Svim ljubiteljima sporta srce je bilo puno u subotu navečer, vidjevši gotovo ispunjene tribine dvorane srednjih škola, koje su ovoga puta bile i glasne, snažna potpora koja je gurala rukometaše Gorice do pobjede
Bila je to, realno, večer za pamćenje. Sportska večer u našem gradu kakvih u posljednje vrijeme i nema previše, večer u kojoj su Goričani na terenu bili dobri, pravi, europski, a Goričani na tribinama otprilike u tom rangu – glasni, raspoloženi, raspjevani…
Rukometaši Gorice dočekali su češku momčad Sokol iz mjesta Nove Veseli, igrala se prva utakmica 2. kola Europskog kupa, a mjesto radnje vraćalo je u neka prošla vremena. Igralo se u kultnom “bakariću”, u dvorani koju smo nekad davno viđali u ovakvim ili sličnim izdanjima. Na terenu vrhunski rukomet, prava europska utakmica i pobjeda Gorice 27-25, na tribinama pjesma domaćih navijača od prve do zadnje minute.
Srce je bilo puno gledajući scene u kojima navijaju cure iz Cheerleading kluba Vegasice dolje uz teren, ali i apsolutno svi na onom gornjem dijelu tribina, jer donjeg više ni nema. Navijao je Bobi i njegova ekipa, društvo koje neumorno druka za nogometaše, često i košarkaše, naravno da će i za rukometaše… Navijali su i rodbina i prijatelji igrača, navijali su bivši igrači, a među njima i Tomo Mesarov, koji je bio i trener Gorice. Svi zajedno, kao jedan, za klub koji je pripremio pravi mali spektakl na otvaranju europske sezone.
Pamtimo devedesete, kad su dvoranu punili košarkaši, i gornji i donji dio, pamtimo i neke ranije slične utakmice kad su u pitanju rukometaši, a pamtimo i slavne dane Azene, kad je dvorana također znala biti dupkom puna.
Ono što se u subotu navečer dogodilo u “bakariću” neodoljivo je podsjetilo na te dane, a upravo je taj detalj najveća pobjeda za sve sudionike lijepe goričke rukometne priče. Od igrača, preko trenera, pa sve do ljudi koji vode klub. Zbog ovoga, zbog ovakvih utakmica, svi oni odvajaju svoje vrijeme, energiju, često i novac, zbog ovakvih trenutaka sve skupa i rade.
I zato srce mora biti puno.
Pogotovo zato što Velika Gorica, generalno, ima problem s navijačima. Iz najmanje tri razloga. Prvo iz geografskih razloga, jer preblizu je Zagrebu, locirana idealno da se mnogi “navuku” na Dinamo ili Cibonu prije nego na lokalne klubove. Drugo iz demografskih, jer ovo je grad koji je ludo narastao doseljavanjima iz svih dijelova Hrvatske, ovdje žive ljudi najrazličitijih “backgorundova”, možda u svemu tome fali i emocije. Treće, dugo su naši klubovi živjeli niželigaške živote, pa mnogi ni do danas nisu uspjeli shvatiti da se to odavno promijenilo, da se i u našem gradu ima što za vidjeti, da i ovdje igraju pravi igrači, likovi poput, recimo, Borne Kapuste, Zvonimira Srne ili Darija Špikića.
I zbog svega toga rijetko u dvorani, a prerijetko i na stadionu, imamo male spektakle kakav smo vidjeli u subotu navečer u “bakariću”. Prelaskom u klubovima besplatnu Gradsku sportsku dvoranu ovakve su se scene zagubile, u manjoj dvorani sve je nekako smanjeno, pa tako i taj doživljaj spektakla. Budu i tamo pune tribine, i na ženskom rukometu, i na futsalu, događa se i to, ali “bakarić” je za sve one koji malo duže pamte ipak nešto drugo i drukčije…
U susretu bez većeg rezultatskog imperativa, budući da se obje momčadi nalaze u vrlo komotnoj situaciji na ljestvici, gledali smo otvorenu i borbenu utakmicu koja je na kraju završila podjelom bodova. Prvu ozbiljniju priliku imali su domaći u 22. minuti kada je Čumpek iz blizine pucao pokraj gola. Već u sljedećem napadu uzvratio je Lukavec, no Vidaković također nije bio precizan. U završnici prvog dijela gosti su preuzeli inicijativu i opasno pritiskali, ali bez konkretne završnice. Kazna je stigla u prvoj minuti sudačke nadoknade prvog poluvremena. Đurašin je primio loptu na lijevoj strani, izašao sam pred Dražića i precizno pogodio dalji kut za vodstvo Bune 1:0. Ulaskom Justina u nastavku Buna je zaigrala znatno opasnije i neko vrijeme držala kontrolu igre, no Lukavec se sredinom drugog dijela uspio osloboditi pritiska i prebaciti težište igre. Iz jednog kornera stiglo je i izjednačenje, Pleša je bio najviši u skoku i pogodio za 1:1.
Do kraja susreta igralo se otvoreno, s prilikama na obje strane. Najveću šansu imao je domaćin u sudačkoj nadoknadi kada je Yetna sjajno pronašao Justina, ali je ovaj iz neposredne blizine prebacio vrata. S obzirom na prikazano tijekom svih devedeset minuta, podjela bodova nameće se kao najrealniji ishod.
PREMIER NSZŽ, 27. kolo
BUNA – LUKAVEC 1:1
MALA BUNA. Igralište Bune. Gledatelja 100.
Sudac: Alen Hrgović (Zagreb). Pomoćnici: Nikolina Bašić i Ivan Batušić.
STRIJELCI: 1:0 – M. Đurašin (45), 1:1 – Pleša (76).
BUNA: Vidović, Yetna, Jukić (od 56. Mrkonjić), Žlebečić, M. Đurašin, Gorenc (od 80. Đurašić), Forjan (od 46. Škojc), Huđber, Đuretić, Čumpek (od 46. Justin), Vukašinec (od 72. S. Zlodi). Trener: Mario Đuretić.
LUKAVEC: Dražić, Marijan Grdenić, Kos (od 67. Hladni), Marko Grdenić, Vidaković, Tuka, Mihalinčić, Banić (od 80. Holić), Pleša, Vukadin (od 75. Karavla), Bogadi. Trener: Mario Skorin.
Atletski klub Turopolje jučer je imao predstavnike na dvije potpuno različite utrke, od trail staza Cresa do piste nekadašnje vojne baze Željava u Lici.
Na Cresu je održan Griffon Trail, gdje su Toni i Kristina Terzić trčali utrku Piccolo Griffon dugu osam kilometara, s oko 200 metara elevacije. Toni Terzić kroz cilj je prošao za 55 minuta i 39 sekundi, što mu je donijelo 23. mjesto, dok je Kristina Terzić s vremenom 1:02:15 zauzela sedmo mjesto ukupno. Uz to, osvojila je i prvo mjesto u kategoriji Ž50.
U isto vrijeme u Lici je održan Željava Airbase polumaraton, utrka koja se trči na prostoru nekadašnjeg vojnog aerodroma, uz mogućnost izbora više dionica.
Na polumaratonu su nastupili Ivica Prpa, Ivan Rečić i Valerija Prpa. Ivica Prpa istrčao je vrijeme 1:41:04 i završio na 23. mjestu u muškoj konkurenciji, dok je Ivan Rečić s rezultatom 1:47:16 zauzeo 30. mjesto. Valerija Prpa ostvarila je novi osobni rekord, 2:13:11 i time završila na 18. mjestu među ženama.
Na utrci na 10 kilometara nastupila je Severina Prpa, koja je dionicu završila za 1:11:05 te zauzela 51. mjesto u ženskoj konkurenciji.
Posavec vodeći klub Jedinstvene 1. ŽNL i budući premier ligaš s osam golova protiv znatno oslabljene momčadi Turupolja potvrdio je superiornost u ovom rangu natjecanja. Strijelci su bili Leon Badrić (3), Petar Milatović (2), Leo Sever, Filip Musolli i Matija Breščaković.
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klub iz Općine Orle pet kola prije kraja prvenstva ima 16 bodova više od drugoplasiranog Rakovca (utakmica manje odigrana) i matematički je osigurao prvo mjesto te plasman u viši rang natjecanja – Premier ligu Nogometnog saveza Zagrebačke županije.
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje (25 8 6 11 41:43 30) je s 30 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Posavec (25 20 4 1 73:14 64) je sa 64 boda nedostižan na prvom mjestu.
Gorica dobra i – poražena! Bakrar u devetesetoj za nezasluženi posrtaj…
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 od Dinama na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bili i za nijansu bolja momčad. Nažalost po Goričane, Dinamo je iskoristio sve svoje (polu)prilike
Ohrabrena s dvije uzastopne pobjede, mirna zbog osiguravanja ostanka i motivirana eventualnom borbom za Europu, Gorica je na svom stadionu dočekala novoga prvaka. Dinamo je tjedan dana ranije proslavio novu titulu, trener Kovačević napravio je neke rotacije, a Goričani su iskoristili moment i odigrali jako dobru utakmicu. Međutim, uzalud im sve, jer bio je ovo dan kad je Dinamo pokazao što znači imati individualnu kvalitetu.
Gorica je krenula u najjačoj mogućoj postavi, u kojoj je bio i dvojbeni Ante Erceg, a sami početak ponudio je nogometni vatromet. Prve dvije prilike, naime, pretvorene su u golove, počevši od pete minute, kad je Ärber Hoxha podsjetio na onog Hoxhu iz jesenskog dijela prvenstva. Išao je jedan na jedan s Tronteljem, taman je došao pomoći i Pozo, ali Albanac je provukao loptu negdje između njih i naciljao suprotni kut, neuhvatljivo za Davora Matijaša na golu Gorice.
Brzo su odgovorili i Goričani, već u 12. minuti, i to nakon kornera. Lopta je otišla prema drugoj vratnici, efektno ju je prema sredini vratio Ante Kavelj, a tamo je iz prve reagirao Jurica Pršir. Nekoliko sekundi svi su se na stadionu pogledavali, jer Jura nije zatresao mrežu, ali pomoćni sudac odmah je signalizirao da je lopta prešla gol-liniju. I da je rezultat 1-1, da je kapetan Pršir zabio svoj sedmi gol ove sezone. Uz tri asistencije…
A onda je, nakon takvog otvaranja, uslijedilo zatišje. Pravo, istinsko nogometno zatišje, u kojem se utakmica pretvorila u borbu na sredini terena, a prilike su – nestale. Imao je Kavelj dobru priliku u 24. minuti, a prvi sljedeći pokušaj zabilježen je u 75. minuti, kad je solidno pucao Topić s druge strane. Pravih šansi tako nije bilo sve do 89. minute i jako dobre prilike za Goricu. Vrzić je donio loptu u opasnu zonu, Pavičić dospio u veliku priliku, ali Livaković je odbio, nakon čega ni Epailly nije uspio naciljati okvir gola.
Kazna je stigla već u sljedećem napadu. Dinama nije bilo nigdje gotovo 85 minuta, ali na isteku devedesete Monsef Bakrar je opalio s 25 metara, a “žabica” koju je uputio prevarila je Davora Matijaša, koji baš i nije imao svoj dan. Dvaput su “modri” ozbiljnije zapucali na njegov gol, dvaput je išao po loptu u mrežu…
Imala je Gorica još jednu lijepu mogućnost u trećoj minuti nadoknade, Vrzić je pucao sekundu nakon dvojbene situacije u kaznenom prostoru Dinama, ali ništa ni od toga. Ni od penala na Pozu, ni od gola Vrzića, čiji udarac je efektno zaustavio Livaković. I sav trud, sve dobro što je napravljeno, palo je u vodu.
– Bili smo jako dobri od prve do zadnje minute, iako smo izgubili utakmicu. A nismo je zaslužili izgubili. Imali prije drugog primljenoga gola dvije dobre situacije za vodstvo, ali tako se okrene… I na kraju izgubiš utakmicu u kojoj si stvarno bio dobar, ja bih rekao i za nijansu bolji od protivnika, ali to je Dinamo, koji kazni svaki raskorak, svaku lošiju reakciju pretvaraju u gol – analizirao je trener Mario Carević, uz dodatak:
– Visoko smo pritiskali, pogotovo dok je Erceg bio u igri, tražili smo nekakve situacije za gol… Sve u svemu, stvarno dobra utakmica, čestitke mojim igračima, ali izgubili smo je…
Borba za Europu ovim je porazom praktički završena, no trebalo bi biti dovoljno motiva i za preostala tri kola. U sljedećem kolu Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, zatim će odraditi zadnju domaću utakmicu protiv Osijeka, pa sezonu završiti gostovanjem kod Rijeke na Rujevici.
Dinamo opet u Turopolju: ‘Znamo tko je s druge strane, ali možemo iznenaditi’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati dočekuju Dinamo, novog prvaka države koji će pokušati doći do treće uzastopne pobjede u Velikoj Gorici. Međutim, i Gorica ima svoje želje, planove i ambicije…
Tjedan dana nakon što je Gorica i matematički osigurala ostanak u ligi, a Dinamo i matematički osigurao novi naslov prvaka države, na našem stadion sudarit će se upravo Gorica i Dinamo. U ovih nepunih osam sezona, otkad je Gorica u najvišem rangu, igrali su naši nogometaši protiv Dinama utakmice raznih vrsta, pa čak i manje rezultatski važne od ove. Naime, iako je prvi cilj ostvaren, u goričkom taboru sve do samoga kraja neće odustati i od viših ciljeva poput, recimo, borbe za Europu. Četvrta Rijeka, naime, bježi pet bodova, a do kraja ih je još 12 u igri…
– Svi dobro znamo tko je i što je Dinamo, ali ja vjerujem u svoju momčad. Dinamo će sigurno doći maksimalno ozbiljan i siguran sam da “modri” žele pobjedu, a mi moramo biti spremni da će oni dominirati i svjesni smo da ćemo biti manje u posjedu nego inače – rekao je trener Mario Carević u najavi ovoga ogleda.
Svjestan je, naravno, da će se njegova momčad morati prilagođavati protivniku, jer nema druge u situacijama kad je sa suprotne strane najbolja momčad u državi. Međutim, recept postoji, još ga “samo” treba provesti u djelo.
– Morat ćemo se dobro braniti i trčati tranziciju. Budemo li u svom najboljem izdanju, nadam se da možemo iznenaditi – kazao je Carević, koji ni ovoga puta vjerojatno neće moći računati na sve igrače u svom rosteru.
– Kao i uvijek, ima ozljeda. Erceg vjerojatno neće moći konkurirati, ali vidjet ćemo još što će se događati do utakmice. Nadam se da će svi ostali biti spremni i jedva čekamo utakmicu – zaključio je Carević.
Njegov kolega i imenjak Kovačević dobro pamti posljednji posjet Turopolju, koji se dogodio ne tako davno.
– Zadnja utakmica u Kupu koju smo igrali, bila je jako zanimljiva. Svaku našu slabost Gorica je iskoristila i to ovoga puta moramo spriječiti. Vjerujem da ćemo to i napraviti i da ćemo biti pravi. Po meni čak oni imaju malo bodova koliko kvalitetno igraju. I tako je nekako cijele ove sezone. Što tiče gostovanja tamo, u zadnje dvije utakmice smo ih pobijedili, tako da se nadamo da će tako biti i ovog puta. Imaju iskusnu momčad, posebno tu veznu liniju, kolega Carević je to posložio dobro. Tu su Pozo, Pršir, Pavičić… Sigurno nam neće biti lako, ali mi gledamo samo sebe – kazao je Kovačević.