Pokošeni virozama, izmučeni izostancima, košarkaši Gorice zatvorili su prošlu godinu u lošem ritmu, s dva poraza u prvenstvu, no to je trener Damir Cici Miljković iskoristio da bi učinio jedino što je mogao učiniti. Ajmo se zatvoriti u dvoranu i raditi… Tako to nekako kod njega ide, tako je išlo i ovoga puta, a kad je već tako, red je da se uloženo vrati i na parketu.

Upravo to dogodilo se u zagrebačkom Trnskom u subotu navečer, u dvorani koja nosi ime legendarnog Pepsija Božića, na mjestu na kojem je košarkaški, ali i životno, pod Pepsijevom palicom rastao i sam Cici. Nakon velike, vrijedne i u dramatičnim okolnostima izborene pobjede protiv vodećeg Škrljeva vikend ranije, ovoga puta Goričani su išli u goste Novom Zagrebu, momčad iz donje polovice tablice.

Bez obzira na to, bilo je jasno da ovdje neće biti lako doći do osme pobjede, koja je na kraju ipak izboreno. Završilo je 84-79, ponovno je završnica bila tijesna i uzbudljiva, a pobjeda je ponovno otišla na stranu “bikova” iz Turopolja.

Prva četvrtina i pol protekla je u izjednačenoj košarkaškoj predstavi, da bi u završnici prvog poluvremena domaćin ipak uspio izgraditi prednost od sedam koševa. Gorica je imala problema u igri, a nije puno toga išlo po guštu trenera Miljkovića ni u trećoj četvrtini, tijekom koje je Novi Zagreb nekoliko puta imao i rekordnih deset koševa prednosti.

Pravo lice Goričani su tako pokazali tek na ulasku u zadnju četvrtinu. Prvih pet minuta iskoristili su da bi se iz minusa vratili u potpuni egal, a u preostalom vremenu trebalo je napraviti i onaj ključni korak. Potrajalo je to, jer Gorica ni u jednom trenutku nije vodila više od pet razlike, ali to malo poena prednosti sačuvala je do samoga kraja. U posljednje tri minute Goričani nisu ubacili niti jedan koš iz igre, ali zato su pogodili četiri od pet slobodnih bacanja i – proslavili pobjedu.

– Čestitke objema momčadima na trudu, volji i želji, jer mislim da je ovo bila jedna dobra, zanimljiva utakmica. Novi Zagreb je bio bolji u prvom poluvremenu, no mi smo se uspjeli vratiti kroz treću četvrtinu i uz pametnu igru, strpljivo i uz malo sreće, na kraju smo završili utakmicu na pravi način – rekao je trener Miljković.

Goricu je predvodio Niko Rimac sa 19 koševa, Kristijan Validžić ubacio je pet trica za svojih 15 poena, koliko je dodao i Roko Ivanković, dok je Filip Kalajdžić dao svoj doprinos sa 13 koševa i devet skokova.

U sljedećem kolu košarkaši gostuju kod četvrtoplasiranih Kaštela, koja imaju pobjedu više (9-4) od šestoplasirane Gorice (8-5). U prijevodu, bit će to još teže gostovanje od ovoga.

Šest mladih hrvača Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 osvojilo je četiri medalje na Prvenstvu Zagreba i Zagrebačke županije u hrvanju, održanom u subotu, 17. siječnja u Zagrebu u Sportskoj dvorani Peščenica, gdje se okupilo 164 natjecatelja iz 14 klubova.

Velikogorički klub nastupio je s dva natjecatelja u uzrastu starijih dječaka (U15, grčko-rimski stil) i četiri juniora (U20, grčko-rimski stil). U jakoj konkurenciji uspjeli su izboriti ukupno četiri postolja. U kategoriji U15 brončanu medalju osvojio je Amar Baljaj u kategoriji do 41 kilograma, dok je Jakov Ključar u kategoriji do 38 kilograma završio natjecanje na četvrtom mjestu.

Među juniorima najuspješniji su bili Martin Mužek (77 kg) i Roko Marinković (97 kg), koji su se okitili srebrnim medaljama. Broncu je u najtežoj juniorskoj kategoriji do 130 kilograma osvojio Blago Šimić, dok je Noa Boban (72 kg) zauzeo 10. mjesto.

Tijekom natjecanja, iza ekipe stajao je i uigran trenerski tim koji su činili Anri Targuš, Dario Dašić, Fran Haramustek, Mate Filipović, Mislav Krog i Karlo Radočaj.

Nakon što su regularni dio Prve lige Košarkaškog saveza Zagreba završili na četvrtom mjestu, pretkadeti KK Gorice izborili su plasman kvalifikacije za Jedinstvenu pretkadetsku ligu, koja će okupiti 12 najboljih hrvatskih klubova. Regularni dio naši su dječaci završili s omjerom 7-7, a bolji učinak od njih imali su jedino Cedevita (14-0), Novi Zagreb (10-4) i Podsused (10-4).

– Uspjeh je tim veći jer smo u konkurenciji više od 50 klubova, koliko ih ima u ovoj regiji zauzeli četvrto mjesto, pri čemu nam u leđa gledaju jedna Cibona, Dubrava i Samobor. Odrađenim do sad jako sam zadovoljan, jer važno je napomenuti kako tijekom prvog dijela sezone nismo bilo kompletni, što zbog ozljeda, što zbog raznoraznih viroza – kaže trener Hani Istanbuli.

Postignuti rezultat omogućio je našim mladim košarkašima da u razigravanju s Kvarnerom i Cibonom, koja je kvalifikacije izborila odlukom Hrvatskog košarkaškog saveza, izbore i nastup u Jedinstvenoj pretkadetskoj ligi. Kako bi se u tome uspjelo, na kvalifikacijskom turniru kojem je domaćin upravo naš klub, potrebno je zauzeti jedno od prva dva mjesta.

– Spremamo se i radimo. Bila bi velika nagrada za sve nas u klubu da u nastavku sezone igramo protiv najboljih hrvatskih klubova. Pritisak nemamo, neka djeca samo uživaju kao i do sad, i vjerujem da će rezultat doći – ističe Istanbuli.

Kvalifikacijski turnir na rasporedu je u nedjelju, 18. siječnja u Dvorani srednjih škola. Prva utakmica između naših dječaka i KK Cibone na rasporedu je u 12,30 sati, nakon čega u 15.15 igraju Cibona i Kvarner, dok se u posljednjoj utakmici, od 18 sati, sastaju Gorica i Kvarner.

Jedinstvenu pretkadetsku ligu izborit će dva prvoplasirana kluba.

Samo još šest dana ostalo je do početka prve utakmice HNK Gorice u nastavku sezone u HNL-u, pa je ogled s mađarskim ZTE-om iz Zalaegersega poslužio kao generalna proba za taj sudar s Varaždinom u petak. Nije to bila baš potpuno uspjela “generalka”, jer lakše ozljede izbacile su iz konkurencije čak sedmoricu igrača, no dobrih vijesti je duplo više: prva kaže da je Gorica pobijedila Mađare 1-0, a druga da će svi pošteđeni biti spremni za Varaždin.

Nije tako u rosteru bilo Pršira, Trontelja, Vrzića, Perića, Pavičića, Josića i Pelka, a od ostatka igrača trener Mario Carević posložio je ono što se moglo posložiti. Matijaš je bio između vratnica, a ispred njega poredali su se Čabraja, Leš, Filipović i, u ulozi desnoga beka – Ognjen Bakić! Obilato Carević koristi svestranost simpatičnog Crnogorca, bio mu je dosad i veznjak u nekoliko uloga, i jedno i drugo krilo, a sad je završio i na boku.

Sredinu terena držali su ovom prilikom Kavelj i Pozo, dok su iza najisturenijeg Čuića bili Fiolić i – mladi Stjepan Kučiš. Ako tražimo igrače koji su profitirali od ovih priprema, unaprijedili svoj status u ovih deset dana u Umagu, to bi mogao biti upravo 19-godišnji Kučiš, dijete kluba, domaći dečko, jedan od onih koji predstavljaju najbolji mogući primjer kako bi to trebalo izgledati u životu i radu “ponosa grada”…

Gorica je u posljednjih 90 pripremnih minuta odigrala dobru utakmicu, pokazala da je spremna za izazove koji slijedi, a potez odluke povukao je Elvir Duraković u 33. minuti. Bila je to lijepa, tečna akcija, koju je Bakić, desni bek na privremenom radu, zaključio asistencijom, a Duraković realizacijom na drugoj stativi.

Gorica je tako ciklus od tri utakmice zaključila drugom pobjedom, a to je definitivno dobar put prema izgradnji dovoljne količine samopouzdanja. U prvoj umaškoj utakmici Goričani su remizirali s Koperom (1-1), u drugoj su pobijedili Radomlje (2-0), da bi malo prije nego što su sjeli u autobus koji je vozio kući odradili posao i protiv ZTE-a.

Uslijedit će samo kratki predah, jer vremena više nema puno, pa će već od ponedjeljka kreće završni “glanc” za krešendo s Varaždinom u petak od 16 sati…

Objava je stigla debelo nakon ponoći, u nju je usadio sav literarni talent kojeg posjeduje, a ključni dio obraćanja Marka Pancirova sadržan je u tri riječi i jedan znak interpunkcije: “Odlazim iz Samobora!”

Mandat u samoborskom klubu protegnuo se na više od dvije godine, u tom je razdoblju Pančo vodio i juniore, i seniore, čak i jedne i druge istovremeno, a uspjesi su se nizali. Seniori su otišli u viši rang i u njemu se etablirali kao ozbiljan faktor u borbi za najviše pozicije. I to s velikim dijelom mladih domaćih igrača, koji su dolazili iz juniorske momčadi, koja je također rasla i napredovala, zaključno s plasmanom u juniorski HNL!

S početkom 2026. godine, nakon svega toga, došao je trenutak za kraj.

“Kaže se da su trenerovi koferi uvijek spremni za put… Moji su navukli puno prašine i došlo je vrijeme da ih očistim i pripremim za odlazak na drugu destinaciju!”, započeo je Pančo svoju objavu na društvenim mrežama.

“Došao sam na mala vrata, a danas, kada odlazim, vjerujem da ostavljam nešto iza sebe! Trenirao sam odlične igrače, surađivao sam sa vrhunskim znalcima u stožeru i ovim putem svima zahvaljujem na prekrasno provedenom vremenu! Hvala Upravi što su vidjeli nešto u meni i dali mi priliku da se dokažem. O tome koliko sam iskoristio priliku neka sude drugi. Odlazim bogatiji za nova iskustva, poznanstva i prijateljstva i biti ću sretan ako su ljudi koji vole Samobor primjetili kod mene samo voljni moment činiti ovaj sportski kolektiv boljim!”, dodao je i zaključio:

“Jedan portal je prije nekoliko mjeseci objavio tekst u čijem je naslovu pisalo “Pancho, princ samoborski…” Princ je upravo abdicirao, no bez obzira na abdikaciju, uvijek ću osjećati pripadnost Samoboru i ponos što sam duži period stolovao u značajnom klubu bogate tradicije!”

Marko Pancirov, dakle, ide dalje. Nije progovorio o razlozima odlaska, možda jednog dana i hoće, ali zasad je važno jedino da je Pančo ponovno na tržištu. Željan rada, novog dokazivanja, spreman za ozbiljne izazove… Takvog trenera mnogi bi poželjeli na svojoj klupi, a nije nemoguće da neki od njih i reagira na ovu vijest iz Samobora.

Među njima su, jasno, i klubovi iz našega kraja, pogotovo s obzirom na to da su neki od njih trenutačno bez trenera… Takvom opisu odgovara NK Mraclin, koji je u potrazi za nasljednikom Saše Sabljaka, i nije nemoguće da će i Pančo biti jedan od kandidata. Na Grabi je već radio, hipotetski ne zvuči to kao loša opcija ni za njega ni za klub, kao što ne zvuči ludo ni nagađati u tom smjeru..