Sport

Nema euforije kod Jakira: ‘Očito stvarno ne ležimo Rijeci…’

Hvala igračima koji su ušli s klupe i zabili smo što mi ovako uzvratili na povjerenje. Znali smo da ćemo imati sve više prostora kako utakmica bude odmicala, a na kraju smo zasluženo pobijedili, rekao je trener Gorice Sergej Jakirović nakon pobjede 2-1 u Rijeci

Objavljeno

prije 6 godina

26. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekoliko minuta ranije završila je utakmica koja je i slučajnim promatračima podigla puls, a kamoli navijačima jedne ili druge momčadi, luda i nezaboravna, ali Sergej Jakirović pred novinarima se pojavio mrtav-hladan. Kao da se ništa posebno nije dogodilo. Uostalom, i nije, ovo je već peti put zaredom da Gorica pobjeđuje Rijeku. Drugi put zaredom na Rujevici, dvaput ove sezone, i to i zasluženo, i dramatično.

– Čestitam svojim igračima, uložili smo ogroman trud, pokazali ogromnu volju i želju. Igrali smo jako dobro u polju, izuzev možda prvih desetak minuta, kad smo se malo tražili. Uspjeli smo zaustaviti Rijeku, obraniti se, i znali smo da će se, kako utakmica bude odmicala, otvarati sve više prostora, da ćemo biti sve opasniji. I mislim da smo na kraju zasluženo pobijedili – kazao je trener Gorice, potpuno miran i staložen, s obje noge na zemlji.

Sergej Jakirović kao igrač je dio karijere proveo u Rijeci, a kao trener je najčešće pobjeđuje… Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Bilo je puno peha u posljednje dvije utakmice, u porazima od Osijeka i Dinama, a bilo ih je i ovoga puta. Puno je toga Gorica promašila na Rujevici, uspjela povesti, pa opet pomalo nesretno primila gol. Međutim, ovoga puta je netko na nebesima valjda rekao “dosta”. I pogurao Lovrića u onom driblingu ili dva u 92. minuti, postavio Dvornekovića na pravo mjesto…

Upravo je Matija Dvorneković, koji je s klupe ušao u 79. minuti, bio džoker iz Jakirovićeva rukava, jednako kao i Lukasz Zwolinski, koji je zabio samo minutu nakon što je ušao u igru.

– Uvijek i govorim da imam 15, 16 igrača koji su u najužem krugu za utakmicu, ali samo ih 11 može početi. Zato uvijek i imamo plan B, opcije koje možemo koristiti ovisno o stanju na terenu. Svi ti dečki jako dobro rade i hvala im što su uzvratili na povjerenje na ovakav način – kazao je Jakir.

Matija Dvorneković u posljednjih je šest utakmica dobio samo 54 minute. Sad je i 12 bilo dovoljno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Naravno da je riječke kolege zanimala tajna uspjeha, jer Gorica je baš “crna mačka” za Rijeku. Dobiti bilo kojeg protivnika pet puta zaredom pakleno je teško, a pogotovo ovako dobrog. Rijeka u prvenstvu ima dva poraza, dva puta od Gorice, nitko drugi u tome nije uspio.

– Ha, tajna… Gledajte, uoči utakmice sam rekao da imamo dobar niz s Rijekom, ali da istovremeno s, recimo, Interom nemamo dobra iskustva. A siguran sam da je Rijeka bolja momčad od Intera. Ne znam, možda smo čvršći, bolji na drugim loptama, možda bolje kombiniramo i izlazimo… Kako god bilo, ispada da nam stvarno leže – kazao je Jakirović.

I svaki put se u protivničkom taboru traže odgovori, razlozi tih poraza. U prvom ogledu ove sezone Rijeka nije igrala u punom sastavu zbog europskih obaveza, ali ovoga puta jest. I odigrala je, velikim dijelom zahvaljujući i dobroj Gorici, tako da su Jakira pitali je li ovo najlošija Rijeka u ovih pet utakmica.

– Imali su i oni šansi i polušansi, moglo je i nešto od toga završiti golom… Ali nije lako igračima Rijeke, u relativno kratkom vremenu promijenili su tri trenera, svatko nosi neke svoje ideje i vizije, treba vremena da se to sve uhoda. Ali ne mislim da je Rijeka loša, dapače, imam jako visoko mišljenje o Rijeci – analizirao je trener Gorice.

Zanimalo je ljude i kako to da Gorica bolje igra s onima s vrha nego s onima s dna, ima li tu tragova podcjenjivanja u tim utakmica sa “slabijima”. Što, naravno, kod Jakira nije opcija.

– Ja ne dijelim protivnike, za svakoga se pripremam najbolje što mogu. Mi kao Gorica nismo baš u poziciji da se postavljamo s bilo kakvim podcjenjivanjem prema bilo kome, tako da o tome nema govora. Ali evo, pobijedili smo i Intera zadnji put, valjda će nam sad i s njima krenuti – sa zadovoljnim smiješkom završio je Sergej.

Već u autobusu za Veliku Goricu, budite sigurni, slagat će on planove za Hajduk. U srijedu u 17 sati Splićani su protivnici prvi put, u Kupu, a u subotu u prvenstvu. I neće im se svidjeti Gorica kakvu su vidjeli u Rijeci…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews NK Rijeka sergej jakirović

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 11 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.