Sport

Nedjelja istine! Gorica mora dobiti Istru, jer nakon nje slijedi “pakao”…

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18.30 sati dočekuju “nabrijanu” Istru 1961, protivnika koji ne djeluje kao idealan za čupanje iz krize, ali i protivnika kojeg bi na bilo koji način valjalo pobijediti, jer raspored do kraja jeseni je jako težak

Objavljeno

prije 1 godina

24. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tjedan koji je počeo danom predaha nakon poraza od Varaždina, protivnika s kojim su debitirali Željko Sopić, Rajko Vidović, pa sad i Mario Carević, danom koji je iskorišten za sjednicu klupske Skupštine i novu potvrdu da se ide u preoblikovanje kluba, u svijetu HNK Gorice nastavilo se živjeti mirno. Na treninzima se sve praši od intenziteta, trener Carević pokušava nametnuti svoj ritam i podići momčad u svakom smislu, ne zaboravljajući ni na trenutak da je situacija – jako nezgodna. U najmanju ruku…

Gorica, naime, sa svojim osam bodova iz deset kola, kao pretposljednja momčad prvenstva, u nedjelju od 18.30 sati dočekuje Istru 1961. S druge strane bit će goropadni Puležani, osokoljeni s onih “fajterskih” 2-2 protiv Dinama, onom utakmicom u kojoj su zaslužili i više od jednoga boda, ali i dobro vođeni čvrstom, a opet nježnom rukom karizmatičnog Paola Tramezzanija. Bodovno razlika nije velika, Istra je na 12 bodova i eventualna pobjeda Gorice tu bi prednost smanjila na minimum, ali dojam iz dosad viđenoga kaže da je razlika i kudikamo veća.

Istra je posložena, s velikim dijelom kadra iz prošle sezone, Gorica se i dalje slaže, pogotovo pod Carevićem. Istra je čvrsta, agresivna i kompaktna, Gorica sve to nije, o čemu je i novi trener govorio nakon Varaždina. Istra je u dobrom ritmu, Gorica je van svakog ritma… Sve to će, naravno, dati naznačiti da bi Istra ovoga puta mogla doći u Veliku Goricu kao favorit, možda i prvi put otkad je naš klub u ovom elitnom društvu, ali sve to će i malo značiti onog trenutka kad momčadi istrče na teren.

Jer, Gorica ovu utakmicu mora dobiti. U suprotnom, moglo bi biti problema…

Naime, raspored koji je pred našim nogometašima toliko je opasan da bi bez ova tri boda stvari postale još malo kompliciranije. A i ovako su komplicirane preko svake mjere. Nakon Istre, naime, slijedi gostovanje kod Osijeka, a zatim domaći ogled s Dinamom. U reprezentativnoj stanci smjestio se kup ogled kod Varaždina, kojeg će slijediti gostovanje u Šibeniku, pa domaći ogledi s Rijekom i Hajdukom! Za kraj jeseni trebat će odraditi još i gostovanje u Koprivnici te Lokomotivu doma…

I tek nakon toga slijedit će zimska stanka, do koje, vidi se iz priloženog, nema lagane utakmice. Dapače, sve teže od težeg, a to znači da je jedina opcija da Gorica bude sve bolja i bolja. A to, nema sumnje, može biti.

Gorica u ovom trenutku možda nema vrhunski balans u kadru, na nekim pozicijama možda nedostaje kvalitete, ali trener Carević nedvojbeno ima kadar koji može parirati svakome u ovoj ligi. Koliko god nema dvojbe kako će na zimu aktivnost na tržištu biti prijekopotrebna, ostaje vrijediti argument da igrači poput Pršir, Ndockyta, Pajazitija, Krizmanića, Maloče, Štigleca, Mikanovića, Kolara i ostalih moraju biti u stanju ravnopravno se nositi sa svakim protivniku.

U prvom poluvremenu utakmice u Varaždinu to definitivno nije bilo tako, Gorica je bila potpuno nekonkurentna protivniku, a to je Mario Carević vrlo brzo i shvatio. Promijenio je formaciju, postavio nove zahtjeve i formirao puno bolju priču. U drugom dijelu Gorica i dalje nije bila dovoljno opasna, ali imala je i formu, i ponešto sadržaja. U svakom slučaju, izgledalo je neusporedivo bolje sa četvoricom u posljednjoj liniji nego s petoricom.

Samim time, logično je pomisliti da bi Carević lako mogao vratiti Goricu na postavke s početka sezone, odnosno su sustav 4-2-3-1, što će značiti da će jedan stoper ispasti iz prvih 11. U tom bi slučaju igrala dvojica stopera iz kruga Maloča, Krizmanić, Leš, Steenvoorden, Gurlica, Matković, a to znači da će na klupi sjediti jake obrambene snage. Sredinu terena trebali bi u toj varijanti držati Pršir, Pajaziti i Ndockyt, s Kapulicom, Čaićem, Pavlovićem i Skrbinom kao dodatnim opcijama, a tom promjenom vratila bi se u akciju i krila. Tu se kao opcije nameću Majstorović, Dju, Šlogar i mladi Vrzić, dok bi u vrhu napada konkurirali Kolar i Gashi, još jedan izrazito mlad igrač.

Hoće li doista tako biti, ili će Carević ostati vjeran igri s trojicom/petoricom u zadnjoj liniji, koju je preferirao i u Šibeniku, doznat ćemo u nedjelju. U utakmici koja ima važnost i veću od tri boda.

Trebat će, naravno, i pomoć s tribina. Povijest nas uči da protiv Istre može biti jako zabavno, počevši od onih nezaboravih 5-4, preko činjenice da je Istra ovdje dobila samo dvaput u 13 pokušaja, pa sve do serije čudnovatih remija.

Uglavnom, isplati se doći na stadion. Nedjelja, 18.30 sati.

Raspored Gorice do kraja jeseni:
27. listopada: Gorica – Istra 1961
2. studenog: Osijek – Gorica
9. studenog: Gorica – Dinamo
14. studenog: Varaždin – Gorica (Kup)
24. studenog: Šibenik – Gorica
30. studenog: Rijeka – Gorica
7. prosinca: Gorica – Hajduk
14. prosinca: Slaven Belupo – Gorica
21. prosinca: Gorica – Lokomotiva

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 9 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 15 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.