Nikad iskreniji Jeličić: Avioni, padobrani, umjetničko klizanje i utabani putevi…
Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 17 sati gostuju u Kranjčevićevoj kod Rudeša, posljednje momčadi lige, ali bilo kakvo opuštanje ili eventualno podcjenjivanje zakonom je zabranjeno! Svjestan je toga i trener Dinko Jeličić, koji je nastupio oštrije no ikad…
Četiri petine 25. kola SuperSport HNL-a ostale su iza nas, puno se toga događalo tijekom vikenda, nacija je gledala prema Poljudu, Rujevici i Opus Areni, ali velikogoričkoj nogometnoj publici ipak je puno važnije ono što slijedi u završnom činu ovoga kola. U ponedjeljak poslijepodne, od 17 sati, na stadionu u Kranjčevićevoj ulici Gorica će istrčati na megdan posljednjeplasiranom Rudešu, u utakmici uoči koje se nekako potiho provlači jedna kratka i sažeta rečenica:
“Neće valjda…”
Rudeš, naime, u dosadašnja 24 kola nikoga nije uspio pobijediti, klub iz kvarta sa zagrebačkog zapada upisao je četiri remija i okruglih 20 poraza, a kako se stalno provlači teza da im “netko mora naletjeti”, naravno da u situaciji u kakvoj Gorica jest postoji misao o tome da bi bilo sjajno izbjeći scenarij po kojem će upravo Gorica biti ta koja će naletjeti.
Nakon pobjede protiv Slaven Belupa u prošlom kolu, kojom je prekinut dug i frustrirajući niz loših rezultata, svijet je izgledao puno ljepše, otvarali su se neki novi vidici i ideje, ali četvrtfinalna utakmica Kupa protiv Dinama na Maksimiru i težak poraz 0-4 vratili su nas na početak. A to je itekako pogodilo trenera Dinka Jeličića, koji je očekivao i nadao se potpuno drukčijem scenariju.
– Ovako ću to probati komparirati… U ovom drugom dijelu prvenstva mi kao da smo se bacili iz aviona. Imamo padobran na leđima, a do nas je kad ćemo taj padobran otvoriti. Čak bih i rekao da smo ga otvorili u toj utakmici protiv Belupa, kojom smo ublažili naš pad, ali on, nažalost, traje i dalje. Dinamo nas je zaista poremetio, ne zato što smo izgubili, nego zbog načina na koji smo izgubili, i sad je opet na nama da odaberemo kojom brzinom ćemo padati, odnosno pronađemo način kako što mirnije doći do stabilnosti koju nudi čvrsto tlo pod nogama. Kad dotakneš zemlju, treba i utabati put prema našim boljim izdanjima, a upravo je Rudeš ta utakmica kojom možemo ući u zonu stabilnosti – vjeruje Jeličić, koji je upravo na gostovanju kod Rudeša i započeo svoju goričku epizodu.
– Tako je kako je, nije lako, nije lako ni igračima, i oni nose ogroman teret. Unatoč tome, reakcija protiv Dinama nije bila dobra i sve moramo napraviti da utakmicu protiv Rudeša odradimo na sasvim drugačiji način. Pri tome, naravno, nije važna kvaliteta protivnika kad ih se komparira, važni smo mi – dodao je Jeličić.
Bilo je u Maksimiru, uz sve loše, i ponekog dobrog elementa, ali nikad iskreniji i otvoreniji trener Gorice odbio je svaku pomisao da se pokuša uloviti za te dobre detalje, kao što su neki dobri napadački izlasci.
– Bilo bi lijepo kad bi se igrala samo faza napada. Da je tako, imali bismo ocjenu za dojam, kao u umjetničkom klizanju. Nažalost, a možda i nasreću, u nogometu nije tako. Onaj tko nije spreman rudariti svih 90 minuta, i to u svakoj utakmici, a pogotovo u četvrtfinalu kupa na Maksimiru, morao bi se zapitati što želi od sebe i svoje karijere, kako se želi prezentirati… – oštar je Jeličić, koji je prvi put na ovaj način “prozvao” svoje igrače, pokušavajući ih i na taj način razbuditi, trgnuti iz letargije koja se prečesto pojavljuje u njihovim nastupima.
– Na kraju krajeva, tu su i navijači, ljudi koji plaćaju ulaznice, koji nam dolaze dati podršku, koji navijaju za nas i kad je teško. Ako ni zbog čega drugoga, zbog njih bi bilo u redu da u svakoj utakmici damo sve što možemo. Može se odigrati i slabija i bolja utakmica, ali način na koji se prezentiramo, energija s kojom uđemo u svaku sljedeću utakmicu, ne bi smjela biti upitna. Nažalost, protiv Dinama sve to nije bilo dobro, što se potvrdilo i kroz rezultat, a mazat si oči s dobrim detaljima nema smisla. Moramo se fokusirati na ono što nije bilo dobro, jer to je i diktiralo rezultat. Na tragu toga se pripremamo za Rudeš – ističe trener našeg prvoligaša.
U skladu sa svim izrečenim, nikome u goričkom taboru ni u primisli nije bilo kakvo opuštanje, uzevši u obzir činjenicu da će s druge strane biti protivnik koji je dosad osvojio samo četiri boda.
– Mora se pristupiti najozbiljnije moguće, nikako drukčije. Mi nismo u poziciji da o bilo kojoj utakmici možemo razmišljati na način da ćemo bilo što lagano dobiti. S druge strane, Rudeš je, unatoč rezultatskom nizu koji je takav kakav je od početka sezone, u usponu forme. Odigrali su jako dobru utakmicu protiv Rijeke, a ima tu i dovoljan broj vrlo kvalitetnih igrača koji će te kazniti ako nisi maksimalan. A opet, reći ću i da je sve u našim, prvom glavama, a onda i nogama – uvjeren je Coach Dinko.
Provuklo se u cijeloj toj priči i pitanje borbe za Europu, kojoj je Gorica bodovno i dalje “živa”, ali takva razmišljanja Jeličiću su u ovom trenutku sfera u koju nema smisla ići. Isto vrijedi i za sve češća pitanja hoće li se Gorica do kraja sezone boriti za Europu ili razvijati svoje mlade igrače…
– Iskreno, uopće me ne zanima tablica, a bit ću i malo grub kad govorimo o toj medijskoj percepciji razvoja mladih igrača… Mladi igrač najbolje se razvija kad je u stabilnim okolnostima. Mi trenutačno nismo u stabilnim okolnostima i naravno da je u takvoj situaciji, kad ti mladi i dobiju priliku, na njihovim leđima dodatan teret. Ovo sigurno nisu savršeni uvjeti za njihov razvoj. Oni su i ranije dobivali priliku, dobivat će je i dalje, sukladno ponašanju na treningu i načinu na koji rade, ali poanta je da su oni sastavni dio momčadi – kazao je Jeličić i poentirao za kraj:
– Nema više razdvajanja na mlade i stare! Tu je trening i tko bolje reagira, tko je u boljoj formi, taj će igrati. Mladi igrači u tom smislu imaju malu prednost jer im se više toga može tolerirati s obzirom na njihovu mladost, no mi smo trenutačno u situaciji u kojoj nam prioritet mora biti stabilnost. Rezultat i kvalitetna igra daju nam stabilnost, a kad to postignemo, moći ćemo razmišljati i o tablici i o razvoju mladih igrača. U ovom trenutku moramo napraviti sve da se stabiliziramo i ići na pobjedu u sljedećoj utakmici, jer to je prvi korak da krenemo prema tom cilju.
I to je, otprilike, bilo to od najotvorenijeg medijskog istupa Dinka Jeličića još otkad je došao. Uvijek je spremno preuzimao odgovornost kad nije bilo dobro, uvijek je zasluge prebacivao igračima kad se pobjeđivalo, ali trenutačna situacija nalaže i neke druge modele ponašanja i komunikacije. Kod trenera, ali i, još puno važnije, kod igrača.
Ponedjeljak, 17 sati, Kranjčevićeva ulica. Goričani se moraju, da za kraj iskoristimo i jednu izlizalnu frazu, bacati na glavu!
Jesenska polusezona 2025. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) završena je odigravanjem tri utakmice iz 13. kola (ostale su prebačene u proljetnu polusezonu, 16.03.2026.) i odgođenom utakmicom iz 07. kola Velika Mlaka 1947 – VG Boys.
Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. VNM Kurilovec – 02. mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr
VG Boys (+31) su jesenski prvaci ispred Kurilovca (+28) zahvaljujući boljoj gol razlici od tri gola, bodovno su izjednačeni. Trećeplasirani Klas s utakmicom manje odigranom i bez poraza je na 3. mjestu, a najugodnije iznenađenje je plasman Dinama iz Novog Čiča na 4. mjesto.
Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Trenutačni poredak na ljestvici nije posve realan zbog činjenice da momčadi nisu odigrale jednaki broj utakmica, ali za titulu konačnog pobjednika Lige veterana 2025./2026. konkuriraju ravnopravno momčadi iz vodećeg kvarteta.
Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 13.11.2025. Liga veterana NSVG-a. Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Proljetna polusezona trebala bi, prema rasporedu, započeti 16. ožujka 2026. godine.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo
Rezultati 13. kola (07./10.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Velika Mlaka 1947 0:3, Buna (Mala Buna) – Hruševec (Donji Hruševec) 3:3, Lekenik – Kurilovec 0:4, Posavec (Orle) – Lukavec, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići, VG Boys – Klas (Mičevec) (16.03.2026.), Polet (Buševec) slobodni. 07. kolo: Velika Mlaka 1947 – VG Boys 1:5 (0:3) (/ Tin Marković (2), Tomislav Škrinjarić (2), Nenad Šunjić).
Mladi vatreni opet u Gorici: ‘Cilj nam je samo jedan – pobijediti Litvu!’
Hrvatska U-21 reprezentacija u četvrtak u 17 sati dočekuje vršnjake iz Litve u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a za domaći teren izbornik Ivica Olić opet je izabrao naš Gradski stadion
U listopadu se hrvatska U-21 reprezentacija vratila u Veliku Goricu, ogled s Ukrajinom naši su mladi nogometaši odradili u velikom stilu i upisali vrijednu pobjedu, a mjesec dana poslije opet će se vratiti na naš stadion. U kombinacijama je bila i osječka Opus Arena, no izbornik Ivica Olić i njegovi igrači odabrali su upravo naš grad, naš stadion, na kojem su nekoć svoje utakmice igrali i mladi reprezentativci Modrić, Kranjčar, Eduardo…
Utakmica je na rasporedu u četvrtak s početkom u 17 sati, a s druge strane bit će Litva, posljednja momčad skupine kroz koju se naša reprezentacija pokušava izboriti za plasman na Europsko prvenstvo.
– Po prvi put u ovom ciklusu imamo dvije utakmice, ali naš fokus je na ovu prvu, a to je Litva. S obzirom da se radi, možemo reći, o tzv. autsajderu naše skupine, mi koji smo analizirali kako su oni do sada igrali, vidjeli smo da su se u svim utakmicama pokazali kao čvrst protivnik. Zbog toga je od prvog dana naš fokus na Litvi i pripremamo se samo za tu utakmicu, a poslije imamo dovoljno vremena da se fokusiramo na Mađarsku. Nadam se pozitivnom rezultatu i pozitivnom nizu. Nadam se i vjerujem da ćemo uspješno završiti ovu godinu – rekao je izbornik Ivica Olić.
Gostovanje u Budimpešti na rasporedu je pet dana kasnije, za tu će se utakmicu priključiti i Luka Vušković, koji je trenutačno u kadru A selekcije, a u njegovu izostanku kapetan će biti Lovro Zvonarek.
– Sigurno da je Litva jedna dobra momčad, kompaktna, koja već dugi niz godina igra u jednom te istom sistemu, u čvrstom bloku gdje se svi većinom brane, ali ne trebamo se toliko zamarati s njima, nego gledati nas da budemo najbolji i da našu igru, koju smo pokazali protiv Turske i Ukrajine, prenesemo na teren da to bude još bolje i da pobijedimo. To je jedini cilj u toj utakmici – rekao je Zvonarek.
Skupina H
1. Turska 5
2. Hrvatska 4
3. Ukrajina 4
4. Mađarska 3
5. Litva 1
Dobar ždrijeb, velika prilika: Gorica protiv Đakova za završnicu Kupa
Košarkaši Gorice plasirali su se među 16 najboljih u Kupu Krešimira Ćosića osvojivši Kup regije Centar, a sljedeći korak nudi priliku protiv Đakova na domaćem parketu. Bolji iz tog ogleda ide na Final Eight…
U prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza izvučeni su parovi prvog kruga drugog dijela SuperSport Kupa Krešimir Ćosić, odnosno osmine finala. Među 16 sudionika našli su se i košarkaši Gorice, koji su plasman u ovu fazu izborili osvajanjem Kupa za Regiju Centar u uvodnom dijelu sezone. Ždrijeb nije bio dirigiran, svatko je mogao na svakoga, pa je u svemu tome trebalo imati i malo sreće. Gorica je imala sreće…
Naime, ždrijeb je ovoga puta bio naklonjen Gorici u smislu da momčad trenera Damira Miljkovića nije izvukla nikoga od premijeligaša, nego – Đakovo. Klub je to koji se natječe u drugom rangu hrvatske košarke, baš kao i Gorica, momčad je to koju vodi vodi bivši trener i tajnik našega kluba Miron Češkić. Naravno da to ne znači i da je Gorica već čekirala kartu za četvrtfinale, trebat će se za to dobro pomučiti, ali činjenica je da je ždrijeb teško mogao biti bolji. Igraš protiv kluba iz svog ranga, na domaćem parketu, što će reći da je šansa tu. I da je treba zgrabiti.
Utakmica je prema kalendaru natjecanja na rasporedu 10. prosinca u Velikoj Gorici. Pobjeda znači odlazak na Završnicu Kupa, koja će se odigrati od 17. do 21. veljače 2026. godine. Osim Gorice i Đakova, za Final Eight će se boriti još i ovi parovi:
Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro
Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.
Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)
Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.
Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.
U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.
Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.
Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.
U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.
Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.
Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…
Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…
Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.
Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.
I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…
Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.
A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.
U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!
S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.
Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.
U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…