Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

HOTNEWS

Krešimir Ačkar prikupio potpise za novu kandidaturu

U kratkoj izjavi upućenoj građanima putem društvenih mreža, Ačkar je zahvalio na velikoj podršci.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Krešimir Ačkar/kresimir_ackar, Instagram

Aktualni gradonačelnik Krešimir Ačkar prikupio je potreban broj potpisa za novu kandidaturu u izuzetno kratkom roku. Kako je sam objavio, do jutros je prikupljeno ukupno 2352 potpisa potpore.

U kratkoj izjavi upućenoj građanima putem društvenih mreža, Ačkar je zahvalio na velikoj podršci.

“Dragi prijatelji, hvala vam od srca na velikoj podršci koju mi iskazujete svojim potpisima! Već sada prikupili smo dovoljan broj potpisa za moju novu kandidaturu za gradonačelnika Velike Gorice – do jutros ukupno 2352! Nastavljamo dalje s potpisima i radom za našu Veliku Goricu. Volim ovaj Grad”, poručio je Ačkar putem svog Instagram profila.

Nastavite čitati

Vijesti

Umro je papa Franjo

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Papa Franjo/FB Papa Franjo

Papa Franjo, prvi latinskoamerički poglavar Rimokatoličke Crkve, preminuo je u 89. godini života, potvrdio je Vatikan.

Time je završeno desetljeće obilježeno izazovima, podjelama i pokušajima reformi unutar jedne od najstarijih institucija na svijetu. Prema navodima iz izjave, papa Franjo umro je nakon borbe s teškim oblikom obostrane upale pluća, koju je, barem privremeno, uspio prebroditi. Njegova smrt označava kraj pontifikata koji je bio sve samo ne miran te ispunjen pokušajima modernizacije Crkve.

Papa Franjo ostat će zapamćen kao prvi papa koji dolazi s južnoameričkog kontinenta. Njegov izbor 2013. označio je povijesni trenutak, ne samo zbog geografskog podrijetla, već i zbog pristupa koji je odražavao otvorenost, skromnost i želju za promjenom.

Njegov mandat ostat će zapamćen po snažnim porukama o socijalnoj pravdi, borbi protiv siromaštva te nastojanjima da se Crkva približi suvremenom vjerniku.

Nastavite čitati

Vijesti

Umirovljenike čeka 13. mirovina? Pogledajte Što sve donosi novi Zakon o mirovinskom osiguranju?

Osim uvođenja „13. mirovine”, zakon donosi i izmjene u formuli za usklađivanje redovnih mirovina.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: StockSnap/Pixabay

Umirovljenici u Hrvatskoj krajem ove godine trebali bi prvi put primiti godišnji dodatak na mirovinu, takozvanu „13. mirovinu”, prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju, koji je trenutačno u javnom savjetovanju. Kako prenosi Poslovni.hr, prva isplata očekuje se u prosincu, a zakon bi na snagu trebao stupiti u srpnju.

Riječ je o godišnjem dodatku koji će primati svi umirovljenici, neovisno o visini mirovine. Dodatak će ovisiti isključivo o godinama staža. Za svaku godinu bit će određena novčana vrijednost koju će Vlada definirati svake godine do 31. listopada. Iznos se za sada ne zna, ali predstavnici umirovljenika traže da se ta vrijednost veže uz aktualnu vrijednost mirovine (AVM), koja iznosi 13,57 eura.

Za one koji nemaju mirovinu određenu prema godinama staža, predviđen je minimalni prag od 15 godina za ostvarivanje dodatka. Isplatu će provoditi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) svake godine u prosincu.

Nova formula usklađivanja i rast mirovina

Osim uvođenja „13. mirovine”, zakon donosi i izmjene u formuli za usklađivanje redovnih mirovina. Dosadašnji omjer 70:30, koji favorizira onaj indeks (rast plaća ili potrošačkih cijena) koji više raste, mijenja se na 85:15 u korist indeksa koji donosi veći rast. Budući da plaće najčešće rastu više, ova promjena znači dodatno povećanje mirovina.

Primjena novog modela planirana je već od 1. srpnja, kada bi svi umirovljenici trebali dobiti usklađenu mirovinu prema novim pravilima.

Povećanje invalidskih i penaliziranih mirovina

Invalidske mirovine, koje su među najnižima (u siječnju u prosjeku 419 eura), doživjet će korekcije. Povećava se mirovinski faktor, s 0,8 na 0,9 za djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno s 1,0 na 1,1 za potpuni gubitak. Ova promjena stupit će na snagu 1. siječnja 2026. i donijet će prosječno povećanje od 74 eura za 218.000 korisnika.

Za 127.000 umirovljenika koji su ranije otišli u mirovinu predviđa se ukidanje trajne penalizacije ako do 2026. navrše 70 godina, što će im donijeti povećanje mirovine u prosjeku za 57 eura.

Povećava se i tzv. bonifikacija za kasnije umirovljenje. Više se neće tražiti minimalno 35 godina staža, niti će postojati ograničenje na pet godina, što će rezultirati prosječnim povećanjem mirovine za 40 eura.

Najniža mirovina, koja trenutačno iznosi 396 eura, također će rasti sa 103 na 106 % AVM-a, što znači povećanje od oko 12 eura za više od 319.000 korisnika.

Rad uz mirovinu

Zakon širi mogućnosti za umirovljenike koji žele raditi. Umjesto dosadašnjeg prava na rad do polovice punog radnog vremena uz punu mirovinu, predlaže se mogućnost rada u punom radnom vremenu uz pola mirovine nakon navršenih 65 godina života. To će vrijediti i za obrtnike te samostalne djelatnosti, uz izjednačavanje s pravima vojnika, vatrogasaca i policajaca.

Majke će za svako rođeno ili posvojeno dijete ostvariti 12 mjeseci mirovinskog staža, umjesto dosadašnjih šest mjeseci. Pravo se prenosi na očeve ako su oni koristili većinu rodiljnog dopusta, ali se ne ostvaruje ako je roditeljska skrb oduzeta.

Fiskalni učinak i dugoročna održivost

Ukupni fiskalni učinak svih predloženih mjera procjenjuje se na nešto manje od dvije milijarde eura do 2028. godine.

Prema podacima HZMO-a, u siječnju je omjer korisnika mirovine i osiguranika bio 1:1,39, dok je prosječna mirovina iznosila 625 eura, odnosno 45,9 % prosječne plaće. Unatoč negativnim demografskim trendovima i projekcijama o padu broja stanovnika za 22 % do 2070., Ministarstvo rada i mirovinskog sustava smatra da je mirovinski sustav dugoročno održiv, pod uvjetom da ostane postojeća dob za odlazak u mirovinu.

Nastavite čitati

Vijesti

Jurjevo u Mraclinu! „Dojdete, pozovete i prijatele, pak se na Vuzmeni pondelek si vidimo pri kresu”

Uz vatru slijedi i tradicionalno preskakanje manjeg ognja ispred žirija, za koje su svi zainteresirani pozvani da se prethodno dobro razgibaju.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Mraclin.hr

Na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja održava se tradicionalno paljenje Jurjevskog krijesa u organizaciji Plemenite sučije Mraclin i KUD-a Dučec.

„Ovo leto nam se tak potrefilo da bumo kres vužgali na sami Vuzmeni pondelek, 21. travnja. Počeli bumo v Šabariću, oko 6 vure, a prvi nam nastupaju naši dvakratni prvaki, najmlajši folkloraši i tamburaši Dučeca, med terimi bu se našel i Jura zeleni”, poručuju organizatori.

Kao i svake godine, bit će uprizorena pogodba gospodara i sluge na Jurjevskom sajmu, nakon čega će, oko 19 sati, banderijalci zapaliti Jurjevski kres. Uz vatru slijedi i tradicionalno preskakanje manjeg ognja ispred žirija, za koje su svi zainteresirani pozvani da se prethodno dobro razgibaju.

Organizatori pozivaju sve članove Sučije Mraclin, članove Dučeca i sve mještane da sa sobom donesu nešto za prigristi, bilo da je riječ o kolačima, kobasicama, slanim ili slatkim zalogajima, kako bi se druženje nastavilo u duhu zajedništva i gostoljubivosti. Posebno se naglašava važnost dobre hrane uz piće, kako gosti ne bi ostali gladni.

„Obzirom da i ovo leto očekujemo goste z bližega i dalšega pozivamo sve članove naše plemenite sučije, sve članove Dučeca i druge preštimane mještane da slobodno donesu nekaj za prigristi – mraclinske prigrizke, kolače, kobase, slano, slatko… – kak nas gosti ne bi posle tračali da su morali piti na prazen želudec (vu tom smislu se ufamo i vu naše Jureke).. Dojdete, pozovete i prijatele, pak se na Vuzmeni pondelek si vidimo pri kresu”, dodaju organizatori.

Nastavite čitati

Sport

Konačno, konačno, konačno! Velika gorička nogometna subota!

Konačno je Gorica pobijedila u gostima, konačno je Gorica pobijedila u Osijeku, konačno Gorica nije ni deveta ni deseta… Potez odluke za veliku pobjedu na veliku subotu povukao je strijelac za 1-0 Adrion Pajaziti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Okruženi zvižducima, uvredama, ljutnjom, čak i bijesom, nogometaši Gorice na Opus Areni su – slavili! Sa širokim osmijesima na licima jedan drugima su letjeli u zagrljaj, uživali u trenutku, jer sve to što se događalo na tribinama ionako nije bilo upućeno njima. Goričani su svoj dio posla odradili koji trenutak ranije, onog momenta kad je sudac Duje Strukan označio da je kraj, da je Gorica pobijedila u Osijeku!

Brojali smo ranije dana i nabrojali čak 2401 dan od posljednjeg puta kad se to dogodilo, cijelih 12 utakmica zaredom Gorica nije znala pronaći recept za pobjedu u gradu na Dravi, ali ove Velike subote uspjela je u tome. Trenutak odluke dogodio se u 30. minuti, Adrion Pajaziti prometnuo se u junaka susreta, baš kao što je tog 19. rujna 2018. učinio Lukasz Zwolinski.

Znala je Gorica uzimati mjeru Osijeku na svome terenu, frustriralo je to Slavonce u tolikoj mjeri da je u Glasu Slavonije svojevremeno na naslovnici stajalo da je “Gorica nepotreban, menadžerski klub”, a ne tako davno u istome listu mogli smo pročitati da se u Velikoj Gorici igra na “krumpirištu”. Nema to izravne veze s igračima, stožerom ni vodstvom Osijeka, ali i zbog tih je nekoliko detalja bilo posebno slatko proslaviti ovu veliku pobjedu, drugu zaredom, kojom je Gorica preskočila Osječane i postavila ih na deveto mjesto prvenstvene tablice.

Iako se, eto, nije igralo na “krumpirištu”, nego na tepihu Opus Arene. Stadiona neusporedivo boljeg od onoga što Osijek nudi u posljednje vrijeme…

Ali dobro, to su osječke brige, neka se njima bave Osječani, a za to vrijeme Velikogoričani će uživati u trenutku. Lijepi će ovo biti blagdani, jer nakon što su prvi put ove sezone povezane dvije pobjede, posljednji Šibenik je ostao na sedam bodova minusa. Do kraja je ostalo još šest kola, u kojima će, barem kako sad stvari stoje, Rajko Vidović i njegovi igrači pokušati uloviti – Osijek.

Lišena pomoći trenera Marija Carevića, koji je i treći put ovoga proljeća utakmicu započeo na klupi, Gorica nije odigrala utakmicu za anale, ali odigrala je pragmatičnu, ozbiljnu, kvalitetnu utakmicu. I, kad se sve zbroji i oduzme, zasluženo došla do pobjede. Taj ključni trenutak u 30. minuti kreiran je momčadski, zaslugom velike želje i borbenosti, ali i zahvaljujući asistenciji Martina Šlogara i egzekuciji Adriona Pajazitija.

Goričani su na Opus Areni pokazali i borbenost, i kvalitetu, i odlučnost, i pragmatičnost… Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Iako se Gorica nakon toga gola više branila nego napadala, daleko od toga da nije imala još prilika. Uostalom, završna statistika kaže da su Goričani na 19 osječkih pokušaja odgovorili sa 15 svojih udaraca, da je golman Malenica triput morao spašavati u ozbiljnim goričkim situacijama, a nešto od toga otišlo je i malo pokraj gola. Sve u svemu, nema ni slova prigovora prvoj gostujućoj pobjedi Gorice ove sezone! Bez obzira na neke jako dobre šanse Osijeka, bez obzira na pritisak domaćina u drugom poluvremenu…

Prvi među jednakima bio je ovom prilikom kapetan Ivan Banić, još jedanput izvrstan na golu, ali podjednake zasluge idu i strijelcu Pajazitiju, i asistentu Šlogaru, ali i svim ostalim starterima, Mikanoviću, Steenvoordenu, Krizmaniću, Sikošeku, Haliloviću, Eleziju, Ndokcytu i Kolaru, kao i Čaiću, Čuiću, Gurlici, Braliću i Bašiću, koji su ulazili s klupe. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale članove goričke delegacije na ovom posebnom gostovanju, koje bi trebalo biti i presudno u borbi za ostanak.

Međutim, već na putu kući uputno je zaboraviti sve što se događalo na Opus Areni, barem načelno, jer novi izazov slijedi vrlo brzo, već u srijedu od 15 sati, kad na Gradski stadion dolazi probuđeni Dinamo. Bit će to ujedno i posljednja priprema za gostovanje u Šibeniku pet dana poslije, na kojem bi, vjerujemo, sve trebalo biti i definitivno riješeno.

Gorički nogometni puče, sretan ti Uskrs!

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.