Sport

VIDEO ‘Nikad ne znaš kad će doći dan za velike stvari. Kad dođe, ja želim biti spreman…’

Matej Mišković (36), trener rukometaša Gorice, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i dotaknuo se svojih igračkih dana, trenerskih početaka, zvijezda u usponu, ali i filozofije, psihologije…

Objavljeno

prije 1 godina

31. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Postojao je načelni plan da Matej Mišković (36) preuzme rukometaše Gorice nakon što završi prošla sezona, no splet okolnosti malo je požurio stvari, pa je dečko iz Brckovljana u Turopolje stigao već u ožujku. Do kraja sezone stigao je osvojiti prvo mjesto u Ligi za ostanak, da bi tijekom ljeta i kroz pripreme izgradio momčad koja ni ne razmišlja o Ligi za ostanak. Goričani su u prvih šest kola upisali pet pobjeda, bodove su gubili samo u Našicama i u domaćem remiju s Moslavinom, ali ukupno gledajući izgledaju – impresivno! Kao momčad sa snažnim pečatom svoga trenera.

– Kad sam došao, jasno smo postavili ciljeve. Netko je možda mislio da su ti ciljevi previsoki u ovoj fazi, ali ja ne funkcioniram tako. Pokušavam prenijeti i na momčad stav da moramo imati visoke ciljeve, da moramo biti sposobni ostvarivati ih, da će nas to gurati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu… Drago mi je da je što su se neke stvari poklopile, dečki odlično rade, vjeruju u to što radimo, a to se vidi i na rezultatima – kaže Mišković gostujući u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Od Gorice je u vrlo kratkom roku stvorio mašinu koja melje protivnike, koja je dominanta u većini svojih prezentacija.

– Kad sam preuzeo Goricu, dočekali su me igrači koji dokazano imaju kvalitetu, jer to su dečki koji su pod trenerom Nikolićem godinama bili sudionici Lige za prvaka. Prošle sezone stvari su otišle u krivom smjeru, ali znao sam da je moguće probuditi tu kvalitetu koju imaju. Doduše, ostali smo bez trojice važnih igrača ovog ljeta, tri nositelja igre, nije ih bilo lako zamijeniti, ali planski sam želio dovesti igrače koje poznajem, koje znam i karakterno, među kojima su i neki s kojima sam dugo radio. I nije mi izneđanje to što su se jako dobro i jako brzo uklopili i Lisac, i Neralić, i Komljenović, i Grubišić. Uz sve one koji su ranije bili tu, stvorili smo i kemiju koja je neophodna za uspjeh – rekao je Mišković i nastavio:

– Imam svoj stil i sustav, pokušavam to prenijeti na njih, oni su to osjetili, vjeruju mi, a to je jako dobar spoj. Evo, otkad sam došao, u ovih osam mjeseci, izgubili smo samo tri utakmice, jednu u Metkoviću i dvije protiv Nexea.

Ciljevi su jasno proklamirani, Gorice ove sezoni želi ući u Ligu za prvaka, u njoj se “potući” za četvrto mjesto, odnosno novi izlazak na europsku scenu, a u Kupu je cilj doći do Final Foura. Zasad sve skupa izgleda kao da ide u dobrom smjeru. Za sve više od toga trebat će pobjeđivati i one koje se dosad nije pobjeđivalo.

– Mi u svakom sportu imamo perjanice, koje se čak i javno previše respektira, ali ja sam sportaš. I ne želim etiketu čovjeka koji ide na Nexe, Zagreb ili nekoga trećeg samo odraditi utakmicu, jer se tu kao ne može ništa. Glup mi je takav pristup i razmišljanje. Da se razumijemo, to su ekipe koje pršte kvalitetom, od uvjeta, igrača, financijske moći s kojom se ne možeš mjeriti… Ali jednu stvar uvijek govorim svojim igračima: svatko od vas želi doći do te razine, do takvih klubova, a najbolji način da dođeš do te razine jest da ih pobijediš! Moraš prije svega poštovati sebe, ne možeš si dozvoliti da odustaneš i prije nego što utakmica krene – opisuje svoju filozofiju Mišković.

– Mogu se složiti da ćemo mi takve protivnike dobiti u jednoj od deset utakmica, da će se samo jedanput sve posložiti, ali možda je ta jedna utakmica baš sutra! Ajmo biti spremni iskoristiti šansu ako je to stvarno taj dan, a ne kasnije žaliti za propuštenim. Moramo uvijek biti spremni na velike dosege. Svatko od nas mora sanjati da će biti u vrhunskom rukometu, a ako je tako, nema smisla živjeti od malih stvari i čekati da vrh dođe po tebe. Vrhovi se osvajaju, oni se ne čekaju… – dodao je trener Gorice.

Puno je toga, kaže, naučio od oca Jure, i o životu i o sportu. Tata je, naime, nogometni trener, a u njegovoj sportskoj biografiji postoji jedan spektakularan trenutak. Jedan od onih o kojima danas sin Matej priča. Bilo je to u rujnu 1998., moćna NK Croatia došla je u Dugo Selo i – dobila po nosu! Senzacionalnu i nezaboravnu pobjedu Dugoselaca trenerski je potpisao upravo Jure Mišković.

– To je bio baš poseban trenutak, za tatu pogotovo, jer on je veliki hajdukovac… Za razliku od mene, koji sam na svakoj utakmici Dinama, kad god mogu. Nikad se ništa veće nije dogodilo u dugoselskom sportu, ne znam je li se u Dugom Selu ikad prestalo pričati o toj utakmici, ali to je i dokaz da stoji sve ono što pričam. Dugo Selo će takvu Croatiju dobiti jedan u tisuću utakmica, ali tog 8. rujna 1998. bio je taj dan. A tata je bio spreman – prisnažuje ponosni sin.

Tata je imao veliku i važnu ulogu i kad se Matej trebao usmjeriti u drugom pravcu nakon teške ozljede sa samo 20 godina. Rukometna karijera, koju je gradio kroz Medveščak i Dugo Selo, naprasno je prekinuta, “na led” je otišlo i studiranje na KIF-u, pojavila se apatija, depresija…

– Tata je rekao da je dosta sažalijevanja, uzeo me pod ruku i odveo u Rukometni klub Polet iz Brckovljana, gotovo me natjerao da krenem kao trener. Uzeo sam djecu u mini rukometu, počeli smo se tu nešto igrati rukometa, a na kraju sezone postali smo prvaci države! Trenirali smo i vani, na hladnoći, u jaknama i rukavicama, dvorana nije imala ni rukometne gabarite, ali baš smo jako zagrizli. I ja, i ti klinci. Nakon te godine prebacili smo ih u Dugo Selo, spojili s još nekim dobrim igračima i kasnije još četiri puta bili prvaci države – nabraja Mišković, koji je od prvih dana imao i aktualnog golmana Hrvatske Dominika Kuzmanovića.

– Od prvog dana se vidjelo koliko jako želi uspjeh i zato je uspio. Bio je neobičan zato što je doslovno od prvog dana želio biti samo i jedino golman. Nisi ga mogao potjerati iz dvorane, i nakon treninga bi ostao, molio ostale dečke da mu pucaju… I sanjao je već od tih prvih dana da će biti ovo što je danas postao. I meni i njemu Kiel je oduvijek bio “rukometni Real Madrid”, poseban klub, puno smo pričali o tome, a onda se dogodi ona utakmica u Kielovoj Lanxess Areni, u kojoj skupi 25 obrana u dresu Hrvatske – sa smješkom ovu svoju priču zaključuje Mišković, uz dodatak za kraj:

– On je primjer da je sve moguće!

Poruka je jasna. Sve je moguće. I u karijeri Dominika Kuzmanovića i u sezoni koja traje…

Povezane teme:hotnews hrk gorica matej mišković rk dugo selo rk polet brckovljani sport zagrebačke županije

Sport

Bez energije, bez bodova: Lokomotiva uzela ponuđeno u Gorici

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Lokomotive na svom stadionu, uz golove Suška i Vasilja, po jedan u svakom poluvremenu. Neprepoznatljiva Gorica nije uspjela ni stvoriti pravu šansu…

Objavljeno

prije 2 sata

18. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Petak od 15.30 sati, radni dan i dalje u tijeku, samim time i svega nekoliko stotina ljudi na tribinama, sparno vrijeme… Idealni su to bili uvjeti za jednu, pokazalo se, vrlo slabu utakmicu Gorice. Najblaže rečeno vrlo slabu, jer Goričani su protiv Lokomotive odigrali možda i jednu od najlošijih partija ove sezone.

Doduše, nisu ni gosti s Kajzerice odigrali partiju za pamćenje, ali u zadnje vrijeme ih baš ide protiv Gorice. Onu prethodnu dobili su 3-0 ni krivi ni dužni, a ovoga puta su im za pobjedu 2-0 bile dovoljno tri prilike. Gorica, s druge strane, nije imala niti jednu pravu, izrazitu šansu u ovih 90 minuta, što će reći da su Lokosi samo – uzeli ponuđeno.

Na prvu opasnost čekali smo do 27. minute, kad je Wisdom Sule pokušao nakon kornera, ali nije bio precizan. Puno precizniji bio je u 36. minuti Mirko Sušak, koji je Belcarovo dodavanje iz blizine glavom preusmjerio u mrežu. I to je u prvom poluvremenu bilo to.

Tražio je trener Mario Carević rješenje i na klupi, od prve sekunde nastavka ušao je Ante Erceg, nešto kasnije i Fiolić i Kučiš, potom i Vrzić i Gashi, ali rješenja nije bilo. Sve što je Gorica kreirala u drugih 45 minuta svelo se na udarce Ercega i Pršira s distance u razmaku od dvije minute, a Lokomotiva je posao dovršila polovicom nastavka.

Prvo je u 58. minuti Bošković sam izašao na Matijaša, no golman Gorice izašao je kao pobjednik iz tog okršaja. Ništa Davor Matijaš nije mogao deset minuta poslije, kad je Stojaković pronašao Ivana-Antona Vasilja praktički na gol liniji. Ni u jednom trenutku ta prednost Lokomotive nije došla u pitanje i Goričani su na kraju mogli jedino čestitati protivniku.

– Još od zagrijavanja sam imao osjećaj da će utakmica biti ovakva. Energetski smo bili užasni, mentalno ispražnjeni… Možda nam je na naplatu stigao težak niz utakmica, taj zgusnuti raspored, ali ne želim to uzimati kao alibi. Jednostavno moramo biti puno življi… – rekao je trener Carević i dodao:

– Način na koji primamo golove me ljuti, ovoga puta s tri metra glavom i s jednom metra nogom. Baš smo bili izvan fokusa, bez energije i sad moramo gledati kako ćemo se osvježiti, pripremiti za sljedeću utakmicu, koja opet dolazi za pet dana.

U utorak će Gorica gostovati kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu, pobjeda u toj utakmici donijela bi dodatni mir i sigurnost, ali i vratila pozitivno ozračje. Bila je ovo četvrta utakmica nizu bez pobjede, koje nema još od onih fenomenalnih 4-0 protiv Rijeke…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica nastavila seriju od 6 uzastopnih pobjeda

Objavljeno

prije 7 sati

18. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Graničara iz Tučenika rezultatom 2:1 golovima Marka Tolja i Marca Bana, strijelac za goste Borna Pršlja.