Sport

Naše rukometno čudo! Priča o Ekipi, srcu, duši, Jetiju i uspjehu većem od samog sebe…

Rukometašice Udarnika završile su na sedmome mjestu na državnoj završnici u kategoriji U-15, čime su izjednačile najveći uspjeh u povijesti kluba, koji postaje još veći kad se zna kako žive i rade, koje sve prepreke moraju preskočiti…

Objavljeno

prije 2 godine

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije stotine pedeset i četiri kilometra daleko od doma, u pitoresknom Poreču, nekoj vrsti rukometnog centra Hrvatske, naš Udarnik je posljednjih dana po tko zna koji put pokazao da je jedan poseban klub. Klub sa srcem i dušom, klub koji funkcionira kao prava sportska obitelj, a kad je tako, i nemoguće ponekad postane moguće.

– Da mi je netko prije ove završnice ponudio sedmo mjesto na kraju, istog trenutka bih potpisala. Ma, potpisala bih triput ako treba! – oduševljena je jutro poslije trenerica Ljiljana Ivaci, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj ovoj priči o uspjehu za povijest.

Nije ništa posebno novo vidjeti mlađe kategorije Udarnika na državnim završnicama, naviklo nas je već ovo sjajno društvo na takve stvari, što je samo po sebi senzacionalno. Čak i kad se prošle godine širilo razočaranje što na državnoj završnici nije postignut rezultat kakav su željeli, nije to bilo posebno čudno, koliko god za to objektivno nije bilo razloga. Jer, da nisu takvi, u Udarniku ne bi bili ni toliko uspješni. Da nisu takvi, uostalom, ne bi bilo moguće ni sve ono što se dogodilo posljednjih dana.

Udarnikova U-15 generacija, da sažmemo sve u jednu rečenicu, osvojila je sedmo mjesto u državi. U konkurenciji klubova koji imaju puno veće mogućnosti i tradiciju, puno bolje uvjete i puno snažnije zaleđe, ove su djevojke pokazale da srce može pobijediti i sve te objektivne faktore. Cure su, najjednostavnije rečeno, bile fenomenalne, napravile su sve što je bilo potrebno da se upišu u povijest kluba, ali i velikogoričkog sporta u cjelini.

Generacija 2002. svojevremeno je također bila sedma u državi, što je dosad bilo jedinstven pothvat, a generacija 2008. to je uspjela ponoviti. Nakon što su prošle skupinu s dvije pobjede i dva poraza, u osmini finala pala je Novska, da bi ovu rukometnu bajku samo nakratko zaustavio Ivanić u četvrtfinalu. Prejaka je bila i Trešnjevka na prvom koraku razigravanja, no u borbi za sedmo mjesto, na kraju turnira koji je izuzetno naporan i u fizičkom i u mentalnom smislu, naše mlade rukometašice izvukle su iz sebe i posljednje atome snage. I slavile protiv križevačkog Radnika s impresivnih devet golova razlike!

– Dojam nakon svega je više nego pozitivan u svakom smislu. Dobila sam pravu, istinsku ekipu, a to mi je najdraže od svega. Prošlih godina to baš i nije bilo tako, nismo imali takvo zajedništvo, a ove godine upravo nas je to guralo naprijed. Cure su stalno bile zajedno, družile su se, pjevale, slavile i tugovale zajedno, bile podrška jedna drugoj… Kažem, prava ekupa u punom smislu te riječi. A to se odrazilo i na terenu, na rezultatu – ponosna je trenerica Ivaci.

– U tu utakmicu za sedmo mjesto, nakon svega što su prošle, cure su ušle malo stisnuto, pod ručnom, i zato sam im u jednom trenutku rekla: ‘Morate uživati u ovome, napravile sve nevjerojatan uspjeh i zaslužile ste ovo završiti s osmijehom na licu.’ Tako je i bilo, dobile smo utakmicu uvjerljivo i pobjedom se oprostile od turnira kojeg ćemo dugo pamtiti – dodala je trenerica ove sjajne generacije, inače i izbornica talijanskih mlađih selekcija, nekoć sjajna rukometašica…

Djevojke definitivno imaju od koga učiti, sve što su naučile prenijele su i na teren, a dodatnu energiju davali su i roditelji, okupljeni na tribinama. Nije rijetkost da se u ovakvim situacijama, na ovakvim turnirima, dogode i nekakva “iskakanja”, jer veliki su to napori i ogromni izazovi, ali svi ljudi iz vodstva kluba ovoga puta roditelje isključivo hvale, zahvaljuju im na podršci, energiji, besprijekornom ponašanju.

I to je, zapravo, tajna uspjeha. Sjajne mlade sportašice, roditelji kojima je jasno što je njihova uloga, trenerica koja je u stanju sve to voditi i posložiti, pa uz sve to i potpora iz klupskog vrha, u liku sveprisutne Martine Vugrinović i neumornog predsjednika Josipa Mučnjaka.

– Ovo je velik stvar za naš klub. Ponovili smo uspjeh 2002. godišta, na čemu od srca čestitam trenerici Ljilji, kao i našoj Martini, a posebno čestitam svim našim igračicama. Ne mogu zaobići ni roditelje, veliko hvala i njima na svesrdnoj podržci tijekom natjecanja. Bravo za sve, ponosan sam – emotivan je i predsjednik Mučnjak.

I potpuno je jasno zašto su svi uključeni u ovu priču toliko sretni, ponosni, zadovoljni i ispunjeni. Jer, ne radi se tu o golom rezultatu, koji je fantastičan, nego i o svemu što se moralo proći na putu do tog rezultata. Nije nikakva tajna da u Udarniku muku muče s uvjetima, da čekaju izgradnju balon dvorane kao ozebli sunce, budući da je ovo što trenutačno imaju daleko od idealnih uvjeta.

Sedme u Hrvatskoj, naime, postale su djevojke koje treninge na cijelom rukometnom igralištu doživljavaju otprilike kao snježnog čovjeka Jetija. Čule su da to postoji, priča se o tome, ali nemaju baš prilike svojim očima vidjeti i doživjeti takvo nešto…

Umjesto toga, najčešće treniraju na trećini dvorane, improviziraju i varaju sami sebe, pa svejedno nekim čudom dođu do sedmoga mjesta u državi. Zahvaljujući ogromnoj upornosti, ludom entuzijazmu i velikoj ljubavi prema sportu.

I zato, ovo sedmo mjesto je puno veće od samog sedmog mjesta. Bravo za sve i, iz perspektive svih nas koji volimo velikogorički sport – hvala na sreći!

Udarnikova generacija 2008.
Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin

Sport

Bez energije, bez bodova: Lokomotiva uzela ponuđeno u Gorici

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Lokomotive na svom stadionu, uz golove Suška i Vasilja, po jedan u svakom poluvremenu. Neprepoznatljiva Gorica nije uspjela ni stvoriti pravu šansu…

Objavljeno

prije 2 sata

18. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Petak od 15.30 sati, radni dan i dalje u tijeku, samim time i svega nekoliko stotina ljudi na tribinama, sparno vrijeme… Idealni su to bili uvjeti za jednu, pokazalo se, vrlo slabu utakmicu Gorice. Najblaže rečeno vrlo slabu, jer Goričani su protiv Lokomotive odigrali možda i jednu od najlošijih partija ove sezone.

Doduše, nisu ni gosti s Kajzerice odigrali partiju za pamćenje, ali u zadnje vrijeme ih baš ide protiv Gorice. Onu prethodnu dobili su 3-0 ni krivi ni dužni, a ovoga puta su im za pobjedu 2-0 bile dovoljno tri prilike. Gorica, s druge strane, nije imala niti jednu pravu, izrazitu šansu u ovih 90 minuta, što će reći da su Lokosi samo – uzeli ponuđeno.

Na prvu opasnost čekali smo do 27. minute, kad je Wisdom Sule pokušao nakon kornera, ali nije bio precizan. Puno precizniji bio je u 36. minuti Mirko Sušak, koji je Belcarovo dodavanje iz blizine glavom preusmjerio u mrežu. I to je u prvom poluvremenu bilo to.

Tražio je trener Mario Carević rješenje i na klupi, od prve sekunde nastavka ušao je Ante Erceg, nešto kasnije i Fiolić i Kučiš, potom i Vrzić i Gashi, ali rješenja nije bilo. Sve što je Gorica kreirala u drugih 45 minuta svelo se na udarce Ercega i Pršira s distance u razmaku od dvije minute, a Lokomotiva je posao dovršila polovicom nastavka.

Prvo je u 58. minuti Bošković sam izašao na Matijaša, no golman Gorice izašao je kao pobjednik iz tog okršaja. Ništa Davor Matijaš nije mogao deset minuta poslije, kad je Stojaković pronašao Ivana-Antona Vasilja praktički na gol liniji. Ni u jednom trenutku ta prednost Lokomotive nije došla u pitanje i Goričani su na kraju mogli jedino čestitati protivniku.

– Još od zagrijavanja sam imao osjećaj da će utakmica biti ovakva. Energetski smo bili užasni, mentalno ispražnjeni… Možda nam je na naplatu stigao težak niz utakmica, taj zgusnuti raspored, ali ne želim to uzimati kao alibi. Jednostavno moramo biti puno življi… – rekao je trener Carević i dodao:

– Način na koji primamo golove me ljuti, ovoga puta s tri metra glavom i s jednom metra nogom. Baš smo bili izvan fokusa, bez energije i sad moramo gledati kako ćemo se osvježiti, pripremiti za sljedeću utakmicu, koja opet dolazi za pet dana.

U utorak će Gorica gostovati kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu, pobjeda u toj utakmici donijela bi dodatni mir i sigurnost, ali i vratila pozitivno ozračje. Bila je ovo četvrta utakmica nizu bez pobjede, koje nema još od onih fenomenalnih 4-0 protiv Rijeke…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica nastavila seriju od 6 uzastopnih pobjeda

Objavljeno

prije 7 sati

18. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Graničara iz Tučenika rezultatom 2:1 golovima Marka Tolja i Marca Bana, strijelac za goste Borna Pršlja.