Sport

Naše rukometno čudo! Priča o Ekipi, srcu, duši, Jetiju i uspjehu većem od samog sebe…

Rukometašice Udarnika završile su na sedmome mjestu na državnoj završnici u kategoriji U-15, čime su izjednačile najveći uspjeh u povijesti kluba, koji postaje još veći kad se zna kako žive i rade, koje sve prepreke moraju preskočiti…

Objavljeno

prije 2 godine

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije stotine pedeset i četiri kilometra daleko od doma, u pitoresknom Poreču, nekoj vrsti rukometnog centra Hrvatske, naš Udarnik je posljednjih dana po tko zna koji put pokazao da je jedan poseban klub. Klub sa srcem i dušom, klub koji funkcionira kao prava sportska obitelj, a kad je tako, i nemoguće ponekad postane moguće.

– Da mi je netko prije ove završnice ponudio sedmo mjesto na kraju, istog trenutka bih potpisala. Ma, potpisala bih triput ako treba! – oduševljena je jutro poslije trenerica Ljiljana Ivaci, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj ovoj priči o uspjehu za povijest.

Nije ništa posebno novo vidjeti mlađe kategorije Udarnika na državnim završnicama, naviklo nas je već ovo sjajno društvo na takve stvari, što je samo po sebi senzacionalno. Čak i kad se prošle godine širilo razočaranje što na državnoj završnici nije postignut rezultat kakav su željeli, nije to bilo posebno čudno, koliko god za to objektivno nije bilo razloga. Jer, da nisu takvi, u Udarniku ne bi bili ni toliko uspješni. Da nisu takvi, uostalom, ne bi bilo moguće ni sve ono što se dogodilo posljednjih dana.

Udarnikova U-15 generacija, da sažmemo sve u jednu rečenicu, osvojila je sedmo mjesto u državi. U konkurenciji klubova koji imaju puno veće mogućnosti i tradiciju, puno bolje uvjete i puno snažnije zaleđe, ove su djevojke pokazale da srce može pobijediti i sve te objektivne faktore. Cure su, najjednostavnije rečeno, bile fenomenalne, napravile su sve što je bilo potrebno da se upišu u povijest kluba, ali i velikogoričkog sporta u cjelini.

Generacija 2002. svojevremeno je također bila sedma u državi, što je dosad bilo jedinstven pothvat, a generacija 2008. to je uspjela ponoviti. Nakon što su prošle skupinu s dvije pobjede i dva poraza, u osmini finala pala je Novska, da bi ovu rukometnu bajku samo nakratko zaustavio Ivanić u četvrtfinalu. Prejaka je bila i Trešnjevka na prvom koraku razigravanja, no u borbi za sedmo mjesto, na kraju turnira koji je izuzetno naporan i u fizičkom i u mentalnom smislu, naše mlade rukometašice izvukle su iz sebe i posljednje atome snage. I slavile protiv križevačkog Radnika s impresivnih devet golova razlike!

– Dojam nakon svega je više nego pozitivan u svakom smislu. Dobila sam pravu, istinsku ekipu, a to mi je najdraže od svega. Prošlih godina to baš i nije bilo tako, nismo imali takvo zajedništvo, a ove godine upravo nas je to guralo naprijed. Cure su stalno bile zajedno, družile su se, pjevale, slavile i tugovale zajedno, bile podrška jedna drugoj… Kažem, prava ekupa u punom smislu te riječi. A to se odrazilo i na terenu, na rezultatu – ponosna je trenerica Ivaci.

– U tu utakmicu za sedmo mjesto, nakon svega što su prošle, cure su ušle malo stisnuto, pod ručnom, i zato sam im u jednom trenutku rekla: ‘Morate uživati u ovome, napravile sve nevjerojatan uspjeh i zaslužile ste ovo završiti s osmijehom na licu.’ Tako je i bilo, dobile smo utakmicu uvjerljivo i pobjedom se oprostile od turnira kojeg ćemo dugo pamtiti – dodala je trenerica ove sjajne generacije, inače i izbornica talijanskih mlađih selekcija, nekoć sjajna rukometašica…

Djevojke definitivno imaju od koga učiti, sve što su naučile prenijele su i na teren, a dodatnu energiju davali su i roditelji, okupljeni na tribinama. Nije rijetkost da se u ovakvim situacijama, na ovakvim turnirima, dogode i nekakva “iskakanja”, jer veliki su to napori i ogromni izazovi, ali svi ljudi iz vodstva kluba ovoga puta roditelje isključivo hvale, zahvaljuju im na podršci, energiji, besprijekornom ponašanju.

I to je, zapravo, tajna uspjeha. Sjajne mlade sportašice, roditelji kojima je jasno što je njihova uloga, trenerica koja je u stanju sve to voditi i posložiti, pa uz sve to i potpora iz klupskog vrha, u liku sveprisutne Martine Vugrinović i neumornog predsjednika Josipa Mučnjaka.

– Ovo je velik stvar za naš klub. Ponovili smo uspjeh 2002. godišta, na čemu od srca čestitam trenerici Ljilji, kao i našoj Martini, a posebno čestitam svim našim igračicama. Ne mogu zaobići ni roditelje, veliko hvala i njima na svesrdnoj podržci tijekom natjecanja. Bravo za sve, ponosan sam – emotivan je i predsjednik Mučnjak.

I potpuno je jasno zašto su svi uključeni u ovu priču toliko sretni, ponosni, zadovoljni i ispunjeni. Jer, ne radi se tu o golom rezultatu, koji je fantastičan, nego i o svemu što se moralo proći na putu do tog rezultata. Nije nikakva tajna da u Udarniku muku muče s uvjetima, da čekaju izgradnju balon dvorane kao ozebli sunce, budući da je ovo što trenutačno imaju daleko od idealnih uvjeta.

Sedme u Hrvatskoj, naime, postale su djevojke koje treninge na cijelom rukometnom igralištu doživljavaju otprilike kao snježnog čovjeka Jetija. Čule su da to postoji, priča se o tome, ali nemaju baš prilike svojim očima vidjeti i doživjeti takvo nešto…

Umjesto toga, najčešće treniraju na trećini dvorane, improviziraju i varaju sami sebe, pa svejedno nekim čudom dođu do sedmoga mjesta u državi. Zahvaljujući ogromnoj upornosti, ludom entuzijazmu i velikoj ljubavi prema sportu.

I zato, ovo sedmo mjesto je puno veće od samog sedmog mjesta. Bravo za sve i, iz perspektive svih nas koji volimo velikogorički sport – hvala na sreći!

Udarnikova generacija 2008.
Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin

Sport

Jesenski osvrt – Sezona Mraclina puna kontrasta

Objavljeno

prije 8 sati

6. prosinca 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Deseto mjesto nakon prvog dijela prvenstva uz učinak od 15 odigranih utakmica, 4 pobjede, 4 remija i 7 poraza te gol-razliku 23:23 za ukupno osvojenih 16 bodova najbolje oslikava jesensku sezonu Mraclina – punu oscilacija i neiskorištenih prilika. Ipak, treba istaknuti da je momčad u čak dva navrata ostvarila po dvije uzastopne pobjede, što pokazuje da je u određenim fazama prvenstva imala pozitivan ritam, no kontinuitet dobrih igara nije uspjela zadržati kroz dulje razdoblje.
Sezonu je započeo trener Milan Marinić, no nakon samo dva prvenstvena kola napustio je klupu Mraclina, a njegovo mjesto preuzeo je Saša Sabljak. Dolazak Sabljaka donio je novu energiju, profesionalniji pristup radu te vidljiv pomak u igri momčadi, što se posebno očitovalo u nekoliko vrlo dobrih prvenstvenih nastupa i pobjeda.
Najveće slavlje u jesenskom dijelu sezone zabilježeno je u domaćoj utakmici protiv Save Strmca, svladane rezultatom 7:0, čime je ostvarena najuvjerljivija pobjeda polusezone. S druge strane, najteži porazi doživljeni su u gostima kod Naftaša Ivanića 5:1 te u posljednjem kolu kod Rugvice 3:0, što su susreti koji su ostavili nešto lošiji dojam na završetku jeseni.

U prvenstvu je Mraclin ostvario sljedeće rezultate: poraz od Stupnika 1:2 uz pogodak Brune Dandića za vodstvo, zatim minimalni porazi kod Jaske Vinogradara 1:0 i od Zeline 0:1 te težak poraz kod Naftaša Ivanića 5:1 uz pogodak Davida Marjanovića. Nakon toga slijedi sjajna predstava i pobjeda nad Savom Strmec 7:0 golovima Josipa Domitrovića, Adriana Manuela Perića (2), Igora Hajduka (2), Domagoja Matića i Brune Dandića, a potom i trijumf protiv Topuskog 3:0, kada su strijelci bili Domagoj Matić, Karlo Strunje i Ivan Kaurin – prva serija od dvije uzastopne pobjede u sezoni. Uslijedio je remi s Moslavcem 1:1 uz gol Karla Strunja, domaći remi s TOP Kerestincem 2:2 u kojem je oba pogotka postigao Igor Hajduk, poraz kod Kobri Samobor 2:1 uz strijelca Ivana Jančića te remi bez pogodaka kod Libertasa 0:0. Slijedio je poraz u Vrbovcu 4:1 uz počasni pogodak Jurice Brdeka i domaći remi s Lekenikom 1:1 uz pogodak Adriana Manuela Perića. Potom su upisane nove dvije uzastopne pobjede – gostujućih 3:0 protiv Metalca iz Siska golovima Jurice Brdeka, Domagoja Matića i Marka Rakasa te domaćih 2:1 protiv Moslavine s dva pogotka Igora Hajduka. Jesen je zaključena porazom kod Rugvice 3:0.
Uz prvenstvo, Mraclin je nastupio i u dvije utakmice Kupa NS Zagrebačke županije. U šesnaestini finala 27. kolovoza svladana je Lonja 3:0 golovima Tonija Borovca i dvama pogodcima Igora Hajduka, dok je u osmini finala 10. rujna pobijeđena Sava iz Strmca Samoborskog 2:0 pogocima Tonija Borovca i Ivana Rajića. Nastup u Županijskom kupu nastavlja se na proljeće.

Najbolji strijelac momčadi u jesenskom dijelu bio je Igor Hajduk sa 6 pogodaka. Slijede Adrian Manuel Perić i Domagoj Matić s po 3 gola, Bruno Dandić, Karlo Strunje i Jurica Brdek postigli su po 2, dok su po jedan pogodak postigli Ivan Jančić, Marko Rakas, Josip Domitrović, Ivan Kaurin i David Marjanović.
Unatoč oscilacijama i promjenama na klupi, jesenski dio pokazao je da Mraclin ima kvalitetu, što potvrđuju dvije serije od po dvije uzastopne pobjede, ali i potencijal za bolji rezultat u proljetnom nastavku ako se pronađe potrebna stabilnost i kontinuitet dobre igre.
U klubu najavljuju rezove u igračkom kadru i osvježavanje momčadi za proljeće, uz zahvalu pojedincima koji ove sezone nisu pružili ono što se od njih očekivalo, a sve s ciljem jačanja konkurencije i boljih rezultata u nastavku prvenstva.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Startala 5. Super malonogometna liga VG 2025

Objavljeno

prije 9 sati

6. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Peto izdanje Super malonogometne lige u kojoj se natječe 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige startala je danas (subota, 06. prosinca 2025., početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.