VIDEO ‘Nikad ne znaš kad će doći dan za velike stvari. Kad dođe, ja želim biti spreman…’
Matej Mišković (36), trener rukometaša Gorice, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i dotaknuo se svojih igračkih dana, trenerskih početaka, zvijezda u usponu, ali i filozofije, psihologije…
Postojao je načelni plan da Matej Mišković (36) preuzme rukometaše Gorice nakon što završi prošla sezona, no splet okolnosti malo je požurio stvari, pa je dečko iz Brckovljana u Turopolje stigao već u ožujku. Do kraja sezone stigao je osvojiti prvo mjesto u Ligi za ostanak, da bi tijekom ljeta i kroz pripreme izgradio momčad koja ni ne razmišlja o Ligi za ostanak. Goričani su u prvih šest kola upisali pet pobjeda, bodove su gubili samo u Našicama i u domaćem remiju s Moslavinom, ali ukupno gledajući izgledaju – impresivno! Kao momčad sa snažnim pečatom svoga trenera.
– Kad sam došao, jasno smo postavili ciljeve. Netko je možda mislio da su ti ciljevi previsoki u ovoj fazi, ali ja ne funkcioniram tako. Pokušavam prenijeti i na momčad stav da moramo imati visoke ciljeve, da moramo biti sposobni ostvarivati ih, da će nas to gurati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu… Drago mi je da je što su se neke stvari poklopile, dečki odlično rade, vjeruju u to što radimo, a to se vidi i na rezultatima – kaže Mišković gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.
Od Gorice je u vrlo kratkom roku stvorio mašinu koja melje protivnike, koja je dominanta u većini svojih prezentacija.
– Kad sam preuzeo Goricu, dočekali su me igrači koji dokazano imaju kvalitetu, jer to su dečki koji su pod trenerom Nikolićem godinama bili sudionici Lige za prvaka. Prošle sezone stvari su otišle u krivom smjeru, ali znao sam da je moguće probuditi tu kvalitetu koju imaju. Doduše, ostali smo bez trojice važnih igrača ovog ljeta, tri nositelja igre, nije ih bilo lako zamijeniti, ali planski sam želio dovesti igrače koje poznajem, koje znam i karakterno, među kojima su i neki s kojima sam dugo radio. I nije mi izneđanje to što su se jako dobro i jako brzo uklopili i Lisac, i Neralić, i Komljenović, i Grubišić. Uz sve one koji su ranije bili tu, stvorili smo i kemiju koja je neophodna za uspjeh – rekao je Mišković i nastavio:
– Imam svoj stil i sustav, pokušavam to prenijeti na njih, oni su to osjetili, vjeruju mi, a to je jako dobar spoj. Evo, otkad sam došao, u ovih osam mjeseci, izgubili smo samo tri utakmice, jednu u Metkoviću i dvije protiv Nexea.
Ciljevi su jasno proklamirani, Gorice ove sezoni želi ući u Ligu za prvaka, u njoj se “potući” za četvrto mjesto, odnosno novi izlazak na europsku scenu, a u Kupu je cilj doći do Final Foura. Zasad sve skupa izgleda kao da ide u dobrom smjeru. Za sve više od toga trebat će pobjeđivati i one koje se dosad nije pobjeđivalo.
– Mi u svakom sportu imamo perjanice, koje se čak i javno previše respektira, ali ja sam sportaš. I ne želim etiketu čovjeka koji ide na Nexe, Zagreb ili nekoga trećeg samo odraditi utakmicu, jer se tu kao ne može ništa. Glup mi je takav pristup i razmišljanje. Da se razumijemo, to su ekipe koje pršte kvalitetom, od uvjeta, igrača, financijske moći s kojom se ne možeš mjeriti… Ali jednu stvar uvijek govorim svojim igračima: svatko od vas želi doći do te razine, do takvih klubova, a najbolji način da dođeš do te razine jest da ih pobijediš! Moraš prije svega poštovati sebe, ne možeš si dozvoliti da odustaneš i prije nego što utakmica krene – opisuje svoju filozofiju Mišković.
– Mogu se složiti da ćemo mi takve protivnike dobiti u jednoj od deset utakmica, da će se samo jedanput sve posložiti, ali možda je ta jedna utakmica baš sutra! Ajmo biti spremni iskoristiti šansu ako je to stvarno taj dan, a ne kasnije žaliti za propuštenim. Moramo uvijek biti spremni na velike dosege. Svatko od nas mora sanjati da će biti u vrhunskom rukometu, a ako je tako, nema smisla živjeti od malih stvari i čekati da vrh dođe po tebe. Vrhovi se osvajaju, oni se ne čekaju… – dodao je trener Gorice.
Puno je toga, kaže, naučio od oca Jure, i o životu i o sportu. Tata je, naime, nogometni trener, a u njegovoj sportskoj biografiji postoji jedan spektakularan trenutak. Jedan od onih o kojima danas sin Matej priča. Bilo je to u rujnu 1998., moćna NK Croatia došla je u Dugo Selo i – dobila po nosu! Senzacionalnu i nezaboravnu pobjedu Dugoselaca trenerski je potpisao upravo Jure Mišković.
– To je bio baš poseban trenutak, za tatu pogotovo, jer on je veliki hajdukovac… Za razliku od mene, koji sam na svakoj utakmici Dinama, kad god mogu. Nikad se ništa veće nije dogodilo u dugoselskom sportu, ne znam je li se u Dugom Selu ikad prestalo pričati o toj utakmici, ali to je i dokaz da stoji sve ono što pričam. Dugo Selo će takvu Croatiju dobiti jedan u tisuću utakmica, ali tog 8. rujna 1998. bio je taj dan. A tata je bio spreman – prisnažuje ponosni sin.
Tata je imao veliku i važnu ulogu i kad se Matej trebao usmjeriti u drugom pravcu nakon teške ozljede sa samo 20 godina. Rukometna karijera, koju je gradio kroz Medveščak i Dugo Selo, naprasno je prekinuta, “na led” je otišlo i studiranje na KIF-u, pojavila se apatija, depresija…
– Tata je rekao da je dosta sažalijevanja, uzeo me pod ruku i odveo u Rukometni klub Polet iz Brckovljana, gotovo me natjerao da krenem kao trener. Uzeo sam djecu u mini rukometu, počeli smo se tu nešto igrati rukometa, a na kraju sezone postali smo prvaci države! Trenirali smo i vani, na hladnoći, u jaknama i rukavicama, dvorana nije imala ni rukometne gabarite, ali baš smo jako zagrizli. I ja, i ti klinci. Nakon te godine prebacili smo ih u Dugo Selo, spojili s još nekim dobrim igračima i kasnije još četiri puta bili prvaci države – nabraja Mišković, koji je od prvih dana imao i aktualnog golmana Hrvatske Dominika Kuzmanovića.
– Od prvog dana se vidjelo koliko jako želi uspjeh i zato je uspio. Bio je neobičan zato što je doslovno od prvog dana želio biti samo i jedino golman. Nisi ga mogao potjerati iz dvorane, i nakon treninga bi ostao, molio ostale dečke da mu pucaju… I sanjao je već od tih prvih dana da će biti ovo što je danas postao. I meni i njemu Kiel je oduvijek bio “rukometni Real Madrid”, poseban klub, puno smo pričali o tome, a onda se dogodi ona utakmica u Kielovoj Lanxess Areni, u kojoj skupi 25 obrana u dresu Hrvatske – sa smješkom ovu svoju priču zaključuje Mišković, uz dodatak za kraj:
– On je primjer da je sve moguće!
Poruka je jasna. Sve je moguće. I u karijeri Dominika Kuzmanovića i u sezoni koja traje…
Polet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
Trener Josip Rožić u ponedjeljak će okupiti igrače Poleta iz Buševca na pripremama za proljeće prepuno izazova: Buševčani su na vrhu tablice, ali konkurenti su i brojni i ozbiljni, a bilo je i promjena u igračkom kadru…
Na završetak njezine kalendarske verzije još ćemo malo morati pričekati, ali nogometna zima polako je došla svome kraju. Na najvišoj razini vratili smo se u đir odmah iza Nove godine, prvi niželigaši krenuli su sredinom siječnja, a svi ostali kreću početkom veljače. Ovog ponedjeljka tako će krenuti Mraclin, naš jedini predstavnik u 4. NL, ali i Polet iz obližnjeg Buševca, klub s najvećim šansama da se sljedeće sezone pridruži susjedima u višem rangu.
Jesen u županijskoj Premier ligi za Buševčane je bila iznimno uspješna, okončali su je na vrhu tablice, pa je logična želja i ambicija da se na tome mjestu ostane sve do kraja.
– Iskreno, ova dugačka zimska pauza za nas je bila izrazito lijepa, jer svaki put kad pogledamo tablicu, vidimo da smo na samom vrhu. Sjajan je to osjećaj, lijepo je biti jesenski prvak i na tome još jednom čestitke našim dečkima, ali to ujedno znači i da nas čeka vrlo zanimljivo proljeće – kaže uvodno trener Joža Rožić, potpisnik ovog uspjeha.
I nije teško složiti se s njim, jer pogled na tablicu otkriva da je Polet prvi sa 32 osvojena boda, ali isti taj pogled će otkriti i da je opasna gužva odmah iza buševečkih leđa. Drugi Kloštar i treća Sutla-Laduč imaju samo bod manje, četvrta Lonja i peta Dubrava su na dva boda manje… A kad je pet vodećih klubova u pet bodova, show je zagarantiran.
– Liga je velika, broji 18 klubova, puno je utakmica pred nama i puno bodova u igri do kraja. Kako će biti zanimljivo u borbi za ostanak, još će zanimljivije biti u toj borbi za sam vrh poretka. Bodovne razlike su male, nitko se nije odvojio kao prijašnjih par sezona, a sve to skupa dokaz je koliko je ovakva liga zanimljiva. Pogotovo za naše, turopoljske klubove – kaže trener Joža.
Josip Rožić uspješno vodi Polet prema ostvarenju klupskih ambicija, no dug je još put pred Buševčanima… Foto: Vitomir Štuban
Kad je riječ o ambicijama, tajni nema.
– Naše ambicije su iste kakve su bile i u jesenskom dijelu sezone. Prvi cilj je osigurati što prije ostanak u ligi, a mislim da smo jako blizu tog cilja. A ostali ciljevi… Oni su uvijek isti u Poletu. Želimo boriti se za što bolji plasman, pa i za sam vrh ako je to moguće. Kao što sam rekao i prije početka prvenstva, Kloštar i Sutla-Laduč su u ovoj ligi daleko najambiciozniji po mnogim stvarima, čak bih rekao da po tim nekim stvarima spadaju i u sami vrh višeg ranga, ali na nama je da razmišljamo samo o sebi. I da napravimo sve da budemo konkurentni kroz proljetni dio – ističe Rožić.
A da bi borba za titulu bila moguća, valja se dobro pripremiti, počevši od ovog ponedjeljka.
– Pripremni period odradit ćemo u pet tjedana prije samog početka prvenstva. Trenirat ćemo tri do četiri puta u tjednu i odraditi četiri pripremne utakmice, protiv Posavca, Bune i Topuskog, plus kup utakmica 1. ožujka. Moguća je i još koja utakmica u tjednu, ali to će ovisiti o vremenskim prilikama i vjerujem da neće utjecati na naš plan priprema – govori trener Rožić.
Odmah na startu proljetnog dijela sezone Polet ide na teško gostovanje u Kloštar Ivanić, kod prvih pratitelja… Foto: Vitomir Štuban
Klub su tijekom zime napustila tri igrača, uključujući i Dominika Smolkovića, koji je otišao u Mraclin, no tu su i dva nova igrača.
– Da, zasad imamo dva nova igrača, odnosno dva povratnika. Iz Lomnice nam je došao Bruno Jušić, a iz Gradića Luka Komšić, ali nadam se dolasku još jednog ili dvojice igrača kroz pripremni period pred nama – govori Joža i zaključuje:
– Iskreno, mišljenja sam da su nam trenutačno najveća pojačanja oni iz unutarnjih redova. To su igrači koji su kroz jesenski dio imali velikih problema s ozljedama i još nekim obavezama. Najveća želja za proljetni dio nam je da nas zaobiđu ozljede što je više moguće, jer time će i sama konkurencija unutar momčadi biti jača.
Proljeće će odmah krenuti vatreno, jer već u prvom kolu, 7. ožujka, Polet ide u Kloštar Ivanić, kod jednog od brojnih ozbiljnih rivala…
Kakav igrač! Kako je jedan Španjolac procvjetao u srcu Turopolja…
Španjolac Iker Pozo po kriterijima SofaScorea trenutačno je treći igrač cijele lige! Protiv Hajduka je bio junak pobjede, autor poteza odluke, a po svemu viđenom ove sezone on je – megapojačanje!
Kad je prvog dana srpnja prošle godine potpisao dvogodišnji ugovor s HNK Goricom, 24-godišnji Španjolac Iker Pozo La Rosa bio je utjelovljenje fraze “dolazak na mala vrata”. Čak nije došao ni sam, nego u paru s Antom Kaveljem, suigračem u Šibeniku, koji je malo prije toga ispao iz lige! Nogometna javnost upoznala je Poza kroz nastupe u dresu Šibenika, ali malo je bilo onih koji su vjerovali da 173 centimetra visoki veznjak može biti ono što je postao…
Mario Carević, međutim, znao je koga je dobio.
Danas je Iker Pozo jedan od najboljih igrača Gorice! Ako ne i najbolji. Po statističkim pokazateljima on je i jedan od najboljih veznih igrača lige, a posljednja vijest je da je heroj pobjede protiv Hajduka. Ne samo zbog gola za pobjedu, nego zbog svega što je odigrao, zbog načina na koji je dirigirao goričkom igrom u oba smjera, zbog cjelokupne partije koju je pružio…
– Hajduk je za četiri puta manje novca mogao imati Poza, a na kraju su doveli Huga Guillamona. A ja tvrdim da je Pozo četiri puta bolji igrač od Guillamona! – rekao je televizijski analitičar Joško Jeličić u epopeji o Ikeru.
– Da sam na ovoj utakmici vidio samo njegovo dodavanje za Fiolića, koji je tu morao bolje reagirati i zabiti, vidio bih dovoljno! Bravo, majstore – dodao je oduševljeni Jeličić.
S analitičarom Joškom slaže se i SofaScore, po čijim je kriterijima Pozo također igrač utakmice, i to s ocjenom 9.0! Izuzev Matijaša (8.4), prvi sljedeći je Filipović sa 7.7… Gledajući prosječne ocjene za cijelu sezonu, Iker Pozo u ovom je trenutku treći igrač lige s prosječnom ocjenom 7.31, odmah iza Adriana Jagušića (7.52) i Sergija Domingueza (7.35). Gol protiv Hajduka bio mu je četvrti u sezoni, ima i tri asistencije, a po oduzetim loptama je drugi igrač lige.
Sve u svemu – megapojačanje!
Iker Pozo bio je čovjek odluke u utakmici protiv Hajduka, za konačnih 1-0 pogodio je u 44. minuti… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Jako puno Gorici je u defenzivi donio Jakov Filipović, uz aut-liniju je ponajbolji desni bek lige Žan Trontelj, u sredini jako dobru sezonu igra i Ante Kavelj, ali teško da bi se itko usudio proturječiti argumentu da je upravo Pozo najveće od svih pojačanja pristiglih prošlog ljeta. Bila je to velika rekonstrukcija momčadi, otišlo je 25 igrača, došlo 12 novih, a među njima je dosad najviše pokazao upravo on. Igrač koji razgrađuje i gradi istovremeno, fajter i šmeker u istom paketu, majstor koji bi dobro došao i klubovima na višim razinama…
A tu negdje dolazimo i do problema. Interes za Ikera Poza navodno je sve intenzivniji, povezuje ga se u nekim pričama čak i s Dinamom, što će reći da postoji opasnost da Gorica izgubi svog ponajboljeg pojedinca. Prijelazni rok u HNL-u traje do 17. veljače, vremena za eventualni transfer ima dovoljno, ali pitanje je ima li smisla puštati toliko važnog igrača. Ne bude li, naravno, u pitanju ozbiljan novac za odštetu… Pozo ima ugovor do ljeta 2027. godine, bilo bi sjajno da ga odradi barem do ljeta.
Zasad sve izgleda kao da je ta opcija najrealnija i da će dečko rođen prije 25 godina u španjolskom gradiću Fuengiroli i dalje biti stanovnik Velike Gorice. Svoju nogometnu priču počeo je u omladinskom pogonu velikog Real Madrida, zajedno s bratom Joseom s 12 godina otišao je u Manchester City, gdje je bio do U-23 momčadi, pa krenuo dalje, preko nizozemskog drugoligaša Eindhovena, Rijeke i Šibenika, sve do Turopolja. U kojem, srećom po navijače Gorice, igra nogomet života.
Košarkaši Gorice doživjeli su drugi poraz zaredom, ponovno na gostovanju, ovoga puta u kultnim Jazinama. Rezultatom 105-89 pobjedu je odnijela domaća Aleta Puntamika
Drugo uzastopno gostovanje i drugi uzastopni poraz košarkaša Gorice. Ovoga puta od davljenika KK Aleta Puntamike koja je u Jazinama bila bolja s uvjerljivih 105:89. Pobjedi domaćina nema zamjerke, bili su bolji i odlučniji, dok se naši košarkaši praktički nisu pojavili na utakmici. Čast izuzecima, naravno…
Domaćini su od samog početka nametnuli visok ritam i već nakon prve četvrtine stekli prednost (20:16), koju su dodatno povećali u drugom dijelu igre. Ključni trenutak utakmice dogodio se u trećoj četvrtini, kada je Aleta serijom brzih poena iz tranzicije i odličnom realizacijom iz reketa potpuno prelomila susret. Uoči posljednjih deset minuta domaći su imali dvoznamenkastu prednost, koju su rutinski sačuvali do kraja.
– Čestitke ekipi Puntamike na zasluženoj pobjedi. Moja ekipa danas se nije pojavila na terenu, što je ekipa Puntamika iskoristila i čestitke im na tome – o utakmici u Zadru reći će trener Damir Miljković.
Najraspoloženiji u redovima Puntamike bio je Ivan Batur, koji je s 22 poena predvodio napad domaće momčadi, a uz njega zapaženu su rolu odigrali Karlo Gobin s 19, Giacomo Valenti sa 17 i Marko Prskalo s 14 poena. Bolji od ostalih u našoj ekipi Borna Dramalija s 24 i Roko Ivanković sa 17 poena.
Atletičari AK Maraton Velika Gorica osvojili su četiri medalje na 2. kolu Premier atletske lige održanom u nedjelju, 1. veljače, u Zagrebu, u organizaciji AK Agrama, nastupivši s ukupno 17 natjecatelja iz gotovo svih dobnih kategorija.
Najuspješniji su bili Patrik Buntak, koji je pobijedio u utrci na 200 metara u konkurenciji mlađih limača i limača, te Nelli Komljenović, koja je osvojila dva srebra, u skoku u dalj i na 200 metara. Brončanu medalju dodao je Luka Nikšić na 200 metara.
Velikogorički atletičari nastupili su u disciplinama od sprinta i tehničkih disciplina do srednjih pruga, a u konkurenciji seniorki istaknule su se i Iva te Katarina Jurić, koje su na 2000 metara istrčale osobne rekorde i zauzele četvrto i peto mjesto.
U Zagrebu je u subotu, 31. siječnja, održano Prvenstvo Zagreba i Zagrebačke županije u hrvanju grčko-rimskom stilom za seniore i kadete (U17), a Hrvački klub Velika Gorica 1991 kući se vratio s tri medalje, uključujući prvu seniorsku medalju u povijesti kluba.
Povijesni seniorski uspjeh ostvario je Mate Filipović, koji je osvojio broncu u kategoriji do 87 kilograma.
U kadetskoj konkurenciji (U17) zlatnu medalju osvojio je Grga Softić (110 kg), dok je broncu osvojio Leonardo Kovačić (71 kg).
“Čestitamo svim našim hrvačima na borbama, osvojenim medaljama i a onima koji su nastupili na svom prvom nastupu, kao i trenerima i roditeljima na velikoj podršci. Idemo dalje još jače”, poručuju iz kluba.