Povežite se s nama

Sport

Nikad iskreniji Jeličić: Avioni, padobrani, umjetničko klizanje i utabani putevi…

Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 17 sati gostuju u Kranjčevićevoj kod Rudeša, posljednje momčadi lige, ali bilo kakvo opuštanje ili eventualno podcjenjivanje zakonom je zabranjeno! Svjestan je toga i trener Dinko Jeličić, koji je nastupio oštrije no ikad…

Objavljeno

na

Četiri petine 25. kola SuperSport HNL-a ostale su iza nas, puno se toga događalo tijekom vikenda, nacija je gledala prema Poljudu, Rujevici i Opus Areni, ali velikogoričkoj nogometnoj publici ipak je puno važnije ono što slijedi u završnom činu ovoga kola. U ponedjeljak poslijepodne, od 17 sati, na stadionu u Kranjčevićevoj ulici Gorica će istrčati na megdan posljednjeplasiranom Rudešu, u utakmici uoči koje se nekako potiho provlači jedna kratka i sažeta rečenica:

“Neće valjda…”

Rudeš, naime, u dosadašnja 24 kola nikoga nije uspio pobijediti, klub iz kvarta sa zagrebačkog zapada upisao je četiri remija i okruglih 20 poraza, a kako se stalno provlači teza da im “netko mora naletjeti”, naravno da u situaciji u kakvoj Gorica jest postoji misao o tome da bi bilo sjajno izbjeći scenarij po kojem će upravo Gorica biti ta koja će naletjeti.

Nakon pobjede protiv Slaven Belupa u prošlom kolu, kojom je prekinut dug i frustrirajući niz loših rezultata, svijet je izgledao puno ljepše, otvarali su se neki novi vidici i ideje, ali četvrtfinalna utakmica Kupa protiv Dinama na Maksimiru i težak poraz 0-4 vratili su nas na početak. A to je itekako pogodilo trenera Dinka Jeličića, koji je očekivao i nadao se potpuno drukčijem scenariju.

– Ovako ću to probati komparirati… U ovom drugom dijelu prvenstva mi kao da smo se bacili iz aviona. Imamo padobran na leđima, a do nas je kad ćemo taj padobran otvoriti. Čak bih i rekao da smo ga otvorili u toj utakmici protiv Belupa, kojom smo ublažili naš pad, ali on, nažalost, traje i dalje. Dinamo nas je zaista poremetio, ne zato što smo izgubili, nego zbog načina na koji smo izgubili, i sad je opet na nama da odaberemo kojom brzinom ćemo padati, odnosno pronađemo način kako što mirnije doći do stabilnosti koju nudi čvrsto tlo pod nogama. Kad dotakneš zemlju, treba i utabati put prema našim boljim izdanjima, a upravo je Rudeš ta utakmica kojom možemo ući u zonu stabilnosti – vjeruje Jeličić, koji je upravo na gostovanju kod Rudeša i započeo svoju goričku epizodu.

– Tako je kako je, nije lako, nije lako ni igračima, i oni nose ogroman teret. Unatoč tome, reakcija protiv Dinama nije bila dobra i sve moramo napraviti da utakmicu protiv Rudeša odradimo na sasvim drugačiji način. Pri tome, naravno, nije važna kvaliteta protivnika kad ih se komparira, važni smo mi – dodao je Jeličić.

Bilo je u Maksimiru, uz sve loše, i ponekog dobrog elementa, ali nikad iskreniji i otvoreniji trener Gorice odbio je svaku pomisao da se pokuša uloviti za te dobre detalje, kao što su neki dobri napadački izlasci.

– Bilo bi lijepo kad bi se igrala samo faza napada. Da je tako, imali bismo ocjenu za dojam, kao u umjetničkom klizanju. Nažalost, a možda i nasreću, u nogometu nije tako. Onaj tko nije spreman rudariti svih 90 minuta, i to u svakoj utakmici, a pogotovo u četvrtfinalu kupa na Maksimiru, morao bi se zapitati što želi od sebe i svoje karijere, kako se želi prezentirati… – oštar je Jeličić, koji je prvi put na ovaj način “prozvao” svoje igrače, pokušavajući ih i na taj način razbuditi, trgnuti iz letargije koja se prečesto pojavljuje u njihovim nastupima.

– Na kraju krajeva, tu su i navijači, ljudi koji plaćaju ulaznice, koji nam dolaze dati podršku, koji navijaju za nas i kad je teško. Ako ni zbog čega drugoga, zbog njih bi bilo u redu da u svakoj utakmici damo sve što možemo. Može se odigrati i slabija i bolja utakmica, ali način na koji se prezentiramo, energija s kojom uđemo u svaku sljedeću utakmicu, ne bi smjela biti upitna. Nažalost, protiv Dinama sve to nije bilo dobro, što se potvrdilo i kroz rezultat, a mazat si oči s dobrim detaljima nema smisla. Moramo se fokusirati na ono što nije bilo dobro, jer to je i diktiralo rezultat. Na tragu toga se pripremamo za Rudeš – ističe trener našeg prvoligaša.

U skladu sa svim izrečenim, nikome u goričkom taboru ni u primisli nije bilo kakvo opuštanje, uzevši u obzir činjenicu da će s druge strane biti protivnik koji je dosad osvojio samo četiri boda.

– Mora se pristupiti najozbiljnije moguće, nikako drukčije. Mi nismo u poziciji da o bilo kojoj utakmici možemo razmišljati na način da ćemo bilo što lagano dobiti. S druge strane, Rudeš je, unatoč rezultatskom nizu koji je takav kakav je od početka sezone, u usponu forme. Odigrali su jako dobru utakmicu protiv Rijeke, a ima tu i dovoljan broj vrlo kvalitetnih igrača koji će te kazniti ako nisi maksimalan. A opet, reći ću i da je sve u našim, prvom glavama, a onda i nogama – uvjeren je Coach Dinko.

Provuklo se u cijeloj toj priči i pitanje borbe za Europu, kojoj je Gorica bodovno i dalje “živa”, ali takva razmišljanja Jeličiću su u ovom trenutku sfera u koju nema smisla ići. Isto vrijedi i za sve češća pitanja hoće li se Gorica do kraja sezone boriti za Europu ili razvijati svoje mlade igrače…

– Iskreno, uopće me ne zanima tablica, a bit ću i malo grub kad govorimo o toj medijskoj percepciji razvoja mladih igrača… Mladi igrač najbolje se razvija kad je u stabilnim okolnostima. Mi trenutačno nismo u stabilnim okolnostima i naravno da je u takvoj situaciji, kad ti mladi i dobiju priliku, na njihovim leđima dodatan teret. Ovo sigurno nisu savršeni uvjeti za njihov razvoj. Oni su i ranije dobivali priliku, dobivat će je i dalje, sukladno ponašanju na treningu i načinu na koji rade, ali poanta je da su oni sastavni dio momčadi – kazao je Jeličić i poentirao za kraj:

– Nema više razdvajanja na mlade i stare! Tu je trening i tko bolje reagira, tko je u boljoj formi, taj će igrati. Mladi igrači u tom smislu imaju malu prednost jer im se više toga može tolerirati s obzirom na njihovu mladost, no mi smo trenutačno u situaciji u kojoj nam prioritet mora biti stabilnost. Rezultat i kvalitetna igra daju nam stabilnost, a kad to postignemo, moći ćemo razmišljati i o tablici i o razvoju mladih igrača. U ovom trenutku moramo napraviti sve da se stabiliziramo i ići na pobjedu u sljedećoj utakmici, jer to je prvi korak da krenemo prema tom cilju.

I to je, otprilike, bilo to od najotvorenijeg medijskog istupa Dinka Jeličića još otkad je došao. Uvijek je spremno preuzimao odgovornost kad nije bilo dobro, uvijek je zasluge prebacivao igračima kad se pobjeđivalo, ali trenutačna situacija nalaže i neke druge modele ponašanja i komunikacije. Kod trenera, ali i, još puno važnije, kod igrača.

Ponedjeljak, 17 sati, Kranjčevićeva ulica. Goričani se moraju, da za kraj iskoristimo i jednu izlizalnu frazu, bacati na glavu!

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno