Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Kultura

Mia Krajcar primila nagradu publike „Kata Novaljka“

Glumica i umjetnička voditeljica „Scene Gorica“ nagradu je primila za snažnu i nadahnutu izvedbu u predstavi „Žene na rubu“

Objavljeno

na

Jučer je u kultnoj kazališnoj kavani Kavkaz u Zagrebu, održana svečana dodjela nagrade „Kata Novaljka“, koju je ove godine zasluženo primila Mia Krajcar, glumica i umjetnička voditeljica Gradskog kazališta „Scena Gorica“.

Mia Krajcar nagradu je primila za snažnu i nadahnutu izvedbu u predstavi „Žene na rubu“, kojom je osvojila publiku na prošlogodišnjem 19. Novaljskom trijatru. Njezina glumačka posvećenost, autentičnost i predan rad na promicanju ženskih tema kroz kazalište u potpunosti odražavaju vrijednosti koje ova nagrada želi istaknuti.

– Budući da je ovo nagrada publike, ova nagrada mi zaista puno znači jer je to dokaz da Scena Gorica radi predstave koje se publici doista i sviđaju. Lijepo je dobiti nagradu struke, no nagrada publike je ono što mi možda znači čak i više jer predstave i radimo za publiku. Kad vam se to vrati u obliku nagrade, taj rad i trud da bismo napravili što bolji posao za ljude koji dolaze u kazalište. Takve nagrade su uvijek potvrda da će nam se ljudi u kazalište i vraćati – izjavila je Krajcar za City radio.

 

Ova nagrada dolazi nakon još jednog velikog priznanja za Scenu Gorica. Na proljetnom 17. Festivalu hrvatske drame za djecu “Mali Marulić”, predstava „Mama je kriva za sve“ proglašena je najboljom predstavom festivala, prema izboru dječjeg žirija.

Nakon ljetne turneje, Scena Gorica nastavlja s novim izazovima – u pripremi je nova predstava za odrasle, čija je premijera planirana početkom listopada.

Nastavite čitati

Moja županija

VIKEND Dođite u Rude! Starinski kolač kod Rudnika Svete Barbare u središtu “Dana Rudarske greblice”

Pozivnica je to i za obilazak rudnika u kojem je temperatura zraka svega 10 Celzijevih stupnjeva!

Objavljeno

na

Okolica Samobora bogata je lokacijama koje skrivaju bogatu povijest, ali i prepoznatljivu gastronomiju.

Jedan od istaknutih lokalnih proizvoda je kolač Rudarska greblica, na koju su stanovnici Ruda posebno ponosni, tako da je dobila i svoju manifestaciju  – Dane rudarske greblice.

Foto: Udruga Rudarska greblica

39. izdanje manifestacije organizira Kulturno-umjetničko društvo “Oštrc” iz Ruda, kroz dva dana, u subotu i nedjelju 5. i 6. srpnja.

–U subotu sve kreće s biciklijadom od samoborskog Muzeja do Rudnika Svete Barbare nakon koje započinje Dječja greblica, na kojoj će djeca moći napraviti svoju prvu greblicu, raditi u kovačnici, izrađivati lopare za greblicu, kraluše ili keramičke tanjure – najavila nam je Barbara Mrvoš, predsjednica KUD-a.

U nedjelju se festival seli na igralište u centar mjesta, gdje će se održati 2. Međunarodni folklorni festival „Rudarska luč“, te proglašenje najbolje greblice.

–Posebnost ovog kolača je njegova dugogodišnja tradicija pripreme u Rudama, baš kao dan danas, a on je u prošlosti predstavljao “gablec” rudarima koji su radili u rudnicima bakrene i željezne rude. To im je često bio jedini obrok u danu kojeg su  im donosile njihove žene od sastojaka koje je imala svaka kuća, poput svježeg kravljeg sira, oraha i špinata  – ispričala je Mrvoš.

Foto: KUD Oštrc

Inače, Rudarska greblica je jedini proizvod s područja županije koji ima EU oznaku izvornosti, a samu manifestaciju dugi niz godina podupire Zagrebačka županija.

–Zagrebačka županija je naš dugogodišnji partner i pokrovitelj, tako da i ove godine financira organizaciju manifestacije, ali financijski podupiru i naš Rudnik Svete Barbare kako bi smog a mogli prezentirati posjetiteljima – dodala je predjednica KUD-a i potvala sve da dolazak u Rude iskoristite i za obilazak rudnika, koji će biti otvoren za posjetitelje.

U subotu će za posjetitelje biti otvoren od 10 do 22 sata uz ulaske svakih pola sata, te u nedjelju od 10 do 18 sati uz ulaske svakih sat vremena. To je vrlo interesantan obilazak koji otkriva našu bogatu povijest rudarenja a kako je u rudniku svega 10 Celzijevih stupnjeva, prilika je to i za rashlađivanje po ljetnim vrućinama – pozvala je Barbara Mrvoš i dala odličnu ideju za obiteljsko druženje u Rudama i istraživanje ovog kraja Zagrebačke županije.

(Foto naslovnica: Josip Škof i Ivan Tibor Grujić & Marivo)

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

 

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kod kuće je najljepše: Ante Budimir trenira na svom stadionu

Ante Budimir je na odmoru, tijekom kojega rješava ispite na fakultetu, ali i trenira. I to na Gradskom stadionu, na mjestu s kojeg je i krenuo na svoje čudesno nogometno putovanje… I na koje će se jednom i vratiti?

Objavljeno

na

Objavio/la

Uvijek je lijepo vidjeti ga u ovom našem, domaćem okruženju. Ante Budimir voli doći u svoju Veliku Goricu, u svoj kvart Cibljanicu, vidjeti se sa starim društvom, družiti se s obitelji, svakog ljeta neizostavno je tu, doma, među svojim ljudima… Ovoga puta kući je došao kao treći strijelac španjolske La Lige, odmah iza Mbappea i Lewandowskog, kao igrač kojeg se povezuje čak i s velikim Real Madridom, ali nije to ništa promijenilo u nastupu, pristupu, odnosu.

Dan nakon što je objavio fotografiju na kojoj se bori s ispitima na Ekonomskog fakultetu, Ante se pojavio na Gradskom stadionu. U svom nogometnom domu, na mjestu s kojeg je krenuo prema vrhu. I tu se redovito vraća, u svakoj stanci koristi terene našega stadiona da bi se na pripremama pojavio spreman, a s dogovorima nema apsolutno nikakvih problema. U klubu se vesele svakoj prilici da ugoste najvećeg igrača kojeg je HNK Gorica ikad imala.

“Prizori koji nas uvijek vesele – Ante Budimir kod kuće”, objavili su iz kluba na društevnim mrežama.

Majica je ovoga puta bila Osasunina, hlačice od reprezentacije, ali svaki put kad ovako navrati, probudi se nada da će jednoga dana istim ovim igralištima ponovno trčati u dresu svoga kluba. Uostalom, uvijek se volimo sjetiti one čuvene izjave…

– Budem li se ikad vraćao u HNL, najradije bih igrao za Goricu. To je moj klub.

Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

Nastavite čitati

Sport

Dobar ždrijeb za Kurilovec: U pretkolu Kupa izvukli – put na more!

Nogometaši Kurilovca u pretkolu Hrvatskog nogometnoga kupa idu na NK Zemunik, klub iz Zemunika Donjeg koji igra u sedmom, posljednjem rangu natjecanja, ali županijski kup je – osvojio!

Objavljeno

na

Objavio/la

Ulaskom u finale županijskoga kupa u završnici prošle sezone nogometaši Kurilovca automatski su osigurali nastup u pretkolu SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa. Nije im prvi put, daleko od toga, jer u Kupu su protivnici Kurilovčanima dosad bili i Gorica, i Istra, i Slaven Belupo, i Osijek, ali takve utakmice dolaze na red tek na drugom koraku. Prvi korak podrazumijeva prolazak pretkola…

Nadajući se novoj prilici da se sudare s nekim od prvoligaša, na Udarniku su sa strepnjom čekali ždrijeb, koji je odrađen ovog četvrtka. A u njemu je Kurilovec dobio – putovanje na more! I to u još “živoj” turističkoj sezoni, jer 27. kolovoza Kurilovčani će kao gosti igrati protiv NK Zemunika iz Zemunika Donjeg. Jasno, riječ je o zadarskom području, o naselju koje ima i aerodrom, pa ovo ispada nekakav aerodromski derbi u pretkolu kupa.

I to je dobar ždrijeb za momčad Senada Harambašića, budući da se radi o klubu iz 2. Županijske nogometne lige Zadarske, prošle sezone trećoj momčadi posljednjeg ranga natjecanja. Prejaki su bili prvak NK Debeljak i drugoplasirani NK Sv. Mihovil, valjda će prejak biti i Kurilovec, koji se praktički cijele sezone borio za titulu u četvrtom rangu natjecanja. Iako, u tom NK Zemuniku očito su majstori za kup, jer nanizali su sve protivnike do finala, pa tamo na treće penale zaredom sredili Hrvatski vitez iz Posedarja.

Kurilovec je, s druge strane, u finalu županijskoga kupa poražen u Velikoj Mlaki od Dugog Sela, koje je također izborilo nastup u pretkolu, u kojem će gostovati kod NK Jedinstva u Donjem Miholjcu, slavonskom gradiću na samoj mađarskoj granici.

Parovi pretkola:
Neretva – Zadrugar
Uljanik – Bjelovar
BSK – Solin
Varteks – Moslavina
Radnik Križevci – Došk Drniš
Špansko – Gaj Mače
Zemunik – KURILOVEC
Maksimir – Jadran-Poreč
Slavonija – Marsonia
Bednja – Karlovac 1919
Jedinstvo – Dugo Selo
Bedem – Dinamo Predavac
Radnički – Graničar
Libertas – Opatija
Nehaj – Vukovar 1991
Koprivnica – Pitomačac

Nastavite čitati

Vijesti

“Divlji zapad” u Kvaternikovoj – nepropisno parkiranje radi komocije stanara

Unazad već dvije godine očajni stanari prijavljuju nesavjesne susjede, komunalno i prometno redarstvo ispisalo je do sada gotovo 60 prekršajnih kazni, te još 30 koje su u obradi.

Objavljeno

na

Automobili u koloni zauzimaju cijeli prometni trak, nogostup neprohodan, a zelena površina namijenjena za dječju igru stanovnika Ulice Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici, pretrpana je parkiranim vozilima… 

Sudeći po video snimci i fotografijama koje su poslane našoj redakciji,  susjedima je zaista prekipjelo. Zabrinuti su za sigurnost djece i drugih pješaka koji su u opasnosti dok ih druga vozila mimoilaze. 

No, kako doznajemo, problem nije u nedostatku parkinga – već u komociji. Naime, kako je navedeno u prigovoru, mjesta vlasnici imaju u dvorištima ali, ne da im se uvažati… 

Na prigovore zabrinutih stanara Kvaternikove, komunalno i prometno redarstvo Grada Velike Gorice od prošle godine pa do kraja lipnja ove godine, nesavjesne stanare kaznilo je 60 puta, a još je 30 kazni u obradi. 

 

–Komunalno redarstvo izlazi na sve prijave pa tako i u slučaju ulice Eugena Kvaternika, gdje je na temelju prijava građana u prethodnoj godini izdano ukupno 36 prekršajnih kazni. Tijekom ove godine do sada je izdano još 18 kazni, uz dodatnih 30-ak koje su trenutačno u obradi. Potpuno razumijemo i problem stanara, posebice jer su u tijeku radovi u tom kvartu. No, ipak, apeliramo na građane da vode računa o sigurnosti u prometu prilikom parkiranja – stoji u odgovoru Grada Velike Gorice. 

Postavlja se pitanje – zar se zaista isplati u vremenima kad “nam je sve skupo” konstantno plaćati kazne, biti “na nišanu” susjedima, ugrožavati sigurnost ljudi s kojima dijeliš ulicu i stajati na “stupu srama”?  

Vidjet ćemo. Možda ipak uskoro u Kvaternikovoj, u srcu našega grada, proradi savjest. 

(Foto: čitatelj)

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno