HOTNEWS
Nekad se živjelo za, a ne od športa
INTERVJU: Davor ŠTUBAN, tajnik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice
Tajnik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice i ja pijemo jutarnju kavicu pa gotovo svako jutro. On pije s hladnim, ja sa toplim mlijekom, ja na istu nadodam dvije-tri pljuge, on odnedavno ne dodaje ništa, prestao je. Svako jutro teme su iste, ili vatrogasci ili nogomet. Ovo smo jutro o sportu.
– Pred nama je 2019.godina, velikogorički sport je na vrhuncu, kako dalje?
ŠTUBAN: ‘Vjerojatno jesmo na vrhuncu, iako ne treba zaboraviti da je bilo uspješnijih godina, barem kada su medalje i uspjesi na svjetskim natjecanjima u pitanju. Mjerilo velikogoričkog športa nisu samo nogomet, rukomet i košarka, mislim da je on u cjelini sjajno posložen, a čemu svakako doprinosi i ozbiljnost koju već godinama traži i prezentira Zajednica. Dalje svakako ovisi o visini gradskog proračuna, nas i inače krasi fakat da se ‘pokrivamo koliko je poplun širok’ i da se znamo dobro pokriti. Sve su to zasluge vrijednih športskih djelatnika, možemo ih nazvati i vizionarima, jer zaista, a posebno u vrijeme današnje, rijetki će se htjeti posvetiti športu i prionuti za dobrobit i opće dobro.’
– Često te čujem kako si pun hvale za volontere u sportu, ali danas sve više već prekaljenih i iskusnih djelatnika odlazi, a mladi i ne pokazuju želju za radom na duže staze…
ŠTUBAN: Točno. Dijelom je i zbog tog razloga sve manje kvalitete u športu, sve manje strasti i sve manje je šport način življenja. Jednim dijelom, razloga je znatno više. S vremenom ljudi su počeli shvaćati da bez stanovite nadoknade nitko više ne želi raditi u klubovima, čast i izuzetak su nogometni klubovi. U njima se, osim u onim većima, ništa ne plaća – niti članarina za djecu, niti itko od volontera dobiva kunu nadoknade, niti ima uposlenih. Neki su, s pravom i razlogom, od športa napravili posao i to je legitimno. Ipak, tamo gdje su volonteri na djelu, tamo gdje nema plaćanja i gdje je, nažalost, danas sve pretežito očuvanje tradicije i očuvanje objekta koji su u nogometu na visokoj razini kvalitete i standarda, na to i takve pojedince i udruge moramo gledati drukčije. Kako, odlučit ćemo zajednički, ali držim da moramo imati poštovanja i prema ljudima i prema tradiciji. Nije samo u ruralnim područjima problematično, nemojmo se zavarivati ni u gradovima situacija nije puno bolja, uzmemo li nekakve prosjeke i sagledamo li što u športu zapravo stvaramo. Zadnjih godina živjeli smo na animozitetima, onim tradicionalnim, Radnik-Udarnik, u rukometu Udarnik-Gorica, umjesto da smo djecu i mlade učili i ‘ubrizgali’ im u vene šport, a ne animozitete i rivalstva.
– U kojoj si mjeri zadovoljan suradnjom sa gradskim strukturama, ima li naznaka da bi moglo biti još bolje, još više sredstava, još više sportskih objekata?
ŠTUBAN: U ovom trenutku još nemamo saznanja o visini proračuna za šport u 2019.godini. O tome svakako ne ovisi moguća daljnja izgradnja ili dogradnja objekata, poboljšanje na postojećim. Svjedoci smo da Grad ulaže mimo proračuna za šport, nedavno su nemala sredstva uložena u rasvjetu na stadionu i u izgradnju bazena. To svakako treba pozdraviti. Sigurno je da smo zadovoljni suradnjom sa gradskim čelnicima, ulaganja ponajprije u infrastrukturu posljednjih godina stvaraju uvjete da Velika Gorica postane grad športa. Ona to danas nije, mi smo nekakav hrvatski prosjek i premalo se ljudi bavi ili veže uz šport, čak i bivši športaši ili njihova djeca ne ostaju uz šport, što nije dobro. Ne znam zašto je tome tako, gdje smo i jesmo li negdje griješili, napose danas je sve u našem gradu besplatno; Grad daje na korištenje i stadion i dvoranu i kuglanu, plaćaju se režije nogometnim klubovima, a ipak mladi ne ostaju u športu. Bez uvjeta, bez dvorana ili bazena nema športa; nekada je bilo športa u izobilju, ljudi su bili istinski športaši ‘za posao, pivicu i kotlovinu’, a tada znamo i nije bilo uvjeta. Danas su uvjeti vrlo dobri, biti će i bolji, ali su nažalost mladi dosta inferiorni prema športu. Danas se cijene Messi, LeBron, Nadal ili Hirscher i svi bi htjeli biti najbolji ili se barem dobro prodati i od športa živjeti. Nekad se živjelo za šport.
– Suradnja sa lepoglavskom Zajednicom sportskih udruga ide dalje, nedavno ste zajednički održali Europski tjedan sporta, koji su idući koraci?
ŠTUBAN: Središnji državni ured za šport je sa gotovo 100.000 kuna odobrio realizaciju zajedničkog projekta Lepoglave i Velike Gorice. Glavna tema kampanje ‘Tjedna športa’ bila je ‘#BeActive’ s jasnim ciljem poticanja javnosti, u ovom slučaju osnovnoškolske djece, na tjelesnu aktivnost i to ne samo u tom tjednu, već napose tijekom cijele godine. Naravno da nastavljamo i dalje suradnju, nadamo se na obostrano zadovoljstvo. U Lepoglavi i tamošnjim športskim djelatnicima smo pronašli sjajne saveznike, vrijedne i kvalitetne ljude i uvijek kada se sretnemo nanovo nam je zadovoljstvo i uvijek je kvalitetna razmjena iskustava i športskih priča.
– Ne viđam te na tribinama našeg najvećeg stadiona, znam da te više zanimaju Juventus, Liverpool i Barcelona, ali vrijedilo bi navratiti, ipak je to odličan projekt.
ŠTUBAN: Spremam se. Ja sam odmah u startu rekao Neni i Blažu da ovo nije moja priča i da ne trebam nikakve godišnje ili VIP ulaznice. Nije moja priča i točka. Apsolutno mi je drago, i zbog ove dvojice između ostalog, i zbog ljudi koji ipak mogu pogledati prvoligaški nogomet u Velikoj Gorici, a to je priča koju smo sanjali i o kojoj se govorilo desetljećima. Sigurno je Gorica u elitnom nogometnom rangu iznimna promocija Grada. Sigurno. Tek što je utakmica završila već se vrte golovi u centralnom Dnevniku, već se priča o Velikoj Gorici, pa u Velikoj Gorici srušen trener Rijeke, ali čuje se i najbolji igrač Poljak, Ganac… Ja imam odmak od ovakvih priča u hrvatskom športu, slično ću reći i kada je u pitanju velikogorička košarka. Uzmeš jednog čovjeka i eto mogućih problema. Ode litavski ulagač – mogući problemi. Ode Josip Sesar – mogući problemi. Možda griješim, ali ja sam odrastao na Stefanović, Sabljak, Cvitanović, Ćubrić, Grlić, Župetić…. i dalje ne znam. To je naprosto to. Da li su ulaganja na stadionu zalog za budućnost, da li su opravdana i koliko će dugo trajati prvoligaški pir – vidjet ćemo. U okolici Velike Gorice napravili smo sjajne uvjete, a danas nema djece, nema tko puniti igrališta. Svi znamo razloge, ne treba ih ponavljati. Nema interesa, šport više nije toliko in, mislim u smislu da se športska priča završi i da dijete ostane u športu, nogomet se još drži. Mladi idu u vatrogasce i KUD-ove. Za to vrijeme umire nam amaterski, kako ga volimo nazivati ,selski’ nogomet, što će reći da vječno crpilište igrača za ovaj naš klub, ili ova naša dva kluba koji su prvi vrhu, više ne treba i više ne postoji. A nogometa je u osnovi ionako previše, sigurno je bolje pogledati Juventus i Barcelonu, Liverpoolov napadački nogomet, a za naš najveći stadion ne ostaje mi puno vremena.
– Nedavno je izašla Monografija o 20 godina Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice i velikogoričkog sporta, najavio si i otvaranje, možebitno otvaranje Muzeja sporta, ima li i kakvih drugih izdavačkih planova?
ŠTUBAN: Ovih dana namjeravam posjetiti čelne ljude Grada vezano uz Muzej športa; ako je njima to interesantno dobro, ako nije i ako ne možemo pronaći adekvatan prostor potražit ću ga negdje drugdje, izvan Velike Gorice. Načelno je gradonačelnik Barišić suglasan, vidjet ćemo. Što se tiče izdavačkih planova držim da će ih biti. Trenutno radim športske priloge budućem Leksikonu Turopolja, kojeg je izdati Leksikografski zavod Miroslav Krleža i čiji je izlazak planiran negdje 2020.godine, ako sam točno zapamtio. Ja sam i prije priče o tom leksikonu krenuo s radom na Velikogoričkom športskom leksikonu, zasad on ima radni naslov ‘Tko je tko’. U odnosu na Leksikon Turopolja, koji prema kriterijima obuhvaća samo najznačajnije športaše i športske djelatnike, one koji su ostavili izniman gradski ‘trag’, ali koji su ponajprije općepoznati na državnoj razini, ovaj gradski će biti kudikamo opsežniji i nastojat ću kroz njega istaknuti sve koji su dali iole opipljiviji obol razvoju i promociju velikogoričkog i turopoljskog športa unatrag nekakvih 50 godina, možda i koju više. Projekata i ideja ima, moguće je da će i Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije krenuti u projekt monografije ili slično. Očekuju se i monografije Košarkaškog kluba Gorica i Ženskog rukometnog kluba Udarnik. Povijest treba pisati, a ne je isključivo pamtiti i prepričavati.
– Poruka za kraj, pred nama je Sportaš 2018.?
ŠTUBAN: Pred nama je Športaš godine 2018.. Velikogorički šport je iza sebe opet ostavio godinu puno uspjeha, razvojnih planova i ambicija, prepunu pobjeda, posrtanja i ‘startova u niskom letu’. Najbolji su najbolji, tu je teško bilo pogriješiti, dođite na Športaša u četvrtak, 20.prosinca u 19 sati u POU Velika Gorica. Svim športašima i športskim djelatnicima želim blagoslovljen Božić i uspješnu i zdravu 2019.godinu.
CityTV
VIDEO/FOTO Vikend Geekshow raspametio Veliku goricu
Kako je GeekCon festival obilježio naš grad kao Cosplay City?
Kao i lani, ovogodišnjem programu Dječjeg fašnika pridružio se velikogorički Geek Club s GeekCon festivalom znanstvene fantastike i pop kulture, a došli su im partneri iz cijele regije sa svojim sadržajima.
Bio je to svojevrsni pogled u prošlost ali i u budućnost, svijet mašte i fantastike, prožet uprizorenjem najpoznatijih filmova i japanskih crtića.
Pogledajte u videu detalje i njihovu ZF priču:
Prvi dan festivala očekivano je privukao velik broj zainteresiranih za znastveno-fantastične sadržaje, bilo da se radi o mlađim generacijama ili onima koji su odrastali uz Zvjezdane staze, Ratove zvijezda i čitajući stripove slične tematike.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
-Oko podneva je već ludnica, ljubitelji igrica, japanskih crtića i kompletne ZF priče izmjenjuju se u naletima. OŠ Eugena Kumićića ustupila nam je cijelu školu, učenici iz Tehničke škole iz Siska su nam partneri s gaming room-om, na katu je izložba rekvizita iz Star Wars-a, uprizorena čitava scena iz filma sa vizualnim efektima…jednostavno, nesvakidašnje i na tome smo radili unazad godinu dana – rekao je organizator GeekCon festivala Iven Masten, koji je zaslužan da djelić znanstvene fantastike u obliku festivala poznat na američkoj sceni, dođe u naš grad.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
I zaista je Kumičić bio kao lansiran u budućnost, u neki fantastični dio svemira u kojem šeću žive figure iz Anime crtića, likovi iz ZF filmova u realističnim kostimima i galaktičkim arsenalom oružja.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Čini se da pop kultura ima velik broj pratitelja koji u slobodno vrijeme sakupljaju ZF romane, uživaju u društvenim igrama s takvom tematikom, izrađuju kostime i ulažu u uvjerljive maske, replike prizora iz filmova o budućnosti i svemiru, a po onome što smo vidjeli – to im zaista ide jako dobro.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Ovo je druga godina GeekCon festivala u našem gradu koji tijekom Fašničke Republike spaja prošlost i budućnost, u jednoj zanimljivoj, neobičnoj i fantastičnoj sadašnjosti.
Galerija fotografija:
CityTV
VIDEO/FOTO Školarci iz Ščitarjeva pomeli fašničku konkurenciju
Turopoljska mitologija ipak prevagnula u odluci.
Fašničkoj princezi gotovo da je pala kruna s glave u zanosu plesa, no imala je čvrstu voditeljsku podršku partnera Gusara koji je uspijevao balansirati situacijom…
Na koncu je sve dobro završilo, jer su klinci pod maskama bili pravi profesionalci, a strogi žiri se držao pravila k’o Princ Fašnik ključeva grada. Pod budnim okom Pajceka, Luka i Žira, dok doduše nisu imali prste u krafnama, nagrade su otišle u prave ruke. – doznajemo iz pouzdanog izvora.
No, najbolje da započnemo izvještaj sa Video atmosferom:
I dalje vlada Fašnička Republika na ulicama grada, tako da su mnoge goričke obitelji subotnji sunčan dan iskoristile za šetnju pod maskama, ali i za baciti oko na pozornicu na Tuđmancu. Voditeljski par u prepunom fašničkom šatoru prozivao je – školarce! Ovoga puta, ne za ocjenu u imeniku, već za aplauz i ocjenu žirija, koji je imao što i vidjeti.
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Na drugi dan Dječjeg izdanja 116. Turopoljskog fašnika predstavili su se Ronioci, Španjolke, čarobna šuma, oblaci s duginim bojama, likovi iz bajki…s originalnim krinkama, šivanim kostimima i rekvizitima, no najbolji kostimirani nastup imala je skupina “Moguti” iz OŠ Ščitarjevo, koji su sa sobom donijeli i cijelu šumu!
Foto:Sanjin Vrbanus/Cityportal
Iza pobjednika na rang listi stali su školarci iz Pokupskog te s bajkom o Petru Panu osvojili drugo mjesto, dok su svi ostali bili treći. Dodijeljene su nagrade i najboljim solo maskama kao i parovima.
Više u foto galeriji:
Foto: Sanjin Vrbanus/Cityportal
Gospodarstvo
Obrtnici u šoku – kurikularna reforma ukida tražena zanimanja
Obrtnička komora Zagreb upozorava: Interes učenika za pojedina strukovna zanimanja nikad nije bio veći, a kurikulum ih ukida.
Kurikularna reforma strukovnog obrazovanja izazvala je nezadovoljstvo kod hrvatskih obrtnika.
Pred otvaranjem 10. Zagrebačkog obrtničkog sajma, krajem siječnja, strahovito je odjeknula informacija kako od sljedeće školske godine više neće biti upisa za pojedina zanimanja.
Dio tih zanimanja je deficitaran na tržištu rada i vlada veliki interes među mladima za upis tih programa.
Nismo li naučili da su deficitarna zanimanja okosnica funkciranja svakodnevice?
Uzmimo na primjer zanimanje bravar ili tokar. Riječ je o industrijskim i proizvodnim zanimanjima. Prošle godine popunjena su sva upisna mjesta za bravara, a to zanimanje se nalazi i u preporuci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za upis i stipendiranje u školskoj godini 2025./2026. na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Od iduće godine neće se upisivati niti fotografi, iako su prošle školske godine popunjena sva upisna mjesta. Za jedno mjesto natjecalo se čak pet učenika.
Foto: Cityportal
– To je paradoks. Izgleda da državne institucije nisu koordinirane po ovom pitanju. Preporuke HZZ-a za područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije jasno kažu za koje obrazovne programe treba povećati broj mjesta za upis, kao i broj stipendiranih učenika. S druge strane Ministarstvo obrazovanja donosi odluku da ta ista zanimanja ukidaju. Zanimljivo je za istaknuti kako zanimanja autoelektričar, pediker i plinoinstalater prošle godine nisu bila na popisu deficitarnih zanimanja. Ove godine su se našla, a mi ih ukidamo – upozorila je Antonija Tretinjak, potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Foto: HOK Zagreb/Antonija Tretinjak
Oprezno sa praćenjem zahtjeva tržišta
Do ukidanja pojedinih programa obrazovanja došlo je i spajanjem srodnih zanimanja. Tako su automehaničari i autoelektričari spojeni u jedinstveno zanimanje automehatroničar ili autolakireri i autolimari u zanimanje serviser karoserije motornih vozila.
– Mi se slažemo ta treba pratiti zahtjeve tržišta i napredak tehnologije koji nose potrebu za novim zanimanjima, kao i spajanjem postojećih, ali tu treba biti oprezan. Uzmimo na primjer zanimanje plinoinstalater. Zagrebačka i Krapinsko-zagorska županija upisale su prošle godine više od planiranog broja učenika, zbog velikog interesa. Svi znamo koliko je to odgovoran posao i nepojmljivo je tu struku pripajati monterima strojarskih instalacija. Bojimo se da u određenim zanimanjima djeca neće dobiti potrebno specifično znanje i specijalizaciju – istaknula je Tretinjak.
Foto: Cityportal
Naukovanje isključivo u licenciranim radionicama
Još jedan problem vezan uz obrazovanje za strukovna zanimanja, upozoravaju iz Obrtničke komore Zagreb, jest odnedavna dozvola da se naukovanje učenika obavlja i u nelicenciranim radionicama. Tu dolazimo do drugog problema, da se kvaliteta tog dijela obrazovanja stavlja pod veliki upitnik.
– Hrvatska obrtnička komora inzistira na tome da naukovanje u programima u kojima se djeca školuju po jedinstvenom modelu obrazovanja moraju provoditi licencirani majstori. Kao prvo poslodavac mora imati majstorsku diplomu iz dotičnog zanimanja, što jamči kvalitetu i prijenos znanja. Osim toga, tu je niz drugih stvari koje licencirani obrtnik mora zadovoljiti da bi mogao provoditi naukovanje. Po novom modelu roditelji neće imati nikakav sustav na koji se mogu osloniti, a kao roditelju sigurno vam nije svejedno da li vam dijete provodi vrijeme kod nekoga tko je provjeren ili ga šaljete negdje gdje nema nadzora – upozorila je potpredsjednica Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Foto: Cityportal
Obrtnike se nije pitalo?
Doznajemo i kako kroz e-Savjetovanja predstavnici Hrvatske obrtničke komore nisu bili involvirani u proces kurikularne reforme strukovnog obrazovanja, a ono što je i predloženo od HOK-a, nije u potpunosti usvojeno.
Možda ovih problema ne bi bilo da su u kreiranju nacrta sudjelovali sami obrtnici i da su se u toj fazi poslušali njihovi prijedlozi – zaključuju u Hrvaskoj obrtničkoj komori Zagreb.
Ostaje nam nadati se da će obrazovanje za zanimanja koja su nam prijeko potrebna u svakodnevnom životu, ipak dobiti svoje mjesto u kurikulumu, jer ćemo u suprotnom jedino moći zapjevati stihove poznate pjesme: …gdje je nestao čovjek?
HOTNEWS
S gotovo 290 tisuća eura Županija sufinancira boravak djece u vrtićima
Maksimalan iznos potpore po djetetu je do 1.000 eura.
HOTNEWS
Općina Orle: Imamo zeleno svjetlo za prijavu na stambeno zbrinjavanje
Broj zainteresiranih je zaista zadovoljavajući, kreće priprema za prijavu
