Sport

Nekoć Gorica, danas reprezentacija: ‘Bili su razigrani dječaci, a sad su važni aduti’

Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica bit će “naši ljudi” u hrvatskom sastavu na Europskom prvenstvu u rukometu, koje će počelo u četvrtak obaranjem rekorda po broju gledatelja, a za Hrvatsku će krenuti večeras od 20.30 sati

Objavljeno

prije 2 godine

11. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Jedan bivši igrač Gorice dio je nogometne reprezentacije, Ante Budimir bio je tu u prvim danima našega prvoligaša, pa se zaobilaznim putem popeo na vrh, došao do nacionalne selekcije, u kojem mu društvo radi i Marcelo Brozović, koji je na svom putu ipak zaobišao Goricu…

Dvojica bivših igrača Gorice danas su dio košarkaške reprezentacije, koju uspješno vodi bivši trener Gorice. Josip Sesar oduševio je na izborničkom početku s momčadi u kojoj su Borna Kapusta i Krešimir Ljubičić, a u krugu reprezentacije redovno je i Mate Kalajžić.

Dvojica bivših igrača Gorice, što je posebno važno u kontekstu trenutka u kojem se nalazimo, dio su i rukometne reprezentacije. Na Euru koji za Hrvatsku počinje u petak od 20.30 sati, kad je na rasporedu ogled s jakom Španjolskom, hrvatski dres nosit će Zvonimir Srna (25) i Luka Lovre Klarica (22), dvojac koji je kroz gorički rukomet prošao u sklopu suradnje HRK Gorice i RK Zagreba, koja i dalje postoji, iako u nešto manjem, suženom obliku.

– U ovih posljednjih pet godina, koliko traje ta suradnja, kroz Goricu je prošlo desetak mladih igrača koji su stigli iz Zagreba, počevši od Kraljevića, Vekića, Vrdoljaka, Ljubića… Pa sve do Srne i Klarice. Srna je bio kod nas nešto kraće, samo jednu polusezonu nakon dolaska iz Dubrovnika, dok se Klarica zadržao nešto duže, ostavio nešto dublji trag – kaže Hrvoje Pekera, vječni tajnik HRK Gorice, svojevremeno i kapetan Gorice, a u nekoliko navrata i trener prve momčadi.

S mladim igračima Zagreba radio je Andrija Nikolić, trener koji je također došao iz Zagreba, pa se zadržao četiri i pol godine, da bi se zatim vratio upravo u Zagreb. Jednako kao što su se, nakon što su kroz Goricu potvrdili svoj talent i kvalitetu, u Zagreb vratili i Srna i Klarica.

– Po čemu ih pamtimo? Samo po dobrome! Obojica su jako dobri dečki, već u toj dobi veliki profesionalci, a iz tog vremena mogao bih ih opisati i kao razigrane dječake. Napredovali su kroz Goricu, skupljali seniorsko iskustvo i naravno da smo sretni, zadovoljni i ponosni kad vidimo da su danas važni aduti reprezentacije. Gorica je sigurno bila važan korak na tom njihovom putu, stepenica koju su očito morali proći da bi došli do razine na kojoj su u ovom trenutku – ističe Pekera, uz dodatak kako je Klarica u toj goričkoj fazi prošao i jednu neugodnu ozljedu, pa opet lovio ritam.

Prolazi i treća godina otkad su otišli iz Gorice, nastavili graditi karijeru kroz dres Zagreba, kroz Ligu prvaka, ali i reprezentaciju, u kojoj je ne tako davno bio i Davor Ćavar, momak koji je išao obrnutim putem. Bio je igrač Gorice, pa se izborio za dres Zagreba…

– Imali smo mi i u prošlosti naše bivše igrače u reprezentaciji, u tu kategoriju spada i Ilija Brozović, danas igrač bundesligaša Hannovera, ali i Zlatko Horvat, legendarni kapetan Zagreba koji je nosio dres Gorice na početku karijere, u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu – pamti Pekera.

U to je vrijeme, kad je danas 40-godišnji Zlaja bio klinac, jedan od glavnih igrača Gorice bio je Tomo Mesarov, aktualni trener, a kapetan je bio upravo Pekera. Danas su obojica i dalje tu, svaki u svojoj ulozi, a cilj je ostao isti kao i tad: stvarati igrače koji će danas-sutra otići do visina na kojima su danas Klarica i Srna. Nemamo i dalje prvog Velikogoričanina u reprezentaciji, na to ćemo još malo morati pričekati, a u međuvremenu ćemo “svojima” smatrati dečke koji su prošli kroz naš klub.

I s posebnom pozornošću pratit ćemo trenutke u kojima će dvojica “Goričana” biti zajedno na terenu, u kojima će s lijeve strane protivnički gol bombardirati Srna, a s desne Klarica. Počevši od prve utakmice, od krešenda sa Španjolcima u petak navečer, na početku turnira kojim će se hrvatski rukomet pokušati vratiti u europski vrh.

– Slična je situacija kao i lani. Ponovno ta prva utakmica koja može puno uzeti, ali i donijeti. Lani smo se budili i išli spavati s Egiptom, onda je došla utakmica i ništa se nije poklopilo. Ove godine smo malo i opušteniji što se tiče te prve utakmice, mislim da je to bolje i da ne treba stavljati tako ogroman pritisak – vjeruje Zvone Srna, nećak legendarnog kapetana “vatrenih” Darija Srne.

Njemu će konkurencija biti Domagoj Duvnjak, Tin Lučin i Marko Mamić, dok će se Klarica za minute boriti s Mateom Marašem i Ivanom Martinovićem. A istodobno će svi zajedno sanjati neki novi zalet prema visinama. Očekivanja su manja nego što su bila ikad u posljednjih 20-ak godina, ali to možda i nije loše…

– Ovo je ostvarenje sna, presretan sam i još uvijek sam pod dojmom. Nema veće časti i obveze nego igrati za svoju državu. Mislim da sam ovaj poziv i zaslužio, jer ove godine igram stvarno jako dobro. Spreman sam i nastojat ću što bolje iskoristiti svaku priliku koju dobijem od izbornika – ističe Klarica.

Sretno bivši Goričani, sretno bivši Kauboji!

Povezane teme:ep u rukometu hotnews hrk gorica Hrvoje Pekera luka lovre klarica zvonimir srna

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 9 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.