Sport

Nedjelja istine! Gorica mora dobiti Istru, jer nakon nje slijedi “pakao”…

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18.30 sati dočekuju “nabrijanu” Istru 1961, protivnika koji ne djeluje kao idealan za čupanje iz krize, ali i protivnika kojeg bi na bilo koji način valjalo pobijediti, jer raspored do kraja jeseni je jako težak

Objavljeno

prije 2 godine

24. listopada 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tjedan koji je počeo danom predaha nakon poraza od Varaždina, protivnika s kojim su debitirali Željko Sopić, Rajko Vidović, pa sad i Mario Carević, danom koji je iskorišten za sjednicu klupske Skupštine i novu potvrdu da se ide u preoblikovanje kluba, u svijetu HNK Gorice nastavilo se živjeti mirno. Na treninzima se sve praši od intenziteta, trener Carević pokušava nametnuti svoj ritam i podići momčad u svakom smislu, ne zaboravljajući ni na trenutak da je situacija – jako nezgodna. U najmanju ruku…

Gorica, naime, sa svojim osam bodova iz deset kola, kao pretposljednja momčad prvenstva, u nedjelju od 18.30 sati dočekuje Istru 1961. S druge strane bit će goropadni Puležani, osokoljeni s onih “fajterskih” 2-2 protiv Dinama, onom utakmicom u kojoj su zaslužili i više od jednoga boda, ali i dobro vođeni čvrstom, a opet nježnom rukom karizmatičnog Paola Tramezzanija. Bodovno razlika nije velika, Istra je na 12 bodova i eventualna pobjeda Gorice tu bi prednost smanjila na minimum, ali dojam iz dosad viđenoga kaže da je razlika i kudikamo veća.

Istra je posložena, s velikim dijelom kadra iz prošle sezone, Gorica se i dalje slaže, pogotovo pod Carevićem. Istra je čvrsta, agresivna i kompaktna, Gorica sve to nije, o čemu je i novi trener govorio nakon Varaždina. Istra je u dobrom ritmu, Gorica je van svakog ritma… Sve to će, naravno, dati naznačiti da bi Istra ovoga puta mogla doći u Veliku Goricu kao favorit, možda i prvi put otkad je naš klub u ovom elitnom društvu, ali sve to će i malo značiti onog trenutka kad momčadi istrče na teren.

Jer, Gorica ovu utakmicu mora dobiti. U suprotnom, moglo bi biti problema…

Naime, raspored koji je pred našim nogometašima toliko je opasan da bi bez ova tri boda stvari postale još malo kompliciranije. A i ovako su komplicirane preko svake mjere. Nakon Istre, naime, slijedi gostovanje kod Osijeka, a zatim domaći ogled s Dinamom. U reprezentativnoj stanci smjestio se kup ogled kod Varaždina, kojeg će slijediti gostovanje u Šibeniku, pa domaći ogledi s Rijekom i Hajdukom! Za kraj jeseni trebat će odraditi još i gostovanje u Koprivnici te Lokomotivu doma…

I tek nakon toga slijedit će zimska stanka, do koje, vidi se iz priloženog, nema lagane utakmice. Dapače, sve teže od težeg, a to znači da je jedina opcija da Gorica bude sve bolja i bolja. A to, nema sumnje, može biti.

Gorica u ovom trenutku možda nema vrhunski balans u kadru, na nekim pozicijama možda nedostaje kvalitete, ali trener Carević nedvojbeno ima kadar koji može parirati svakome u ovoj ligi. Koliko god nema dvojbe kako će na zimu aktivnost na tržištu biti prijekopotrebna, ostaje vrijediti argument da igrači poput Pršir, Ndockyta, Pajazitija, Krizmanića, Maloče, Štigleca, Mikanovića, Kolara i ostalih moraju biti u stanju ravnopravno se nositi sa svakim protivniku.

U prvom poluvremenu utakmice u Varaždinu to definitivno nije bilo tako, Gorica je bila potpuno nekonkurentna protivniku, a to je Mario Carević vrlo brzo i shvatio. Promijenio je formaciju, postavio nove zahtjeve i formirao puno bolju priču. U drugom dijelu Gorica i dalje nije bila dovoljno opasna, ali imala je i formu, i ponešto sadržaja. U svakom slučaju, izgledalo je neusporedivo bolje sa četvoricom u posljednjoj liniji nego s petoricom.

Samim time, logično je pomisliti da bi Carević lako mogao vratiti Goricu na postavke s početka sezone, odnosno su sustav 4-2-3-1, što će značiti da će jedan stoper ispasti iz prvih 11. U tom bi slučaju igrala dvojica stopera iz kruga Maloča, Krizmanić, Leš, Steenvoorden, Gurlica, Matković, a to znači da će na klupi sjediti jake obrambene snage. Sredinu terena trebali bi u toj varijanti držati Pršir, Pajaziti i Ndockyt, s Kapulicom, Čaićem, Pavlovićem i Skrbinom kao dodatnim opcijama, a tom promjenom vratila bi se u akciju i krila. Tu se kao opcije nameću Majstorović, Dju, Šlogar i mladi Vrzić, dok bi u vrhu napada konkurirali Kolar i Gashi, još jedan izrazito mlad igrač.

Hoće li doista tako biti, ili će Carević ostati vjeran igri s trojicom/petoricom u zadnjoj liniji, koju je preferirao i u Šibeniku, doznat ćemo u nedjelju. U utakmici koja ima važnost i veću od tri boda.

Trebat će, naravno, i pomoć s tribina. Povijest nas uči da protiv Istre može biti jako zabavno, počevši od onih nezaboravih 5-4, preko činjenice da je Istra ovdje dobila samo dvaput u 13 pokušaja, pa sve do serije čudnovatih remija.

Uglavnom, isplati se doći na stadion. Nedjelja, 18.30 sati.

Raspored Gorice do kraja jeseni:
27. listopada: Gorica – Istra 1961
2. studenog: Osijek – Gorica
9. studenog: Gorica – Dinamo
14. studenog: Varaždin – Gorica (Kup)
24. studenog: Šibenik – Gorica
30. studenog: Rijeka – Gorica
7. prosinca: Gorica – Hajduk
14. prosinca: Slaven Belupo – Gorica
21. prosinca: Gorica – Lokomotiva

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 6 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.