Nekoć Gorica, danas reprezentacija: ‘Bili su razigrani dječaci, a sad su važni aduti’
Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica bit će “naši ljudi” u hrvatskom sastavu na Europskom prvenstvu u rukometu, koje će počelo u četvrtak obaranjem rekorda po broju gledatelja, a za Hrvatsku će krenuti večeras od 20.30 sati
Jedan bivši igrač Gorice dio je nogometne reprezentacije, Ante Budimir bio je tu u prvim danima našega prvoligaša, pa se zaobilaznim putem popeo na vrh, došao do nacionalne selekcije, u kojem mu društvo radi i Marcelo Brozović, koji je na svom putu ipak zaobišao Goricu…
Dvojica bivših igrača Gorice danas su dio košarkaške reprezentacije, koju uspješno vodi bivši trener Gorice. Josip Sesar oduševio je na izborničkom početku s momčadi u kojoj su Borna Kapusta i Krešimir Ljubičić, a u krugu reprezentacije redovno je i Mate Kalajžić.
Dvojica bivših igrača Gorice, što je posebno važno u kontekstu trenutka u kojem se nalazimo, dio su i rukometne reprezentacije. Na Euru koji za Hrvatsku počinje u petak od 20.30 sati, kad je na rasporedu ogled s jakom Španjolskom, hrvatski dres nosit će Zvonimir Srna (25) i Luka Lovre Klarica (22), dvojac koji je kroz gorički rukomet prošao u sklopu suradnje HRK Gorice i RK Zagreba, koja i dalje postoji, iako u nešto manjem, suženom obliku.
– U ovih posljednjih pet godina, koliko traje ta suradnja, kroz Goricu je prošlo desetak mladih igrača koji su stigli iz Zagreba, počevši od Kraljevića, Vekića, Vrdoljaka, Ljubića… Pa sve do Srne i Klarice. Srna je bio kod nas nešto kraće, samo jednu polusezonu nakon dolaska iz Dubrovnika, dok se Klarica zadržao nešto duže, ostavio nešto dublji trag – kaže Hrvoje Pekera, vječni tajnik HRK Gorice, svojevremeno i kapetan Gorice, a u nekoliko navrata i trener prve momčadi.
S mladim igračima Zagreba radio je Andrija Nikolić, trener koji je također došao iz Zagreba, pa se zadržao četiri i pol godine, da bi se zatim vratio upravo u Zagreb. Jednako kao što su se, nakon što su kroz Goricu potvrdili svoj talent i kvalitetu, u Zagreb vratili i Srna i Klarica.
– Po čemu ih pamtimo? Samo po dobrome! Obojica su jako dobri dečki, već u toj dobi veliki profesionalci, a iz tog vremena mogao bih ih opisati i kao razigrane dječake. Napredovali su kroz Goricu, skupljali seniorsko iskustvo i naravno da smo sretni, zadovoljni i ponosni kad vidimo da su danas važni aduti reprezentacije. Gorica je sigurno bila važan korak na tom njihovom putu, stepenica koju su očito morali proći da bi došli do razine na kojoj su u ovom trenutku – ističe Pekera, uz dodatak kako je Klarica u toj goričkoj fazi prošao i jednu neugodnu ozljedu, pa opet lovio ritam.
Prolazi i treća godina otkad su otišli iz Gorice, nastavili graditi karijeru kroz dres Zagreba, kroz Ligu prvaka, ali i reprezentaciju, u kojoj je ne tako davno bio i Davor Ćavar, momak koji je išao obrnutim putem. Bio je igrač Gorice, pa se izborio za dres Zagreba…
– Imali smo mi i u prošlosti naše bivše igrače u reprezentaciji, u tu kategoriju spada i Ilija Brozović, danas igrač bundesligaša Hannovera, ali i Zlatko Horvat, legendarni kapetan Zagreba koji je nosio dres Gorice na početku karijere, u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu – pamti Pekera.
U to je vrijeme, kad je danas 40-godišnji Zlaja bio klinac, jedan od glavnih igrača Gorice bio je Tomo Mesarov, aktualni trener, a kapetan je bio upravo Pekera. Danas su obojica i dalje tu, svaki u svojoj ulozi, a cilj je ostao isti kao i tad: stvarati igrače koji će danas-sutra otići do visina na kojima su danas Klarica i Srna. Nemamo i dalje prvog Velikogoričanina u reprezentaciji, na to ćemo još malo morati pričekati, a u međuvremenu ćemo “svojima” smatrati dečke koji su prošli kroz naš klub.
I s posebnom pozornošću pratit ćemo trenutke u kojima će dvojica “Goričana” biti zajedno na terenu, u kojima će s lijeve strane protivnički gol bombardirati Srna, a s desne Klarica. Počevši od prve utakmice, od krešenda sa Španjolcima u petak navečer, na početku turnira kojim će se hrvatski rukomet pokušati vratiti u europski vrh.
– Slična je situacija kao i lani. Ponovno ta prva utakmica koja može puno uzeti, ali i donijeti. Lani smo se budili i išli spavati s Egiptom, onda je došla utakmica i ništa se nije poklopilo. Ove godine smo malo i opušteniji što se tiče te prve utakmice, mislim da je to bolje i da ne treba stavljati tako ogroman pritisak – vjeruje Zvone Srna, nećak legendarnog kapetana “vatrenih” Darija Srne.
Njemu će konkurencija biti Domagoj Duvnjak, Tin Lučin i Marko Mamić, dok će se Klarica za minute boriti s Mateom Marašem i Ivanom Martinovićem. A istodobno će svi zajedno sanjati neki novi zalet prema visinama. Očekivanja su manja nego što su bila ikad u posljednjih 20-ak godina, ali to možda i nije loše…
– Ovo je ostvarenje sna, presretan sam i još uvijek sam pod dojmom. Nema veće časti i obveze nego igrati za svoju državu. Mislim da sam ovaj poziv i zaslužio, jer ove godine igram stvarno jako dobro. Spreman sam i nastojat ću što bolje iskoristiti svaku priliku koju dobijem od izbornika – ističe Klarica.
Košarkaši Gorice su u 22. kolu Prve lige pobijedili momčad Mladosti rezultatom 78:71, nakon što su u zaključnu četvrtinu donijeli prednost od sedam poena (63:56).
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Rezultat je na isteku 35. minute bio 66:63 i nakon toga obje momčadi su napravile seriju pogrešaka. Gorica je zatim bolje reagirala i vodstvo od 7 poena prednosti (71:64) zadržala do kraja za zasluženu pobjedu.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Borna Dramalija je s 22 poena opet bio najefikasniji u redovima domaće momčadi, ali je Kristijan Validžić bio igrač utakmice s 20 poena i 6 skokova. Standardno dobro je odigrao Kristijan Šutalo sa 9 poena i 9 skokova te Pavao Turić s 8 poena, 5 skokova i 5 asistencija.
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.04.2026. Prva liga-24.kolo: KK Gorica – HAKK Mladost (Zagreb) 78:71. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kod Mladosti su tri igrača bili dvoznamenkasti, najbolji i najefikasniji kapetan Luka Mršić s 18 poena, Lovro Pešić 14 poena i 6 skokova, Ivan Pavić 10 poena te Filip Ferderber 9 poena i 6 skokova.
Gorica (24 14 10 1997:1921 38) je na 5. mjestu u trenutačnom poretku.
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel te bek vokalistice: Nika Vojković te Nedjeljka Stanić Gulam.
Kako ističu, pjesma se može slušati na Spotifyju, Tidalu, Deezeru i drugim platformama . a video spot je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton
Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.
Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.
Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.
Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.
Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).
Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.
Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.