Sport

Nesreće i bizarnosti odvele do borbe za ostanak: ‘Kao da netko ima voodoo lutkicu…’

Nogometašice Gorice u prvom dijelu svoje prve prvoligaške sezone borile su se za ulazak u Ligu za prvaka, a onda su krenule nesreće i nevjerojatni pehovi. Deset igračica je otpalo iz raznih razloga i sad preostaje pokušati izboriti ostanak…

Objavljeno

prije 2 godine

5. lipnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jedna nevjerojatna sezona nogometašica Gorice, sezona s najmanje dva lica, polako ulazi u svoju završnicu, a bizarnosti uporno ne prestaju. U prvom dijelu prvenstva u kojem je ostalo odigrati još jedno kolo, u nedjelju protiv zagrebačkog Agrama, Goričanke su bile u ozbiljnoj borbi za mjesto među prve četiri ekipe prvenstva. Najljepša priča sezone, ugodno iznenađenje iz Velike Gorice… Tako su nekako u to vrijeme u svijetu ženskog nogometa opisivali ŽNK Goricu.

A onda su stvari počele kretati naopako…

– Prvo se, krajem listopada, na akciji reprezentacije teško ozlijedila Lucija Vunić, najveće ovosezonsko pojačanje. Pukli su joj križni ligamenti i sezona je za nju završila. Nakon toga, tijekom zimske stanke, od nogometa se oprostila Lucija Borovac, koja se odlučila posvetiti obvezama na fakultetu. Malo potom Anu Pavičić je napala nekakva bakterija u koljenu, zbog koje je također morala završiti sezonu. Zbog privatnih razloga nakon toga je odustala i Izabela Van Ass, još jedna bitna igračica, iz prvih 11 – nabraja trener Stefan Rajić, koji je već u tim trenucima postao svjestan da će drugi dio sezone biti puno teži nego prvi.

Iako, problemi su tek počeli.

– Sljedeća je nastradala Nika Tokić. I njoj su otišli križni ligamenti i tko zna kad će se vratiti. Najveći udarac do tad tek je slijedio, jer na jednoj utakmici kapetanica i najbolja igračica Perica Cicijelj nezgodno je pala na lakat, da bi joj ustanovili puknuće, zbog kojega je upitna možda i za prvi dio sljedeće sezone. Nakon toga, naša Kanađanka Vanessa Hansen odlučila je prihvatiti posao u domovini i vratila se u Kanadu. Malo zatim, dogodilo se i treće puknuće prednjih križnih ligamenata u sezoni, do daljnjeg je otpala i Helena Štimac – dalje nabraja niz nesreća trener Rajić, uz onaj reklami dodatak “ali to nije sve…”

– Valentina Vinetić otpala nam je zbog ozljede zgloba, liječnici su joj odmah rekli da će morati pauzirati najmanje dva mjeseca, čime je postala već deveta igračica na koju ne možemo računati. I onda, da zaokružimo na deset, ove nedjelje na operaciji slijepog crijeva završi Katarina Đukić, što znači da ni nje nema do početka sljedeće sezone.

I to je, konačno, kraj crnog niza. Nevjerojatnog, nezamislivog, zastrašujućeg…

– Gledajući početak sezone, od prvih 15 igračica u rotaciji, ostala nam je golmanica i tri igračice. Nevjerojatno. Baš smo pričali da sve ovo izgleda kao da postoji nekakva voodoo lutkica s kojom se netko grubo šali… Ostalo nas je ukupno 17, u što brojim i tri kadetkinje, koje su tu da popune broj, pri čemu je praktički nemoguće povezati bilo koju od tih ozljeda, odnosno situacija, nema tu nekog zajedničkog povoda i objašnjenja – govori Stefi Rajić.

U cijelom tom procesu, logično, i rezultat je patio, pa je Gorica od kandidata za Ligu za prvaka pala na pretposljednje mjesto i završila u kvalifikacijama za ostanak u ligi. Zadarski Donat već se oprostio od prvoligaškog društva, a Gorica će u njemu pokušati ostati u dvije utakmice protiv Koprivnice.

– Gledali smo ih i mogu vam reći da sam i dalje optimističan. Ne bude li nekakvih novih nesreća ili ozljeda, vjerujem da smo bolji od Koprivnice i da ćemo ostati u ligi. Imamo dobru ekipu oko terena, svi se jako trude i pokazuju da im je stalno, a u takvom okruženju je i lakše pronalaziti optimizam i motiv da se gura dalje – kaže trener Rajić.

Nakon što u nedjelju odrade zadnju utakmicu prvenstva, “izmasakrirane” Goričanke u srijedu će igrati prvu utakmicu kvalifikacija s Koprivnicom, a u sljedeću nedjelju na rasporedu je – polufinale kupa! To je relikt onog prvog dijela sezone, one potpuno drukčije situacije i puno jače ekipe od ove aktualne, ali jasno je da su šanse u ogledu s Dinamom i manje od minimalnih. I da će fokus biti na prvoj i drugoj utakmici s Koprivnicom, koja će se igrati tjedan dana nakon polufinala kupa.

Sezona će tako potrajati praktički sve do kalendarskog početka ljeta, a ostaje samo nadati se da će završiti happy endom. I da će se u Velikoj Gorici i dalje igrati prvoligaški ženski nogomet. Uz puno, puno više sreće, jer manje sreće nego ove sezone, realno, ni ne možeš imati…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 4 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.