Povežite se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

na

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Vijesti

Klinci mandolinci spremili 70 paketa donacija za dječje vrtiće – među njima i 3 velikogorička

Goričkoj tvrtki stiglo čak 1.300 prijava!

Objavljeno

na

Obično se tijekom mjeseca prosinca pokreće lavina darivanja. Ipak je to mjesec darivanja, zajedništva i topline u srcima, a ove godine kroz jednu veliku donaciju, darove su dobili dječji vrtići – i to njih 70 na području cijele Hrvatske. 

Kad je velikogorička tvrtka “Klinci mandolinci d.o.o.” sa sjedištem u Poštanskoj ulici objavila poziv na primanje prijava za donacije – stiglo im je čak 1.300 prijava! 

-Naš se poslovni prostor prostire se na 500m2 , a inače se bavimo uvozom repromaterijala, ukrasa i dekoracija iz Kine. Imamo i vlastitu proizvodnju cvjetnih kutija-flowerboxova, i po tom pitanju vodeći na tržištu. Tu je i naš web shop velikogoricki-hrelic koji je s vremenom narastao na ozbiljan nivo. I tako, kako se širimo, ove godine smo odlučili darivati dječje vrtiće i udruge jer imamo prigodan program za njih. Kao tvrtka u jednoj godini smijemo imati donacija u vrijednosti oko 9.000 eura s PDV-om, pa smo objavili poziv za prijave za donacije. Odaziv je bio ogroman, a ovih dana smo krenuli s isporukama – ispričala nam je vlasnica Natalija Jakšić. 

Kako je rekla, to je bio pozitivan šok, tako da će iduće godine svakako krenuti ranije s akcijom koju planiraju za blagdane. No, po količini prijava i povratnim informacijama od prijavitelja, shvatili su da koliko u biti ustanovama koje rade s djecom nedostaje materijala. 

– Zato nam je bilo posebno drago što smo na ovaj način pomogli. Nadamo se da smo mogli obradovati mnoge dječje vrtiće a sljedeće godine krećemo ranije i sa puno većim donacijama. Posebno su nas lijepo primili u našim velikogoričkim vrtićima koji su dobili donaciju – Dječji vrtić Velika Gorica, Dječji vrtić Žirek i Područni vrtić u Podbrežnici. Pričali smo s ravnateljicama i vidjeli smo koliko im to znači, da mogu ostvariti s djecom razne kreativne sadržaje – dodala je Jakšić. 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Crowned by Tradition – poculica u oku svakog putnika Zračne luke

Izložba Suvremena umjetnost pod krunom tradicije bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja.

Objavljeno

na

Na drugom katu novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman, u prostoru odlazaka, danas je svečano otvorena izložba „Crowned by Tradition”, u organizaciji Turističke zajednice Velike Gorice i Grada Velike Gorice, uz suradnju i potporu Međunarodne zračne luke Zagreb. 

Izložba povezuje bogatu tradiciju Turopolja sa suvremenim umjetničkim izričajem, predstavljajući jedan od najprepoznatljivijih elemenata turopoljskog identiteta – poculicu, tradicijsko pokrivalo glave udanih žena Turopolja. 

Poculice su postavljene na žičanim skulpturama, koje je izradio velikogorički kipar Andrija Gašparuš, stvarajući jedinstven spoj tradicijskog i modernog, materijalnog i apstraktnog, prošlog i sadašnjeg. 

Nicolas Duthilleul, član Uprave Međunarodne zračne luke Zagreb, ističe da izložba pokazuje kako i putnički terminal može biti mjesto susreta tradicije i suvremenosti, nudeći putnicima jedinstveni doživljaj.  

-Ponosni smo na dobru i dugogodišnju suradnju s Gradom Velika Gorica i Turističkom zajednicom Velike Gorice, koji su za nas važna lokalna zajednica i partneri. Zagrebačka zračna luka predstavlja platformu za razvoj kontinentalnog turizma, stoga nas raduje da će brojni posjetitelji, koji dolaze u Veliku Goricu, imati priliku uživati u ovoj izložbi. Također nas veseli što se izložba otvara uoči Dana grada Velike Gorice, koji se obilježava 13. prosinca, stoga ovom prigodom unaprijed čestitamo – naglasio je Duthilleul. 

Osim toga, izložba izvrstan primjer sinergije između gospodarskog, kulturnog i turističkog sektora, nastale s ciljem očuvanja i suvremene prezentacije lokalne tradicije – rekla je direktorica Turističke zajednice Grada Velike Gorice Maja Toth. 

 -Velika Gorica je grad bogate povijesti i tradicije, a kroz ovakve projekte želimo pokazati kako se ona može kreativno povezati sa suvremenim umjetničkim izričajem. U zajedničkom djelovanju prepoznaje se važnost baštine kao temelja identiteta, ali i kao inspiracije za nove, kreativne iskorake – dodala je Toth. 

Inače, Poculica se u Turopolju pojavljuje davno, iako ne postoje pouzdani podaci o vremenu njezina nastanka. Između 1930-ih i 1950-ih godina koristila se isključivo u svadbenim obredima, dok je ranije bila dio svakodnevnog oglavlja udanih žena iz plemenitaških obitelji. 

-Poculica je stoljećima bila znak statusa i pripadnosti, a danas je dragocjeni dio naše materijalne i nematerijalne baštine. Drago nam je da kroz ovu izložbu dobila suvremeni umjetnički okvir i priliku da se predstavi široj javnosti iz Hrvatske i inozemstva. Na taj način turisti svojim dolaskom u Hrvatsku imaju priliku vidjeti bogatstvo tradicijske baštine ne samo Turopolja, već i cijele Hrvatske – poručila je ravnateljica Muzeja Turopolja Margareta Biškupić Čurla. 

Tijekom vremena poculica se mijenjala u načinu izrade i ukrašavanja – od jednostavnih verzija izrađenih od domaćeg platna do bogato ukrašenih primjeraka s vezom, čipkom, perlicama od puhanog stakla, trakama i ručno izrađenim ukrasima. 

Za potrebe izložbe sedam tradicijskih poculica iz svoje arhive, izrađenih u sklopu projekata očuvanja rukotvorina i tradicijskog veza, ustupilo je Kulturno-umjetničko društvo „Čiče” iz Novog Čiča.  

Izložba „Crowned by Tradition” bit će postavljena u Zračnoj luci Franjo Tuđman do 9. siječnja 2026., nakon čega će biti dostupna javnosti u Centru za posjetitelje Velike Gorice, gdje će nastaviti živjeti kao dio kulturne i turističke priče o Turopolju. 

Nastavite čitati

Sport

Hvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…

S navršenih 38 godina, umoran od problema s ozljedom, kapetan Turopoljca iz Kuča Mislav Čunčić odlučio je okončati svoju igračku karijeru. U svom selu je počeo, otišao do druge lige, pa se vratio kući za kraj… Legenda!

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je 12. listopada, s kapetanskom trakom na ruci, poveo svoje suigrače iz NK Turopoljca iz Kuča u okršaj s rivalima iz Bestovja, Mislav Čunčić vjerojatno nije baš računao da upravo kreće u svoju posljednju utakmicu u karijeri. Navršio je već 38, naravno da se kraj ove priče bližio, a za to da baš Bestovje ostane zadnja utakmica u karijeri pobrinula se – ozljeda.

– Mučila me tetiva, zato nisam odigrao ovih zadnjih utakmica jeseni, ali ta ozljeda je i glavni razlog što nije još malo potrajalo. Boli me već gotovo dvije godine, stalno to vučem, doslovno šepam, i to je presudilo da odsviram kraj karijere. Čekam treće dijete, bit će puno obaveza doma, to je svakako isto jedan od razloga, ali poznajući sebe, igrao bih ja još malo da nije tih bolova… Evo, već me zovu i u veterane, ali morao sam i to zasad odbiti, treba mi sad najmanje šest mjeseci odmora od bilo kakvog oblika nogometa – javio se kratko Mislav, uz dogovor da ćemo uz ugodnu nogometnu kavu ovih dana proći sve detalje jedne romantične nogometne priče legende kučkog nogometa.

Uostalom, za prvu ruku je sve jako lijepo rečeno u objavi kojom se NK Turopoljac oprostio od svoje ikone, kapetana i vođe. S devet odigranih utakmica ove jeseni Čunčić je dogurao do ukupno 123 nastupa za klub iz svoga sela, koji ga neće baš u potpunosti izgubiti.

“Nakon četiri godine, 123 utakmice i mnogo lijepih trenutaka, vrijeme je da se naš Mimi oprosti od aktivnog igranja u dresu NK Turopoljca, ali ne i od nas!”, stoji na početku objave iz kluba koju prenosimo u cijelosti.

“Mislav Čunčić Čuna, rođen 13. svibnja 1987., svoj nogometni put započeo je još kao dječak u Turopoljcu, a kao kadeta Turopoljca put ga je odveo u tadašnji Radnik. Život ga je vodio kroz NK Lučko u drugoj ligi, godine je proveo u NK Zagorcu iz Krapine, u međuvremenu je igrao u NK Udarniku, a onda se opet vratio u Zagorec iz Krapine, prije nego što je stigao doma u naš Turopoljac.

Kroz sve te godine, Mislav nije bio samo igrač. Bio je primjer. Bio je onaj koji primi mladog igrača pod svoje, koji donese mir kad ga treba, ali i onu glasnu energiju kad ekipa treba poguranac. Bio je kapetan kakvog svaki klub poželi pouzdan, iskren, srčan i uvijek sto posto posvećen.

Ali, najveće životne utakmice nisu one na travnjaku.

Mimi je postao suprug, otac dvoje prekrasnih sinova, a iduće godine dobiva i svoju najljepšu novu titulu, postaje otac po treći put. I nema ljepše “mirovine” od one koju obilježi obitelj, radost i novi počeci. Veliko hvala upućujemo njegovoj Tei, ženi koja je bila njegov vjetar u leđa, najveća podrška, motivacija i tiha snaga koja ga je pratila.

Uprava NK Turopoljca i njegovi suigrači uručili su mu mali znak pažnje, ali koliko god se trudili teško je jednim poklonom zahvaliti na svemu što je Mimi dao našem klubu. Dao nam je srce. Dao nam je veselje. Dao nam je ponos.

Dragi naš Mimi, nadamo se da ćeš i dalje biti uz nas kad god možeš na utakmicama, druženjima. Naš klub je tvoja kuća i tako će uvijek ostati. A sa sinovima koji rastu, ne brini, mi u Turopoljcu već računamo na novu generaciju Čunčića! Nogomet ti je u obitelji osiguran za barem sljedećih dvadesetak godina.

Hvala ti na svakoj utakmici, na svakom treningu, na svakoj minuti odigranoj u zelenom dresu, po našoj procjeni odigrao si cca 11.000 minuta. Bome, nije zajebancija u tvojim godinama. Šalimo se, Mimi, neka si nam živ i zdrav, već si krenuo, a sad ćeš malo morati pojačati trčanje za svojim mališanima.

Toliko od nas, ukratko, i još jednom: Hvala, Kapetane!”

Zanimljiva karijera, dobra nogometna priča, koju će biti zadovoljstvo ispričati.

Nastavite čitati

Sport

Dinamo kroz Goricu do vrha: ‘Nešto od onih prilika mora se iskoristiti…’

Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 od Dinama u devetoj uzastopnoj utakmici na domaćem terenu. Dinamo je dva gola zabio iz tri udarca u okvir, ali se i vratio na prvo mjesto, dok je Gorica bila nedovoljno konkretna prema naprijed…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dinamo je u Veliku Goricu daleko od idealne forme, s atmosferom koja je jednako tako daleko od idealne, a Mario Kovačević igrao je još jednu u nizu svojih kvalifikacijskih utakmica. Događalo se sve to četiri dana nakon ružnog poraza u Lilleu, a sve to bili su detalji za koje su se pokušali uloviti u stručnom stožeru Gorice u pripremi ponedjeljka poslijepodne.

– Znamo da moramo biti na maksimumu svojih mogućnosti da bi se mogli nečemu nadati – najavio je sudar s Dinamom trener Gorice Mario Carević.

Nažalost, njegova momčad nije dosegnula svoj maksimum u ovih 90 minuta, na zatvaranju 15. runde SuperSport HNL-a. S obzirom da je bilo tako, teško da je moglo biti i bod(ov)a u ovom ogledu, koji je taj i takav Dinamo doveo do – prvog mjesta na tablici! I to je iz modroga kuta najbolja moguća najava derbija s Hajdukom u subotu od 15 sati…

Iako, nije Dinamo u Velikoj Gorici odigrao spektakularnu utakmicu. Daleko od toga, gosti iz Zagreba imali su dominaciju samo u posjedu, dok po pitanju prilika to općenito nije bila osobito pamtljiva utakmica. Pokušavao je u prvom poluvremenu dvaput Hoxha sa distance, jedanput bolje, drugi put nešto lošije, ali zapravo jedinu svoju šansu u prvih 45 minuta realizirao je Monsef Bakrar.

– Nedopustivo je da tako primimo gol, da čovjek ostane tako sam u “srcu gola”, a baš smo naglašavali da oni vole tamo dolaziti, pojavljivati se – komentirao je gol iz 34. minute trener Carević, svjestan da je u ovakvoj utakmici pogreška poput ove često i kobna.

Takvom se pokazala i ovoga puta, iako je u drugom poluvremenu Gorica pokazala nešto više u igri prema naprijed. U prvih 45 minuta Dinamo nije dopustio Goričanima ni da mu priđu golu, a kamoli kreiraju ozbiljniju opasnost, dok se u nastavku ipak nešto događalo prema naprijed. To nešto nije bilo dovoljno kvalitetno, jer u jednoj je dobroj situaciji Vrzić loše zahvatio loptu, u drugoj je traljavo pucao Pršir, u trećoj je okvir gola glavom promašio Erceg nakon ulaska s klupe…

– U utakmicama poput ove jednu od te tri situacije jednostavno moraš iskoristiti ako želiš nešto uzeti. Mi to nismo uspjeli… – kazao je Carević.

Nešto ozbiljnija nada probudila se u 75. minuti, nakon što je isključen Luka Stojković. Gotovo nevjerojatno, ali Dinamo je ove sezone dobio ukupno dva crvena kartona u HNL-u, oba je dobio Stojković, oba je dobio protiv Gorice… Goričanima je to otvorilo nešto više prostora, slika se okrenula, sad je domaćin kružio oko gostujućeg kaznenog prostora u potrazi za izjednačenje, ali nije to bila ta večer. Prostora nije bilo i vratar Filipović sačuvao je svoju mrežu čistom.

Konačna odluka pala je tako s druge strane, i to u drugoj minuti sudačke nadoknade. Drugi gol Dinama, za konačnih i nedostižnih 2-0 kreirali su igrači s klupe, jer Fran Topić je pobjegao po lijevoj strani i vratio u sredinu, a na odbijenoj lopti našao se Marko Soldo, bivši igrač Gorice, koji je zabio svoj prvi gol u dresu Dinama.

Dinamo je tako skočio na vrh ljestvice, u puno boljem ozračju dočekat će derbi s Hajdukom na Maksimiru, a Gorica je sa sedmoga mjesta pala na osmo. Rijeka ima isti broj bodova, ali i nešto bolju gol-razliku, a bodove za put prema gore odsad će tražiti u gostima. Dinamo je bio deveta uzastopna domaća utakmica Gorice u prvenstvu, a sad su na redu četiri gostujuće. Prije stanke još tri, jer već u petak se ide u Koprivnicu, a nakon toga i na osječku Opus Arena i riječku Rujevicu.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Vijesti

SOS predstavnici dolaze u Veliku Goricu! “Zastanite i saznajte što za njih znači raditi posao sa srcem”

Tijekom prosinca goričkim će se ulicama kretati predstavnici SOS Dječjeg sela Hrvatska, spremni građanima približiti svoj rad s djecom koja odrastaju bez roditeljske skrbi.

Objavljeno

na

Objavio/la

U prosincu u Veliku Goricu stižu predstavnici udruge SOS Dječje selo Hrvatska, koji će građanima na terenu predstavljati svoj rad i misiju pomaganja djeci koja odrastaju bez roditelja. Susret će se odvijati izravno na ulicama grada, gdje će prolaznicima pojasniti kako izgleda njihov svakodnevni angažman i na koji način se može podržati njihov program.

Kroz razgovor, predstavnici će prolaznicima objasniti na koje načine pomažu djeci smještenoj u SOS selima, kako izgleda njihov radni dan te koje izazove nose situacije s kojima se susreću. Njihova je misija, poručuju, stvaranje boljeg i sretnijeg djetinjstva, a susreti s građanima prilika su da pokažu koliko predanosti taj posao zahtijeva.

Građanima poručuju da slobodno zastanu kada ih susretnu, bilo da žele saznati više o radu udruge, postaviti pitanje ili jednostavno čuti kako izgleda život djece koja odrastaju u SOS selima. Kratki razgovor, kažu, često je najbolji način da se uoči koliko je njihov posao važan i koliko topline može donijeti mali trenutak razumijevanja.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno