Sport

Nikad iskreniji Jeličić: Avioni, padobrani, umjetničko klizanje i utabani putevi…

Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 17 sati gostuju u Kranjčevićevoj kod Rudeša, posljednje momčadi lige, ali bilo kakvo opuštanje ili eventualno podcjenjivanje zakonom je zabranjeno! Svjestan je toga i trener Dinko Jeličić, koji je nastupio oštrije no ikad…

Objavljeno

prije 1 godina

4. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Četiri petine 25. kola SuperSport HNL-a ostale su iza nas, puno se toga događalo tijekom vikenda, nacija je gledala prema Poljudu, Rujevici i Opus Areni, ali velikogoričkoj nogometnoj publici ipak je puno važnije ono što slijedi u završnom činu ovoga kola. U ponedjeljak poslijepodne, od 17 sati, na stadionu u Kranjčevićevoj ulici Gorica će istrčati na megdan posljednjeplasiranom Rudešu, u utakmici uoči koje se nekako potiho provlači jedna kratka i sažeta rečenica:

“Neće valjda…”

Rudeš, naime, u dosadašnja 24 kola nikoga nije uspio pobijediti, klub iz kvarta sa zagrebačkog zapada upisao je četiri remija i okruglih 20 poraza, a kako se stalno provlači teza da im “netko mora naletjeti”, naravno da u situaciji u kakvoj Gorica jest postoji misao o tome da bi bilo sjajno izbjeći scenarij po kojem će upravo Gorica biti ta koja će naletjeti.

Nakon pobjede protiv Slaven Belupa u prošlom kolu, kojom je prekinut dug i frustrirajući niz loših rezultata, svijet je izgledao puno ljepše, otvarali su se neki novi vidici i ideje, ali četvrtfinalna utakmica Kupa protiv Dinama na Maksimiru i težak poraz 0-4 vratili su nas na početak. A to je itekako pogodilo trenera Dinka Jeličića, koji je očekivao i nadao se potpuno drukčijem scenariju.

– Ovako ću to probati komparirati… U ovom drugom dijelu prvenstva mi kao da smo se bacili iz aviona. Imamo padobran na leđima, a do nas je kad ćemo taj padobran otvoriti. Čak bih i rekao da smo ga otvorili u toj utakmici protiv Belupa, kojom smo ublažili naš pad, ali on, nažalost, traje i dalje. Dinamo nas je zaista poremetio, ne zato što smo izgubili, nego zbog načina na koji smo izgubili, i sad je opet na nama da odaberemo kojom brzinom ćemo padati, odnosno pronađemo način kako što mirnije doći do stabilnosti koju nudi čvrsto tlo pod nogama. Kad dotakneš zemlju, treba i utabati put prema našim boljim izdanjima, a upravo je Rudeš ta utakmica kojom možemo ući u zonu stabilnosti – vjeruje Jeličić, koji je upravo na gostovanju kod Rudeša i započeo svoju goričku epizodu.

– Tako je kako je, nije lako, nije lako ni igračima, i oni nose ogroman teret. Unatoč tome, reakcija protiv Dinama nije bila dobra i sve moramo napraviti da utakmicu protiv Rudeša odradimo na sasvim drugačiji način. Pri tome, naravno, nije važna kvaliteta protivnika kad ih se komparira, važni smo mi – dodao je Jeličić.

Bilo je u Maksimiru, uz sve loše, i ponekog dobrog elementa, ali nikad iskreniji i otvoreniji trener Gorice odbio je svaku pomisao da se pokuša uloviti za te dobre detalje, kao što su neki dobri napadački izlasci.

– Bilo bi lijepo kad bi se igrala samo faza napada. Da je tako, imali bismo ocjenu za dojam, kao u umjetničkom klizanju. Nažalost, a možda i nasreću, u nogometu nije tako. Onaj tko nije spreman rudariti svih 90 minuta, i to u svakoj utakmici, a pogotovo u četvrtfinalu kupa na Maksimiru, morao bi se zapitati što želi od sebe i svoje karijere, kako se želi prezentirati… – oštar je Jeličić, koji je prvi put na ovaj način “prozvao” svoje igrače, pokušavajući ih i na taj način razbuditi, trgnuti iz letargije koja se prečesto pojavljuje u njihovim nastupima.

– Na kraju krajeva, tu su i navijači, ljudi koji plaćaju ulaznice, koji nam dolaze dati podršku, koji navijaju za nas i kad je teško. Ako ni zbog čega drugoga, zbog njih bi bilo u redu da u svakoj utakmici damo sve što možemo. Može se odigrati i slabija i bolja utakmica, ali način na koji se prezentiramo, energija s kojom uđemo u svaku sljedeću utakmicu, ne bi smjela biti upitna. Nažalost, protiv Dinama sve to nije bilo dobro, što se potvrdilo i kroz rezultat, a mazat si oči s dobrim detaljima nema smisla. Moramo se fokusirati na ono što nije bilo dobro, jer to je i diktiralo rezultat. Na tragu toga se pripremamo za Rudeš – ističe trener našeg prvoligaša.

U skladu sa svim izrečenim, nikome u goričkom taboru ni u primisli nije bilo kakvo opuštanje, uzevši u obzir činjenicu da će s druge strane biti protivnik koji je dosad osvojio samo četiri boda.

– Mora se pristupiti najozbiljnije moguće, nikako drukčije. Mi nismo u poziciji da o bilo kojoj utakmici možemo razmišljati na način da ćemo bilo što lagano dobiti. S druge strane, Rudeš je, unatoč rezultatskom nizu koji je takav kakav je od početka sezone, u usponu forme. Odigrali su jako dobru utakmicu protiv Rijeke, a ima tu i dovoljan broj vrlo kvalitetnih igrača koji će te kazniti ako nisi maksimalan. A opet, reći ću i da je sve u našim, prvom glavama, a onda i nogama – uvjeren je Coach Dinko.

Provuklo se u cijeloj toj priči i pitanje borbe za Europu, kojoj je Gorica bodovno i dalje “živa”, ali takva razmišljanja Jeličiću su u ovom trenutku sfera u koju nema smisla ići. Isto vrijedi i za sve češća pitanja hoće li se Gorica do kraja sezone boriti za Europu ili razvijati svoje mlade igrače…

– Iskreno, uopće me ne zanima tablica, a bit ću i malo grub kad govorimo o toj medijskoj percepciji razvoja mladih igrača… Mladi igrač najbolje se razvija kad je u stabilnim okolnostima. Mi trenutačno nismo u stabilnim okolnostima i naravno da je u takvoj situaciji, kad ti mladi i dobiju priliku, na njihovim leđima dodatan teret. Ovo sigurno nisu savršeni uvjeti za njihov razvoj. Oni su i ranije dobivali priliku, dobivat će je i dalje, sukladno ponašanju na treningu i načinu na koji rade, ali poanta je da su oni sastavni dio momčadi – kazao je Jeličić i poentirao za kraj:

– Nema više razdvajanja na mlade i stare! Tu je trening i tko bolje reagira, tko je u boljoj formi, taj će igrati. Mladi igrači u tom smislu imaju malu prednost jer im se više toga može tolerirati s obzirom na njihovu mladost, no mi smo trenutačno u situaciji u kojoj nam prioritet mora biti stabilnost. Rezultat i kvalitetna igra daju nam stabilnost, a kad to postignemo, moći ćemo razmišljati i o tablici i o razvoju mladih igrača. U ovom trenutku moramo napraviti sve da se stabiliziramo i ići na pobjedu u sljedećoj utakmici, jer to je prvi korak da krenemo prema tom cilju.

I to je, otprilike, bilo to od najotvorenijeg medijskog istupa Dinka Jeličića još otkad je došao. Uvijek je spremno preuzimao odgovornost kad nije bilo dobro, uvijek je zasluge prebacivao igračima kad se pobjeđivalo, ali trenutačna situacija nalaže i neke druge modele ponašanja i komunikacije. Kod trenera, ali i, još puno važnije, kod igrača.

Ponedjeljak, 17 sati, Kranjčevićeva ulica. Goričani se moraju, da za kraj iskoristimo i jednu izlizalnu frazu, bacati na glavu!

Povezane teme:dinko jeličić HNK GORICA hotnews NK Rudeš SuperSport HNL

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.