Sport

Njih petorica i još mnogo toga: Sve što dijeli i razdvaja Šibenik i Goricu…

Gorica i Šibenik u posljednja su se tri desetljeća više mimoilazili nego susretali, ali jednu od najvažnijih utakmica u svojoj povijesti Gorica je odigrala upravo protiv Šibenika. S kojim nas povezuje najmanje petorica likova…

Objavljeno

prije 2 godine

12. travnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad u petak u 18 sati istrče na travnjak Šubićevca, nogometaši Gorice ispisat će novo poglavlje jednog “malog” rivalstva, priče koja traje već godinama. I koja će iduće sezone, kako god ova završi, doživjeti najmanje jednogodišnju pauzu. Pogled unatrag, u nogometnu povijest koja povezuje velikogorički i šibenski nogomet, nudi neke važne, krucijalne utakmice, neke ljude koji su bili “i naši i vaši”, koji su ostali zapamćeni ovdje ili ondje.

Regionalnim podjelama razdvojeni u vrijeme bivše države, gorički i šibenski nogometaši redovitije su koplja ukrštavali tek nakon uspostave samostalne Hrvatske, pa će se nešto starije generacije sjetiti nekih kultnih ogleda Radnika i Šibenika. Kao što je bio, recimo, onaj na kraju prve prvoligaške sezone, u kasno proljeće 1993. godine, onaj koji je Radnik jednostavno morao dobiti.

I dobio ga je, završilo je 3-0 u Velikoj Gorici, kao posebno draga sportska uspomena iz djetinjstva ostala je urezana golčina ljevonogog bombardera Marija Štoosa u toj utakmici, a te je sezone Šibenik – ispao iz lige. U sezoni koja je slijedila došlo je do raspada u prvoligaškom Radniku, koji je najbliže Šibeniku došao prilikom gostovanja u Splitu, na kojem se dogodilo onih povijesnih, i dalje rekordnih 0-10 protiv Hajduka.

Budući da je ta sezona bila posljednje što smo vidjeli od prvoligaškog Radnika, gorički i šibenski nogomet spojio se tek 30 godina poslije. Sezona je 2012/13., Šibenik je taman ispao iz najvišeg ranga i priključio se drugoligašima. I, između ostaloga, po prvi puta u povijesti zaigrao je u ligi s klubom koji se zove HNK Gorica.

Te sezone Šibenik je bio uspješniji, završio je na četvrtome mjestu, dok je Gorica spašavala živu glavu u borbi za ostanak, u sezoni u kojoj je ispadalo pet klubova, ali i u sezoni u kojoj je – dođe to kao zgodan “fun fact” – sudjelovao i Samir Toplak.

Već sljedeće sezone, opet pauza u građenju rivalstva. Šibenik je zbog problema u klubu izbačen u treću ligu, a vratiti se uspio nakon druge trećeligaške sezone. Baš u trenucima kad je Gorica narasla toliko da je Šibenik više neće prestići ni u jednoj sljedećoj sezoni. Valjda na kraju neće ni u ovoj…

Gorica je u svibnju 2018. upravo protiv Šibenika osigurala plasman u najviši rang hrvatskog nogometa… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvih sedam drugoligaških sudara Gorica protiv Šibenika nije znala za pobjedu, ali od 3. ožujka 2017. krenula je serija koja je dovela do rivalstva koje danas svakako postoji. Gorica u 2. HNL više nikad nije izgubila od Šibenika, a posljednja u nizu tih utakmica odigrana je 13. svibnja 2018., završila je 1-1 u suludim vremenskim uvjetima, što nije smetalo Goričanima da baš nakon tog susreta proslave povijesni ulazak u 1. HNL!

Sljedeće dvije sezone Gorica je vodila europske bitke u najvišem rangu, a Šibenik se pokušavao vratiti među elitu. U tome je i uspio u ljeto 2020., s poznatim čovjekom na klupi, no gledanje u leđa Gorici se nastavilo. Prve sezone, one tragične i neprežaljene, Gorica je bila peta, nakon što je 35 kola bila na pozicijama koje vode u Europe, a Šibenik jedno mjesto, ali i čak 24 boda iza nje. Razlika se lani povećala na dva mjesta na tablici, ali i smanjila na -13 bodova, da bi ova sezona ponudila ozbiljnu priliku da se ta dominacija prekine.

U prvoligaškom okruženju igrali su Gorica i Šibenik svakojake utakmice, pamtimo pogotovo onu orkansku buru u goričkoj pobjedi 3-1 pod Valdasom, a ova koja slijedi imat će posebnu težinu. I nekome donijeti negativne, a nekome pozitivne tonove. A možda u svemu tome ponuditi i još ponekog lika koji će jednog dana ući u neku sljedeću priču o jednom isprekidanom rivalstvu.

Za sad, nudimo petoricu “naših i vaših”…

KRASNODAR RORA – Radnik kao jedan od rijetkih pokušaja

Kad je Radnik u proljeće 1992. godine, uoči prve prave, pune sezone HNL-a izborio plasman u najviši rang, valjalo je pronaći odgovarajućeg čovjeka za ulogu trenera. Izbor je pao na jednog – Šibenčanin! Iako rođen na Visu, legendarni lijevi bek Dinama Krasnodar Rora šibensko je dijete, a upravo su njega odabrali čelni ljudi Radnika. Donio je igrački renome, ali bio mu je to prvi ozbiljni trenerski posao. I nije potrajalo, nije dovršio ni tu prvu sezonu na klupi, da bi u trenerskoj karijeri nakon toga vodio još samo dva kluba. Kratko Cibaliju i kratko – Šibenik. Svoj Šibenik, u kojem je napravio i prve nogometne korake, iz kojeg je došao u Dinamo…

NIKOLA RAK – Goričanin s duplo više Šibenika nego Gorice

S navršenih 35 godina, Nikola Rak danas igra u Lučkom. Gorički dečko polako kraju privodi karijeru u kojoj je ostalo zapisano sedam klubova. Među njima su, uz sve ostale, i dva velikogorička kluba, Radnik i Gorica, no među njima je i Šibenik. I pomalo će bizarno zazvučati da je Rak u svojoj karijeri duplo više toga odigrao za Šibenik nego za Goricu… Doma je proveo sezonu 2014/15., odigrao 26 utakmica, zabio sedam golova, pa odlučio otići u Lučko. I nikad se više nije vratio kući, u klub iz svoga grada. Umjesto toga, gradio je svoj put po Hrvatskoj, odletio kratko i do Singapura, a u Šibeniku je proveo dvije sezone. Pomogao je klubu da se vrati u najviši rang, odradio i prvu prvoligašku sezonu, pa preselio u Zaprešić. Pamte ga u Šibeniku i danas, ostavio je iza sebe 48 nastupa, četiri gola i 11 asistencija…

DAMIR MILANOVIĆ – Čovjek za sve lige, miljenik Šubićevca i legenda Gorice

Međutim, nije Rak bio jedini Velikogoričanin koji je postao miljenik tribina na Šubićevcu. Damir Milanović taj je status uspio steći u samo 30 utakmica, koliko ih je odigrao između ljeta 2007. i ljeta 2009., kad se u Šibeniku također igrala prva liga. Kao i svugdje gdje je igrao, plijenio je borbenošću i angažmanom, tome dodao i dva pogotka i jednu asistenciju…

I Milki je Šibenik ostao draga uspomena, jedan od najljepših dijelova karijere, voli podijeliti i brojne anegdote iz tog razdoblja, ali Gorica je ipak – Gorica. U dresu svoga kluba skupio je 95 nastupa, odradio četiri sezone i završio ozbiljnu nogometnu karijeru. U kojoj je, to je posebna priča, nastupao u svim rangovima hrvatskog nogometa osim posljednjeg. Ali dobro, stigne još, jednoga dana, jer trenutačno je zauzet poslom pomoćnika Deana Klafurića u mađarskom Honvedu.

DARIO ČANAĐIJA – Dubok trag, prilika za povratak i “pogrešna” strana

A iz prošlosti polako prelazimo na sadašnjost. Dario Čanađija nije ni Šibenčanin ni Goričanin, on je “born and raised” u Bjelovaru, ali svakako je poveznica. Sezonu i pol proveo je u Gorici, ostala su upisana 33 nastupa, pamti se prekrasan gol u Varaždinu, jedini njegov u goričkom dresu, da bi na kraju donio i nešto zarade u goričku blagajnu, kad je u prvim danima 2021. otišao u rumunjsku Astru Giurgiju. Uz sve to, ostavio je i izuzetno pozitivan dojam u svakom smislu, i igračkom i ljudskom, kod svih uključenih u rad kluba.

Dvije godine poslije, nakon što je uz rumunjsku odradio i norvešku avanturu, Čane se odlučio vratiti kući, u HNL, a među opcijama se našao i povratak u Goricu. Razgovaralo se, razmišljalo, kombiniralo, a onda je Čanađija odlučio presjeći i – otići u Šibenik. U kojem se praktički odmah ustalio u startnih 11, igra jednu od ključnih uloga, a na terenu će se sasvim sigurno naći i u petak od 18 sati.

VINKO PETKOVIĆ – Gorički Šibenčanin bez Šibenika u CV-ju

Tog će proljetnog predvečerja Gorici trebati sva moguća pomoć, pa nije isključeno da će u pokušajima da se dođe do tri krucijalna boda pronaći mjesta i za – goričkog Šibenčanina. Iako je Vinko Petković, koji je ove zime došao na posudbu iz Osijeka, dobio priliku na otvaranju proljeća, u posljednjem je razdoblju ispao iz udarnoga kadra. Ukupno je skupio 206 minuta u šest nastupa za Goricu, šest više nego što je odigrao za seniore Šibenika. Slično kao u priči Nikole Raka, Petković je promijenio cijeli niz klubova u Hrvatskoj, ali iz svog Šibenika otišao je kao tinejdžer, u tada prvoligaški RNK Split, i više se nije vratio. Ovog petka u rodni grad, na stadion na kojem je proveo osam godina, vraća se na ovoj, našoj strani…

Priča iz kvarta

Luda jesen na bregima: ‘Kako je Buna došla do vrha? Ovako nekako…’

Jedini turopoljski predstavnik koji će na zimsku stanku otići kao vodeća momčad prvenstva stanuje u Maloj Buni. Kako je došlo do uzleta NK Bune, što ih razdvaja od drugih, što planiraju… Ispričao nam je, naravno, Zlatko Petrac!

Objavljeno

prije 3 sata

3. prosinca 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Povratkom Velike Mlake u život, došli smo na 19 nogometnih klubova na našem području. Gorica je u najvišem rangu, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), Mraclin i Gradići u petom (4. NL Središte), čak sedam klubova u šestom (Premier liga ZŽ), šest u sedmom (1. ŽNL) i Velika Mlaka u posljednjem, osmom (2. ŽNL)… Ukupno je to šest različitih rangova, više predstavnika imamo pri dnu nego u vrhu, a pogotovo na samome vrhu…

Konkretno, Mraclin je trenutačno treći, Velika Mlaka i Kurilovec su drugi, a prva je jedino – Buna!

Kako bismo još jedanput ispričali priču o jeseni za pamćenje na nogometnim bregima, temeljitije nego ikad ranije, pozvali smo upomoć Zlatka Petraca, jednog od simbola NK Bune. U klubu je već 28 godina, trenutačno je tajnik, a rang u kojem se njegova Buna natječe naziva…

– Zadnja normalna liga na svijetu!

Budući da zna zašto to kaže, ne boji se da će se naljutiti sportski prijatelji iz Velike Mlake i ostatak društva iz druge županijske.

– Mi u ovoj ligi moramo imati barem nešto djece u mlađim kategorijama, a ovi ispod nas to ne moraju. Zato ja to zako kažem… – pojasnio je Zlatko prije nego što smo krenuli kreirati nogometnu slagalicu jedne nezaboravne jeseni.

– Zadovoljni smo, kak’ ne bi bili! Dobro, bili bi još zadovoljniji da smo uspjeli pobijediti i Lonju u zadnjem kolu, ali treba reći da je i protivnik bio vrlo dobar, čak i odličan. Ukupno gledajući, da je moglo biti bolje, moglo je. A opet, moglo je biti i lošije, mogli smo možda spušiti i negdje gdje smo dobili… Srećom, poklopilo se da uspijemo ostati tu gdje jesmo. Kolo prije kraja osigurali smo naslov jesenskog prvaka, a na toj poziciji bi voljeli ostati do kraja sezone. Ako će se ostali klubovi usuglasiti s time, naravno… – sa smiješkom govori Petrac.

Završnica prvog dijela sezone donijela je dva velika derbija s u tom trenutku drugoplasiranim momčadima, ali i jedno teško gostovanje.

– Prvo smo u derbiju pobijedili Rakovec 3-0, u utakmici bez žutoga kartona i grubljeg starta, odnosno bilo kakve gluposti. Gosti su unatoč porazu bili jako zadovoljni i utakmicom, i suđenjem, i našim dočekom… Nakon toga smo išli Jamnici u Pisarovinu, gdje smo teško mukom došli do pobjede 2-1, a za kraj je ostao derbi s drugoplasiranom Lonjom. To je jako dobra momčad, čvrsta, ali nismo imali ni sreće. Pogodili smo tri stative, imali još neke šanse, neke situacije imali su i oni… Da je tu netko zabio, taj bi i pobijedio. To je bio sudar dvije najbolje obrane lige, a na kraju je ispalo dobro, jer oni su imali zadnju veliku priliku na utakmicu – prepričava Petrac.

Na utakmicu dođe 15-ak igrača, ali ta brojka često ovisi i o kvalitetni noćnog provoda večer prije… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na kraju tablica kaže da je Buna u 15 utakmica došla do 11 pobjeda, uz po dva remija i poraza.

– Poskliznuli smo se prvo u Pušći, a onda i u Pribiću, na dva uzastopna gostovanja. Bilo je to u razdoblju nakon odlaska trenera Marija Kožula. Poskliznuli smo se malo i u Turopolju, tamo smo vodili 2-0, a završilo je 2-2, a preostala dva boda otišla su u tom derbiju s Lonjom – nabrojio je propušteno Zlatko, koji će momčad koja je dovela Bunu na vrh opisati ovako:

– Pretežno domaći dečki, plus dva Kamerunca!

Kamerunci su Justin Ngangue Ndedi (22) i Irvin Joel Yetna (25), odnosno…

– Želko i Jura. Justin je Želko, Joel je Jura.

Poželjeli smo, naravno, čuti cijelu priču o tome kako su Želko i Jura, dečki iz Douale, odnosno Ngaounderea, stigli do Male Bune.

– Ljudi obično misle da ih zafrkavam kad pričam kako smo ih našli. A priča ide ovako… Jedan naš sumještanin se udao u Odru i vidio je dečke da svaku večer trče po cesti. Zaustavio se, spustio prozor i pitao ih bi li željeli igrati nogomet. Rekli su da bi, pa ih je odveo na termin kod Panadića, sa svojim dečkima. Kad je vidio da znaju igrati, pitao ih je bi li igrali veliki nogomet. Pa su oni rekli da bi… Dopeljao ih je na početak priprema prošle zime, vidjeli smo da su i više nego dobri za naše kriterije, pa smo ih registrirali – ispričao je Petrac, uz dodatak:

– Zvučat će nevjerojatno, ali dozvolu iz Kameruna dobili smo za jedan dan! To je sve kod njih bilo gotovo za jedan taj, a iz Austrije su nam papiri znali stizati po pet dana. Dečki su se izvrsno uklopili, prihvaćeni su. Dobri su to dečki, pošteni, bore se i trude, tu žive i rade, a s nama se igraju nogometa.

Justin, odnosno Jura, čak je i prvi klupski strijelac, zabio je devet golova, ali tim podatkom ćemo i zaključiti kamerunski dio priče. Vrijeme je za lokalne dečke, društvo s brega i okolice.

– Na golu je Luka Kovač, vjerojatno najbolji golman u ligi. Primio je samo devet golova, osam puta je sačuvao čistu mrežu. Želko je na desnom boku, lijevi bočni je Josip Rovišan, koji se nadopunjuje s Robertom Vukašincem, a stoperski par su Jurica Čumpek i Robert Huđber Beli. Em imaju kila, em se znaju postaviti, em znaju nogomet igrati… – počeo je s predstavljanjem momčadi Petrac, pa odmah nastavio u istom ritmu:

– U sredini su naša radilica Stjepan Kalisar, pa onda Matko Đurašin, koji voli malo više mudrovati, a naprijed su Jura, do njega i Robert Zlodi Šiki, naš velemajstor za zakomplicirati jednostavne stvari, a jednostavno riješiti komplicirane. Tu je i Jurica Ruklić, neumorni trkač, bez obzira na Isusove godine… Antonio Mrkonjić je naš glavni “troublemaker” u momčadi, prvi za za*ebanciju.. To su dečki koji su iznijeli ovu polusezonu, a tu je i naš Danny Škojc, koji je uvijek spreman uskočiti, kao i naša katica za sve Josip Muža, koji je neumoran i dolazi na sve utakmice, iako puno ne igra, ali uvijek je spreman pomoći.

Ispričao se odmah Zlatko ako je nekoga zaboravio, logično da se takvo što i dogodilo pa ćemo dodati još i Nikolu i Stjepana Šebeka, Stjepana Zlodija…

– Neka nitko ne zamjeri. Uostalom, nema tog problema kojeg ne mogu riješiti dvije ili tri runde.

Tu i takvu momčad s klupe vodi…

– Miroslav Lukinić, poznatiji kao Bekem. Ne zovu ga tako zbog frizure, on je ipak više nezgodan nego zgodan, ha, ha. Bio je i ranije kod nas, digao je Kupu u jedinstvenu ligu, odličan je trener i vrhunska osoba. Svakome bih poželio da radi s njim. Dečko kuži i voli nogomet, živi za to, uspio je nakon smjene konsolidirati momčad i jako smo zadovoljni svime što radi – priča tajnik NK Bune.

Zimska stanka bit će prilika za kvalitetan odmor, ali i za planiranje budućnosti. Možda i za osnaživanje momčadi…

– Morat ćemo se pojačati jer će se svi pojačati. Ljudi iz kluba vode brigu o tome, vjerujem da će naći prava rješenja – kaže Petrac, koji je ostao dužan i predstaviti vodstvo kluba.

– Prvi čovjek kluba je Josip Jerleković, poznatiji kao Bozanić. Njega se sve pita, on sve vodi, on drži sve konce u rukama. Ništa mu ne može pobjeći, sve zna. Ništa manje važan nije ni Ivan Rak poznatiji kao Cico, a tu su i Boris Četković i Marko Đurašin, oni su uvijek prisutni. I ja se tu pomalo borim, a gospodin Ivan Mrkonjić sa mnom je u klubu već 28 godina. Dražen Lučan iz FA Šiljakovina radi sjajan posao i u folkloru i u nogometu, a Miroslav Svekrić je možda i najjača karika u tom lancu. On je vojnik, kod njega nema labavo, ako treba idemo se i loviti za vrat… A neka treba – ističe Petrac i dodaje:

– Ranije je sve bilo na jednom ili dvoje ljudi, sad nas je tu ipak pet ili šest. Možemo lakše dijeliti obaveze, manje se opterećivati svakim detaljem, a tako je lakše i uživati u svemu tome. Iako, nema opuštanja, imamo svoje ciljeve i želimo ih ostvariti…

U prijevodu, Buna želi u viši rang.

– Da, želimo ostati tu gdje jesmo, na vrhu, to nas nosi i zato nema opuštanja. Htjeli bismo u višu ligu, pohrvati se s najjačim klubovima u županiji, ako ništa drugo zato da vidimo je li to za nas. Ako možemo igrati s njima, voljeli bismo biti u tom društvu. Ako ne možemo, Bože moj, nogomet se igra i u ovoj, zadnjoj normalnoj ligi na svijetu.

S dobrim rezultatima i podrška sumještana se pojačala, ponešto i promijenila.

– Bude stotinjak ljudi na domaćim utakmicama, a sad kad pobjeđujemo počeli su ići s nama i na gostovanja, bude po 15-ak ljudi gdje god idemo. Imamo svoje Good Guyse, popularnog naziva Gusamače, koji povremeno rade gluposti, ali dobro, naši su pa ih trpimo – s nešto kiselijim smiješkom kaže Zlatko, pa pojašnjava što znači do “gusamače”…

– U nedjelju su malo radili sranja, pa smo rekli da se ponašaju kao gusamače. U toj su fazi da idu kao gusamače s terena. Bude tu i pirotehnike, nekakvih dimnih bombi, valjda iz kućne radinosti… Hvala im na tome. I ne moraju više.

Od mogućih 45, Buna je tijekom jeseni skupila impresivnih 35 bodova… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Proljeće će, nema dvojbe, biti izazovno.

– Ova liga napravljena je od tri prve županijske lige, prvih pet-šest momčadi je ulazilo u nju, i složena je dobra liga. Svi su se morali mučiti da bi bilo gdje uzeli bodove, liga je prilično izjednačena. Pitanje je jedino hoće li vam na utakmicu nedjeljom doći svi na koje računate ili je nekome možda nedjelja ujutro došla malo prerano… – kaže Petrac i dodaje:

– Nema laganih utakmica, ni kad si doma ni kad si vani. Igramo s protivnicima s kojima se radije nismo susretali. Sad tako idemo u Pribić ili Vezišće, iza Križa, a daleko je i Tučenik. Za autobus baš i nemamo, pa se obično potrpamo u aute, voze bilo članovi uprave, bilo igrači, a ponekad i navijači.

Iza nas je ostao prvi zimski vikend bez utakmice, na odmoru su i igrači i Good Guysi, ali u klupskom vrhu su svjesni da se treba dobro pripremiti.

– Mi, Lonja i Rakovec smo trenutačno gore, ali svi žele biti u vrhu. Čeka nas proljeće još teže od jeseni iza nas, sad se već i poznajemo, znamo kako tko diše, i neće biti nimalo lako ni na jednoj utakmici – zaključio je Zlatko Petrac.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – seniori bez pobjede u jesenskoj polusezoni

Objavljeno

prije 10 sati

3. prosinca 2024.

Objavio/la

David Jolić

Proteklog vikenda seniori HSTK Velika Gorica izgubili su na domaćem terenu, u Gradskoj sportskoj dvorani, dva susreta u 6. kolu Superlige. Protiv STK Požega (subota, 30. studenog, 17 sati) izgubili su sva tri meča uz tri osvojena seta.