Sport

Naše rukometno čudo! Priča o Ekipi, srcu, duši, Jetiju i uspjehu većem od samog sebe…

Rukometašice Udarnika završile su na sedmome mjestu na državnoj završnici u kategoriji U-15, čime su izjednačile najveći uspjeh u povijesti kluba, koji postaje još veći kad se zna kako žive i rade, koje sve prepreke moraju preskočiti…

Objavljeno

prije 2 godine

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije stotine pedeset i četiri kilometra daleko od doma, u pitoresknom Poreču, nekoj vrsti rukometnog centra Hrvatske, naš Udarnik je posljednjih dana po tko zna koji put pokazao da je jedan poseban klub. Klub sa srcem i dušom, klub koji funkcionira kao prava sportska obitelj, a kad je tako, i nemoguće ponekad postane moguće.

– Da mi je netko prije ove završnice ponudio sedmo mjesto na kraju, istog trenutka bih potpisala. Ma, potpisala bih triput ako treba! – oduševljena je jutro poslije trenerica Ljiljana Ivaci, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj ovoj priči o uspjehu za povijest.

Nije ništa posebno novo vidjeti mlađe kategorije Udarnika na državnim završnicama, naviklo nas je već ovo sjajno društvo na takve stvari, što je samo po sebi senzacionalno. Čak i kad se prošle godine širilo razočaranje što na državnoj završnici nije postignut rezultat kakav su željeli, nije to bilo posebno čudno, koliko god za to objektivno nije bilo razloga. Jer, da nisu takvi, u Udarniku ne bi bili ni toliko uspješni. Da nisu takvi, uostalom, ne bi bilo moguće ni sve ono što se dogodilo posljednjih dana.

Udarnikova U-15 generacija, da sažmemo sve u jednu rečenicu, osvojila je sedmo mjesto u državi. U konkurenciji klubova koji imaju puno veće mogućnosti i tradiciju, puno bolje uvjete i puno snažnije zaleđe, ove su djevojke pokazale da srce može pobijediti i sve te objektivne faktore. Cure su, najjednostavnije rečeno, bile fenomenalne, napravile su sve što je bilo potrebno da se upišu u povijest kluba, ali i velikogoričkog sporta u cjelini.

Generacija 2002. svojevremeno je također bila sedma u državi, što je dosad bilo jedinstven pothvat, a generacija 2008. to je uspjela ponoviti. Nakon što su prošle skupinu s dvije pobjede i dva poraza, u osmini finala pala je Novska, da bi ovu rukometnu bajku samo nakratko zaustavio Ivanić u četvrtfinalu. Prejaka je bila i Trešnjevka na prvom koraku razigravanja, no u borbi za sedmo mjesto, na kraju turnira koji je izuzetno naporan i u fizičkom i u mentalnom smislu, naše mlade rukometašice izvukle su iz sebe i posljednje atome snage. I slavile protiv križevačkog Radnika s impresivnih devet golova razlike!

– Dojam nakon svega je više nego pozitivan u svakom smislu. Dobila sam pravu, istinsku ekipu, a to mi je najdraže od svega. Prošlih godina to baš i nije bilo tako, nismo imali takvo zajedništvo, a ove godine upravo nas je to guralo naprijed. Cure su stalno bile zajedno, družile su se, pjevale, slavile i tugovale zajedno, bile podrška jedna drugoj… Kažem, prava ekupa u punom smislu te riječi. A to se odrazilo i na terenu, na rezultatu – ponosna je trenerica Ivaci.

– U tu utakmicu za sedmo mjesto, nakon svega što su prošle, cure su ušle malo stisnuto, pod ručnom, i zato sam im u jednom trenutku rekla: ‘Morate uživati u ovome, napravile sve nevjerojatan uspjeh i zaslužile ste ovo završiti s osmijehom na licu.’ Tako je i bilo, dobile smo utakmicu uvjerljivo i pobjedom se oprostile od turnira kojeg ćemo dugo pamtiti – dodala je trenerica ove sjajne generacije, inače i izbornica talijanskih mlađih selekcija, nekoć sjajna rukometašica…

Djevojke definitivno imaju od koga učiti, sve što su naučile prenijele su i na teren, a dodatnu energiju davali su i roditelji, okupljeni na tribinama. Nije rijetkost da se u ovakvim situacijama, na ovakvim turnirima, dogode i nekakva “iskakanja”, jer veliki su to napori i ogromni izazovi, ali svi ljudi iz vodstva kluba ovoga puta roditelje isključivo hvale, zahvaljuju im na podršci, energiji, besprijekornom ponašanju.

I to je, zapravo, tajna uspjeha. Sjajne mlade sportašice, roditelji kojima je jasno što je njihova uloga, trenerica koja je u stanju sve to voditi i posložiti, pa uz sve to i potpora iz klupskog vrha, u liku sveprisutne Martine Vugrinović i neumornog predsjednika Josipa Mučnjaka.

– Ovo je velik stvar za naš klub. Ponovili smo uspjeh 2002. godišta, na čemu od srca čestitam trenerici Ljilji, kao i našoj Martini, a posebno čestitam svim našim igračicama. Ne mogu zaobići ni roditelje, veliko hvala i njima na svesrdnoj podržci tijekom natjecanja. Bravo za sve, ponosan sam – emotivan je i predsjednik Mučnjak.

I potpuno je jasno zašto su svi uključeni u ovu priču toliko sretni, ponosni, zadovoljni i ispunjeni. Jer, ne radi se tu o golom rezultatu, koji je fantastičan, nego i o svemu što se moralo proći na putu do tog rezultata. Nije nikakva tajna da u Udarniku muku muče s uvjetima, da čekaju izgradnju balon dvorane kao ozebli sunce, budući da je ovo što trenutačno imaju daleko od idealnih uvjeta.

Sedme u Hrvatskoj, naime, postale su djevojke koje treninge na cijelom rukometnom igralištu doživljavaju otprilike kao snježnog čovjeka Jetija. Čule su da to postoji, priča se o tome, ali nemaju baš prilike svojim očima vidjeti i doživjeti takvo nešto…

Umjesto toga, najčešće treniraju na trećini dvorane, improviziraju i varaju sami sebe, pa svejedno nekim čudom dođu do sedmoga mjesta u državi. Zahvaljujući ogromnoj upornosti, ludom entuzijazmu i velikoj ljubavi prema sportu.

I zato, ovo sedmo mjesto je puno veće od samog sedmog mjesta. Bravo za sve i, iz perspektive svih nas koji volimo velikogorički sport – hvala na sreći!

Udarnikova generacija 2008.
Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin

Sport

AK Maraton VG u dva dana skupio 11 medalja na HALS ligi

Velikogorički atletičari nastupili su na dva kola HALS lige s 14 natjecatelja.

Objavljeno

prije 2 sata

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Maraton VG/FB

Atletičari AK Maraton Velika Gorica imali su pun natjecateljski vikend 2. i 3. svibnja, nastupivši na dva kola HALS lige, u Zagrebu i Varaždinu. Na stazi se pojavilo 14 članova kluba, a završni saldo govori sam za sebe: 11 osvojenih medalja (šest zlatnih, tri srebrne i dvije brončane) te nekoliko osobnih rekorda.

Najviše medalja stiglo je iz Varaždina. Nelli Komljenović uzela je dva zlata, na 60 metara (8:75) i u skoku u dalj (4,64). Dvostruki pobjednik bio je i Patrik Buntak, najbrži na 200 metara (32:00) i najbolji u bacanju vorteksa (37,14).

Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je Luka Nikšić (3,41), a odličan nastup zaokružila je i štafeta 4×60 metara u sastavu Šimek–Adamović–Nikšić–Buntak, koja je također završila na prvom mjestu. Uz to, Maxim Šimek osvojio je broncu na 200 metara (34:70), dok je Nikšić dodao i srebro na istoj dionici (33:70).

Dan ranije, u Zagrebu, članovi kluba natjecali su se u starijim kategorijama. Najbolji rezultat ostvarila je Iva Jurić, koja je na 2000 metara sa zaprekama bila druga s vremenom 9:34. U istoj disciplini Katarina Jurić osvojila je treće mjesto (11:49), dok je Ana Trčak do srebra došla u bacanju vorteksa s rezultatom 46,52 metra.

Od osobnih rekorda istaknule su se Tia Stojković na 100 metara (14:05) i Vita Plepelić na 1500 metara (5:50).

Nastavite čitati

Sport

Kako sam osvojio Grčku: ‘Uspjeh za povijest proslavili smo s 50.000 ljudi!’

Krešimir Krizmanić kraju privodi svoju prvu sezonu u inozemstvu, u dresu grčkoga kluba OFI Kreta, koji je osvojio Kup i tako donio u grad Heraklion prvi trofej nakon 39 godina. Uz puni doprinos našeg Krizme…

Objavljeno

prije 2 sata

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo je prošlog ljeta Krešimir Krizmanić tražio novu destinaciju, klub u kojem će nastaviti graditi svoju nogometnu priču. Bio je simbol svog matičnoga kluba, u HNK Goricu došao je kao dječak, u njoj je odrastao, a zatim i odigrao čak sedam seniorskih sezona, ali došao je trenutak za sljedeći korak. Kombinacija je bilo nekoliko, opcije su se nudile, a Krizma je na kraju odabrao Grčku. I pogodio. Nepunu sezonu kasnije ima otprilike milijun razloga za zadovoljstvo.

– Jesam, baš sam jako zadovoljan. Odabrao sam dobar klub, sredinu u kojoj ljudi obožavaju nogomet, mjesto na kojem je lijepo živjeti i ligu koja je vrlo, vrlo kvalitetna – javio se Krešo koji dan nakon najvećeg uspjeha u njegovoj karijeri.

OFI sa Krete, naime, osvojio je grčki kup, prvi trofej nakon 39 godina, što su navijači burno i strastveno proslavili.

– Bilo je zaista nezaboravno. Finale protiv PAOK-a igralo se u Volosu, koji baš i nije blizu našim navijačima, ali svejedno ih je došlo valjda 20 tisuća na utakmicu. Ljudi su putovali devet sati do Atene, pa još četiri do Volosa, da bi se nakon utakmice istim putem vratili natrag?! Nevjerojatno je koliko vole klub, koliko im je stalo… Usporedio bih to s Hajdukovim navijačima kod nas, tu vlada teška depresija nakon svakog našeg poraza, ali i velika sreća i zadovoljstvo nakon svake pobjede – prepričava Krešo.

Uvjeti su to “malo” drukčiji nego u njegovoj Velikoj Gorici, u kojoj je uživao u toplini doma, u miru i tišini, lišen bilo kakvog pritiska. Ovo je nešto sasvim novo, ali snašao se Krizma…

– Po povratku kući imali smo i proslavu s navijačima, prošli smo kroz grad na onom otvorenom autobusu, a ljudi je bilo stvarno nevjerojatno puno. Kažu da se skupilo više od 50 tisuća ljudi na toj fešti, a to dovoljno govori koliko ljudima sve ovo znači. Kako mi se čini, sva naša imena bit će itekako zapamćena u povijesti kluba, jer ovakvo nešto zaista se ne događa često. I pitanje je kad će se opet ponoviti, kad će se opet dogoditi da neki trofej uzme klub koji dolazi izvan velike četvorke grčkog nogometa – uživa u trenutku Krizmanić.

U velikoj četvorci su, naravno, Olympiacos, Panathinaikos, PAOK i AEK, odreda sjajne momčadi, pune dobrih igrača i zvučnih imena.

– Liga je općenito jako dobra. Ta četiri kluba su svijet za sebe, rekao bih čak i da naš Dinamo u takvoj konkurenciji ne bi bio u ozbiljnoj borbi za naslov, ali i sve druge momčadi su dobre. Svatko ima barem nekoliko vrlo ozbiljnih igrača, s respektabilnim karijerama, a uspoređujemo li to s HNL-om, svi ulažu neusporedivo više, plaćaju igrače puno bolje. Uz to, na svakom stadionu tribine su lijepo popunjene, atmosfera je uvijek dobra – kaže Krešo.

Stigao je u klub sredinom kolovoza, desetak dana prije prve utakmice u prvenstvu, i odmah je upao u početnu postavu, iz koje više nije izlazio. Malo je reći da igra standardno, jer Krizma ima najviše odigranih minuta od svih igrača u svome klubu, a u vrhu je i gledajući cijelu ligu. Lijeva noga, čvrstina, razumijevanje igre… Sve to otišlo je na novu razinu, sve to cijenila su i željela koristiti oba trenera ove sezone.

– Krenuli smo malo lošije u sezonu, u prvih sedam kola ulovili smo samo dvije pobjede i nakon toga je došlo do promjene trenera. Dotadašnji trener je otišao, a klupu je preuzeo Grk Christos Kontis, zaista odličan trener, s kojim je krenulo na bolje. Trenutačno držimo šesto mjesto i zapravo smo osvajanjem Kupa završili sezonu. U posljednje četiri utakmice nema nikakvog imperativa, mirno ćemo završiti sezonu koja će se pamtiti – ističe Krizma.

Nogometno gledajući, dakle, stvari su se posložile fenomenalno u njegovoj prvoj inozemnoj sezoni. Životno gledano, također nije loše… Usred sezone Krešo se uspio i oženiti, njegova Larisa postala je gospođa Krizmanić, a udvoje je sve ipak lakše. I prilagoditi se, i naviknuti se, i udomaćiti se… Iako, bajkoviti otok Kreta jedno je od mjesta na ovoj planeti na koja se nije teško naviknuti.

– Grad se zove Heraklion, ima nešto više od 200.000 stanovnika, a turisti se broje u milijunima. Zato smo i odlučili malo se maknuti iz grada, smjestili smo se u stan na nekih 15-ak minuta vožnje od centra grada i zaista uživamo. Imam i dvojicu suigrača s naših prostora, jednog Srbina i jednog Crnogorca, s njima se najviše i družimo, ali općenito su Grci jako pristupačni i gostoljubivi ljudi, tako da čovjek ovdje stvarno može uživati – govori Krešo.

Nakon što OFI odradi i te posljednje četiri utakmice, bračni par Krizmanić vratit će se kući, posvetiti uređenju svoga doma na ovim meridijanima, ali i planirati sljedeće korake. Interesa za igrača poput Krizme svakako će biti, spominju se grčki velikani, kao i neki klubovi iz drugih ozbiljnih liga, ali dojam je da ni ostanak na Kreti nije nimalo loša opcija…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Klas i Polet odigrali u tvrdoj utakmici neodlučeno

Objavljeno

prije 6 sati

4. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Polet su u 27. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, za domaće je strijelac bio Marijo Tadić, a za goste Kristijan Šečić.

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 03.05.2026. Premier liga-27.kolo: Klas – Polet 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su od početka imale skoro istovjetnu taktiku, pojačanom obranom osigurati svoja vrata i onda brzim kontranapadima ugroziti suparnička. Ugodno je iznenadila ozbiljnost kojom su igrači i jedne i druge momčadi sprovodili taktike trenera.