Povežite se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

na

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Crna kronika

Učenik se ugušio tijekom jela u školi, unatoč brzoj reakciji nije mu bilo spasa

U 37 godina karijere nisam imao ovakav slučaj…

Objavljeno

na

Učenik Osnovne škole Šćitarjevo preminuo je nakon što se tijekom jela ugušio zalogajem hrane, doznajemo od hitne medicinske službe. Na mjesto događaja odmah su upućeni djelatnici Hitne pomoći, no dječaku, unatoč pruženoj pomoći, nije bilo moguće spasiti život.

Prema informacijama koje je smo dobili od voditelja velikogoričke hitne službe Siniše Goluba, dječak je tijekom jela uzeo prevelik komad krafne koji mu je završio u dišnim putevima. Zbog začepljenja respiratornog trakta nije mogao iskašljati zalogaj, a pokušaji da se on ukloni prije dolaska hitnih službi nisu bili uspješni.

Po dolasku na teren medicinski tim poduzeo je sve raspoložive mjere, no dječak je, nažalost, preminuo.

“Velika je to tragedija za koju ne možemo nikoga okriviti. Mi smo došli na teren, sve smo napravili, ali već je bilo prekasno. U 37 godina karijere nisam imao ovakav slučaj s djecom”, rekao je Golub.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Zapovjednik Maceković pozvao na Fire combat i skok Spidergasca

Posjetitelje očekuje bogat program prilagođen svim generacijama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević

U subotu, 13. lipnja, Javna vatrogasna postrojba Velike Gorice otvara svoja vrata građanima i istovremeno organizira Fire combat natjecanje za operativne vatrogasce. Posjetitelji će moći razgledati vatrogasnu opremu, sudjelovati u programu prilagođenom djeci i obiteljima te vidjeti demonstracije rada vatrogasaca na terenu.

Zapovjednik Ivica Maceković gostovao je jutros kod našeg dvojca Gianne i Matka te istaknuo kako se koncept Dana otvorenih vrata pokazao kao pun pogodak upravo zbog djece koja dolaze s roditeljima. Među sadržajima je i demonstracija vatrogasnih vještina te interaktivni dio programa, a poseban interes tradicionalno izaziva popularni “spidergasac” i mini poligon za najmlađe.

Uz to djeca će se moći spustiti niz spusnicu, popularnu štangu koju najčešće viđamo u filmovima i serijama.

“Pozivam sve zainteresirane da dođu. Bit će to jedan prekrasan, vatrogasni dan u kojem će djeca moći vidjeti čime se mi zapravo bavimo”, rekao je Maceković.

Zapovjednik Ivica, koji je u vatrogasac već 23 godine, istaknuo je kako se želja za profesionalnim vatrogastvom javlja upravo u tim malim danima, ali da je to tek početak jednog dalekog puta.

“Dalek je to put, ovdje su dječica od 10 do 12 godina, a biti ozbiljan vatrogasac zahtijeva punoljetnost, završenu srednju školu, ali naravno postoji oni koji se zaljube u to pa jedan dan dođu i do profesionalnog vatrogastva”.

Također, rekao je da posao vatrogasca ne uključuje samo gašenje požara, puno je tu malih situacija kao skidanje mačke s drveta, ali i situacije u kojima su se često prvi put našli.

Velika Gorica, 07.06.2025. JVPVG-Dan otvorenih vrata, VII.Plamen Turopolja i IV.memorijal Ivana Galekovića-Gale. Foto: JVPVG

“Početkom 2020. smo imali situaciju s COVID-om gdje smo imali ulogu osiguranja, cijepljenja i bili smo izloženi tomu svemu. Zakonom o sustavu civilne zaštite mi smo također dio te civilne zaštite pa smo radili taj posao, obavještavali ljude da se ne mogu zadržavati u parkovima. To nam je bilo nešto novo. Isto tako imali smo i potres. Još nije bio neki veći potres na velikogoričkom području, tako da nas je onaj potres baš zatekao jer su sve snage bile upregnute prema Sisku i Petrinji gdje je potres najteže pogodio ta područja. To nas je isto povuklo na neku stranu koju prije nismo radili. Vjerujem da će još u mojoj vatrogasnoj karijeri biti podosta stvari koji mi sada možda i ne padaju na pamet. Što se tiče gašenja požara, spašavanje ljudi, to je naša srž, tu nas ništa ne može iznenaditi. Ipak, kvaliteta svakog vatrogasca je da se može snaći u svakoj situaciji”, opisuje Maceković.

Tu je i teška oprema koja teži oko 30 kg, a na vatrogascu mora biti unutar 60 sekundi.

“Može otežavati jer kad se obučete u tu opremu to ograničava vijek trajanja u toj intervenciji. Tako mi za svaku intervenciju imamo posebnu opremu za tu intervenciju. Tako na primjer imamo opremu za gašenje šumskih požara, trave i niskog raslinja, to je neka jednostavnija opcija. Ova teža varijanta se odnosi na izolacionom aparatu, odijelo za strukturne požar, recimo gašenje požara stana da budemo autonomni u odnosu na zagađeni zrak koji se unutra nalazi, da imate sve za pola sata radi. Kaciga teži oko 2 kg”, kaže zapovjednik.

S druge strane, u onim “mirnijim danima”, kada nema intervencija, dan je prilično strukturiran. Smjene uključuju pregled opreme, tjelesnu pripremu, teorijsku i praktičnu nastavu, vježbe na poligonu te odmor i pripremu za novu smjenu.

Dotaknula se i tema kućnih požara, koji često nastanu zbog nemara.

“U svakodnevnom životu postoji jedan problem, a to je navika jer smo navikli da sve bude u redu. Najveća opasnost je požar zbog hrane u stambenim zgradama. Ljudi zaborave da su stavili nešto na štednjak, krene se dimiti i nastane požar. Također požari zbog baterija, na primjer ljudi stave mobitel punit, a kad ga iskopčaju, ostave punjač u zidu što također nije preporučljivo”, upozorava Maceković.

Imaju li još uvijek poznatu štangu kroz koju se spuštaju, kako izgleda ljetna dislokacija i što krasi dobrog vatrogasca? Sve to možete doznati u cijelom razgovoru koji je dostupan ovdje.

Nastavite čitati

Vijesti

Foto natječaj: Zagrebačka županija traži svoj najbolji kadar

Prijave su otvorene do 19. lipnja 2026. godine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: MuffinLand/Pexels

Fotografi iz Zagrebačke županije imaju priliku svojim radovima promovirati ljepote i posebnosti kraja u kojem žive jer su otvorene prijave za ovogodišnje izdanje foto natječaja „Volim svoju županiju“.

Riječ je o projektu Hrvatske zajednice županija koji već jedanaestu godinu okuplja amaterske i profesionalne autore iz cijele Hrvatske. Tijekom deset godina održavanja natječaja pristiglo je oko 12 tisuća fotografija koje su kroz objektiv zabilježile prirodne znamenitosti, kulturnu baštinu i tradicije hrvatskih krajeva.

Ovogodišnji natječaj traje od 8. do 19. lipnja 2026. godine, a odabrani radovi bit će predstavljeni na putujućoj izložbi koja obuhvaća svih 21 hrvatsku županiju. Za sudjelovanje nije potrebno fotografirati isključivo u vlastitoj županiji. Organizatori ističu kako autori mogu prijaviti fotografije snimljene i izvan područja svoje županije, dok je broj prijava ograničen na najviše tri fotografije po sudioniku.

Poseban naglasak i ove godine stavljen je na nekoliko kategorija. U glavnoj kategoriji stručni žiri odabrat će 21 fotografiju, odnosno po jednu koja će predstavljati svaku hrvatsku županiju na izložbi. Mjesto na izložbi mogu izboriti i autori fotografija snimljenih dronom. Treća kategorija namijenjena je Hrvatima koji žive izvan Hrvatske. Žiri će među pristiglim radovima odabrati tri fotografije koje prikazuju hrvatske županije, a nagrada će pripasti najbolje ocijenjenom radu.

Nakon završetka ocjenjivanja stručnog žirija, ukupno 27 odabranih fotografija ulazi u završni krug. Tada odluku preuzima publika koja će glasovanjem izabrati najbolju fotografiju natječaja, odnosno rad s najvećim brojem prikupljenih glasova.

Prijave su otvorene do 19. lipnja 2026. godine, a svoje fotografije možete prijavit ovdje.

Nastavite čitati

Moja županija

Zagrebačka županija ulaže u hitnu: Edukacije i sustav jači kroz RACE 2

Glavni cilj projekta RACE 2 jest unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći kroz standardizaciju i digitalizaciju procesa rada, dodatnu edukaciju zdravstvenih djelatnika te modernizaciju opreme.

Objavljeno

na

Dok se međunarodni projekt RACE 2 (Utrka za život) približava završetku, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije nastavlja s aktivnostima kojima se unapređuje kvaliteta hitne medicinske skrbi.

Među njima su edukacije djelatnika, nabava opreme i vozila te javnozdravstvene akcije usmjerene na prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Riječ je o projektu koji se provodi u okviru programa Interreg IPA CBC Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, a zajednički ga realiziraju Dom zdravlja Mostar kao vodeći partner, Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije i Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.934.839,38 eura. Od toga Europska unija osigurava 1.644.613,47 eura ili 85 posto sredstava, dok preostalih 290.225,91 euro financiraju projektni partneri.

Jedan od ključnih segmenata projekta odnosi se na stručno usavršavanje djelatnika hitne medicine. Tako je u Velikoj Gorici nedavno održana edukacija za tridesetak zaposlenika Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije. Program je bio namijenjen medicinskim sestrama, medicinskim tehničarima i vozačima vozila hitne pomoći, a vodili su ga licencirani instruktori Zavoda.

Polaznici su kroz teorijsku nastavu i praktične vježbe prolazili postupke osnovnog i naprednog održavanja života, poznate pod nazivima Basic Life Support (BLS) i Advanced Life Support (ALS). Edukacija je obuhvatila postupke zbrinjavanja akutno oboljelih i traumatiziranih pacijenata, provođenje trauma-pregleda, korištenje automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) te pružanje pomoći tijekom poroda.

Naglasak je stavljen na dodatno osnaživanje timova za postupanje u najzahtjevnijim hitnim situacijama.

“Kontinuiranim ulaganjem u usavršavanje medicinskog osoblja spremni smo građanima pružiti brzu i učinkovitu pomoć, stavljajući pritom naglasak na našu stručnost i sigurnost pacijenata”, poručio je ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije Davorin Gajnik.

Paralelno s edukacijama djelatnika, Zavod provodi i niz preventivnih javnozdravstvenih aktivnosti kojima želi podići svijest građana o kardiovaskularnim bolestima. Do kraja lipnja akcije će biti organizirane u Zaprešiću 10. lipnja, Jastrebarskom 17. lipnja te Svetom Ivanu Zelini 30. lipnja.

Glavni cilj projekta RACE 2 jest unaprijediti sustav hitne medicinske pomoći kroz standardizaciju i digitalizaciju procesa rada, dodatnu edukaciju zdravstvenih djelatnika, modernizaciju opreme te aktivnosti usmjerene na prevenciju bolesti koje predstavljaju jedan od vodećih zdravstvenih izazova današnjice.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Najuspješniji gorički učenici primili priznanja: Grad nagradio trud, znanje i izvrsnost

Gradonačelnik Ačkar u svom je obraćanju učenicima naglasio kako su upravo oni primjer mladih ljudi koji vlastitim radom stvaraju svoju budućnost.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Tradicionalni prijem najboljih učenika osnovnih i srednjih škola s područja Velike Gorice održan je danas u Vijećnici Pučkog otvorenog učilišta, gdje su im uručene nagrade i priznanja za iznimne rezultate ostvarene tijekom školske godine na izmaku.

Učenicima je na uspjehu čestitao gradonačelnik Krešimir Ačkar, istaknuvši kako njihovi rezultati nisu plod slučajnosti, već dugotrajnog rada, discipline i predanosti. Uz pohvalnice, osnovnoškolci su na dar dobili knjigu Cyber psihologija autorice Irene Miljković Krečar, dok su srednjoškolci primili knjigu 12 nota o životu i kreativnosti autora Quincyja Jonesa.

Tijekom svečanosti gradonačelnik je pozvao učenike da se predstave te podijele koji su im predmeti bili najdraži tijekom školovanja. Među nagrađenima bila je Petra iz Srednje strukovne škole, koja je zahvalila svojoj razrednici i profesorima, a kao omiljeni predmet izdvojila matematiku. Marta iz Osnovne škole Eugena Kvaternika rekla je kako najviše voli kemiju i fiziku. Kristina iz Ekonomske škole istaknula je da su joj svi predmeti bili dragi, ponajviše zbog odnosa koji je izgradila sa svojim profesorima.

– Svi su mi predmeti bili jako dragi jer su profesori bili više od autoriteta, bili su i prijatelji – poručila je.

Posebno emotivnu poruku uputio je Mihael Jaroš, koji je u ime učenika zahvalio svima koji su ih pratili na njihovom obrazovnom putu.

– Velika hvala našem gradonačelniku koji prepoznaje naš uspjeh. Također, htio bih se posebno zahvaliti svima koji su nam pomogli u našem školovanju i koji su bili tu cijelim putem. To su naši učitelji, nastavnici i mentori. Najvažnije od svega, hvala našim roditeljima i obiteljima koji su tu bili od prvog dana te pratili sve naše uspjehe i bili najveća podrška, rekao je Jaroš.

Gradonačelnik Ačkar u svom je obraćanju učenicima naglasio kako su upravo oni primjer mladih ljudi koji vlastitim radom stvaraju svoju budućnost.

„Jedno veliko bravo u ime grada Velike Gorice! Vi ste mladi intelektualci i ja vam od srca na tome čestitam. Vaši rezultati nisu došli slučajno. Vaš uspjeh je samo produkt onoga što ste vi stavili sebi u život kao nešto normalno. Vaša žrtva se pokazala kao nešto što neće nikada biti uzaludno, jer ste svoju sudbinu stavili u svoje ruke. Vi ste odlučili biti gospodari svoje sudbine. Čestitam vašim roditeljima koji su vam uvijek bili podrška i oslonac u svemu“, poručio je gradonačelnik.

Prijem najboljih učenika i ove je godine bio prilika za isticanje izvrsnosti, ali i zahvalu roditeljima, nastavnicima i mentorima koji svojim radom i podrškom sudjeluju u uspjesima mladih Goričana.

Nastavite čitati

Reporter 460 - 28.05.2026.

Facebook

Izdvojeno