Sport

Naše rukometno čudo! Priča o Ekipi, srcu, duši, Jetiju i uspjehu većem od samog sebe…

Rukometašice Udarnika završile su na sedmome mjestu na državnoj završnici u kategoriji U-15, čime su izjednačile najveći uspjeh u povijesti kluba, koji postaje još veći kad se zna kako žive i rade, koje sve prepreke moraju preskočiti…

Objavljeno

prije 2 godine

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije stotine pedeset i četiri kilometra daleko od doma, u pitoresknom Poreču, nekoj vrsti rukometnog centra Hrvatske, naš Udarnik je posljednjih dana po tko zna koji put pokazao da je jedan poseban klub. Klub sa srcem i dušom, klub koji funkcionira kao prava sportska obitelj, a kad je tako, i nemoguće ponekad postane moguće.

– Da mi je netko prije ove završnice ponudio sedmo mjesto na kraju, istog trenutka bih potpisala. Ma, potpisala bih triput ako treba! – oduševljena je jutro poslije trenerica Ljiljana Ivaci, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj ovoj priči o uspjehu za povijest.

Nije ništa posebno novo vidjeti mlađe kategorije Udarnika na državnim završnicama, naviklo nas je već ovo sjajno društvo na takve stvari, što je samo po sebi senzacionalno. Čak i kad se prošle godine širilo razočaranje što na državnoj završnici nije postignut rezultat kakav su željeli, nije to bilo posebno čudno, koliko god za to objektivno nije bilo razloga. Jer, da nisu takvi, u Udarniku ne bi bili ni toliko uspješni. Da nisu takvi, uostalom, ne bi bilo moguće ni sve ono što se dogodilo posljednjih dana.

Udarnikova U-15 generacija, da sažmemo sve u jednu rečenicu, osvojila je sedmo mjesto u državi. U konkurenciji klubova koji imaju puno veće mogućnosti i tradiciju, puno bolje uvjete i puno snažnije zaleđe, ove su djevojke pokazale da srce može pobijediti i sve te objektivne faktore. Cure su, najjednostavnije rečeno, bile fenomenalne, napravile su sve što je bilo potrebno da se upišu u povijest kluba, ali i velikogoričkog sporta u cjelini.

Generacija 2002. svojevremeno je također bila sedma u državi, što je dosad bilo jedinstven pothvat, a generacija 2008. to je uspjela ponoviti. Nakon što su prošle skupinu s dvije pobjede i dva poraza, u osmini finala pala je Novska, da bi ovu rukometnu bajku samo nakratko zaustavio Ivanić u četvrtfinalu. Prejaka je bila i Trešnjevka na prvom koraku razigravanja, no u borbi za sedmo mjesto, na kraju turnira koji je izuzetno naporan i u fizičkom i u mentalnom smislu, naše mlade rukometašice izvukle su iz sebe i posljednje atome snage. I slavile protiv križevačkog Radnika s impresivnih devet golova razlike!

– Dojam nakon svega je više nego pozitivan u svakom smislu. Dobila sam pravu, istinsku ekipu, a to mi je najdraže od svega. Prošlih godina to baš i nije bilo tako, nismo imali takvo zajedništvo, a ove godine upravo nas je to guralo naprijed. Cure su stalno bile zajedno, družile su se, pjevale, slavile i tugovale zajedno, bile podrška jedna drugoj… Kažem, prava ekupa u punom smislu te riječi. A to se odrazilo i na terenu, na rezultatu – ponosna je trenerica Ivaci.

– U tu utakmicu za sedmo mjesto, nakon svega što su prošle, cure su ušle malo stisnuto, pod ručnom, i zato sam im u jednom trenutku rekla: ‘Morate uživati u ovome, napravile sve nevjerojatan uspjeh i zaslužile ste ovo završiti s osmijehom na licu.’ Tako je i bilo, dobile smo utakmicu uvjerljivo i pobjedom se oprostile od turnira kojeg ćemo dugo pamtiti – dodala je trenerica ove sjajne generacije, inače i izbornica talijanskih mlađih selekcija, nekoć sjajna rukometašica…

Djevojke definitivno imaju od koga učiti, sve što su naučile prenijele su i na teren, a dodatnu energiju davali su i roditelji, okupljeni na tribinama. Nije rijetkost da se u ovakvim situacijama, na ovakvim turnirima, dogode i nekakva “iskakanja”, jer veliki su to napori i ogromni izazovi, ali svi ljudi iz vodstva kluba ovoga puta roditelje isključivo hvale, zahvaljuju im na podršci, energiji, besprijekornom ponašanju.

I to je, zapravo, tajna uspjeha. Sjajne mlade sportašice, roditelji kojima je jasno što je njihova uloga, trenerica koja je u stanju sve to voditi i posložiti, pa uz sve to i potpora iz klupskog vrha, u liku sveprisutne Martine Vugrinović i neumornog predsjednika Josipa Mučnjaka.

– Ovo je velik stvar za naš klub. Ponovili smo uspjeh 2002. godišta, na čemu od srca čestitam trenerici Ljilji, kao i našoj Martini, a posebno čestitam svim našim igračicama. Ne mogu zaobići ni roditelje, veliko hvala i njima na svesrdnoj podržci tijekom natjecanja. Bravo za sve, ponosan sam – emotivan je i predsjednik Mučnjak.

I potpuno je jasno zašto su svi uključeni u ovu priču toliko sretni, ponosni, zadovoljni i ispunjeni. Jer, ne radi se tu o golom rezultatu, koji je fantastičan, nego i o svemu što se moralo proći na putu do tog rezultata. Nije nikakva tajna da u Udarniku muku muče s uvjetima, da čekaju izgradnju balon dvorane kao ozebli sunce, budući da je ovo što trenutačno imaju daleko od idealnih uvjeta.

Sedme u Hrvatskoj, naime, postale su djevojke koje treninge na cijelom rukometnom igralištu doživljavaju otprilike kao snježnog čovjeka Jetija. Čule su da to postoji, priča se o tome, ali nemaju baš prilike svojim očima vidjeti i doživjeti takvo nešto…

Umjesto toga, najčešće treniraju na trećini dvorane, improviziraju i varaju sami sebe, pa svejedno nekim čudom dođu do sedmoga mjesta u državi. Zahvaljujući ogromnoj upornosti, ludom entuzijazmu i velikoj ljubavi prema sportu.

I zato, ovo sedmo mjesto je puno veće od samog sedmog mjesta. Bravo za sve i, iz perspektive svih nas koji volimo velikogorički sport – hvala na sreći!

Udarnikova generacija 2008.
Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

prije 2 sata

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Sport

Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’

Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro

Objavljeno

prije 5 sati

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.

Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.

Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).

Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).

Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).

Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.

Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.

Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.

Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.

Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.

Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.

U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.

– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.

I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Rujevici za kraj: ‘Želimo otići na odmor sa stilom…’

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati igraju posljednju utakmicu u sezoni, na gostovanju kod Rijeke. Domaćin se bori za treće mjesto, ali motiva ne bi trebalo nedostajati ni u gostujućim redovima…

Objavljeno

prije 5 sati

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Još 90 minuta na Rujevici i to će biti to za ovu sezonu u svijetu HNK Gorice. Kluba koji iza sebe ostavlja sezonu prepunu promjena, razdoblje u kojem je klub dobio neko novo lice, a momčad imala i dobra i loša razdoblja. Cilj je ostvaren davno prije kraja prvenstva, Gorica će i u devetu uzastopnu sezonu ući kao član elitnog društva, ali posao još nije završen. I neće ni biti dok sudac ne odsvira kraj na Rujevici.

– Želimo otići na odmor sa stilom, da dojam ostane pozitivan do kraja. Znamo da nas čeka Rijeka, jedna od najboljih momčadi lige, koja se bori za treće mjesto i sigurno će protivnik biti motiviran. Nama nije svejedno koji ćemo završiti na kraju, a pozitivnim rezultatom možemo skočiti za jednu poziciju. Nije svejedno jesi li na kraju peti, šesti, sedmi ili osmi – logično rezonira trener Mario Carević.

Bilo je tijekom ove sezone nekih trenutaka koji nisu bili osobiti, ali bilo je i svijetlih momenata, među koje definitivno spada i onih 4-0 protiv Rijeke u Velikoj Gorici. Dakle, Gorica je pokazala da može igrati s ovim protivnikom, pa je i ovoga puta cilj to potvrditi.

– Cilj nam je da odigramo dobru utakmicu u dobroj atmosferi, na odličnom terenu. Vesele me takve utakmice, bez obzira na to što je zadnje kolo. Nadam se da ćemo biti u najboljem mogućem izdanju, da ćemo imati ogroman motiv i da ćemo biti kvalitetni – poželio je Carević.

Na Rujevici je Gorica igrala i neke povijesne utakmice, uključujući i onu prvu u prvoligaškoj povijesti, kao i onu koja je u proljeće 2021. mogla donijeti izlazak u Europu. Nije se dogodilo, Gorica je pod vodstvom tadašnjeg trenera Orešćanina izgubila utakmicu i nikad se više nije vratila u sličnu situaciju. Možda se vrati već sljedeće sezone, no o tome će govora biti kad kroz djela vidimo kakve će biti ambicije našega prvoligaša. Kad već kroz riječi ne možemo saznati previše.

U svakom slučaju, važno je završiti sezonu u pozitivnom tonu, možda i zaraditi nešto više na temelju televizijskih prava, a onda slijedi odmor za igrače, ali i ozbiljan posao za čelne ljude kluba.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Otvoreno trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoretkinja Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT-a) u Sisku

Objavljeno

prije 18 sati

22. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova otvoreno je danas (petak, 22.05.2026.) u organizaciji HUMT-a, predsjednik Vlado Palac i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).