VIDEO ‘Nikad ne znaš kad će doći dan za velike stvari. Kad dođe, ja želim biti spreman…’
Matej Mišković (36), trener rukometaša Gorice, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i dotaknuo se svojih igračkih dana, trenerskih početaka, zvijezda u usponu, ali i filozofije, psihologije…
Postojao je načelni plan da Matej Mišković (36) preuzme rukometaše Gorice nakon što završi prošla sezona, no splet okolnosti malo je požurio stvari, pa je dečko iz Brckovljana u Turopolje stigao već u ožujku. Do kraja sezone stigao je osvojiti prvo mjesto u Ligi za ostanak, da bi tijekom ljeta i kroz pripreme izgradio momčad koja ni ne razmišlja o Ligi za ostanak. Goričani su u prvih šest kola upisali pet pobjeda, bodove su gubili samo u Našicama i u domaćem remiju s Moslavinom, ali ukupno gledajući izgledaju – impresivno! Kao momčad sa snažnim pečatom svoga trenera.
– Kad sam došao, jasno smo postavili ciljeve. Netko je možda mislio da su ti ciljevi previsoki u ovoj fazi, ali ja ne funkcioniram tako. Pokušavam prenijeti i na momčad stav da moramo imati visoke ciljeve, da moramo biti sposobni ostvarivati ih, da će nas to gurati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu… Drago mi je da je što su se neke stvari poklopile, dečki odlično rade, vjeruju u to što radimo, a to se vidi i na rezultatima – kaže Mišković gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.
Od Gorice je u vrlo kratkom roku stvorio mašinu koja melje protivnike, koja je dominanta u većini svojih prezentacija.
– Kad sam preuzeo Goricu, dočekali su me igrači koji dokazano imaju kvalitetu, jer to su dečki koji su pod trenerom Nikolićem godinama bili sudionici Lige za prvaka. Prošle sezone stvari su otišle u krivom smjeru, ali znao sam da je moguće probuditi tu kvalitetu koju imaju. Doduše, ostali smo bez trojice važnih igrača ovog ljeta, tri nositelja igre, nije ih bilo lako zamijeniti, ali planski sam želio dovesti igrače koje poznajem, koje znam i karakterno, među kojima su i neki s kojima sam dugo radio. I nije mi izneđanje to što su se jako dobro i jako brzo uklopili i Lisac, i Neralić, i Komljenović, i Grubišić. Uz sve one koji su ranije bili tu, stvorili smo i kemiju koja je neophodna za uspjeh – rekao je Mišković i nastavio:
– Imam svoj stil i sustav, pokušavam to prenijeti na njih, oni su to osjetili, vjeruju mi, a to je jako dobar spoj. Evo, otkad sam došao, u ovih osam mjeseci, izgubili smo samo tri utakmice, jednu u Metkoviću i dvije protiv Nexea.
Ciljevi su jasno proklamirani, Gorice ove sezoni želi ući u Ligu za prvaka, u njoj se “potući” za četvrto mjesto, odnosno novi izlazak na europsku scenu, a u Kupu je cilj doći do Final Foura. Zasad sve skupa izgleda kao da ide u dobrom smjeru. Za sve više od toga trebat će pobjeđivati i one koje se dosad nije pobjeđivalo.
– Mi u svakom sportu imamo perjanice, koje se čak i javno previše respektira, ali ja sam sportaš. I ne želim etiketu čovjeka koji ide na Nexe, Zagreb ili nekoga trećeg samo odraditi utakmicu, jer se tu kao ne može ništa. Glup mi je takav pristup i razmišljanje. Da se razumijemo, to su ekipe koje pršte kvalitetom, od uvjeta, igrača, financijske moći s kojom se ne možeš mjeriti… Ali jednu stvar uvijek govorim svojim igračima: svatko od vas želi doći do te razine, do takvih klubova, a najbolji način da dođeš do te razine jest da ih pobijediš! Moraš prije svega poštovati sebe, ne možeš si dozvoliti da odustaneš i prije nego što utakmica krene – opisuje svoju filozofiju Mišković.
– Mogu se složiti da ćemo mi takve protivnike dobiti u jednoj od deset utakmica, da će se samo jedanput sve posložiti, ali možda je ta jedna utakmica baš sutra! Ajmo biti spremni iskoristiti šansu ako je to stvarno taj dan, a ne kasnije žaliti za propuštenim. Moramo uvijek biti spremni na velike dosege. Svatko od nas mora sanjati da će biti u vrhunskom rukometu, a ako je tako, nema smisla živjeti od malih stvari i čekati da vrh dođe po tebe. Vrhovi se osvajaju, oni se ne čekaju… – dodao je trener Gorice.
Puno je toga, kaže, naučio od oca Jure, i o životu i o sportu. Tata je, naime, nogometni trener, a u njegovoj sportskoj biografiji postoji jedan spektakularan trenutak. Jedan od onih o kojima danas sin Matej priča. Bilo je to u rujnu 1998., moćna NK Croatia došla je u Dugo Selo i – dobila po nosu! Senzacionalnu i nezaboravnu pobjedu Dugoselaca trenerski je potpisao upravo Jure Mišković.
– To je bio baš poseban trenutak, za tatu pogotovo, jer on je veliki hajdukovac… Za razliku od mene, koji sam na svakoj utakmici Dinama, kad god mogu. Nikad se ništa veće nije dogodilo u dugoselskom sportu, ne znam je li se u Dugom Selu ikad prestalo pričati o toj utakmici, ali to je i dokaz da stoji sve ono što pričam. Dugo Selo će takvu Croatiju dobiti jedan u tisuću utakmica, ali tog 8. rujna 1998. bio je taj dan. A tata je bio spreman – prisnažuje ponosni sin.
Tata je imao veliku i važnu ulogu i kad se Matej trebao usmjeriti u drugom pravcu nakon teške ozljede sa samo 20 godina. Rukometna karijera, koju je gradio kroz Medveščak i Dugo Selo, naprasno je prekinuta, “na led” je otišlo i studiranje na KIF-u, pojavila se apatija, depresija…
– Tata je rekao da je dosta sažalijevanja, uzeo me pod ruku i odveo u Rukometni klub Polet iz Brckovljana, gotovo me natjerao da krenem kao trener. Uzeo sam djecu u mini rukometu, počeli smo se tu nešto igrati rukometa, a na kraju sezone postali smo prvaci države! Trenirali smo i vani, na hladnoći, u jaknama i rukavicama, dvorana nije imala ni rukometne gabarite, ali baš smo jako zagrizli. I ja, i ti klinci. Nakon te godine prebacili smo ih u Dugo Selo, spojili s još nekim dobrim igračima i kasnije još četiri puta bili prvaci države – nabraja Mišković, koji je od prvih dana imao i aktualnog golmana Hrvatske Dominika Kuzmanovića.
– Od prvog dana se vidjelo koliko jako želi uspjeh i zato je uspio. Bio je neobičan zato što je doslovno od prvog dana želio biti samo i jedino golman. Nisi ga mogao potjerati iz dvorane, i nakon treninga bi ostao, molio ostale dečke da mu pucaju… I sanjao je već od tih prvih dana da će biti ovo što je danas postao. I meni i njemu Kiel je oduvijek bio “rukometni Real Madrid”, poseban klub, puno smo pričali o tome, a onda se dogodi ona utakmica u Kielovoj Lanxess Areni, u kojoj skupi 25 obrana u dresu Hrvatske – sa smješkom ovu svoju priču zaključuje Mišković, uz dodatak za kraj:
– On je primjer da je sve moguće!
Poruka je jasna. Sve je moguće. I u karijeri Dominika Kuzmanovića i u sezoni koja traje…
Premier ligaš NK Turopoljac (Kuče) započeo je danas (nedjelja, 01. veljače 2026.) pripreme za proljetnu polusezonu 2026. na svom igralištu. Termin sastanka u 11 sati ispoštivali su svi igrači, nitko nije zakasnio, jednako tako i članovi klupske uprave.
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na prvom treningu pod vodstvom novog trenera Romana Župetića bilo je 18 igrača. Treba naglasiti da nitko iz jesenskog kadra nije otišao iz kluba, a na treningu su bila i dva pojačanja. Vratio se kapetan Tomislav Horvat, koji je cijelu jesen bio odsutan zbog poslovnih obveza, a Turopoljcu je pristupio Marko Preradović, koji bio mogao biti istinsko pojačanje ako ga ”zaobiđu” eventualne ozljede.
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Treniralo bi se tri puta tjedno (utorak, četvrtak, petak), utakmice nedjeljom –tako je dogovoreno s igračima. Uz trenera na klupi sjedio bio Mislav Čunčić, koji se krajem jesenske polusezone 2025. oprostio od aktivnog igranja.
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nezvanično smo saznali da će na skoroj izbornoj sjednici Skupštine NK Turopoljac doći do reizbora – bit će izabran novi predsjednik kluba, a dosadašnji predsjednik Zagorac bio ostao u klubu s novom funkcijom.
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prva pripremna utakmica planirana je za slijedeći vikend (07./08.02.2026.) na domaćem terenu, ako to vremenske (ne)prilike dozvole. Prvu službenu utakmicu u ovoj godini Turopoljac bi, prema rasporedu, trebao odigrati protiv Vatrogasca u Kobiliću, u prvom kolu Kupa Grada Velike Gorice (21./22.02.2026.). Nakon današnjeg treninga (80 minuta) svi su se gostili prvoklasnim domjenkom.
Kuče, 01.02.2026. NK Turopoljac – pripreme za nastavak prvenstva u Premier ligi. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopoljac (17 7 3 7 23:24 24) se s 24 boda plasirao u Premier ligi na 10. mjesto u jesenskoj polusezoni 2025.
Na Ključić Brdu jučer, u subotu 31. veljače, održano je sedmo kolo Turopoljske lige trail trčanja, koje je okupilo više od 70 trkača i hodača, dok je njih 68 službeno zabilježilo rezultate.
Na kraćoj stazi od 4,3 kilometra do pobjeda su stigli Josip Martinović u muškoj te Vedrana Janjić u ženskoj konkurenciji. Na pobjedničko postolje kod muškaraca još su se popeli Jan Marić i Mario Sečenj, dok su kod žena druga i treća mjesta zauzele Ivana Novak i Aljona Sokić.
Na dužoj stazi od osam kilometara prvu ovosezonsku pobjedu upisao je Robi Zemljić. Iza njega u cilj su redom stigli Filip Gršić, Vedran Planinšek, Slavko Parlov i Darko Radić. U ženskoj konkurenciji na dužoj stazi nastavila se dominacija Sanje Đapić Štrige, koja je slavila i sedmi put zaredom. Druga je bila Marija Zulić, a treća Jasna Mikulić.
U subotu, 31. siječnja, u zagrebačkom Buzz baru održano je prvo službeno okupljanje inicijative za osnivanje Rugby cluba Turopolje Bulls. Time je napravljen prvi konkretan korak prema stvaranju novog sportskog kolektiva koji bi trebao djelovati na području Turopolja.
Na sastanku se okupila manja skupina zaljubljenika u sport i rugby, koji su pokrenuli cijelu priču s ciljem širenja ovog sporta u lokalnoj zajednici te stvaranja uvjeta za redovite treninge i okupljanje novih članova. Dogovoreni su osnovni organizacijski koraci, okvirni planovi treninga i daljnje aktivnosti koje bi trebale omogućiti formiranje stabilne ekipe u nadolazećem razdoblju.
Inicijatori poručuju kako je klub otvoren za sve zainteresirane, bez obzira na prethodno iskustvo, a informacije o budućim susretima i treninzima bit će objavljene uskoro. Prijaviti se možete na [email protected]
Stolnotenisači Velike Gorice su u 8.kolu (drugo kolo u nastavku prvenstva) jučer (31.01.2026.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici u duplom programu pobijedili momčad STK Sveta Nedelja rezultatom 4:0 i iznenađujuće izgubili od STŠK Dugo Selo 3:4.
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Poraz od Dugog Sela uslijedio je zbog izostanka Marka Habijanca, zamijenio ga je Marko Vračan, ali i zbog izgubljenog meča Domagoja Elgera, vodećeg igrača po broju pobjeda (16) u Ligi.
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 31.01.2026. Prva liga zapad (m) – 08. kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
HSTK Velika Gorica (12 11 1 46:16 23) je na prvom mjestu s 23 boda.
Galerija fotografija
1.HL muški zapad – 08. kolo
REZULTATI HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja 4:0 (Domagoj Elger – Matej Lacković 3:1, Marko Habijanec – Oliver Poljak 3:1, Ante Jakić – Antonio Radenić 3:1, Habijanec/Elger – Poljak/Lacković 3:0).
HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo 2:4 (Domagoj Elger – Krunoslav Belić 3:0, Ante Jakić – Antonio Brakus 1:3, Marko Vrčan – Matej Murat 1:3, Marko Habijanec/Domagoj Elger – Belić/Brakus 3:0, Elger – Brakus 1:3, Vračan – Belić 2:3).
Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…
Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…
Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.
Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.
Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!
Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…
Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.
Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.