađija odlučio presjeći i – otići u Šibenik. U kojem se praktički odmah ustalio u startnih 11, igra jednu od ključnih uloga, a na terenu će se sasvim sigurno naći i u petak od 18 sati.

VINKO PETKOVIĆ – Gorički Šibenčanin bez Šibenika u CV-ju

Tog će proljetnog predvečerja Gorici trebati sva moguća pomoć, pa nije isključeno da će u pokušajima da se dođe do tri krucijalna boda pronaći mjesta i za – goričkog Šibenčanina. Iako je Vinko Petković, koji je ove zime došao na posudbu iz Osijeka, dobio priliku na otvaranju proljeća, u posljednjem je razdoblju ispao iz udarnoga kadra. Ukupno je skupio 206 minuta u šest nastupa za Goricu, šest više nego što je odigrao za seniore Šibenika. Slično kao u priči Nikole Raka, Petković je promijenio cijeli niz klubova u Hrvatskoj, ali iz svog Šibenika otišao je kao tinejdžer, u tada prvoligaški RNK Split, i više se nije vratio. Ovog petka u rodni grad, na stadion na kojem je proveo osam godina, vraća se na ovoj, našoj strani…

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Sport

Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’

Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro

Objavljeno

na

U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.

Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.

Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).

Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).

Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).

Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.

Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.

Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.

Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.

Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.

Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.

U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.

– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.

I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Rujevici za kraj: ‘Želimo otići na odmor sa stilom…’

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati igraju posljednju utakmicu u sezoni, na gostovanju kod Rijeke. Domaćin se bori za treće mjesto, ali motiva ne bi trebalo nedostajati ni u gostujućim redovima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Još 90 minuta na Rujevici i to će biti to za ovu sezonu u svijetu HNK Gorice. Kluba koji iza sebe ostavlja sezonu prepunu promjena, razdoblje u kojem je klub dobio neko novo lice, a momčad imala i dobra i loša razdoblja. Cilj je ostvaren davno prije kraja prvenstva, Gorica će i u devetu uzastopnu sezonu ući kao član elitnog društva, ali posao još nije završen. I neće ni biti dok sudac ne odsvira kraj na Rujevici.

– Želimo otići na odmor sa stilom, da dojam ostane pozitivan do kraja. Znamo da nas čeka Rijeka, jedna od najboljih momčadi lige, koja se bori za treće mjesto i sigurno će protivnik biti motiviran. Nama nije svejedno koji ćemo završiti na kraju, a pozitivnim rezultatom možemo skočiti za jednu poziciju. Nije svejedno jesi li na kraju peti, šesti, sedmi ili osmi – logično rezonira trener Mario Carević.

Bilo je tijekom ove sezone nekih trenutaka koji nisu bili osobiti, ali bilo je i svijetlih momenata, među koje definitivno spada i onih 4-0 protiv Rijeke u Velikoj Gorici. Dakle, Gorica je pokazala da može igrati s ovim protivnikom, pa je i ovoga puta cilj to potvrditi.

– Cilj nam je da odigramo dobru utakmicu u dobroj atmosferi, na odličnom terenu. Vesele me takve utakmice, bez obzira na to što je zadnje kolo. Nadam se da ćemo biti u najboljem mogućem izdanju, da ćemo imati ogroman motiv i da ćemo biti kvalitetni – poželio je Carević.

Na Rujevici je Gorica igrala i neke povijesne utakmice, uključujući i onu prvu u prvoligaškoj povijesti, kao i onu koja je u proljeće 2021. mogla donijeti izlazak u Europu. Nije se dogodilo, Gorica je pod vodstvom tadašnjeg trenera Orešćanina izgubila utakmicu i nikad se više nije vratila u sličnu situaciju. Možda se vrati već sljedeće sezone, no o tome će govora biti kad kroz djela vidimo kakve će biti ambicije našega prvoligaša. Kad već kroz riječi ne možemo saznati previše.

U svakom slučaju, važno je završiti sezonu u pozitivnom tonu, možda i zaraditi nešto više na temelju televizijskih prava, a onda slijedi odmor za igrače, ali i ozbiljan posao za čelne ljude kluba.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno