Sport

Naše rukometno čudo! Priča o Ekipi, srcu, duši, Jetiju i uspjehu većem od samog sebe…

Rukometašice Udarnika završile su na sedmome mjestu na državnoj završnici u kategoriji U-15, čime su izjednačile najveći uspjeh u povijesti kluba, koji postaje još veći kad se zna kako žive i rade, koje sve prepreke moraju preskočiti…

Objavljeno

prije 1 godina

27. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvije stotine pedeset i četiri kilometra daleko od doma, u pitoresknom Poreču, nekoj vrsti rukometnog centra Hrvatske, naš Udarnik je posljednjih dana po tko zna koji put pokazao da je jedan poseban klub. Klub sa srcem i dušom, klub koji funkcionira kao prava sportska obitelj, a kad je tako, i nemoguće ponekad postane moguće.

– Da mi je netko prije ove završnice ponudio sedmo mjesto na kraju, istog trenutka bih potpisala. Ma, potpisala bih triput ako treba! – oduševljena je jutro poslije trenerica Ljiljana Ivaci, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj ovoj priči o uspjehu za povijest.

Nije ništa posebno novo vidjeti mlađe kategorije Udarnika na državnim završnicama, naviklo nas je već ovo sjajno društvo na takve stvari, što je samo po sebi senzacionalno. Čak i kad se prošle godine širilo razočaranje što na državnoj završnici nije postignut rezultat kakav su željeli, nije to bilo posebno čudno, koliko god za to objektivno nije bilo razloga. Jer, da nisu takvi, u Udarniku ne bi bili ni toliko uspješni. Da nisu takvi, uostalom, ne bi bilo moguće ni sve ono što se dogodilo posljednjih dana.

Udarnikova U-15 generacija, da sažmemo sve u jednu rečenicu, osvojila je sedmo mjesto u državi. U konkurenciji klubova koji imaju puno veće mogućnosti i tradiciju, puno bolje uvjete i puno snažnije zaleđe, ove su djevojke pokazale da srce može pobijediti i sve te objektivne faktore. Cure su, najjednostavnije rečeno, bile fenomenalne, napravile su sve što je bilo potrebno da se upišu u povijest kluba, ali i velikogoričkog sporta u cjelini.

Generacija 2002. svojevremeno je također bila sedma u državi, što je dosad bilo jedinstven pothvat, a generacija 2008. to je uspjela ponoviti. Nakon što su prošle skupinu s dvije pobjede i dva poraza, u osmini finala pala je Novska, da bi ovu rukometnu bajku samo nakratko zaustavio Ivanić u četvrtfinalu. Prejaka je bila i Trešnjevka na prvom koraku razigravanja, no u borbi za sedmo mjesto, na kraju turnira koji je izuzetno naporan i u fizičkom i u mentalnom smislu, naše mlade rukometašice izvukle su iz sebe i posljednje atome snage. I slavile protiv križevačkog Radnika s impresivnih devet golova razlike!

– Dojam nakon svega je više nego pozitivan u svakom smislu. Dobila sam pravu, istinsku ekipu, a to mi je najdraže od svega. Prošlih godina to baš i nije bilo tako, nismo imali takvo zajedništvo, a ove godine upravo nas je to guralo naprijed. Cure su stalno bile zajedno, družile su se, pjevale, slavile i tugovale zajedno, bile podrška jedna drugoj… Kažem, prava ekupa u punom smislu te riječi. A to se odrazilo i na terenu, na rezultatu – ponosna je trenerica Ivaci.

– U tu utakmicu za sedmo mjesto, nakon svega što su prošle, cure su ušle malo stisnuto, pod ručnom, i zato sam im u jednom trenutku rekla: ‘Morate uživati u ovome, napravile sve nevjerojatan uspjeh i zaslužile ste ovo završiti s osmijehom na licu.’ Tako je i bilo, dobile smo utakmicu uvjerljivo i pobjedom se oprostile od turnira kojeg ćemo dugo pamtiti – dodala je trenerica ove sjajne generacije, inače i izbornica talijanskih mlađih selekcija, nekoć sjajna rukometašica…

Djevojke definitivno imaju od koga učiti, sve što su naučile prenijele su i na teren, a dodatnu energiju davali su i roditelji, okupljeni na tribinama. Nije rijetkost da se u ovakvim situacijama, na ovakvim turnirima, dogode i nekakva “iskakanja”, jer veliki su to napori i ogromni izazovi, ali svi ljudi iz vodstva kluba ovoga puta roditelje isključivo hvale, zahvaljuju im na podršci, energiji, besprijekornom ponašanju.

I to je, zapravo, tajna uspjeha. Sjajne mlade sportašice, roditelji kojima je jasno što je njihova uloga, trenerica koja je u stanju sve to voditi i posložiti, pa uz sve to i potpora iz klupskog vrha, u liku sveprisutne Martine Vugrinović i neumornog predsjednika Josipa Mučnjaka.

– Ovo je velik stvar za naš klub. Ponovili smo uspjeh 2002. godišta, na čemu od srca čestitam trenerici Ljilji, kao i našoj Martini, a posebno čestitam svim našim igračicama. Ne mogu zaobići ni roditelje, veliko hvala i njima na svesrdnoj podržci tijekom natjecanja. Bravo za sve, ponosan sam – emotivan je i predsjednik Mučnjak.

I potpuno je jasno zašto su svi uključeni u ovu priču toliko sretni, ponosni, zadovoljni i ispunjeni. Jer, ne radi se tu o golom rezultatu, koji je fantastičan, nego i o svemu što se moralo proći na putu do tog rezultata. Nije nikakva tajna da u Udarniku muku muče s uvjetima, da čekaju izgradnju balon dvorane kao ozebli sunce, budući da je ovo što trenutačno imaju daleko od idealnih uvjeta.

Sedme u Hrvatskoj, naime, postale su djevojke koje treninge na cijelom rukometnom igralištu doživljavaju otprilike kao snježnog čovjeka Jetija. Čule su da to postoji, priča se o tome, ali nemaju baš prilike svojim očima vidjeti i doživjeti takvo nešto…

Umjesto toga, najčešće treniraju na trećini dvorane, improviziraju i varaju sami sebe, pa svejedno nekim čudom dođu do sedmoga mjesta u državi. Zahvaljujući ogromnoj upornosti, ludom entuzijazmu i velikoj ljubavi prema sportu.

I zato, ovo sedmo mjesto je puno veće od samog sedmog mjesta. Bravo za sve i, iz perspektive svih nas koji volimo velikogorički sport – hvala na sreći!

Udarnikova generacija 2008.
Lorena Bočkaj, Jana Gojak, Anamaria Kos, Lucija Gulič, Lana Konjar, Matea Vukić, Lana Derbuc, Leonarda Burić, Petra Gudelj, Leona Lilić, Luna Gojak, Lara Bošković, Vasilisa Jakubovskaja, Tena Markov, Ema Rogić, Elena Ćirić, Lana Buhin

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

prije 2 sata

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

prije 2 sata

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Posavec nadigrao Turopolje na njegovom terenu

Objavljeno

prije 9 sati

1. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 29. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Posavca rezultatom 1:5, strijelci za goste bili su Igor Ćuća (3), Petar Milatović i Ivan Lucin, za domaće Tomislav Lučić.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr