Vijesti
Nekada su bile strah i trepet Turopolja
Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi
Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.
Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.
– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.
Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.
– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.
Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio
Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.
– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.
Ilustracija
Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara
Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.
– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.
Ilustracija
Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv
Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.
– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.
Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.
– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.
Ilustracija
Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca
Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.
– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.
Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine
Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.
– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.
Dobra prilika za zaradu
Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.
– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.
Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.
Kultura
Kultura u pokretu u Pokupskom kao “provokacija” za mlade
Prvi ciklus radionica traje od travnja do kraja lipnja, a drugi ciklus od rujna do studenog 2026. Završna produkcija bit će zakazana najesen i otvorena za javnost, ističu organizatori ovoga kulturnog projekta
Štoos teatar i udruga Kupa-rijeka života u partnerstvu s Osnovnom školom Pokupsko realizirat će do kraja 2026. godine projekt financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH pod nazivom “Kultura u pokretu “.
Ovim projektom od travnja Pokupsko postaje njihov zajednički kreativni poligon, igralište i laboratorij. Do konca 2026. godine bit će održan niz radionica interaktivnog pristupa i interdisciplinarnog karaktera, sa ciljem približavanja kulturnih i umjetničkih sadržaja mladim ljudima ove najjužnije općine Zagrebačke županije. Umjetnost i kultura su, smatraju organizatori, potreba i biljeg identiteta, kako pojedinca, tako i zajednice, a nužnost pružanja tih sadržaja tim je veća u mjestima koja su značajnije udaljena od urbanih centara ili većih naselja.
“Kultura u pokretu”, ističu organizatori, nije tek zajednička potraga za publikom, već poziv – provokacija mladim ljudima za aktivno sudjelovanje u zajednici, suigru i stvaranje novih kulturnih sadržaja.
Kreativne radionice vezane uz ovaj projekt vodi Luka Kuzmanović iz Štoos teatra. On će s učenicima OŠ Pokupsko raditi na uprizorenju Aristofanovih Ptica i Ezopovih Basni. Osim toga, predviđen je i studijski posjet kazalištu kako bi polaznici radionica upoznali kazalište ‘iza kulisa’; njegov tehnički i produkcijski aspekt.
– Zašto baš kazalište kao poligon? Upravo kazališni medij omogućuje nam neposredno i dinamično iskustvo kao inicijalno paljenje za umjetničku akciju, kreaciju i aktivaciju zajednice. Naš recept: oslobađanjem glasa, mašte i pokreta pojedinca i skupine (naših polaznika), pokrećemo i kulturu u zajednici te okrećemo zajednicu kulturi. Prvi ciklus radionica traje od travnja do kraja lipnja, a drugi ciklus od rujna do studenog 2026. Završna produkcija bit će zakazana najesen i otvorena za javnost, a dodatne informacije, u riječi i slici, podijelit ćemo kako projekt bude tekao – istaknuo je Kuzmanović.
Priča iz kvarta
Opet imamo RVG! ‘Glazbom ćemo se vratiti u osamdesete i devedesete’
Na frekvenciji 88,6 od ove srijede ponovno se emitira RVG, odnosno Radio Velika Gorica! Direktor velikogoričkog radija Nenad Črnko objašnjava kako je i zašto City radio dobio novo, zvučno i romantično ime…
Na velikogoričkom medijskom nebu, ali u hrvatskom radijskom prostoru, ta tri slova godinama su se izgovarala s posebnim poštovanje. R-V-G. Nedavno smo se, nimalo slučajno, prisjetili slavnih dana velikogoričke radijske postaje, koja je do prije nekih tridesetak godina slovila za jednu od najpopularnijih u državi, a ovoga puta ćemo o onome što slijedi.
RVG se, dakle, vratio u grad! Na drukčijim temeljima, u potpuno drugim vremenima, ali sa sličnim željama i ambicijama: biti što bolji, slušateljima što draži, što aktualniji, relevantniji i zabavniji. Uz, naravno, puno dobre glazbe…
Iza nekadašnjeg RVG-a stajalo je Narodno sveučilište Juraj Kokot, kao i brojni važni pojedinci, a za povratak RVG-a na scenu zaslužan je Nenad Črnko. City radio, kojem je dosad bio na čelu, od ove srijede i službeno nosi slavno ime, koje će imati svoju težinu, koje će možda i pobuditi dodatni interes, ali i ime koje će tražiti određene standarde.
O svemu tome, o razlozima, povodima i načinima na koji se krenula događati ova promjena, kao i o planovima, vizijama i idejama koje će pratiti “RVG novoga doba” razgovarali smo upravo s čovjekom koji stoji iza priče s najljepšim imenom.
I s posebnim datumom “rađanja”?
– Stariji Goričani sjetit će se datuma 10. lipnja. Nismo ciljali datum, ali ispalo je tako… Naime, 10. lipnja 2026. Radio Velika Gorica vraća se doma, u svoj grad. Istoga dana davne 1980. godine Radio Velika Gorica je službenim rezanjem vrpce u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot, koje je bilo i većinski vlasnik radija u ime tadašnje općine Velika Gorica, postao prvi radio u bivšoj Jugoslaviji koji je počeo emitirati stereo signal. Da, istina je, dok su u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani nacionalne radijske postaje eksperimentirale, RVG je emitirao stereo. Sve dalje je povijest… A od ove srijede i budućnost. Novog etera, novih medija i drugačijih pogleda. No, ono najvažnije je da se RVG vratio!
Kako je i zašto došlo do ideje o povratku RVG-a u život, odnosno promjeni identiteta City radija?
– S obzirom na činjenicu da smo 2009. godine, dobivanjem koncesije za Veliku Goricu i susjedne općine u dvije županije, u Velikoj Gorici imali RVG, koji je u to vrijeme, ako se ne varam, emitirao kao Totalni FM, logično je bilo da naziv radija koji dolazi u naš grad bude marketinški orijentiran i zato nam se City Radio činio kao logičan izbor. Preseljenjem tadašnje Radio Velike Gorice na drugu lokaciju, mi smo preuzeli Reporter i TV produkciju koja je bila u sklopu RVG-a, a prostor koji nam se tad radijski otvarao mislim da nismo dobro iskoristili. Već dugo sam razmišljao o povratku RVG-a, ali trebalo je posložiti neke kockice, od prostora, studija, opreme i mnogih drugim detalja koji ulaze u cijelu tu priču. Prvi koraci su napravljeni i sad je sve dalje na nama da se još više približimo gradu, slušateljima…
Kad danas netko izgovori to “RVG”, što za vas osobno to znači? Po čemu pamtite slavne dane tog nekoć čuvenog radija, iz vremena koja su bila drukčija?
– RVG je bio institucija, radio koji je bio respektabilan u cijeloj bivšoj državi, a uz “stojedinicu” sigurno je i najpoznatiji radio tog vremena. Nažalost, preslagivanje koncesija određivalo je i područja slušanosti, a RVG se u to vrijeme podijelio i u jednom trenutku razdvojio, što je u konačnici uvjetovalo sasvim drugačiji pristup. Na kraju je nestala ona lokalna velikogorička radijska institucija, a samim time Velika Gorica je, rekao bih, izgubila i jedan dio svoga identiteta. Nakon što je RVG nestao, City Radio je preuzeo lokalni informativni prostor, ali smatram da grad poput Velike Gorice mora imati svoj radio sa imenom i prezimenom. A Radio Velika Gorica bi baš to trebao biti.
Što nam donosi novi RVG u programskom smislu, odnosno što slušatelji mogu očekivati?
– Prvo i osnovno, mijenjamo glazbu i jako se približavamo starom RVG-u iz osamdesetih i devedesetih. Programski gledano, idemo skroz u lokalne velikogoričke okvire i želimo ući u sve pore grada kako bi naši slušatelji na vrijeme dobivali sve potrebne informacije. Trudit ćemo se da što manje pričamo, da nam emisije ne tjeraju ljude na okretanje frekvencije, a u “prime timeu” ćemo u svakom satu imati kratke zabavne “contente” i vrijedne informacije, uz puno dobre glazbe.
Koja ekipa je radila na pripremi svega onoga što uskoro slijedi i tko će sve biti nekakva zaštitna lica RVG-a na novom početku?
– Puno smo planirali i pripremali, trajalo je sve skupa na kraju i poprilično dugo, više od godinu dana. Uz mene, najviše je u cijelom tom procesu sudjelovao Dražen Smolković, uz još nekolicinu važnih i stručnih ljudi koji su nam pomagali u svakom smislu, od tehnike, produkcije, raznih savjeta…
– Što se postave u eteru tiče, ostajemo na Gianni Kotroman i Matku Mihaljeviću u našem Jutarnjem programu i Etoru Kocijančiću u popodnevnom, dok Marija Vrbanus sudjeluje u informativnom dijelu i povremeno ulazi u eter. U fazi smo još nekih selekcija i plan je da se stalno prilagođavamo slušateljima. Svjesni smo unaprijed da neće biti nimalo lako, s obzirom na to da za ovakve stvari treba i strpljenja, iako mi pripremamo sve da od prvog dana budemo ozbiljan, profesionalan lokalni radio s programom i glazbom za sve generacije. Imamo sreću pa je naša regija vrlo gusto naseljena, pa kad kažem lokalni, to povezuje područje od Zagreba, Siska i svih gradova Zagrebačke županije.
Kakve reakcije Velikogoričana očekujete i koliko vam je možda teško, izazovno i zahtjevno krenuti u priču s tako zvučnim imenom, koje sigurno ima težinu?
– Da, težina imena nam je najveći teret i tog se najviše bojim. S jedne strane moramo komparirati dva vremena. S jedne strane osamdesete godine prošlog stoljeća, kada je RVG doista bio na vrhu exYu, a taj je status gorički radio zadržao i u Hrvatskoj na početku devedesetih. S druge strane, ovo današnje vrijeme je vrijeme budućnosti, gotovo pola stoljeća kasnije. Neusporedivo je apsolutno po svemu i zato čak ni ne razmišljam previše o toj vrsti tereta. Da, to će nam sigurno biti stvarno teret u samom početku jer će slušatelji, pogotovo oni stariji, uspoređivati ovo i ono. Međutim, ne bojim se, imamo mi dosta svojih aduta, a glazbeni program koji će na novom RVG-u uređivati Vlado Pukanić bit će sigurno jedan od razloga da se slušatelji zadrže na našoj frekvenciji 88.6MHz.
– Još na nešto smo maksimalno obratili pažnju, a to je kvaliteta zvuka, i sad smo uz bok vodećim velikim radijskim postajama po kvaliteti. Vjerujem da će naši slušatelji to brzo primijetiti. Čekamo još neke tehničke i kozmetičke detalje te krećemo u ljetnoj laganoj programskoj shemi… Međutim, o svim točnim datumima i potpuno detaljnim informacijama uskoro ćemo biti još malo konkretniji.
Da, da, RVG se vratio!
Kultura
Kino na otvorenom stiže u Poljanicu Bistransku
Organizatori pozivaju obitelji, djecu, prijatelje i sve zaljubljenike u film da im se pridruže te provedu ugodnu ljetnu večer uz dvije filmske projekcije.
Crna kronika
FOTO Teška nesreća u Starom Čiču! Jedna vozačica završila na traumatologiji, promet prema Gorici usporen
Obje vozačice zbrinula je Hitna pomoć, a policija je krenula na mjesto događaja.
U prometnoj nesreći koja se danas dogodila u Velikogoričkoj ulici u Starom Čiču, u smjeru prema Velikoj Gorici, ozlijeđene su dvije vozačice, a promet se odvija otežano uz stvaranje kolone iz smjera Vukovine.
Prema informacijama s mjesta događaja, sudar se dogodio stotinjak metara od trgovine Paun. Jedna od sudionica nesreće, 31-godišnja vozačica, prevezena je u traumatološku bolnicu. Prema riječima njezine majke, nakon nesreće žalila se na bolove u vratu te je bila dezorijentirana, a u njezinu su se vozilu aktivirali oba zračna jastuka.
Druga vozačica također je pregledana od strane Hitne pomoći, a prema navodima, otežano se kretala nakon sudara.
Hitna pomoć je stigla na mjesto nesreće, a sada se očekuje dolazak policije.
Moja županija
Zagrebačka županija osvojila prestižnu titulu Europske regije sporta
Službena dodjela održat će se u Bruxellesu.
-
CityLIGHTSprije 5 danaNovo autobusno ugibalište u Velikoj Gorici preuzima dvije linije
-
Vijestiprije 5 danaNajavljen višesatni prekid vode zbog radova – evo o kojem se naselju radi
-
CityLIGHTSprije 6 danaVIDEO Kraljica sevdaha ostavila nas bez daha
-
Crna kronikaprije 2 danaUčenik se ugušio tijekom jela u školi, unatoč brzoj reakciji nije mu bilo spasa