Sport

Naše rukometno čudo! Priča o Ekipi, srcu, duši, Jetiju i uspjehu većem od samog sebe…

Rukometašice Udarnika završile su na sedmome mjestu na državnoj završnici u kategoriji U-15, čime su izjednačile najveći uspjeh u povijesti kluba, koji postaje još veći kad se zna kako žive i rade, koje sve prepreke moraju preskočiti…

Objavljeno

prije 10 mjeseci

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije stotine pedeset i četiri kilometra daleko od doma, u pitoresknom Poreču, nekoj vrsti rukometnog centra Hrvatske, naš Udarnik je posljednjih dana po tko zna koji put pokazao da je jedan poseban klub. Klub sa srcem i dušom, klub koji funkcionira kao prava sportska obitelj, a kad je tako, i nemoguće ponekad postane moguće.

– Da mi je netko prije ove završnice ponudio sedmo mjesto na kraju, istog trenutka bih potpisala. Ma, potpisala bih triput ako treba! – oduševljena je jutro poslije trenerica Ljiljana Ivaci, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj ovoj priči o uspjehu za povijest.

Nije ništa posebno novo vidjeti mlađe kategorije Udarnika na državnim završnicama, naviklo nas je već ovo sjajno društvo na takve stvari, što je samo po sebi senzacionalno. Čak i kad se prošle godine širilo razočaranje što na državnoj završnici nije postignut rezultat kakav su željeli, nije to bilo posebno čudno, koliko god za to objektivno nije bilo razloga. Jer, da nisu takvi, u Udarniku ne bi bili ni toliko uspješni. Da nisu takvi, uostalom, ne bi bilo moguće ni sve ono što se dogodilo posljednjih dana.

Udarnikova U-15 generacija, da sažmemo sve u jednu rečenicu, osvojila je sedmo mjesto u državi. U konkurenciji klubova koji imaju puno veće mogućnosti i tradiciju, puno bolje uvjete i puno snažnije zaleđe, ove su djevojke pokazale da srce može pobijediti i sve te objektivne faktore. Cure su, najjednostavnije rečeno, bile fenomenalne, napravile su sve što je bilo potrebno da se upišu u povijest kluba, ali i velikogoričkog sporta u cjelini.

Generacija 2002. svojevremeno je također bila sedma u državi, što je dosad bilo jedinstven pothvat, a generacija 2008. to je uspjela ponoviti. Nakon što su prošle skupinu s dvije pobjede i dva poraza, u osmini finala pala je Novska, da bi ovu rukometnu bajku samo nakratko zaustavio Ivanić u četvrtfinalu. Prejaka je bila i Trešnjevka na prvom koraku razigravanja, no u borbi za sedmo mjesto, na kraju turnira koji je izuzetno naporan i u fizičkom i u mentalnom smislu, naše mlade rukometašice izvukle su iz sebe i posljednje atome snage. I slavile protiv križevačkog Radnika s impresivnih devet golova razlike!

– Dojam nakon svega je više nego pozitivan u svakom smislu. Dobila sam pravu, istinsku ekipu, a to mi je najdraže od svega. Prošlih godina to baš i nije bilo tako, nismo imali takvo zajedništvo, a ove godine upravo nas je to guralo naprijed. Cure su stalno bile zajedno, družile su se, pjevale, slavile i tugovale zajedno, bile podrška jedna drugoj… Kažem, prava ekupa u punom smislu te riječi. A to se odrazilo i na terenu, na rezultatu – ponosna je trenerica Ivaci.

– U tu utakmicu za sedmo mjesto, nakon svega što su prošle, cure su ušle malo stisnuto, pod ručnom, i zato sam im u jednom trenutku rekla: ‘Morate uživati u ovome, napravile sve nevjerojatan uspjeh i zaslužile ste ovo završiti s osmijehom na licu.’ Tako je i bilo, dobile smo utakmicu uvjerljivo i pobjedom se oprostile od turnira kojeg ćemo dugo pamtiti – dodala je trenerica ove sjajne generacije, inače i izbornica talijanskih mlađih selekcija, nekoć sjajna rukometašica…

Djevojke definitivno imaju od koga učiti, sve što su naučile prenijele su i na teren, a dodatnu energiju davali su i roditelji, okupljeni na tribinama. Nije rijetkost da se u ovakvim situacijama, na ovakvim turnirima, dogode i nekakva “iskakanja”, jer veliki su to napori i ogromni izazovi, ali svi ljudi iz vodstva kluba ovoga puta roditelje isključivo hvale, zahvaljuju im na podršci, energiji, besprijekornom ponašanju.

I to je, zapravo, tajna uspjeha. Sjajne mlade sportašice, roditelji kojima je jasno što je njihova uloga, trenerica koja je u stanju sve to voditi i posložiti, pa uz sve to i potpora iz klupskog vrha, u liku sveprisutne Martine Vugrinović i neumornog predsjednika Josipa Mučnjaka.

– Ovo je velik stvar za naš klub. Ponovili smo uspjeh 2002. godišta, na čemu od srca čestitam trenerici Ljilji, kao i našoj Martini, a posebno čestitam svim našim igračicama. Ne mogu zaobići ni roditelje, veliko hvala i njima na svesrdnoj podržci tijekom natjecanja. Bravo za sve, ponosan sam – emotivan je i predsjednik Mučnjak.

I potpuno je jasno zašto su svi uključeni u ovu priču toliko sretni, ponosni, zadovoljni i ispunjeni. Jer, ne radi se tu o golom rezultatu, koji je fantastičan, nego i o svemu što se moralo proći na putu do tog rezultata. Nije nikakva tajna da u Udarniku muku muče s uvjetima, da čekaju izgradnju balon dvorane kao ozebli sunce, budući da je ovo što trenutačno imaju daleko od idealnih uvjeta.

Sedme u Hrvatskoj, naime, postale su djevojke koje treninge na cijelom rukometnom igralištu doživljavaju otprilike kao snježnog čovjeka Jetija. Čule su da to postoji, priča se o tome, ali nemaju baš prilike svojim očima vidjeti i doživjeti takvo nešto…

Umjesto toga, najčešće treniraju na trećini dvorane, improviziraju i varaju sami sebe, pa svejedno nekim čudom dođu do sedmoga mjesta u državi. Zahvaljujući ogromnoj upornosti, ludom entuzijazmu i velikoj ljubavi prema sportu.

I zato, ovo sedmo mjesto je puno veće od samog sedmog mjesta. Bravo za sve i, iz perspektive svih nas koji volimo velikogorički sport – hvala na sreći!

Udarnikova generacija 2008.
Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin

Sport

Dva srebra za mlade goričke hrvače Hrženjaka i Josića

Debitirali Vinko Zubec i Bruno Matković.

Objavljeno

prije 16 sati

30. ožujka 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Jučerašnje Prvenstvo Zagreba i Zagrebačke županije u hrvanju grčko-rimskim načinom za mlađe dječake rođene od 2012. do 2014. godine, okupilo je 14 klubova i 118 mladih hrvača i hrvačica, a Hrvački klub Velika Gorica 1991 na natjecanju je imao sedam mladih hrvača.

Najveći uspjeh ostvarili su Alexandar Hrženjak u kategoriji do 65 kilograma i Fran Josić u kategoriji do 44 kilograma. Naime, obojica su ostvarili tri pobjede i jednu izgubljenu borbu te zasluženo osvojili srebrne medalje.

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991

Blizu osvajanja brončanih medalja bili su i Vanja Grgić te Dario Hižar, koji su propustili priliku u borbi za treće mjesto u repasažu, ali su pokazali iznimnu borbenost i kvalitetu.

– Posebno smo ponosni na Vinka Zubeca i Brunu Matkovića, koji su hrabro nastupili po prvi put i stekli dragocjeno iskustvo u borbi na natjecateljskoj razini. Čestitamo svim natjecateljima na sjajnim borbama i veselimo se budućim uspjesima – izjavio je nakon natjecanja predsjednik kluba i trener Anri Targuš, uz kojeg je mlade hrvače trenirao i Emanuel Odak.

Nastavite čitati

Sport

Kanta umjesto košarke: I sportski direktor HKS-a dolazio je uzalud…

Utakmica Prve lige u košarci između Gorice i Samobora odgođena je zbog kiše. Ne, nisu se vratila romantična vremena Nikole Plećaša i društva koje je igralo na otvorenom, problem je u krovu koji prokišnjava…

Objavljeno

prije 18 sati

30. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Za ovu subotu bio je zakazan ogled košarkaša Gorice i Samobora u našoj dvorani, trebalo je sve skupa krenuti u 16 sati, ali – ćorak. Odnosno – kiša! Da, zvuči neobično na prvu, ali obilna kiša doista je dovela do odgode jedne utakmice u dvorani, u zatvorenom prostoru, koji po definiciji, uz sve ostalo, ima i krov.

Caka je u tome da se taj krov u posljednje vrijeme baš i ne osjeća najbolje u trenucima kad padne kiša, na nekim dijelovima propušta vodi i tako smo došli do toga da je utakmicu otprilike jednako teško organizirati na Udarniku, na otvorenome, i u dvorani, na zatvorenome. Delegat je izvidio situaciju, procijenio da bi bilo suviše opasno dozvoliti da se utakmica igra u ovakvim uvjetima, pa je cijela priča odgođena.

“Zbog prokišnjavanja Gradske sportske dvorane današnja utakmica 22. kola protiv Samobora je odgođena. Novi termin je srijeda, 2. travnja u 19 sati”, javili su se iz kluba, uz fotografiju koja sve govori.

Umjesto da se lopte upadaju kroz obruč, a zatim i paraju mrežicu, ovoga su puta kišne kapi punile jednu običnu kantu, pojačanu ručnicima i krpama. Ništa košarka, samo kišnica…

Budući da je član Samobora, gostujuće momčadi, i novi sportski direktor HKS-a Krunoslav Simon, nema dvojbe da će na svoju listu problema u hrvatskoj košarci, koje hitno treba riješavati, upisati i dvorane u kojima se ne može igrati košarka kad pada kiša. Zvuči romantično, kao u ono doba kad se košarka igrala na vanjskim betonskim terenima, ali malo kome je tu do romantike.

Uključeni bi radije radove nego romantiku, radove na krovu koji prokišnjava i tako odgađa ili otkazuje sportske događaje. Ne tako davno iz Gradske sportske dvorane morao je biti prebačen i Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, i tad je problem bila kiša, problem koji će s vremenom postajati samo sve veći.

Dakle, novi termin za košarku je srijeda u 19 sati, pod uvjetom da ne bude kiše.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odlična igra i uvjerljiva pobjeda rukometaša Gorice

Objavljeno

prije 19 sati

30. ožujka 2025.

Objavio/la

David Jolić

Rukometaši Gorice su u 6. kolu Lige za ostanak odličnom igrom uvjerljivo pobijedili momčad Trogira rezultatom 36:24 te tako potvrdili svoju vodeću poziciju. Gosti su se dobro držali samo do 8. minute (2:2), a onda su počeli zaostajati (4:2, 7:3, 9:4).