Jesen nam se nemilosrdno brzo uselila u živote, sivilo je svuda oko nas, a u nogometnom Mraclinu – sija sunce! Obuzme čovjeka neka posebna toplina kad pogleda tablicu 4. NL Središte, pogotovo na sami vrh, na kojem piše: Mraclin je prvi, ima četiri pobjede, jedan remi, gol-razliku 11-1, ima prekrasnih 13 bodova!

Posljednja tri stigla su u derbiju sa Stupnikom na mraclinskoj Grabi ovog vikenda, do tog trenutka vodećim, učinkom savršenim Stupnikom. Bila je to utakmica koja je ponudila sve najbolje od niželigaškog nogometa, ozbiljan fajt, dobar ritam, dobre prilike i jednu golčinu odluke, s potpisom Filipa Dianeževića. Mraclin je dobio 1-0, proslavio tako i postavljanje krova na tribini na južnoj strani igrališta, i dospio na mjesto koje mu po svemu prikazanom pripada.

– Izjednačena utakmica, s podjednako prilika na obje strane, a dosta toga je promijenio njihov crveni karton. Mi smo to iskoristili, Dianežević je zabio “brutalan” gol, a u zadnjih desetak minuta bilo je dosta napeto. Napadali su nas i s igračem manje, krenuli svim silama naprijed, ali izdržali smo. Sve u svemu, lijepa utakmica, pokušavali smo igrati i jedni i drugi, vjerujem da su gledatelji mogli uživati – kaže trener Marko Biljan, gledajući na stvari sa samoga vrha.

I nije baš da ga šokira takav razvoj stvari.

– Ne mogu reći da me sve ovo iznenađuje, ali ne bi me iznenadilo ni da se nije sve baš ovako odigralo. Inzistiram na građenju pobjedničkog mentaliteta, pokušavam to prenijeti na dečke, preko govora tijela i garda pa na dalje. U svakoj utakmici tražimo pobjedu, tako da me ovo ne iznenađuje, kao ni moje igrače. Mi idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu, sa željom da svaku dobijemo. Moje ambicije su visoke, uvijek se želim boriti za vrh, a pobjede i borba za vrh idu jedno s drugim… – sa smiješkom kaže 37-godišnji Biljan.

Dugo je trajao mraclinski lov na talentiranog mladog trenera, gradio se usput respektabilan igrački kadar, a stvari su se posložile ovog ljeta. Godinu dana nakon što je napustio klupu ŽNK Gorice, nakon što je nogometašice uveo u najviši rang, Marko se vratio u turopoljski nogomet.

– Nakon ženskog nogometa sam si uzeo nepunu godinu dana pauze i moram priznati da mi je stvarno dobro došla. Uostalom, jedan moj veliki prijatelj i sportski znalac rekao je da igrač ponekad najviše nauči kad dobije tri žuta kartona i sve skupa gleda sa strane. Tako shvaćam i svoj period odmaranja. U tom periodu sam se stvarno nadogradio, nikad nogomet nije bio van zone mojih razmišljanja, čitao sam literaturu, crtao, utakmice su bile svakodnevno na TV-u… Sve skupa mi je godilo, mislim da sam se unaprijedio u svakom smislu. I ta kratka epizoda u juniorima HAŠK-a, u završnici prošle sezone, donijela mi je puno toga dobroga, jer upoznao sam ljude koji malo drukčije gledaju na proces treninga i razumijevanje nogometa kao takvog – otkriva Biljan.

Iako je trenutačno u petom rangu, Marko je jedan od trenera koji nogomet doživljavaju maksimalno ozbiljno.

– Uvijek kažem, da je nogomet jednostavan, da ga je jednostavno promatrati, nisam siguran da bih se time bavio. Volim malo i filozofirati, zato dečkima i kažem da me slobodno prekinu kad pretjeram… Smatram da je nogomet jako kompleksna igra, da trenerski posao nije nimalo lagan. Dapače, izuzetno je zahtjevan.

Svoj trenerski put započeo je vrlo rano, rastao je kroz akademije Kurilovca i Gorice, pa preko Gradića došao do nogometašica, a preko HAŠK-a do Mraclina.

– Znate i sami da je sportski direktor Luka Cvetnić pun energije i entuzijazma, on je bio najaktivniji u tim pokušajima da me dovedu. Bili smo duže vrijeme na vezi, no kako sam si ja uzeo tu pauzu, putevi su se razdvojili. Čim sam se vratio, otvorila se opcija da možemo ostvariti suradnju i vrlo brzo smo se dogovorili, na obostrano zadovoljstvo. Mraclin je kao sredina čak i nadmašio moja očekivanja. Sredina je zdrava i dobra za rad, mogu reći da sam jako sretan tamo, u tom okruženju, među ljudima koji rade sve što mogu sa svaki dan unapređuju klub. To meni kao treneru savršeno odgovara i čini me baš sretnim što sam trener Mraclina

Sretni su i u Mraclinu, jer radi se ozbiljno, pobjede se nižu, ambicije rastu… Iako, ne kaže se uzalud da je puno lakše doći do vrha nego na njemu ostati.

– Neće biti nimalo lako, niti to bilo tko očekuje. Liga je respektabilna, nekoliko klubova najavilo je borbu za vrh, za ulazak u viši rang, ali neka, to je dobro! Konkurencija i tebe čini boljim i ne treba se toga plašiti. Naprotiv, treba uživati, jer svaka utakmica ovdje je derbi, svaka je izazov, svaka ima drukčije zahtjeve, a mi tome tako i pristupamo. Naravno da će biti teško držati se u vrhu tijekom cijele sezone, brzo se sve može promijeniti, ali mi ćemo pokušati dobiti svaku sljedeću utakmicu – kaže Biljan.

Uz sebe u svlačionici ima 20 igrača i dvojicu vratara, dovoljno širok i očito kvalitetan kadar, a s tribina vjetar u leđa daju mraclinski kibici.

– Uvijek je u Mraclinu dobra, često i užarena atmosfera, ljudi dolaze na utakmicu u lijepom broju i ovim putem im zahvaljujem na tome, važna nam je ta potpora – počeo je ovaj dio priče Biljan pa nastavio u drugom smjeru…

– Iskreno, ja u tom svom svijetu, dok traje utakmica, ne doživljavam previše ono što se događa na terenu. U tom smislu, o atmosferi bi bolje mogao pričati netko drugi… Maksimalno sam usredotočen na teren, tu je sav moj fokus, ali daleko od toga da se podrška ne osjeti – zaključio je Marko Biljan.

Osjećat će podršku i dalje, u Mraclinu to tako ide, a kad se još i nadoveže ovako blistav početak sezone… Bolje ne može!

 

‘Nikad neću igračima reći da prikoče’

I prije nego što je počela sezona, dalo se naslutiti da bi Mraclin mogao biti jako dobar. Odjeknule su posebno dvije pobjede u tom razdoblju, prvo petarda u mreži Kurilovca (5-2), a zatim i golijada u sudaru s Poletom iz Buševca (11-2).

– Ne bih sad puno veličao te pobjede, ipak je to bio pripremni period. Kurilovec je bio u specifičnom režimu rada, nama je to bila prva utakmica, nisam znao što očekivati… Ne možemo baš reći da je to bio plod nekakvog našega rada – govori Biljan i nastavlja:

– A što se tiče Poleta… Eto, tako se utakmica posložila. Nisam od trenera koji će reći svojim igračima da “prikoče”. Kad osjetim taj momentum, puštam to kraja, nema smisla to kočiti. Na koncu, to je sport. Svi smo mi bili i igrači, bili smo u tom smislu i na jednoj i na drugoj strani, znamo da se brzo to zaboravi. I zato kažem, nema to smisla kočiti.

Foto: Vito Štuban

Popunjeni kapaciteti goričkih poslovnih zona u Rakitovcu i Meridianu 16 te velik interes novih investitora, nametnuli su pred gradsku vlast osnivanje nove zone. Tako je na 16. sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice jednoglasno podržan prijedlog o osnivanju Gospodarske zone Kušanec – istok. Upravo je to bila i jedna od tema današnjeg sastanka i radnog posjeta ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branka Bačića Velikoj Gorici.

– Otvorili smo pitanja poslovnih zona i državne imovine koja su nama bitna u nadolazećem periodu. Velika Gorica je grad koji se razvija i koji je poželjan za investicije no, te investicije i poslovne zone više ne možemo razvijati na gradskoj imovini koje gotovo više i da i nema jer je već iskorištena. Nego na državnom zemljištu, konkretno u poslovnoj zoni Kušanec na veličini od 55 hektara te tu očekujemo u narednom periodu otvaranje nove zone koja će doprinijeti razvoju grada i standarda, a samim time komunalne naknade i doprinosi će znatno pomoći našem gradskom budžetu – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Peti je ovo posjet Velikoj Gorici ministra Bačića u njegovom mandatu, a ovom je prilikom pohvalio je gradsku vlast na uspješnom upravljanju i rješavanju pitanja državne imovine te se dotaknuo poslovne zone Kušanec.

– Zahtjev za poduzetničkom zonom Kušanec od 55 hektara, što je ujedno i jedna od najvećih zona otkako sam ja na ovoj poziciji, odnosno građevinskog zemljišta namijenjenog za poduzetničku zonu, ćemo ja se nadam vrlo brzo riješiti. S obzirom na to da smo decentralizirali upravljanje državnom imovinom ovaj je predmet trenutno u Zagrebačkoj županiji gdje se trenutno u upravnim odjelima vrši procjena zemljišta. Otprilike bi ona mogla biti oko 25 milijuna eura. Zbog značajnog iznosa o njemu će odlučivati Vlada RH – kazao je Bačić.

Uz poslovnu zonu Kušanec, gradu je darovana i nekretnina za društveni i vatrogasni dom u Šiljakovini.

– Rješavamo sve one probleme koji su se nagomilali kroz desetljeća, a nisu samo vezani uz pitanje obnove, već i uz upravljanje državnom imovinom. Što često za jedinicu lokalne samouprave znači pitanje razvoja, standarda i kvalitete života svih naših sugrađana. Danas smo potpisali i dobili na upravljanje imovinu na području Šiljakovine koja je već dugi niz godina bila težnja društvenog života gdje je bilo nemoguće izgraditi novi vatrogasni i društveni dom. Danas smo i tu najveću prepreku riješili – naglasio je Ačkar.

Ministar Bačić, uz sve, istaknuo je I izvrsnu suradnju s gradonačelnikom Ačkarom i gradskom upravom na drugim zajedničkim projektima.

– Ono što bih istaknuo, to je da smo u prethodnom periodu zajedno pokrenuli više projekata od velike važnosti za grad. Grad je izdao građevinsku dozvolu za nogometni kamp Hrvatskog nogometnog saveza, koji će biti na području Velike Gorice. U međuvremenu smo riješili i brojne predmete koji se odnose na državnu imovinu, darovali smo gradu dio poduzetničkih zona koji ovaj grad iznimno uspješno i realizira po broju otvaranja novih gradilišta u tim istim zonama. Otvaraju se i nova radna mjesta, stoga Velika Gorica je jedan odličan propulzivan i dinamičan grad – rekao je Bačić te dodao kada je u pitanju obnova od potresa na goričkom području da je uglavnom sve riješeno ili je u postupku.

– Iza nas su 22 lokacije sa 145 stambenih jedinica koje su rješenje. Trenutno se radi na 17 gradilišta na području grada. Njih 8 se odnosi na izgradnju zamjenskih obiteljskih kuća dok je 9 konstrukcijskih obnova. Nadam se da će do ljeta sve biti gotovo te će to ujedno biti i dovršetak obnove na području Velike Gorice – kazao je.

U sklopu posjeta, ministar Bačić i gradonačelnik Ačkar obišli su i gradilište zamjenske kuće obitelji Klisurić Keremendi u Velikoj Buni. Kuća bi trebala biti završena i u potpunosti opremljena do kraja ove godine. Od veljače ove godine kada je započelo rušenje a nakon nje i izgradnja zamjenske obiteljske kuće, završeni su svi zidarski radovi u roh-bau fazi te je postavljeno krovište.

Ministar Bačić na sastanku je goričkog gradonačelnika još obavijestio i o trenutnim zakonima koji će se ovaj tjedan naći u Saboru, a to je Zakon o održavanju i upravljanju višestambenih zgrada gdje će velike ovlasti preuzeti upravo gradonačelnici i Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o građevinskoj inspekciji gdje će se kontrola, praćenje, zaustavljanje, sankcioniranje bespravne gradnje u jednom dijelu dati u nadležnost gradovima i općinama odnosno njihovim komunalnim odjelima tj. komunalnim redarima.

 

Vrijeme nije bilo idealno, kiša je prijetila tijekom cijele ove nedjelje, ali ništa na ovome svijetu nije moglo pokvariti ono što se događalo na ŠRC Udarniku u Kurilovcu. Rijeke ljudi slijevale su se od 13 sati prema mjestu na kojem je organizirana velika humanitarna akcija za pomoć nesretno stradalom Ivanu Šćepini, 18-godišnjaku iz Gradića koji je nakon teškog pada zadobio vrlo ozbiljne ozljede glave.

Komuniciralo se posljednjih dana da se skuplja iznos od čak 250.000 eura, koliko će stajati dugotrajna rehabilitacija, a Velikogoričani su shvatili poruku. I ne samo oni, jer na Udarniku se okupilo “more” ljudi iz svih krajeva Hrvatske, ujedinjenih u plemenitom cilju.

– Stvarno nisam očekivala ovoliki odaziv, nisam se uspjela sa svima ni pozdraviti, ljudi mi stalno prilaze, daju podršku… Malo smo svi skupa i umorni, ali prije svega nas obuzima radost i sreća kad vidimo da toliko dobrih ljudi pomaže i sudjeluje. To su i ljudi koje poznajemo, i oni koje ne poznajemo, neki su došli izdaleka… Nemam riječi. Ugodno sam iznenađena, presretna, ne mogu vjerovati da je sve ovo izazvalo toliki interes – govorila je Ivanova mama Ružica gledajući oko sebe.

Ovaj je čudesni događaj, ovo prelijepo okupljanje, promijenilo i njezinu dnevnu rutinu, koja uključuje svakodnevne odlaske u Krapinske toplice.

– Javili smo mu se, budući da danas nisam bila u mogućnosti otići k njemu, pripremila sam ga na to. Obišla ga je obitelj, vidjeli smo se preko video poziva, sretan je jako, pogotovo zato što je vidio prijatelje. Baš sam razgovarala s djecom iz njegovog razreda i mogu vam reći da se primijeti da nije s njima. Uvijek je bio zabavljač, dobri duh tog društva, veseljak, s puno prijatelja, kako iz škole, tako i s nogometa… Imam osjećaj da je baš voljen, tek sad sam shvatila koliko ga svi pozitivno doživljavaju – ponosna je bila Ivanova mama.

A ponosni su na sebe mogli biti i svi okupljeni, jer ovo su trenuci u kojima se jasno očituju prave vrijednosti u životu.

– Sve ovo mi je i dalje nestvarno, mislim da nismo ni svjesni što smo napravili. Vidim oko sebe jako puno ljudi dobrog srca i s velikom željom da pomognu Ivanu. Imamo više od 50 volontera, koji su odradili ogroman posao… Mi Hrvati znamo se svađati oko gluposti, ali kad su ovakve stvari u pitanju, spremni smo ujediniti se sa zajedničkim dobrim ciljem – rekao je Nino Košković, pokretač cijele ove priče.

Prije nego što su u 20 sati počeli “prašiti” dečki iz benda Zakon šutnje, na malonogometnom turniru sudjelovalo je čak 38 momčadi!

– Da, skupilo se 38 ekipa, a odbili smo ih više od 20, tako da bi ih bilo i više od 60 da je to bilo moguće organizirati. Odazvao se daleko veći broj ljudi od svih očekivanja. Sve smo prodali od hrane, više od tisuću porcija, majice su sve otišle i prije nego što je koncert uopće počeo… A donacije se mogu uplatiti putem računa koji je objavljen na društvenim mrežama i dalje. Mi ćemo javnost obavještavati o svim akcijama koje će tek slijediti, kao i o Ivanovu napretku, tijeku rehabilitacije… – istaknuo je Nino.

Društvo iz Kurilovca ovo je sve pokrenulo, no teško bi bilo sve skupa izvesti bez pomoći našeg VG Legacyja.

– Potpora smo Ninu i ekipi iz Kurilovca, odradili smo svu proceduru, ali divimo se njemu i njegovim dečkima na svemu što su napravili. Nisam uopće iznenađena što je to ovako ispalo, jer Velika Gorica je takav grad. Znala sam da će biti puno ljudi, da će se Goričani uključiti, iako je činjenica već dugo nismo vidjeli ovakvo okupljanje, ovakav odaziv… Prekrasno je! Nama nije problem ni tih par kapi kiša, jer mi smo ovdje donijeli sunce – kazala je Dalija Zubek iz VG Legacyja i dodala:

– Stvarno sam ugodno iznenađena što su se uključili i sportaši, i estradnjaci, ali to nam je i trebalo, jer riječ je o velikom iznosu kojeg treba skupiti. Svaka čast svima!

Nakon što se sve zbroji i oduzme, nakon što se dojmovi slegnu, slijedit će nastavak borbe. VG Legacy će na Gastro Turopolja također skupljati sredstva za Ivana, a u planu je i aukcija potpisanih dresova naših nogometaša. Sve to trebalo bi pomoći Ivanovu oporavku, koji će bez ikakve sumnje biti iznimno zahtjevan.

– Točne prognoze nitko ne može dati, nitko nam ne može reći koliko će se točno oporaviti. U svakom slučaju, čeka ga duga rehabilitacija, najmanje godinu dana, možda i dvije, može biti i četiri… Za sad je u Krapinskim Toplicama, čeka ga puno fizikalnih terapija, robotska rehabilitacija i još puno toga. Želimo mu omogućiti sve što možemo – govori majka Ružica, koja će već u ponedjeljak nastaviti sa svojim dnevnim rutinama.

– Pokažemo mu poruke koje mu prijatelji snime, jer rano je još za velike posjete, iako on stalno pita tko će mu doći. Umara ga sve to, čak i kad mi dođemo, pred kraj dana se vidi da mu je jako naporno. Lovi ga i tuga, ali pokušavamo to što više izbjeći, ne damo mu da se prepusti negativnim mislima…

Oni koji Ivana bolje poznaju uvjereni su da će imati snage za sve što ga čeka.

– Znam da je srčan, hrabar i uporan dečko, u društvu omiljen, siguran sam da će mu ovo biti samo dodatna motivacija da se izvuče iz svega što ga je snašlo. On je borac i uvjeren sam da će dati sve od sebe da se rehabilitira na najbolji mogući način – zaključio je Nino Košković.

Bravo za njega i njegovu ekipu, bravo za sve koji su se uključili, bravo za naš grad…

Ivane, uz tebe smo!

Nakon duge i mukotrpne borbe s teškom bolešću, u subotu navečer naspustio nas je Željko Horvačić, naš sugrađanin koji je ostavio dubok trag u kulturnom životu velikogoričkoga kraja. Vijest koja se proširila tijekom nedjelje rastužila je sve one koji su ga poznavali, sve one koji su ga susretali na raznim događanjima po gradu, prijatelje, susjede, poznanike…

Željko Horvačić bio je rodom iz Buševca, posljednjih gotovo pet desetljeća stanovnik “osmog marta”, a cijeli život veliki zaljubljenik u književnost, poeziju, kulturu općenito. Najčešće smo ga mogli viđati po raznim poetskim druženjima, na kojima je čitao tekstove, riječi i rečenice ispisane tintom svojim je osebujnim glasom prenosio i donosio na svoj, poseban način.

Na svoj način susjed Žac je i živio, potvrđujući status bohema, čovjeka koji se cijeli život tražio i pronalazio u raznim ulogama, na razne načine, ne krijući pritom da je sklon i svojim porocima, koji su mu u značajnoj mjeri i odredili životni put. Zdravstveni problemi, nažalost, pratili su takav način života, a posebice to vrijedi za posljednje razdoblje života. Bolesti su ga napadale jedna za drugom, sve do posljednjeg daha ove subote navečer…

Mršav, suhonjav, s prepoznatljivom gustom bradom, uvijek u nekim svojim mislima. To je slika koja ostaje u trenucima kad ispisujemo ove oproštajne retke o Željku, svojevremeno voditelju raznih formata emisija na tad slavnom RVG-u, a od 1997. do 2000. godine i predsjedniku velikogoričkog Ogranka Matice hrvatske, jednom od pokretača Udruge umjetnika Spark.

Pamtimo i one romantične ratne godine, sredinu devedesetih, kad je upravo Horvačić u prostoru tadašnje Galerije Kordić organizirao večeri poezije, na kojima su gostovali i istinski velikani hrvatskoga glumišta, od Pere Kvrgića, preko Ede Vujića, sve do Željka Königsknechta i brojnih drugih.

Željko Horvačić obožavao je književnost u svim formama, posebno se divio neponovljivom Miroslavu Krleži, a u tom se svijetu pisane riječi najbolje i snalazio. Kudikamo bolje nego u stvarnom životu, koji je znao biti i surov prema ovom vječnom dječaku, nepopravljivom romantiku, bohemu u punom smislu te riječi…

Iza sebe je Žac ostavio suprugu Božicu, učiteljicu koja je dugi niz godina radila u Osnovnoj školi Eugena Kvaternika, ali i dvije kćeri, Željku i Anu. Obitelj, prijatelji, susjedi i sugrađani na posljednji počinak ispratit će ga u utorak u 14 sati na velikogoričkom Gradskom groblju.

U vikendu iza nas gorička prometna policija utvrdila je 33 prometna prekršaja, od čega je najviše ovoga puta bilo prekršaja nekorištenja sigurnosnog pojasa. Čak 10, dok je prekršaja voženje pod utjecajem alkohola bilo samo dva.

Vikend rekorder po promilima zaustavljen je već u petak 13. rujna u 21:50 sati u centru grada. Riječ je o 38-godišnjem muškarcu koji je vozio u suprotnom smjeru u Ulici Matice hrvatske.

– Obavljenim nadzorom je utvrđeno da upravlja vozilom za vrijeme dok je u organizmu imao prisutnost alkohola u koncentraciji od 1,94 g/kg te za vrijeme dok nije koristio sigurnosni pojas – istaknuli su iz policije te dodali kako je isti uhićen te je uz Optužni prijedlog odveden na nadležni Općinski sud u Velikoj Gorici.

Također, jedna osoba je uhićena radi odbijanja vađenja uzoraka krvi i urina radi analize na prisutnost drogu u organizmu nakon čega je uz Optužni prijedlog dovedena na nadležni Općinski sud u Velikoj Gorici.

Za vikend se dogodilo i 9 prometnih nesreća.