Kultura
Njezine radove zasigurno ste već vidjeli, a sada je vrijeme da upoznate i autoricu Mirnu Savić
Mlada gorička umjetnica ima mnogobrojne talente, a kako bi iz svih njih nastala genijalna umjetnička djela, ona radi ‘dok ne padne u nesvijest’
Iako rođena u Zagrebu spletom okolnosti doselila je u Veliku Goricu koja ju je osvojila na prvu. Ona je Mirna Savić i magistra je kiparstva. I ne, nije to ona Mirna na koju mnogi pomisle kad se izgovori ovo ime. Mlada je ovo umjetnica koja je već od malih nogu odredila svoj životni poziv.
– Još u vrtiću sam radila s plastelinom, roditelji su prepoznali tu umjetničku crtu, pa su me upisali u likovne radionice gdje sam se zadržala i kroz osnovnu školu – prisjeća se Savić.
Ali nije Mirna samo umjetnička duša, otkrila nam je kako joj je sport bio jako važan, trenirala je judo 19 godina. I nije joj nije bilo nimalo lako, škola, trening, radionica i tako u krug. Dok su njeni vršnjaci imali viška slobodnog vremena za druženje i izlaske kod nje je to bila gotovo nemoguća misija.
– Kad sam krenula na fakultet morala sam odabrati, umjetnost ili sport. I evo, vidi se što sam odabrala.
Judo je trenirala u Zagrebu, jedno vrijeme i u goričkom Pinkyu, bila je državna prvakinja i hrvatska reprezentativka, a na jednim pripremama je slomila nogu, i iako je nastavila trenirati nije to dugo potrajalo. Kako kaže, uvijek su se dečki zafrkavali da se njoj ne smiju zamjeriti jer bi ih mogla istući.
Što se sporta tiče danas ima osjećaj kao da je to bilo u nekom prošlom životu, sad ga više ni ne prati. To joj je dalo disiciplinu i borbeni duh, da ne odustaje, kad boli i peče, radi i dalje. Kako ističe, sport joj je puno dao, i puno joj je uzeo.
Rado se prisjeća svog srednjoškolskog obrazovanja i kaže da joj je to bolje iskustvo od same Akademije bez obzira što se na njoj pronašla, ali količina znanja, atmosfera i profesori u školi Primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu su nešto o čemu govori s posebnim sjajem u očima.
– Rado se sjećam svog “ludog” razreda, na kiparstvu nas je bilo deset, bili smo baš super ekipa, odlično smo poznavali jedni druge, znali kako dišemo, bilo je baš veselo.
Tata joj je bio velika podrška, kad bi mu rekla da joj treba gline za rad, on bi joj drugi dan dovezao ako treba kamion gline, materijala joj nikad nije nedostajalo. Kutak za kreativni nered bila je njena soba, srećom, smještena u potkrovlju, pa u nju nitko nije išao.
– Mogu reći da mi je umjetnost obiteljska crta. Mama ima odličan osjećaj za estetiku, samo ona svoj talent nikad nije razvijala, dok je tata građevinar koji je napravio vrhunske stvari. Dan danas se sjećam kako je iz ničega izgradio kuću u Istri, a sam je osmislio i napravio kuću u Zagrebu.
Da bi upisala Akademiju trebala je proći prijemni koji je trajao četiri dana. Nije bilo jednostavno, bio joj je to težak životni period, ali uspjela je.
– Akademija mi je donijela iskustva s novim materijalima, puno prijatelja i kolega s kojima i danas radim, dečka sam tamo upoznala. Otvorila mi je oči kako stvari uistinu funkcioniraju – priča Mirna.
Može li se od umjetnosti živjeti?
– Ja dobro živim. Kad sam diplomirala, gledala sam, imam diplomu, a ne znam što bih s njom. Prvo sam konobarila u Dobrom danu, ali to mi se uopće nije svidjelo, nisam ja za to, uvijek su me zezali da se ne znam ni nasmijati, a ja sam potpuno drugačija. U jednom trenutku rekla sam dosta, idem glavom kroz zid. Malo sam istraživala, svi su mi pričali o obrtu, pa sam odlučila probati. Prijavila sam se na Zavod za zapošljavanje, dobila sam poticaje za samozapošljavanje. U cijeloj priči bila bih sretna da imam nekog tko će mi voditi knjige, baviti se marketingom. Ja sam tip osobe za radionu, prašnjava, uprljana i kreativna – kaže Savić.
Godinu dana je kako je krenula u avanturu obrtništva, iza nje je već velik broj projekata, a jedan koji su mnogi sigurno primjetili je skulptura Moguta koji se nalazio ispred Doma kulture Galženica. Postavljen je na dan premijere predstave “Uzbuna u plastičnom carstvu” kojoj je Mirna ujedno bila i scenograf. No, to nije jedina predstava za koju je radila scenografiju, jer je i “Sarina nit”, predstava Scene Gorica, također što se toga tiče njeno djelo.
– Bilo je fora ući u kazalište, biti dio te ekipe, vidjeti kako to funkcionira. Mi smo na akademiji imali izborni predmet scenografija, ali više mi je pomogao moj kiparski smjer jer mi ne samo da smislimo scenografiju, nacratmo je na papiru, nego mi sve možemo izvesti u kojem god materijalu treba.
Moguta, koji je bio ideja još jedne naše umjetnice Ane Katulić, radila je danima do kasno u noć.
– S ljudima iz Grada sjeli smo za stol i donijeli odluku kako bi on trebao izgledati. Kako je Mogut bio čuvar šume, bilo je važno da izgleda kao starac, i da ima koš koji se može vaditi (iako to na kraju nitko nije praznio). Kad sam ga počela raditi uopće nisam imala ideju kako će ispasti, znala sam kako će konstrukcija izgledati, ali nije to lijepi samo smeće na smeće. No, tu su tek krenuli problemi, nisam imala materijala za izradu! Nisam mogla nabaviti smeće, koje sam na kraju ipak uspjela dobiti s reciklažnog dvorišta – priznaje umjetnica.
Društvene mreže i osobna poznanstva puno su joj pomogla da ima posla preko glave, jako puno radi po preporukama. Kako kaže od svakog posla je došao barem još jedan.
Ova mlada umjetnica nema što ne radi, tu su slike na platnu, portreti u olovci, bilo kakva tehnika oslikavanja, crtanja, bilo na zidu, platnu, papiru. Radi skulpture u kamenu, glini, što zamisli to napravi. Svoja umjetnička djela uglavnom stvara u jednoj klesarskoj radioni u Dragonošcu. Kupila je lončarsko kolo, i stalno nešto stvara, a uz to je kupila kameru kojom snima proces rada jer ljudi vole vidjeti što se događa od početka do kraja da nastane neka skulptura.
Od svih materijala najviše voli glinu, kako kaže ima faze sušenja, one su joj zanimljive, uvijek se može reciklirati i ponovno iskoristiti.
U radioni je po cijele dane, u šali kaže, dok ne padne u nesvijest.
– Radim dosta za svoj gušt, lončarsko kolo mi je saveznik, radim tegle, usavršavam se. Uz to radim na stripu, jer volim crtati. Nekad sam radila i nakit, ukrašavala kutije. Meni nikad nije dosadno i stvarno ne razumijem ljude koji se žale da im je dosadno, oni sigurno bježe od nekog konkretnog rada – smatra Mirna.
Ako ste mislili da je Mirninim talentima tu kraj, u teškoj ste zabludi. Voli i pjevati, te ide na sate pjevanja kod Ane Lovrenčić kojom je oduševljena, i od koje je puno naučila.
– Uvijek sam samu sebe suzbijala, sve je stajalo u grlu. Sad to više nije tako. Pomoglo mi je to i prilikom razgovora, ne samo kod pjevanja. Već sam imala jedan nastup, bila sam Anin počasni gost. Bilo mi je neugodno, prala me trema na najjače – priznaje ova svestrana umjetnica.
Iza sebe ima i izložbu u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica, surađivala je s našim poznatim trenerom Tomislavom Odžićem za čiju je slikovnicu “Lukasova plesna pustolovina” napravila ilustracije…
A kakvi su planovi za budućnost…
– Želim zaraditi dovoljno novaca da si mogu kupiti kuću u Turopolju. Ne želim da su mi kuća i radiona blizu, jer ću onda stalno raditi, ljudi nemaju distance, i onda tu nema odmora. Puno sam produktivnija kad moram otići na posao, a kad sam doma, komotnija sam i uvijek mislim da imam vremena. Želim puno zelenila, da je šuma blizu…priroda me hrani – kaže.
I za kraj nemoguće je izbjeći pitanje uspoređuju li ju s imenjakinjom Mirnom Savić?
– Sjele smo mi na kavu, imamo dosta sličnosti. Ljudi mi pišu u inbox, pitaju me za Massima, može li on negdje doći, za intervjue…Mirna je ugodno društvo, duhovita je, ali nije lako probijati se kad imaš tako poznatog oca. Baš mi je drago da smo se upoznale, a usporedbe, ne znaju ljudi, pa pišu i jednoj i drugoj, pa koja odgovori – zaključuje Savić.
HOTNEWS
FOTO Jurjevo se vratilo “kući” – Ačkar i pl. Odrčić svečano otvorili vrata Starog grada Lukavca
Nakon pet godina tradicionalna proslava Turopoljskog Jurjeva u organizaciji Plemenite općine turopoljske vratila se u Stari Grad Lukavec, potpisan i Sporazum s Gradom.
Zbog posljedica potresa 2020. godine, manifestacija se nije mogla održavati pod zidinama starog grada, no nakon obnove dvorca 33. Turopoljsko Jurjevo u punom sjaju i duhu tradicije opet je na starome mjestu, a to su, osim plemenitaša jedva dočekali i brojni posjetitelji.
Foto: Gianna Kotroman/Cityportal
– Veseli nas što je ovo mjesto nakon obnove opet središte naših kulturnih događanja, a to vidimo po brojnim posjetiteljima koji su došli danas ovdje provesti dan. Kako u godini Plemenita opčina turopoljska slavi svoj veliki jubilej – 800. obljetnicu postojanja, tim je veća čast našu tradicionalnu manifestaciju održati na starome mjestu, a hvala dragom Bogu i lijep nam je sunčani dan. Tako da je stvarno odličan ambijent. Potrudili smo se brojnim sadržajima za sve generacije uveličati ovu proslavu, tako da nastupa gotovo 700 folkloraša iz 20 kulturno-umjetničkih društava, tu je i povijesna postrojba Turopoljski banderij i brojni drugi sadržaji – rekao je uoči svečanog otvorenja dvorca u Lukavcu, župan POT-a Juraj pl. Odrčić.
Foto: Gianna Kotroman/Cityportal
Osim toga, posjetitelje je dočekao “Turopoljski sejem”, bogata gastro ponuda vožnja kočijom ili jahanje konja, radionice za djecu te veliki srednjovjekovni tabor s prikazom starih zanata. Ovaj događaj stoljećima su njegovali naši preci, a očuvanju tradicije najviše su pridonijeli turopoljski plemenitaši, koji će ubuduće imati veću ulogu u Starom gradu Lukavcu.
Foto: Gianna Kotroman/Cityportal
–Danas Plemenita opčina Turopoljska i Grad Velika Gorica potpisuju Sporazum o suradnji za nas povijesni čin, koji će nama omogućiti veće ovlasti kako bismo ga mogli razvijati. Recimo cijela ova šuma koja okružuje dvorac bit će Arboretum, a već smo izradili idejno rješenje, a nekoliko rješenja imamo i za uređenje samog dvorca kako bi on u budućnosti bio reprezentativni primjerak baštine našega kraja – najavio je Odrčić.
Foto: Gianna Kotroman/Cityportal
Dodajmo kako je nakon obnove, svečanim ceremonijalnim činom uz povijesne postrojbe i gradonačelnika Krešimira Ačkara, 300.-godišnji Stari grad Lukavec, najstarija građevina na području grada, otvorila svoja vrata.
Ponos Turopolja i dragulj naše tradicije od sada otvara i novo poglavlje svojih zidina koje su nekoć štitile od Turaka, a gdje će u budućnosti biti središte brojnih događanja, uz poseban ugođaj nekih prošlih vremena.
FOTO GALERIJA:
Kultura
“Ljubav u sjeni ratova” predstavljena goričkoj publici
Ljiljana Haidar Diab svojim iskustvom inspirira mnoge, svjedočenjem da su svi izazovi premostivi.
U dvorani Gorica Pučkog otvorenog učilišta sinoć je Ljiljane Haidar Diab predstavila svoju inspirativnu biografsku knjigu “Ljubav u sjeni ratova – Kako je biti supruga ratnoga izvjestitelja Hassana”.
Njezin suprug je poznati hrvatski novinar i ratni izvjestitelj Večernjeg lista Hassan Haidar Diab, koji je rođen u Bejrutu, a u Hrvatskoj živi od 1981. godine.
Foto: Renato Glogovčan
U knjizi je Ljiljana progovorila o iskustvima života sa suprugom ratnim izvjestiteljem, njezin doživljaj i teret profesije, no i o intimi dvoje supružnika koji su morali odolijevati izazovima života i neizvjesnosti, te bremenu koji ih je spajao i za nju bio životna lekcija.
Foto: Renato Glogovčan
Nakon predstavljanja autorica je brojnim posjetiteljima, uz posvetu, potpisala primjerke knjiga u izdanju nakladničke kuće Despot Infinitus.
Foto: Renato Glogovčan
Predstavljanje knjige pratio je glazbeni nastup KUD-a „Stari grad Lukavec”, i orijentalna plesna točka Plesne skupine „Shireen”.
Foto: Renato Glogovčan
Kultura
Jura je stigel u Gradiće! Mještani su proslavili Jurjevo uz krijes, ples i tradiciju
Poseban doprinos večeri dali su i najmlađi članovi KUD-a sa svojom izvedbom „Prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni”.
Jučer je u Gradićima iza Društvenog doma održana svečana proslava Jurjeva, proljetnog blagdana koji svake godine okuplja mještane i posjetitelje. Organizatori su ovom prigodom upriličili bogat kulturno-umjetnički program, a središnji trenutak večeri bilo je tradicionalno paljenje jurjevskog krijesa.
Simbol topline, svjetla i dolaska plodnijih dana obasjao je okupljene dok su uživali u nastupima Kulturno-umjetničkog društva Gradići i gostiju iz Folklornog ansambla Turopolje.
Poseban doprinos večeri dali su i najmlađi članovi KUD-a sa svojom izvedbom „Prešel je prešel pisani Vuzem, došel je došel Jura zeleni”.
Također tu su bili i domaći kolači koji su dodatno zasladili atmosferu za sve posjetitelje. Događanje je proteklo u znaku zajedništva i očuvanja kulturne baštine.
Iz KUD-a Gradići zahvalili su svima koji su sudjelovali u organizaciji i manifestaciji.
„Dragi prijatelji, mještani, djeco…zahvaljujemo svima na sudjelovanju u manifestaciji Jurjevskih običaja. Vaš doprinos očuvanju tradicije, običaja i narodnog blaga bio je neprocjenjiv, a vaša prisutnost obogatila je cijeli događaj. Uspjeli smo u zajedništvu oživjeti duh prošlih vremena i prenijeti dio te baštine novim generacijama. Veselimo se budućim susretima i zajedničkom njegovanju naše kulturne baštine! Hvala DVD Gradići i prijateljima iz FA Turopolje“, poručuju iz KUD-a.
Kultura
Vukovinska crkva nova festivalska lokacija Ars Organi Sisciae
19. Međunarodni orguljaški festival Ars Organi Sisciae poziva na obnovu i zaštitu povijesnih orgulja – ulaz na sve koncerte je slobodan.
19.Međunarodni orguljaški festival Ars Organi Sisciae održat će se od 4. – 11. svibnja u Glini, Petrinji, Hrvatskoj Kostajnici, Vukovini, Voloderu, Martinskoj Vesi i Sisku. Uz brojne atraktivne komorne koncerte u kojima ćemo uz orgulje slušati tamburicu, klarinet, pjevače, na ovogodišnjem festivalskom izdanju međunarodni gosti svirati će panovu frulu uz orgulje, a koncerte kojima se apelira na obnovu orgulja održat će solisti Hrvatskog baroknog ansambla i svjetski poznati gitarist Edin Karamazov.
Hrvatska udruga Ars Organi Sisciae i umjetnička ravnateljica Valentina Badanjak Pintarić u ovogodišnjem festivalskom izdanju apeliraju na obnovu i zaštitu povijesnih orgulja, osobito u kraju koji je nakon razaranja u Domovinskom ratu, katastrofalno stradao u potresu, nakon kojega se još oporavlja.
Festival otvaraju mlade snage – solisti, zbor i orkestar Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Zagreba u nedjelju, 4. svibnja u Župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini.
Iako petrinjske orgulje nisu u funkciji već više od četiri godine, 5. svibnja će se u okviru festivalskog programa održati koncert u Župnoj crkvi sv. Lovre kao apel da crkva krene u potrebnu obnovu kako bi se dogodine na novouređenim Hefererovim orguljama mogao svečano otvoriti 20. Ars Organi Sisciae.
Hrvatska Kostajnica je prije Domovinskog rata imala tri vrijedna povijesna instrumenta, dok su danas tek jedne tehnički nedorečene donirane orgulje nepoznatog švicarskog graditelja iz 2012. godine. Ove godine organizator je odlučio usmjeriti pažnju na potrebu obnove orgulja u ovome kraju – koncertom jednog od svjetski poznatih gitarista – Edina Karamazova, koji će u srijedu 7. svibnja u Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog oduševiti publiku milozvukom svoje klasične gitare.
Na novoj festivalskoj lokaciji – u Župnoj crkvi Pohoda BDM u Vukovini – festivalska publika ponovno će u četvrtak 8. svibnja imati priliku čuti orgulje najpoznatijeg graditelja mariborskog kruga – Josipa Brandla, graditelja nekadašnjih orgulja Sisačke katedrale na kojima su se godinama održavali festivalski koncerti. Nastupit će mladi orguljaš Dubravko Ćepulić Polgar uz kojega će bisernicu svirati Franjo Pećarić.
U Voloderu, u Župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog je vrlo vrijedni povijesni instrument, orgulje Antuna Šimenca iz 1863. godine koje se nalaze se na popisu zaštićenog pokretnog kulturnog dobra RH. Ove godine ćemo ih slušati u izvedbi Stanislava Šurina, slovačkog orguljaša, skladatelja, pedagoga, organizatora, urednika časopisa te savjetnika u popravcima i rekonstrukcijama povijesnih orgulja i u izgradnji novih orgulja. Uz njega će nastupiti češka panfalutistica Liselotte Rokyta.
Ovogodišnje izdanje Ars Organi Sisciae vraća na program festivalsku tradicionalnu subotu u Martinskoj Vesi gdje su lani obnovljene vrijedne povijesne orgulje M. Heferera iz 1881. godine koje su kontinuirano svirale sve do potresa i nalaze se na popisu zaštićenog pokretnog kulturnog dobra RH. U Župnoj crkvi s. Martina biskupa 10. svibnja će nastupiti sjajni duo sastavljen upravo za ovu priliku: Bruno Philipp, klarinet i Milan Hibšer, orgulje. Na programu ćemo, među ostalim, čuti i praizvedbu skladbe Milana Hibšera, potaknutu novom festivalskom suradnjom.
Festival zatvara koncert Muškog kvarteta Adore pod umjetničkim vodstvom orguljaša Alena Kopunovića Legetina sisačkoj Bazilici sv. Kvirina Muški pjevački kvartet djeluje od 2024. godine, a čine ga Igor Krišto, tenor (solist opere HNK Osijek), Kristijan Kostić, tenor (voditelj klape sv. Lovro u Požegi), Antonio Bogojević, bariton (student pjevanja u klasi prof. Margarete Klobučar u Puli) i Vjekoslav Hudeček, bas (solist Zbora HRT-a). Na programu ćemo čuti i praizvedbu hrvatskog skladatelja Alana Kljaića.
Ulaz na sve koncerte je slobodan!
Festival se održava uz medijsko pokroviteljstvo Hrvatske katoličke mreže, Radio Marija, Laudato.tv te uz internacionalno medijsko pokroviteljstvo Croatia Heartful Center. Također, pokrovitelj festivala je i Ministarstvo kulture i medija RH, Sisačkoj biskupija, Sisačko-moslavačka županija, Zagrebačka županija, Grad Hrvatska Kostajnica i Grad Petrinja.
-
Vijestiprije 4 danaStižu povrati poreza! Evo kada kreću isplate i tko može očekivati najviše novca
-
Vijestiprije 3 danaVelika Gorica bez struje, objavljen raspored prekida za više ulica i naselja
-
Sportprije 5 danaStrašni juniori “razmontirali” lidera! Čudesna serija traje već 12 utakmica
-
Sportprije 3 danaGolman je u napadu, Bistra je na koljenima, Kurilovec je u polufinalu kupa!