Sport

Nezasluženo visok poraz: Gorica dobra, ali Dinamo nije promašivao…

Nogometaši Gorice izgubili su 4-2 od Dinama na svom travnjaku, pred više od četiri tisuće navijača. Goričani su imali svoje šanse, ali su ih i promašivali, dok su gosti iz Maksimira lakoćom u gol pretvarali praktički svaku opasnu situaciju koju su imali…

Objavljeno

prije 6 godina

18. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekoliko je načina na koji se može izgubiti nogometna utakmica, a jedan od najgorih je ona koja kaže – igrao si dobro i promašivao, a protivnik je zabijao, i zabijao, i zabijao… Tako se nešto dogodilo Gorici u šestom pokušaju da napravi kakvu-takvu štetu ambicijama prvaka Dinama u međusobnom sudaru. Puno je razloga za zadovoljstvo onim što je Gorica pokazala u ovih 90 minuta, ali na kraju će se, kao i uvijek, pamtiti samo da je Dinamo uzeo bodove. I šesti put zaredom, pri čemu nije prvi put da nakon ovih velikih ogleda u goričkim ustima ostaje doza gorčine i osjećaj da je nešto veliko bilo na dohvat ruke.

Pred više od četiri tisuće gledatelja, praktički ispunjene tribine Gradskog stadiona, trener Gorice Sergej Jakirović izveo je momčad s trojicom, odnosno petoricom braniča, među kojima je bio i inače pouzdani veznjak Mario Marina, a priliku u sredini terena iznenađujuće je dobio 20-godišnji Hrvoje Babec. I funkcioniralo je to jako dobro, počevši od 4. minute, kad je upravo Babec izvrsnom loptom u čistu šansu izbacio Joeya Suka, Nizozemac je išao “jedan na jedan” s golmanom Zagorcem, koji mu je to – obranio! Fantastična šansa, koja bi bila još i bolja da je Suk potražio usamljenog suigrača u dolasku, ali otišlo je u nepovrat.

Imao je Suk još jednu sjajnu šansu, spetljao se pred Zagorcem, a Dinamo je u prvih 25 minuta imao samo situaciju kad je Gavranović zabio iz zaleđa. Gol je, naravno, poništen. A onda je došlo Dinamovih pet minuta… Točnije, tri minute. Odbijali su se do tog trenutka svi pokušaji “modrih” od goričke obrane, ali u 25. minuti, iz prve prave prilike, dinamo je i zabio. Mislav Oršić se prišuljao i mirno pogodio za u tom trenutku, činilo se, nezasluženih 1-0.

Mislav Oršić bio je nerješiva enigma za obranu Gorice, zabio je tri gola pa izašao iz igre… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Nisu još gledatelji na tribinama ni procesuirali ovo vodstvo Dinama, a već je sve otišlo k vragu… Samo minutu i pol kasnije Damian Kadzior je došao do lopte na vrhu šesnaesteca, pucao nejako, ali lopta se odbila od obrambenog igrača i u visokom luku, na gotovo nevjerojatan način, završila u mreži Gorice. A kad gubiš od Dinama 2-0 nakon 27 minuta igre, jasno je da je pred tobom ono što se naziva “nemoguća misija”… Dva gola iz “jedne i pol” šanse? Da, tako je to nekako izgledalo.

Pritisnula je Gorica kvalitetnije goste do kraja poluvremena, imala još nekoliko zanimljivih situacija, ali svaki put bi nedostajalo pola koraka, 20 centimetara, vrh kopačke ili nešto četvrto. Kao što Dinamo, s druge strane, ni u jednoj od opasnih situacija nije nedostajalo apsolutno ništa. Već u 48. minuti, tek toliko da Gorica ne bi poletjela na početku drugog poluvremena, Leovac je nabacio, a Oršić iz prve pucao i zabio svoj drugi gol na utakmici. Lakoćom, rutinski, kao na treningu i rezultat je, sasvim neprimjereno viđenom na terenu, ogromnih 0-3 za Dinamo.

Vratila se Gorica preko Lovrića, u 55. minuti je iz jednog od brojnih svojih udaraca prema golu, u ovom slučaju iz slobodnjaka, iznenadio Zagorca i zabio svoj peti gol ove sezone. I probudio mrvicu nade. Koja je, logično za ovakvu utakmicu, trajala vrlo kratko. Samo šest minuta poslije dogodila se, naime, nova pomalo nevjerojatna situacija. Nevjerojatno nesretan splet okolnosti. Lopta je otišla prema Kahlini, oni ju je odbio, ali malo preslabo, sasvim dovoljno da je taj čudesni Oršić zahvati vrhom glavom. I naravno da je, od svih mogućih lokacija koje su se nudile, završila u mreži Gorice.

Okorjeli optimisti malo su živnuli kad je Lovrićev prodor i oštro ubacivanje u sredinu u 77. minuti završilo tako da je Suk ugurao loptu u mrežu za 2-4, ali premalo je ostalo vremena za čudo. Donijeli su nešto živosti Zwolinski i Hamad, koji su zajedno ušli za zadnjih pola sata, no prekvalitetan je Dinamo da bi se na kraju doveo u situaciju da se spašava. Iako je Gorica željela zakomplicirati stvar, pokušala doći do još jednoga gola… Nije išlo. Lovrićeva prečka na ulasku u sudačku nadoknadu bila je samo posljednji dokaz da ni iz šestog pokušaja Gorici očito nije bilo suđeno. Ili kad je, minutu potom, Cherifov udarac glavom Zagorac jedva zaustavio, na crti… Sedma će, valjda, biti sreća.

Ovako, Gorica se s 15 bodova na kontu, s uzastopnim porazima od Osijeka i Dinama, okreće gostovanju na Rujevici sljedeće subote u 17.30 sati. Niz teških utakmica, a jakim protivnika, nastavit će se i nakon Rijeke, jer u četiri dana dvaput će u Velikoj Gorici gostovati splitski Hajduk.

Povezane teme:gnk dinamo HNK GORICA hotnews ht prva liga mislav oršić

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 12 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.