Povežite se s nama

Vijesti

Nekada su bile strah i trepet Turopolja

Od njihovih vradžbina krave su skakale poput antilopi

Objavljeno

na

Čovjekova potreba za mističnim od davnine je bila njegov pokretač i potreba, a neki su je platili i glavom. Progon vještica bio je omiljen ‘sport’ diljem ‘starog’ kontinenta pa tako i u hrvatskim zemljama sve do početka vladavine Marije Terezije i Prosvjetiteljstva. Zanimljivo je kako se zadnje suđenje kojim se propitao status neke osobe kao vještice u našoj zemlji održao u drugoj polovici 90-tih godina prošlog stoljeća. Štefica iz podravskog sela Kunovec Breg prokazana je od skidača uroka i ‘proroka’ Franje kao glavna coprnica u svom kraju. Na teret joj je stavio da izaziva bolesti kod djece te čini razne štete po selu. Mještani su počeli vršiti razne oblike nasilja nad ženom, javno su spaljivali stvari koje im je poklonila, djeca su je pljuvala, a susjedi bježali od nje. U atmosferi progona i straha posegnula je za pravosuđem i pokrenula sudsku parnicu kojom je u svibnju 1996. godine zakonski dokazala da nije vještica. Više o ovoj tematici porazgovarali smo s Nikolom Pejakom, sakupljačem usmene predaje i Margaretom Biškupić Čurla, ravnateljicom Muzeja Turopolja i pokretačicom Perunfesta.

Iako su progoni vještica sada već davna prošlost, još uvijek postoje ljudi koji se bave magijom i čarobnjaštvom.

– Nekada je bilo normalno da nedjeljom odeš na misu i moliš krunicu, a onda navečer bacaš ugljen u vodu. Vjerska stvar uzimala se zdravo za gotovo, kad većina na prostoru na kojem živim prakticira neku vjeru i ja ću je prakticirati, a sa strane ću prakticirati okultno. Ljudi ne samo da vjeruju u to, nego i danas postoje ljudi koji se bave s time. Osobno ih nikad nisam susreo, ali sam upoznao čovjeka iz Gustelnice koji tvrdi da ga je začarala coprnica dok se kao mladić vračao s blagom s ispaše. Coprnica ga je pogledala ‘urokljivim okom’ pa su se on i stoka poslije toga osjećali stalno umorno. Pomoć je zatražio kod druge coprnice i ona mu je dala savjet da preljeva vodu s tri različita izvora. Kako to nije pomoglo, na kraju je otišao kod svećenika koji mu je dao injekcije u vrat – rekao nam je Nikola.

 

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode nisu nepoznanica u Turopolju. Usmenom predajom neke su se uspjele zadržati do danas, a neke će zauvijek ostati nepoznate.

– Svaki kraj ima te priče. Problem je što su one sa suvremenim tehnologijama gotovo nestale, jer nekad je to bio jedini vid zabave. Uz svjetlo svijeće često su se pričale i prepričavale priče o mitskim bićima. Sve to svoje korijenje vuče još iz staroslavenske mitologije i poganskih vremena. Problem je što ljudi ne vole pričati o tome. Kad kažem ljudi, mislim na kazivače. Problem je što se to u njihovim glavama kosi s vjerom, koja negira takve stvari i zapravo želi riješiti ljude straha od takvih stvari – objasnila je ravnateljica.

Prvi tko te zamoli za uslugu nakon što si spalio predmet vradžbine, taj ju je i postavio

Teško je doći do kazivača, a kada se i odluče progovoriti o tim stvarima to zna ponekad teško pasti i najiskusnijim slušateljima. Nikola nam je otkrio da ga je par puta znao uhvatiti strah slušajući osobna iskustva ljudi, a kao jedno od zanimljivijih istaknuo je priču iz sela Gračanica.

– Zabilježio sam priču jednog kazivača o slučaju koji se dogodio u jednom selu prekoputa Kupe i Pokupskog. Muškarac je svjedočio da je starica za koju se znalo da je vještica, jer prije je u svakom selu bilo osoba koje su se bavile takvim stvarima, bacila vradžbinu kad je prolazila kraj njihovog dvorišta. Naime, sutradan ujutro kad je krenuo izvesti blago na pašu, krave su postale nemirne i krenule preskakati ogradu poput antilopi. Mama kazivača preko puta ceste u koprivama je pronašla zavežljaj u kojem su bile kosti, komadi metala i kosa. Preplašena žena to je polila sa svetom vodom, izmolila se i na kraju zapalila. Nakon toga dotična baba došla je do nje i zatražila od nje aspirin za glavobolju, a to je bio znak da je upravo ona bacila vradžbinu. Prema vjerovanju kad spališ predmet kojim ti je netko napravio vradžbinu, tko te idući dan prvi dođe tražiti neku uslugu taj ti je to i napravio – ispričao nam je Pejak.

Ilustracija

Turopoljke nekada nisu zazirale od gatara

Ljudi su oduvijek voljeli znati što ih očekuje kako bi se pripremili na sve nedaće, pa je to dovelo do razvoja gatanja i svih mogućih načina proricanja sudbine. Od davnine su proročice i proroci proricali ljudske sudbine. Taj običaj također je duboko pustio svoje korijenje i u Turopolju i okolici.

– Ženska narodna nošnja iz Lukinić Brda ima specifični ukras na sebi. Primijetili smo da na nekim nošnjama dio tog ukrasa nedostaje. Na nekima ga ima, a na nekima ne. Postavili smo si pitanje zašto je tome tako i saznali da su te male ukrasne trake sa fertuna nekada koristile za gatanje pa su ih žene jednostavno skidale kad su išle kod gatare. Bilo kakva priča o tome izazivala je veliki otpor kod naših sugovornica. Najčešći odgovor bio je ‘Ja to nikad nisam radila, samo sam čula da su neke to radile’. Iako je bilo zabranjeno, ljudi su to radile iz zabave. No, niti jedna nije htjela potvrditi da je bila kod gatare – otkrila nam je Biškupić Čurla.

Ilustracija

Coprnjak iz Hotnje dokazao da može biti nevidljiv

Iako su u povijesti žene najčešće bile optuživane za vještičarenje, ne treba zaboraviti i coprnjake koji su najčešće imali dužnost duhovnih vođa u svijetu coprnica. Oni bi okupljali coprnice na seminarima, a što se točno tamo događalo do danas je ostalo nepoznato, možemo samo nagađati. Coprnjaki su navodno bili jako moćni.

– Jedan moj kazivač govorio mi je o slučaju iz 1997. ili 98. u Hotnji. Stariji muškarac koji se predstavljao kao coprnjak i imao knjigu s čarolijama, uspio je postati nevidljiv. Na očigled mlađeg muškarca, coprnjak je ušao u štalu svog susjeda i pomuzao kravu, a da ga susjed ni nitko od ukućana koji su bili u dvorištu i ulazili u štalu nije vidio – prepričao nam je Pejak.

Objasnio nam je kako se ‘zanat’ uvijek prenosio po majčinoj liniji.

– Zanimljivo je da se taj zanat uvijek prenosio po ženskoj liniji u obitelji. Više puta sam zabilježio da se vještičarenje prenosilo s bake na mamu, s mame na kćer, s kćeri na unuku, a nikada da se netko sa stane samoinicijativno počeo baviti time. To je uvije bila obiteljska stvar – dodao je.

Ilustracija

Pojavljivale su se s prvim zrakama sunca

Kako smo doznali coprnice i coprnjaki nisu jedine zvijezde turopoljskog mističnog svijeta. Izvori te korita rijeka i potoka njihova su prirodna staništa.

– Kazivači mi često pričaju o vilama. U načelu one su dobre, a znaju biti nestašne i ukrasti stoku iz štala. Neki tvrde da ih mogu vidjeti samo dobri i neiskvareni ljudi, a najčešće su viđene uz korita rijeka i potoka kako se peru, uređuju i pjevaju. Ponekad tamo dolaze s prvim zrakama sunca i lebde, drže se za ruke i plešu. Kada ih čovjek vidi najčešće nestaju u vodi, ali bilo je slučajeva da su vile prilazile ljudima i upozoravale ih na nešto poput toga da ne rade nedjeljom ili blagdanom. Pored bijelih ili dobrih vila, postoje i crne ili zle. Najčešće su u pratnji vraga i demona, ali to je rijetkost, do sada sam zabilježio samo dva takva slučaja – ispričao nam je sakupljač priča.

Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine

Pa ipak, sve ove priče treba uzeti s rezervom jer ponekad stvari nisu onakve kave nam se čine.

– Dosta toga ima stvarnu podlogu, pogotovo kad ti ljudi iz prve ruke pričaju svoje doživljaje. Po njihovim reakcijama imam osjećaj da me nisu lagali. Ti vidiš po čovjeku da mu je možda malo neugodno i počne se malo preznojavati. No, uvijek postoji mogućnost da mu se nešto pričinilo. Mislim da se kod nijednog kazivača ne radi o obliku mentalne bolesti. Može biti da je netko bio pijan i takve stvari moraš uzeti u obzir. Prije se često pio tudum, koji ima halucinogena svojstva – naglasio je Nikola.

Dobra prilika za zaradu

Priče o coprnicama, vilama, kugama i ostalim mitskim bićima iz vatre, mraka i vode dobra su podloga za razvoj turističke priče. Perunfest je najbolji pokazatelj da postoji publika zainteresirana za tu tematiku. Riječ je o projektu iza kojeg stoji Muzej Turopolja.

– Neki vole cosplay i kostimiranje, kao što drugi vole folklor, ići na aerobik ili teretanu. Najbolji je primjer Red Čuvara grada Zagreba, viteška udruga čiji su članovi poslovni i obiteljski ljudi, a kroz svoj hobi čuvaju našu tradiciju. Tako da postoji velik interes za tu tematiku. Perunfest je od prve godine napravio bum, ja sam sigurna da se oko njega otvori neki kamp da bi on bio pun. Od 1. travnja na našoj Facebook stranici krenu upiti za festival, a većina tih ljudi nije s goričkog područja. Postali smo prva manifestacija koja je uspjela privući ljude na naše područje. Vjerujem da je velikim djelom za to zaslužan o Zdenko Bašić, umjetnik koji je nadaleko poznat. Primijetili smo da nam se posjetitelji vračaju, što znači da radimo dobar posao – pohvalila se ravnateljica Muzeja Turopolja.

Prilika je tu samo je treba znati iskoristiti. Muzej Turopolja je Perunfestom je odškrinuo vrata, a sada je red na drugima da prepoznaju potencijal i pokušaju komercijalizirati bogatu kulturnu baštinu Turopolja.

Vijesti

Prometna nesreća u Novom Čiču! Automobil nakon sudara završio u kanalu – otežan promet

Objavljeno

na

Objavio/la

U Novom Čiču danas je došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovala dva osobna automobila, a jedan je nakon sudara sletio u kanal uz cestu. Nesreća se dogodila iza Konzuma, na cesti u smjeru Jagodnog.

Prema dostupnim informacijama, u sudaru su sudjelovala dva vozila, a jedan je nakon sudara izletio s kolnika i završio u kanalu pored ceste. Okolnosti koje su dovele do nesreće zasad nisu poznate.

Na mjesto događaja izašle su nadležne službe, a više informacija bit će poznato nakon završetka postupanja. Vozačima koji prometuju tim dijelom Novog Čiča savjetuje se dodatan oprez te je sam promet usmjeren preko Zavrtnice.

Nastavite čitati

Sport

Novi početak subotom: Gorica kreće u pripreme, zasad bez novih lica?!

Nogometaši Gorice okupit će se na pripremama za nastavak sezone u subotu u 11 sati, a nakon prvih pet dana preselit će se u Umag, gdje će odraditi centralni dio

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad ove subote otkuca 11:00, trener Mario Carević okupit će aktualni kadar HNK Gorice, čime će “ponos grada” i službeno krenuti u novu godinu. Promjena u međuvremenu nije bilo, 3. siječanj bio je i ostao datum određen za “leteći start” u dvije tisuće dvadeset i šestu, kao što je na snazi bio i ostao plan da se 8. siječnja krene prema Umagu, na centralni dio priprema. Sve druge detalje saznat ćemo u subotu prijepodne, nakon što se momčad okupi i odradi prvi trening…

Informacije ovih dana, naime, i dalje stižu na kapaljku, a i to je blago rečeno. Predsjednik Ilija Karamatić, savjetnik za sportsku politiku Boštjan Blažinčič, njegov prvi suradnik Luka Perić i ostali ljudi iz novog vodstva kluba djeluju u potpunoj tišini, ne zna se puno ni o željama i planovima, a kamoli o konkretnim koracima, pa će u subotu biti zanimljivo vidjeti hoće li se pojaviti i neko novo lice.

Koliko se u ovim trenucima može doznati – neće! Dostupne informacije kažu da će se u pripreme krenuti s kadrom identičnim onom koji je izgurao jesen, što će reći da nitko neće ni otići u ovim prvim danima. To bi se, naravno, u danima pred nama lako moglo promijeniti, i to u oba smjera, ali zasad se čini kako se se ići dalje s istim licima u svlačionici. Čak se ni po prostranstvima interneta, uključujući i razne forume, ne spominje praktički niti jedan igrač po pitanju dolaska ili odlaska iz Gorice.

Jasno, prvi kandidati za odlazak su Jurica Pršir i Ante Kavelj, možda i Iker Pozo, ali za očekivati je da nema opcije po kojoj bi otišla sva trojica. Pitanje je hoće li otići itko od njih, sve će ovisiti o ponudama koje će (eventualno) stizati, ali ne bi trebalo biti dvojbi da će neki igrači dolaziti. Navodno se nova rješenja traže u napadačkoj liniji, za očekivati je i dolazak jednoga golmana, a možda i obrambenog igrača.

U svakom slučaju, da na trenutak zaustavimo sva ova nagađanja i pogađanja, pričekat ćemo subotu prijepodne. Gorica kreće u 2026. godinu za tri, dva, jedan…

Nastavite čitati

Vijesti

Hrvatsko zdravstvo kreće s velikim promjenama, spominje se i Velika Gorica – “Ovo će biti godina konkretnih rezultata”

Ministarstvo zdravstva najavilo da 2026. donosi konkretnu modernizaciju sustava, investicije u bolničke kapacitete i zakonodavne promjene koje bi trebale poboljšati dostupnost i kvalitetu zdravstvene skrbi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Ministarstvo zdravstva najavilo je da će 2026. biti godina konkretnih rezultata, s posebnim naglaskom na digitalizaciju, bolje dostupne zdravstvene usluge i investicije u nove kapacitete.

Digitalna transformacija nastavlja se povezivanjem privatnih i javnih zdravstvenih ustanova u jedinstveni sustav CEZIH, čime bi se do sredine godine trebala omogućiti brža razmjena podataka i bolja koordinacija skrbi za pacijente, bez obzira koriste li usluge u javnom ili privatnom sektoru, piše N1.

U planu su i veliki investicijski projekti. Najavljena je izgradnja Nacionalne dječje bolnice vrijedne 237,5 milijuna eura, dok se nastavlja razvoj bolničkih kapaciteta u Osijeku, Šibeniku, ali i Velikoj Gorici, gdje se planira dnevna bolnica uz pomoć koje bi se trebala skratiti lista čekanja.

Primarna zdravstvena zaštita dobiva dodatni zamah kroz 33 mobilne ambulante koje će doprijeti do udaljenijih područja, a gotovo 59 milijuna eura ulaže se u opremanje domova zdravlja i jačanje dijagnostičkih kapaciteta. Poseban fokus stavljen je i na onkološke pacijente: KBC Sestre milosrdnice modernizira sustav radioterapije i uvodi pet novih linearnih akceleratora, što bi trebalo smanjiti vrijeme čekanja i povećati preciznost terapije.

Uz infrastrukturne projekte, ministarstvo planira i zakonodavne promjene. Izmjene Zakona o lijekovima i Zakona o ljekarništvu trebale bi poboljšati dostupnost terapija i jačati ulogu ljekarnika, dok se istovremeno pripremaju promjene zakona koji reguliraju zaštitu od zaraznih bolesti, fizioterapiju i sestrinstvo. Sve s ciljem veće kvalitete skrbi i profesionalne sigurnosti zdravstvenih djelatnika.

Hrvatska se također uključuje u europski prostor zdravstvenih podataka, što omogućuje sigurnu i standardiziranu prekograničnu razmjenu informacija uz poštivanje privatnosti pacijenata. Ministarstvo poručuje da je ovo tek početak godine u kojoj očekuju vidljive promjene u svakodnevnom funkcioniranju zdravstvenog sustava i kvaliteti skrbi za pacijente diljem zemlje.

Nastavite čitati

Vijesti

Učenici, roditelji i nastavnici udružili snage – pomoć iz OŠ Vukovina za one kojima je najpotrebnija

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: OŠ Vukovina/FB

Učenici, roditelji i djelatnici Osnovne škole Vukovina sudjelovali su u humanitarnoj akciji “Božićni valovi dobrote”, tijekom koje su prikupljene prehrambene namirnice, higijenske potrepštine i druge donacije za korisnike Pučke kuhinje Velika Gorica i Društva žena Buševec.

Iz škole zahvaljuju svima koji su sudjelovali te dodali kako ovakve, naizgled male geste, ustvari znače puno.

“Ova humanitarna akcija još je jednom potvrdila važnost zajedništva, empatije i društvene odgovornosti koje nastojimo poticati kod naših učenika.”, dodali su iz OŠ Vukovina.

Nastavite čitati

Sport

‘Želimo i mi trećeligaša, ambicije su normalne, ali moramo ostati i realni…’

Goran Kovačić i Darko Blažinčić, predsjednik i glavni tajnik velikogoričke Zajednice sportskih udruga, u pregledu godine za nama i planova za budućnost govore o promjenama, ambicijama, zahtjevima i željama…

Objavljeno

na

Objavio/la

Došla je i 2026. godina u naše živote, u tijeku je njezin drugi dan, a to je i dalje prikladan odmak za pogled unatrag. I na zaključivanje 2025. godine, ovoga puta na temu velikogoričkog sporta. U posljednjim danima prošle godine okupili smo “Batmana i Robina” velikogoričkog sporta, predsjednika Zajednice sportskih udruga Gorana Kovačića i glavnog tajnika Zajednice Darka Blažinčića.

Što se krovne velikogoričke sportske organizacije tiče, prošla godina će se i definitivno zaključiti 23. siječnja, na svečanoj dodjeli nagrada najboljima u gradskom sportu, ali ona je zapravo zaključena skupštinom Zajednice, u kojoj je 55 predstavnika naših klubova.

– Skupština je prošla odlično, veliki broj skupštinara je bio prisutan, njih 49 od ukupno 55, a bilo je i nešto gostiju, ljudi iz Grada… Odradili smo sve što smo trebali, izglasali plan rada i aktivnosti, kao i financijski plan za 2026. godinu. Nije bilo nekih velikih rasprava, jer ako se skupština dobro pripremi, ako nema nedoumica, a nije ih bilo, nema ni potrebe za tim. Glavni tajnik Blažinčić sve je unaprijed razradio do zadnjeg detalja, svi su na vrijeme dobili materijale, mogli su ih proučiti… Svatko na takvim okupljanjima može reći što god želi, ali uz sve moje napore da se netko javi, nismo naišli na nikoga tko bi imao potrebu za tim – kaže predsjednik Kovačić, a nadovezuje se tajnik Blažinčić.

– Osobno sam i više nego zadovoljan kako je sve prošlo, jer očit je napredak u radu Zajednice vezano uz pravno-administrativne stvari, kao i općeniti pomak u kvaliteti načina na koji se upravlja klubovima. Evo, ove godine su prvi put baš svi klubovi na vrijeme dostavili dokumentaciju potrebnu za raspodjelu sredstava. Kao da živimo u Skandinaviji, za rubriku vjerovali ili ne! To nam se u tridesetogodišnjoj povijesti Zajednice nije dogodilo i zato stalno i govorim da u ovom trenutku zaista imamo kvalitetne i dobre ljude u našim klubovima. Zahvaljujući njima imamo i ovakve rezultate, odnosno sve ovo što nudi velikogorički sport.

Sve govori da u svijetu velikogoričkog sporta vlada ozbiljna količina sloge, a to je uvijek jako dobar temelj za uspjeh.

– Kod nas u Zajednicu svi su uvijek dobrodošli, želimo svakome pružiti ruku, dati potporu, educirati ih ako treba, unapređivati stvari. I mislim da svi to i osjećaju, jer ljudi iz našeg sporta vole dolaziti kod nas u Zajednicu. Vezano uz administraciju, pritiskali smo ih ove godine, ali ne zbog nas u Zajednici, nego zato što je to za dobro klubova, jer imali smo čak i primjere da bi ljudi nakon raznih vrsta inspekcija dolazili kod nas i zahvaljivali što smo ih tjerali na sve to, odnosno gnjavili i davili – kaže Kovačić.

Stvari, dakle, u tom smislu funkcioniraju kao po špagi, što može imati i veze s vojničkim pristupom bivšeg vojnika Darka.

– Da, proveo sam dobar dio života u vojničkoj odori, ali ovdje se radi o nečem drugome. Svako društvo, svaka cjelina, mora poštivati zakone i propise ove države, a tako i ja razmišljam. Moraš poštovati ovu državu, ono što je propisano. Nismo mi radili nikakve velike pritiske, ali kroz edukacije smo ljudima željeli dati do znanja da se mora biti po pravilima. Uostalom, kad su odlučili da me žele, znali su kakav sam, da kod mene za neke stvari nema alternative, na dobrobit svih nas. Sustav čine ljudi, ljudi donose kvalitetu. A mi kvalitetu među ljudima koji upravljaju klubovima definitivno imamo, zbog njih smo na razini na kojoj jesmo – ističe Blažinčić.

Bit će u novoj sportskoj godini i nekih lijepih novosti, odnosno promjena.

– Naše udruge koje koriste kombi vozila razveselit će to što ćemo u 2026. pokušati nabaviti još jedan kombi. To se pokazalo kao velika potreba, jako se puno koristi, više od 200 dana u godini za razna putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu. Također, na Svetu Luciju i definitivno smo dobili novu trodjelnu balon dvoranu, a to je više od 50 posto povećanja termina za treninge za klubove iz dvoranskih sportova. Rekao sam i na Skupštini da sad od njih očekujemo i da dođe do iskoraka. Infrastruktura je bolja, termini su tu, pa ćemo sad vidjeti gdje smo. I jesmo li samo pričali priče. Očekujemo da će svi pojačati rad, pa da vidimo rezultate – ambiciozan je predsjednik Kovačić.

Problemi sa sportskom infrastrukturom česta su tema u njihovim krugovima, a ovaj korak bit će barem prvi korak prema rješenju, jer veselimo se i velikoj dvorani u sklopu buduće OŠ Kurilovec.

– Mi u članstvu Zajednice imamo 56 klubova s više od sedam tisuća natjecatelja, čemu treba dodati i nenatjecatelje. To je ogroman potencijal, ispada da se svaki deseti građanin bavi sportom, pri čemu 80 posto tog broja otpada na mlađe od 18. U situaciji u kojoj imamo kroničan nedostatak infrastrukture, o čemu smo često pričali, logično bi bilo da ta dvorana radi tijekom cijeloga dana. Otvorenje je bilo lijepo i svečano, a sad idemo koristiti dvoranu u punom obujmu – govori tajnik Blažinčić.

Novi kandidati za ulazak u sustav Zajednice pojavljuju se konstantno, novosti u tom smislu ima, a bit će ih i još.

– Svako malo neka udruga dođe do nas, raspituje se, žele se učlaniti… Primili smo Atletski klub Turopolje u privremeno članstvo, ispunili su sve uvjete iz statuta, pratili smo ih neko vrijeme. Uz to, imamo još sedam novih kandidata, koji su u procesu. Ukratko, Velika Gorica raste u svakom pogledu, pa tako i po pitanju sporta. Imamo 23 sporta, bit će ih još barem tri-četiri… Grad raste, mladi ljudi doseljavaju i logično je da je tako – rezonira Kovačić.

Pregledavajući sportove i klubove, logično je bilo krenuti od HNK Gorice, koja se u godini iza nas dramatično promijenila.

– U slučaju Gorice došlo je do onoga do čega će u hrvatskom sportu sve češće dolaziti. Investitori i poduzetnici sve će više preuzimati klubove, a to se dogodilo i u HNK Gorici, koja je sad športsko dioničko društvo i ima novog vlasnika. Što se tiče Zajednice, za nas nema velikih promjena. Klub je i dalje naša članica, imamo korektan odnos, ali činjenica je da je sama pojava Nenada Črnka bila vezana uz nogomet, prvo kroz Polet, a onda i Goricu. Međutim, dolaze nova vremena, većina klubova iz HNL-a je u novom formatu, što je danas i jedini način – rekao je Kovačić i dodao:

– Moramo se svi jedni na druge naviknuti, treba vremena da uđemo u uobičajeni kolosijek, ali svaka investicija koja će doći u gorički sport, svaki objekt koji će ostati ovdje, trajna je vrijednost. Nisam osobno razgovarao s gospodinom Karamatićem, ali koliko znam, on ozbiljno računa na gradu modernoga kampa, a to bi svakako bio iskorak za velikogorički sport.

Prvi čovjek gradskog sporta bio je među onima koji su osjećali ponos vidjevši ždrijeb četvrtfinala Kupa, u kojem je uz Goricu bio i Kurilovec.

– Lijepo je to vidjeti. Kurilovec je iskoristio svoju šansu i svi skupa možemo jedino čestitati Kurilovčanima. Što god da naprave dalje, bit će to veliki uspjeh – kazao je predsjednik Kovačić i nastavio na istu temu:

– Naravno da pratimo rad NK Kurilovca, tamo ima jako puno djece, a uvjeti za rad su takvi kakvi jesu. Uvijek mogu biti bolji, ali već sam u više navrata govorio da su ljudima iz Kurilovca naša vrata širom otvorena. Moramo se svesti u realne okvire i razmišljati realno. Naravno da je ambicija u sportu uvijek ići prema gore, to je smisao sporta, no u svemu treba biti i realan.

Između redaka je ovoga puta bilo lako prepoznati da je tu riječ o neskladu trenutačnih želja i mogućnosti. Iako će se svi složiti da grad poput ovoga može, pa čak i mora imati klub u trećem rangu.

– Nemam nikakve dileme. Ako ljudi mogu, pored ovoga što dobiju od Zajednice u sklopu javnih potreba u sportu, osigurati sredstva za to, ja nemam ništa protiv i da pet naših klubova igra u trećoj ligi. Međutim, moramo biti svjesni da to nosi puno toga sa sobom. Moraš ispuniti uvjete i kriterije u svakom smislu da bi uopće dobio licenciju, a ni samo natjecanje nije jeftino, jer to su putovanja po cijeloj Hrvatskoj i iziskuje daleko veća sredstva nego što je trenutačno slučaj – kaže Kovačić.

U prijevodu, u ovim je uvjetima ovo što imamo maksimum za Kurilovec… A blizu maksimuma je i broj nogometnih klubova u našem kraju. Ima ih čak 18, a takva brojka otvara i temu o kojoj se priča u Sv. Nedelji. Gradonačelnik Zurovec naumio je spojiti šest manjih klubova u dva veća, što ni u kojem obliku nije opcija za bilo koji od naših 18 klubova.

– Slažem se da je to stvarno velik broj, ali svi ti klubovi za nas su ujedno i veliko bogatstvo. Ne smijemo zanemariti činjenicu da među njima postoje i klubovi s tradicijom dužom od stotinu godina, kao primjerice NK Turopolje. Financiranje tolikog broja klubova, naravno, određeno je opterećenje za naš proračun, ali s druge strane, jasno je da su ti klubovi često jedini u svojim sredinama koji vežu djecu uz sport. Ta djeca zahvaljujući njima imaju mogućnost baviti se sportom u svojim selima, a to je jako važno – ističe tajnik Blažinčić i dodaje:

– Inicijativa slična toj u Sv. Nedelji u našem gradu ne postoji, niti je bila u opticaju. Razgovarali smo i o tome što se događa u Sv. Nedelji i zajednički stav je u suprotnosti s onime što se tamo najavljuje. Naši klubovi imaju svoju stabilnost, etablirali su se svatko u svom rangu. Protekle godina ili dvije pokazali su da su neki klubovi imali i malo previsoke ambicije, ali došli su u razumne okvire i imaju svoju budućnost i perspektivu.

Pričalo se i o rukometu, jer dečki su izborili ligu za prvaka, a rukometašice Udarnika drže visoku razinu i sanjaju trenutak kad će se stvoriti uvjeti za napad za najviši rang. Iako, to bi se realno prije moglo dogoditi u muškoj košarci.

– U košarci je stanje ok. Skupila se mlađa ekipa oko kluba, ljudi koji su ili igrali za naš klub ili mu bili blizu, a oni imaju i energiju. Klub ide dobrim smjerom, vjerujem da bi se kroz dvije godine morao tražiti i nekakav iskorak, i po pitanju kvalitete i po pitanju financija. Gorica kao šesti grad u Hrvatskoj svakako zaslužuje košarkaše u najvišem rangu – uvjeren je bivši košarkaš Kovačić, koji je želio dodati i ovo:

– Svakako moramo pohvaliti i naše pojedinačne sportove, kao i borilačke sportove, koji su u ovoj godini ostvarili izuzetne rezultate, i na nacionalnoj, i na europskoj, i na svjetskoj razini.

O svima njima pričat će se i 23. siječnja od 18 sati u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na dodjeli nagrada najboljima u sportu.

– Zaključili smo da je prosinac uvijek nagruvan aktivnostima, da sezone i traju tijekom prosinca, odlučili smo da je bolje to odraditi u miru. Nominacije su u tijeku, klubovi predlažu svoje najbolje, a konkurencija će biti velika i u ekipnom i u pojedinačnom sportu. Veselimo se i tom druženju, da na najbolji mogući način zaključimo 2025. godinu – kaže Blažinčić.

A kad smo zaključili su 2025., došao je red i na želje za 2026. godinu.

– Svim našim sportskim djelatnicima i trenerima, sportašicama i sportašima, ljudima koji pomažu velikogoričkom sportu, mi iz Zajednice želimo poželjeti puno mira, zdravlja, sreće i dobrih sportskih rezultata – poželio je Goran Kovačić, a svoje želje ima i Darko Blažinčić:

– Želim da se velikogorički sport i dalje širi, da postiže što bolje rezultate i da napreduje u svakom smislu. Mislim da imamo ogroman potencijal i uvjeren sam da velikogorički sport, unatoč svim preprekama s kojima se susrećemo, ima lijepu perspektivu!

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno