Sport

Nikad iskreniji Jeličić: Avioni, padobrani, umjetničko klizanje i utabani putevi…

Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 17 sati gostuju u Kranjčevićevoj kod Rudeša, posljednje momčadi lige, ali bilo kakvo opuštanje ili eventualno podcjenjivanje zakonom je zabranjeno! Svjestan je toga i trener Dinko Jeličić, koji je nastupio oštrije no ikad…

Objavljeno

prije 2 godine

4. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Četiri petine 25. kola SuperSport HNL-a ostale su iza nas, puno se toga događalo tijekom vikenda, nacija je gledala prema Poljudu, Rujevici i Opus Areni, ali velikogoričkoj nogometnoj publici ipak je puno važnije ono što slijedi u završnom činu ovoga kola. U ponedjeljak poslijepodne, od 17 sati, na stadionu u Kranjčevićevoj ulici Gorica će istrčati na megdan posljednjeplasiranom Rudešu, u utakmici uoči koje se nekako potiho provlači jedna kratka i sažeta rečenica:

“Neće valjda…”

Rudeš, naime, u dosadašnja 24 kola nikoga nije uspio pobijediti, klub iz kvarta sa zagrebačkog zapada upisao je četiri remija i okruglih 20 poraza, a kako se stalno provlači teza da im “netko mora naletjeti”, naravno da u situaciji u kakvoj Gorica jest postoji misao o tome da bi bilo sjajno izbjeći scenarij po kojem će upravo Gorica biti ta koja će naletjeti.

Nakon pobjede protiv Slaven Belupa u prošlom kolu, kojom je prekinut dug i frustrirajući niz loših rezultata, svijet je izgledao puno ljepše, otvarali su se neki novi vidici i ideje, ali četvrtfinalna utakmica Kupa protiv Dinama na Maksimiru i težak poraz 0-4 vratili su nas na početak. A to je itekako pogodilo trenera Dinka Jeličića, koji je očekivao i nadao se potpuno drukčijem scenariju.

– Ovako ću to probati komparirati… U ovom drugom dijelu prvenstva mi kao da smo se bacili iz aviona. Imamo padobran na leđima, a do nas je kad ćemo taj padobran otvoriti. Čak bih i rekao da smo ga otvorili u toj utakmici protiv Belupa, kojom smo ublažili naš pad, ali on, nažalost, traje i dalje. Dinamo nas je zaista poremetio, ne zato što smo izgubili, nego zbog načina na koji smo izgubili, i sad je opet na nama da odaberemo kojom brzinom ćemo padati, odnosno pronađemo način kako što mirnije doći do stabilnosti koju nudi čvrsto tlo pod nogama. Kad dotakneš zemlju, treba i utabati put prema našim boljim izdanjima, a upravo je Rudeš ta utakmica kojom možemo ući u zonu stabilnosti – vjeruje Jeličić, koji je upravo na gostovanju kod Rudeša i započeo svoju goričku epizodu.

– Tako je kako je, nije lako, nije lako ni igračima, i oni nose ogroman teret. Unatoč tome, reakcija protiv Dinama nije bila dobra i sve moramo napraviti da utakmicu protiv Rudeša odradimo na sasvim drugačiji način. Pri tome, naravno, nije važna kvaliteta protivnika kad ih se komparira, važni smo mi – dodao je Jeličić.

Bilo je u Maksimiru, uz sve loše, i ponekog dobrog elementa, ali nikad iskreniji i otvoreniji trener Gorice odbio je svaku pomisao da se pokuša uloviti za te dobre detalje, kao što su neki dobri napadački izlasci.

– Bilo bi lijepo kad bi se igrala samo faza napada. Da je tako, imali bismo ocjenu za dojam, kao u umjetničkom klizanju. Nažalost, a možda i nasreću, u nogometu nije tako. Onaj tko nije spreman rudariti svih 90 minuta, i to u svakoj utakmici, a pogotovo u četvrtfinalu kupa na Maksimiru, morao bi se zapitati što želi od sebe i svoje karijere, kako se želi prezentirati… – oštar je Jeličić, koji je prvi put na ovaj način “prozvao” svoje igrače, pokušavajući ih i na taj način razbuditi, trgnuti iz letargije koja se prečesto pojavljuje u njihovim nastupima.

– Na kraju krajeva, tu su i navijači, ljudi koji plaćaju ulaznice, koji nam dolaze dati podršku, koji navijaju za nas i kad je teško. Ako ni zbog čega drugoga, zbog njih bi bilo u redu da u svakoj utakmici damo sve što možemo. Može se odigrati i slabija i bolja utakmica, ali način na koji se prezentiramo, energija s kojom uđemo u svaku sljedeću utakmicu, ne bi smjela biti upitna. Nažalost, protiv Dinama sve to nije bilo dobro, što se potvrdilo i kroz rezultat, a mazat si oči s dobrim detaljima nema smisla. Moramo se fokusirati na ono što nije bilo dobro, jer to je i diktiralo rezultat. Na tragu toga se pripremamo za Rudeš – ističe trener našeg prvoligaša.

U skladu sa svim izrečenim, nikome u goričkom taboru ni u primisli nije bilo kakvo opuštanje, uzevši u obzir činjenicu da će s druge strane biti protivnik koji je dosad osvojio samo četiri boda.

– Mora se pristupiti najozbiljnije moguće, nikako drukčije. Mi nismo u poziciji da o bilo kojoj utakmici možemo razmišljati na način da ćemo bilo što lagano dobiti. S druge strane, Rudeš je, unatoč rezultatskom nizu koji je takav kakav je od početka sezone, u usponu forme. Odigrali su jako dobru utakmicu protiv Rijeke, a ima tu i dovoljan broj vrlo kvalitetnih igrača koji će te kazniti ako nisi maksimalan. A opet, reći ću i da je sve u našim, prvom glavama, a onda i nogama – uvjeren je Coach Dinko.

Provuklo se u cijeloj toj priči i pitanje borbe za Europu, kojoj je Gorica bodovno i dalje “živa”, ali takva razmišljanja Jeličiću su u ovom trenutku sfera u koju nema smisla ići. Isto vrijedi i za sve češća pitanja hoće li se Gorica do kraja sezone boriti za Europu ili razvijati svoje mlade igrače…

– Iskreno, uopće me ne zanima tablica, a bit ću i malo grub kad govorimo o toj medijskoj percepciji razvoja mladih igrača… Mladi igrač najbolje se razvija kad je u stabilnim okolnostima. Mi trenutačno nismo u stabilnim okolnostima i naravno da je u takvoj situaciji, kad ti mladi i dobiju priliku, na njihovim leđima dodatan teret. Ovo sigurno nisu savršeni uvjeti za njihov razvoj. Oni su i ranije dobivali priliku, dobivat će je i dalje, sukladno ponašanju na treningu i načinu na koji rade, ali poanta je da su oni sastavni dio momčadi – kazao je Jeličić i poentirao za kraj:

– Nema više razdvajanja na mlade i stare! Tu je trening i tko bolje reagira, tko je u boljoj formi, taj će igrati. Mladi igrači u tom smislu imaju malu prednost jer im se više toga može tolerirati s obzirom na njihovu mladost, no mi smo trenutačno u situaciji u kojoj nam prioritet mora biti stabilnost. Rezultat i kvalitetna igra daju nam stabilnost, a kad to postignemo, moći ćemo razmišljati i o tablici i o razvoju mladih igrača. U ovom trenutku moramo napraviti sve da se stabiliziramo i ići na pobjedu u sljedećoj utakmici, jer to je prvi korak da krenemo prema tom cilju.

I to je, otprilike, bilo to od najotvorenijeg medijskog istupa Dinka Jeličića još otkad je došao. Uvijek je spremno preuzimao odgovornost kad nije bilo dobro, uvijek je zasluge prebacivao igračima kad se pobjeđivalo, ali trenutačna situacija nalaže i neke druge modele ponašanja i komunikacije. Kod trenera, ali i, još puno važnije, kod igrača.

Ponedjeljak, 17 sati, Kranjčevićeva ulica. Goričani se moraju, da za kraj iskoristimo i jednu izlizalnu frazu, bacati na glavu!

Povezane teme:dinko jeličić HNK GORICA hotnews NK Rudeš SuperSport HNL

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 1 sat

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 2 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 2 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.