U odnosu na neke prethodne dane ova subota čak i nije bila toliko nepodnošljiva, ali svejedno je pržilo sasvim dovoljno da su se i oni hrabri, koji su došli ispratiti međusobni ogled dviju momčadi Gorice s istočne, suncem okupane tribine, odlučili prebaciti u hlad zapadne tribine. Tamo se, na vrh zapada, smjestio i trener Mario Carević, koji je odlučio iz te perspektive ispratiti prvu, vrlo neslužbenu provjeru na ovim pripremama.

Igralo se u crvenim majicama, odnosno u plavim markerima, semafor nije radio, a prilagođen je i format utakmice. Jedni protiv drugih igrali su dva puta po 25 minuta, vidjeli smo na djelu i neke nove igrače, cijeli niz mladih igrača, a nakon svega bilo je lako zaključiti: igrača ima, svi se žele nametnuti i dokazati, ali može to i puno bolje. Zapravo, mora biti puno bolje, jer Gorica trenutačno nema popunjen prvoligaški kadar.

U crvenim majicama bili su novi golman Davor Matijaš, u zadnjoj liniji s trojicom još jedan novi igrač Stefan Perić te Zvonimir Josić i Lovro Dukić, na bokovima Dino Mikanović i Ino Vuko, u sredini Jurica Pršir i Vinko Skrbin, a prema naprijed Ivan Fiolić, Antonio Ilić i Ante Erceg.

Za momčad u plavim markerima, s druge strane, igrali su vratar Darjan Žarkov, ispred njega bila je četvorka u sastavu Fran Kasumović, Patrik Jug, Mateo Leš i Marijan Čabraja, u sredini Luka Kapulica, Stjepan Kučiš i Luka Vrzić, a u ofenzivi Medin Gashi, Vanja Pelko i Filip Čuić.

Igralo se u solidnom ritmu, pogotovo s obzirom na vremenske uvjete, a ulogu sudaca preuzeli su sami igrači. S jedne strane igrališta sve je pratio jedan pomoćnik Denis Mojstrovič, s druge drugi pomoćnik Mensur Mujdža, a u svemu tome skupa imalo se što i vidjeti. Neki lijepi individualni potezi, neke lijepe kombinacija, ali i dva gola.

Poveli su plavi preko svoga lijevog beka Marijana Čabraje, koji je u kombinacijama za povratak u klub iz kojeg je krenuo u seniorski nogomet. Ako je suditi po viđenom, Čabi itekako može pomoći Gorici, pogotovo u aktualnoj situaciji… Na konačnih 1-1 izjednačio je lijevi bek s druge strane, Splićanin Ino Vuko, koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u Karlovcu. Bilo je još nekih lijepih prilika, imali smo i jedan poništeni gol, a cijela priča na kraju je ispunila svoju svrhu.

Igrači su nakon tih 50 minuta nogometa još odradili i kraći trening, a onda otišli na prvi slobodan dan u ovim pripremama. Kad se opet okupe u ponedjeljak, društvo će im raditi i dva nova igrača. Bilo je nekih najava da bi ta dvojica mogla nastupiti već u ovoj, subotnjoj utakmici, ali to je ipak odgođeno za dva dana. Navodno se radi o veznim igračima, navodno obojica stižu iz Šibenika…

U subotu, 5. srpnja 2025., će se održati dugo iščekivani veliki koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu. Očekuje se dolazak čak 500.000 posjetitelja. Zbog toga se najavljuje pojačan promet u i oko Zagreba, posebice na prilaznim autocestama, kao i privremena regulacija prometa unutar samog grada. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske uključeno je u organizaciju s ciljem osiguravanja prohodnosti i sigurnosti svih sudionika u prometu.

Iz MUP-a upozoravaju kako će promet u Zagrebu te na autocestama prema gradu biti znatno pojačan već nekoliko dana prije koncerta, a vrhunac se očekuje upravo na dan samog događaja. Posebna prometna regulacija bit će na snazi već u noći s 4. na 5. srpnja, kada će se na određenim pravcima otežano prometovati.

„U subotu, 5. 7., na dan Thompsonovog koncerta u Zagrebu promet će teći uz posebnu prometnu regulaciju. S obzirom na jaki turistički vikend, ali i velik broj posjetitelja koncerta koji dolaze u Zagreb, mole se isti da se na vrijeme informiraju i prate prometne informacije u medijima, te na web stranici i aplikaciji HAK-a“, poručuju iz MUP-a.

Dodaju kako se najintenzivniji promet očekuje iz pravca juga Hrvatske, s obzirom na početak turističke sezone i priljev turista u zemlju. Zbog očekivanih zastoja i gužvi, savjetuje se da svi koji planiraju dolazak izvan Zagreba to učine dan ili više dana prije koncerta.

„Ako planirate s destinacije izvan Zagreba doputovati na koncert, sugeriramo da dolazak bude jedan ili više dana prije koncerta. Svakako je poželjan dolazak javnim prijevozom, uključujući prijevoz vlakom ili autobusom, s obzirom na očekivana zagušenja prometnih pravaca uslijed intenzivnog automobilskog prometa“, stoji u poruci.

Građani i posjetitelji se pozivaju na odgovorno ponašanje u prometu, pravovremeno planiranje dolaska i praćenje službenih informacija putem medija i aplikacija poput one Hrvatskog autokluba.

Zaključno, zbog velikog broja posjetitelja i preklapanja s turističkim vikendom, nadležne službe naglašavaju važnost informiranja, strpljenja i korištenja javnog prijevoza kako bi se izbjegle nepotrebne gužve i osigurao nesmetan tijek događaja.

Sedmi Festival drvenih kapela Sancta Barbara održat će se od 6. do 13. srpnja 2025. godine, svakoga dana s početkom u 20 sati, na lokacijama diljem Turopolja, Pokuplja i Vukomeričkih gorica. Ovaj jedinstveni festival okuplja vrhunske glazbenike u ambijentima preko 300 godina starih drvenih kapela, koje predstavljaju najvredniju kulturnu baštinu sjeverne Hrvatske.

Festival će otvoriti Trio Adriatico u nedjelju 6. srpnja u Kapeli sv. Barbare u Velikoj Mlaki. Ova kapela, smještena u predgrađu Velike Gorice, smatra se najreprezentativnijim primjerom drvenog baroknog sakralnog graditeljstva sjevernohrvatskog prostora. Trio Adriatico čine glazbenici Helga Korbar (barokna violina), Mauro Colantonio (viola da gamba, flaute, gajde) i Franjo Bilić (čembalo), specijalizirani za izvođenje rane glazbe na povijesnim instrumentima.

U utorak 8. srpnja Festival seli u Brest Pokupski, u novoizgrađenu Kapelu sv. Barbare, podignutu na mjestu porušene crkve iz Domovinskog rata. Oltari iz 1675. godine, koji su tada spašeni i restaurirani, danas ponovno krase ovu kapelu. Na programu su engleske arije za glas i lutnju, a izvest će ih sopranistica Antonija Žarković i lutnjist Igor Paro.

Srijeda 9. srpnja rezervirana je za Gustelnicu i Kapelu sv. Antuna Padovanskog, građenu 1888. godine prema nacrtima Hermana Bollea. U njoj će nastupiti Stjepan Nodilo (barokna oboa) i Franjo Bilić (čembalo) s baroknim repertoarom.

U Buševcu, u četvrtak 10. srpnja, publika će imati priliku poslušati Duo Croatico. Ovaj inovativni sastav, kojeg čine Martina Jembrišak i Valentino Šeremet, donosi program pod nazivom „Hrvatska razglednica“. Kombinacijom instrumenata poput bandoneona, sopila i harmonike oživjet će klasičnu i folklornu glazbu, uz obilježavanje 140. obljetnice rođenja Dore Pejačević i 100. godišnjice rođenja Miroslava Miletića.

U petak 11. srpnja Festival se vraća u Veliku Goricu, gdje će u Kapeli Ranjenog Isusa nastupiti ansambl Plavca Nova. Program će obuhvatiti renesansnu glazbu iz vremena Marka Marulića i Leonarda da Vincija, uključujući sakralne motete, glazbene žalopojke te instrumentalne skladbe iz europske glazbene baštine 15. i 16. stoljeća.

Tradicionalno festivalsko „ladanje“ održat će se u subotu 12. srpnja ispred Kurije Modić-Bedeković u Donjoj Lomnici pod nazivom „Ladanje ispred Kurija Zagrebačke županije“. Jazz kvartet Sing A Song u sastavu Nikola Šantek (hammond), Mirsad Dalipi (bubnjevi), Kristijan Beluhan (vokal) i Zvonimir Bajević (truba, krilnica) izvest će jazz standarde, šansone, folklorne obrade i brazilske ritmove.

Završnica Festivala održat će se u nedjelju 13. srpnja u jedinoj zagrebačkoj drvenoj kapeli, Župnoj crkvi sv. Marka Evanđeliste u Jakuševcu. Festivalski ansambl Capella Lignum, kojeg ove godine čine Luka Galuf (violončelo) i Alen Kopunović Legetin (orgulje), izvest će program na restauriranim orguljama graditelja Pavla Pumppa, čije je djelovanje ostavilo neizbrisiv trag upravo u regiji Festivala.

Festival drvenih kapela Sancta Barbara i ove godine spaja vrhunsku glazbu i vrijednu kulturnu baštinu, pozivajući publiku da okrijepi duh i tijelo na povijesnim lokacijama koje svjedoče o majstorstvu domaćih i stranih graditelja.

Prvi radni tjedan priprema ostao je iza nogometaša Gorice. Radilo se u tropskim uvjetima, ni rani jutarnji termin nije imao šanse u obračunu s temperaturama, ali ide se maksimalno. Nema druge, jer sad se grade temelji, a u velikom broju slučajeva love se i startne pozicije, pa valja dati najbolje od sebe…

Tako će to nekako izgledati, kao prilika za dokazivanje za veliki broj mladih igrača, i u subotu poslijepodne. Na glavnom terenu Gradskog stadiona, koji samo što nije krenuo u veliku renovaciju, Mario Carević će pratiti ogled dviju momčadi sastavljenih od igrača koje trenutačno ima na raspolaganju. Uz niz priključenih juniora i igrača na posudbi, moći će Carević u ovoj trening utakmici vidjeti i tri nova igrača, Davora Matijaša, Stefana Perića i Vanju Pelka.

Drugih pojačanja tijekom tjedna nije bilo, iako je trener Carević najavio kako se “mora potpisati još desetak igrača”. To bi se moglo promijeniti u subotu, jer moguće je da se u međusobnom ogledu predstave još dva nova igrača! O kome se točno radi, doznat će od 18 sati, kad kreće prva provjera Goričana na ovim pripremama.

Druga će biti neusporedivo ozbiljnija, jer u slovenskom Brdu će se 4. srpnja igrati protiv Šahtara iz Donjecka, u kojem je sportski direktor Carevićev veliki prijatelj Darijo Srna. Dva dana poslije protivnik će biti momčad Nogometnog sindikata, a 12. srpnja imat ćemo velikogorički okršaj u Čatežu. S jedne strane Gorica, s druge naši Dean Klafurić i Damir Milanović, odnosno Široki Brijeg.

U drugoj polovici pripremnog raspored, koji sadrži osam utakmica, smjestili su se ogledi s Austrijom Klagenfurt 16. srpnja u Kranjskoj Gori, u kojoj će se igrati i 19. srpnja protiv Charltona, povratnika u engleski Championship, te 23. srpnja protiv prvaka Afrike, egipatskog Pyramidesa, kojeg vodi Kruno Jurčić. Oni koji tu ne budu imali minutažu dobit će je 25. srpnja, protiv Triglava u Kranju.

Prvenstvo starta prvi vikend u kolovozu, a Gorica otvara gostovanjem u Varaždinu.

Dugo ga već nije bilo tamo gdje smo navikli da bude, dugo je već na pitanje “kako je Zvone” slijedilo slijeganje ramenima, pogled u pod i odgovor u stilu “nije dobro”. Opaka bolest mučila je i izmučila Zvonimira Šimića, čovjeka koji je na svoj način obilježio posljednja desetljeća u životu našega grada. Zauvijek je zaspao 28. svibnja, a te je srijede ogroman broj Velikogoričana pustio i poneku suzu, jer tamo na placu, kod Zvone, više neće biti Zvone…

Njegova mala i šarmantna, nadaleko poznata radnja u našem Tržnom centru godinama je bila sinonim za vrhunski burek. I daleko šire od našega kraja znalo se za čuveni Zvonin burek, a svi mi koji smo dolazili malo češće znali smo da nije tajna samo u odličnom bureku. Tajna je bila u njemu, u njegovom pristupu i nastupu.

– Stvarno je bio duša od čovjeka, uvijek nasmijan i svakome bi izmamio osmijeh na lice – kaže nam jedna mušterija dok čeka u redu pogledavajući prema vrijednim djelatnicama.

– Nisam mogla vjerovati kad sam čula, njegov odlazak je veliki gubitak za Veliku Goricu, izgubili smo čovjeka koji je bio dobri duh našega grada, duša od čovjeka – nadovezala se druga mušterija, sublimirajući zapravo sve ono što misli i osjeća i najveći dio naših sugrađana.

Cijelih 11 dana radnja je bila zatvorena, rješavala su se birokratska pitanja, a onda je posao krenuo dalje. Burek je jednako dobar, ali nije to više isto bez gazde.

– Ma on i nije bio šef u punom smislu, nije tu bilo šefovskog autoritet… Zvone je svima nama prije svega bio prijatelj, uvijek smo se šalili, mogli reći što god želimo. Takvih ljudi nema puno – kaže nam jedna od njegovih zaposlenica.

Neobičan je bio taj šarm koji je Zvonimir Šimić nosio u sebi, valjda zato što ga je nosio i dijelio tako lako, jednostavno i neopterećeno. U svakoj komunikaciji bio je isti, svoj, pun duha i empatije.

– Kad god bi se dogodilo da nekome fali novaca, da nema za platiti, to nije bilo problem. Uvijek bi dao burek, govorio ljudima da ne moraju ni platiti… Koliko puta se dogodilo da netko uzme pet bureka, a on mu stavi i šesti. Ili netko uzme deset kiflica, a on ih stavi 15… Ne znam, možda su ga i zato ljudi voljeli. Uvijek je tako radio, a govorio je o tome i u ovom posljednjem razdoblju. Puno puta je ponovio: “I kad mene ne bude, radite na isti ovaj način…” – prenosi nam jednu od posljednjih poruka njegova dugogodišnja kolegica.

Ispratila ga je cijela ekipa iz radnje na posljednji počinak, i gotovo mjesec dana poslije knedla je ostala u grlu kad krene priča o Zvoni, a tog se osjećaja još barem neko vrijeme neće riješiti.

– Dugo ga već fizički nije bilo, zbog bolesti nije mogao dolaziti, ali svako jutro bi obavezno zvao i raspitivao se ide li sve po planu. Pa još nekoliko puta tijekom dana. I stvarno je osjećaj kao da nam fali jedan dio svih nas. Kao da se nešto odlomilo… Ali to je tako, ideš dalje, nema druge.

Više od dva i pol desetljeća rado smo ga viđali, još radije častili nepce njegovim proizvodima, burekom koji je drukčiji.

– Nema tu neke tajne. Radimo sa istim sastojcima kao i svi drugi, jedina razlika je što nema nikakvih aditiva i što stavimo malo više mesa nego ostali. Ne postoji misterij, i mi koristimo sol, papar i luk, jaje koje poveže smjesu i to je to. Možda je stvar u tome da se osjeti kad netko radi s puno ljubavi, volje i truda. A mi oduvijek tako radimo. Dobro smo se osjećali uz njega, radili smo s guštom i rekla bih, ako postoji, da je u tome tajna – priča nam Zvonina djelatnica.

– Hoće li sve ostati isto? Iskreno, ne znam. On je bio duša cijele ove priče i teško je reći kako će to funkcionirati bez njega…

Zvone porijeklo vukao iz Bosne i Hercegovine, odnosno s Kupresa. Doduše, rodio se u Slavoniji, iz koje je početkom rata i stigao u Veliku Goricu, a od kuće je ponio ljubav prema pitama. Počeo je raditi već na izlasku iz tinejdžerskih godina, prvi posao dobio je na Trgu bana Jelačića, a ubrzo je otvorio radnju na placu zajedno s Jurom Grlićem, poznatijim kao Burek Jura. Ubrzo je ta suradnja prekinuta, a Zvone je nastavio raditi sam. Potrajalo je to više od 25 godina, sve do one tužne srijede kad je zauvijek otišao.

Mirno spavaj, dobri čovječe…