Svim ljubiteljima sporta srce je bilo puno u subotu navečer, vidjevši gotovo ispunjene tribine dvorane srednjih škola, koje su ovoga puta bile i glasne, snažna potpora koja je gurala rukometaše Gorice do pobjede
Bila je to, realno, večer za pamćenje. Sportska večer u našem gradu kakvih u posljednje vrijeme i nema previše, večer u kojoj su Goričani na terenu bili dobri, pravi, europski, a Goričani na tribinama otprilike u tom rangu – glasni, raspoloženi, raspjevani…
Rukometaši Gorice dočekali su češku momčad Sokol iz mjesta Nove Veseli, igrala se prva utakmica 2. kola Europskog kupa, a mjesto radnje vraćalo je u neka prošla vremena. Igralo se u kultnom “bakariću”, u dvorani koju smo nekad davno viđali u ovakvim ili sličnim izdanjima. Na terenu vrhunski rukomet, prava europska utakmica i pobjeda Gorice 27-25, na tribinama pjesma domaćih navijača od prve do zadnje minute.
Srce je bilo puno gledajući scene u kojima navijaju cure iz Cheerleading kluba Vegasice dolje uz teren, ali i apsolutno svi na onom gornjem dijelu tribina, jer donjeg više ni nema. Navijao je Bobi i njegova ekipa, društvo koje neumorno druka za nogometaše, često i košarkaše, naravno da će i za rukometaše… Navijali su i rodbina i prijatelji igrača, navijali su bivši igrači, a među njima i Tomo Mesarov, koji je bio i trener Gorice. Svi zajedno, kao jedan, za klub koji je pripremio pravi mali spektakl na otvaranju europske sezone.
Pamtimo devedesete, kad su dvoranu punili košarkaši, i gornji i donji dio, pamtimo i neke ranije slične utakmice kad su u pitanju rukometaši, a pamtimo i slavne dane Azene, kad je dvorana također znala biti dupkom puna.
Ono što se u subotu navečer dogodilo u “bakariću” neodoljivo je podsjetilo na te dane, a upravo je taj detalj najveća pobjeda za sve sudionike lijepe goričke rukometne priče. Od igrača, preko trenera, pa sve do ljudi koji vode klub. Zbog ovoga, zbog ovakvih utakmica, svi oni odvajaju svoje vrijeme, energiju, često i novac, zbog ovakvih trenutaka sve skupa i rade.
I zato srce mora biti puno.
Pogotovo zato što Velika Gorica, generalno, ima problem s navijačima. Iz najmanje tri razloga. Prvo iz geografskih razloga, jer preblizu je Zagrebu, locirana idealno da se mnogi “navuku” na Dinamo ili Cibonu prije nego na lokalne klubove. Drugo iz demografskih, jer ovo je grad koji je ludo narastao doseljavanjima iz svih dijelova Hrvatske, ovdje žive ljudi najrazličitijih “backgorundova”, možda u svemu tome fali i emocije. Treće, dugo su naši klubovi živjeli niželigaške živote, pa mnogi ni do danas nisu uspjeli shvatiti da se to odavno promijenilo, da se i u našem gradu ima što za vidjeti, da i ovdje igraju pravi igrači, likovi poput, recimo, Borne Kapuste, Zvonimira Srne ili Darija Špikića.
I zbog svega toga rijetko u dvorani, a prerijetko i na stadionu, imamo male spektakle kakav smo vidjeli u subotu navečer u “bakariću”. Prelaskom u klubovima besplatnu Gradsku sportsku dvoranu ovakve su se scene zagubile, u manjoj dvorani sve je nekako smanjeno, pa tako i taj doživljaj spektakla. Budu i tamo pune tribine, i na ženskom rukometu, i na futsalu, događa se i to, ali “bakarić” je za sve one koji malo duže pamte ipak nešto drugo i drukčije…
Dok većina u veljači još uživa u zimskom ritmu i krafnama, mladi atletičari AK Maraton VG Velika Gorica pomiču granice i postavljaju nove osobne rekorde.
Na jučerašnjem Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i mlađe kadetkinje sva tri natjecatelja pokazala su da upravo borbenost, ustrajnost i hrabrost čine temelj svakog uspjeha.
U disciplini 60 m mlađih kadeta Vigo Šušnjić postavio je osobni rekord ostvarivši izvanredan rezultat od 9,65 sekundi.
U utrci 55 m prepone kod mlađih kadetkinja Ema Glija istrčala je 9,86 sekundi i time također srušila već fenomenalni osobni rekord.
Disciplinu skok u dalj (zona) Nelli Komljenović odradila je vrhunski i ostvarila rezultat 4,60 m, što je ujedno i njezin novi osobni rekord.
Mladi hrvači i hrvačice Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 vratili su se s velikog međunarodnog turnira Herkul Open 2026 u Zagrebu s ukupno osam medalja. Na turniru je nastupilo 507 sportaša iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije, a Velika Gorica bila je zastupljena s 31 natjecateljem. Njih 25 borilo se na Herkul Openu, dok je šestero istodobno nastupilo u prvom krugu međunarodne lige za kadete.
Do zlatnih medalja stigli su Mato Margit (U-11, 30 kg), Josip Kirinčić (U-11, 59 kg) i Gabriel Ivatović (U-13, 59 kg). Srebra su osvojili Marko Ivelj (limači, 36 kg) i Jakov Ključar (U-15, 38 kg), dok su brončani bili Jakov Gašparac (U-13, 65 kg), Egon Borilović (limači, 36 kg) i Katarina Ivatović (U-13 djevojčice početnice, 40 kg).
Natjecatelje su vodili treneri Anri Targuš Targa, Emanuel Odak, Dario Dašić, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.
Na Youth League turniru održanom u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Nikola Huzjak iz Karate kluba Velika Gorica osvojio je peto mjesto u konkurenciji juniora iznad 76 kilograma. U konkurenciji 62 borca u svojoj kategoriji stigao je do polufinala i time ostvario najbolji plasman među hrvatskim predstavnicima.
Youth League turniruYouth League okupio je 2236 sportaša iz 93 zemlje koji su se natjecali u tri uzrasta, od mlađih kadeta do juniora. Velikogorički klub u Emiratima je nastupio prvi put, a predstavljalo ga je sedam natjecatelja u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.
Huzjak je na putu do polufinala svladao predstavnike Senegala, Indije, Irana i Italije. Za ulazak u finale izgubio je tijesno 2:3 od borca koji nastupa za Benin, a koji na svjetskoj rang-ljestvici drži treće mjesto u toj kategoriji. U borbi za broncu poražen je 1:3 od predstavnika Maroka, čime je natjecanje završio na petom mjestu.
Ostali članovi kluba ovaj put nisu stigli do završnica. Luka Lukačić (juniori -76 kg) ostvario je pobjedu protiv Češke, ali je zaustavljen od Katara. Vito Hulina (-68 kg) poražen je od Irana, dok je Matea Kordić (-53 kg) izgubila od Srbije. Ema Jukić (-48 kg) svladala je Tursku, a potom izgubila od Italije. U kadetskoj konkurenciji Franka Jerkin (-54 kg) poražena je od Ukrajine, a Mia Čunčić (-54 kg) u drugom kolu od Bugarske.
Poništena pobjeda: Nula s Vukovarom, ista meta, isto odstojanje…
Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Vukovarom na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bodovi imali dvostruku vrijednost. Uspjela je Gorica i zabiti, učinio je to Čabraja, ali tad je stigao poziv iz VAR sobe…
Važnost ogleda Gorice i Vukovara bila je ogromna i za jedne i za druge, bila je to utakmica koja je mogla puno toga promijeniti u trenutačnom poretku na ljestvici SuperSport HNL-a, a na kraju je ispalo da smo gledali nogometnu varijantu šahovske partije. I da golova vidjeli nismo. Točnije, vidjeli smo jedan, poprilično regularan, ali za suca Kolarića nedovoljno regularan da bi bio priznat…
Nakon cirkusa kojeg je proizveo njegov kolega Zdenko Lovrić u prošlom kolu, Gorica je u sudar s Vukovarom morala bez kapetana Jurice Pršira, ali ne i bez trenera Marija Carevića, koji je mnoge iznenadio pojavivši se na klupi tjedan dana nakon isključenja u Maksimiru. Nije u javnost stigla informacija da je Carević samo novčano kažnjen za taj crveni karton, što je u neku ruku i priznanje pogreške sudac Lovrića, ali manje je to važno od činjenice da je trener bio tu, na svome mjestu.
U utakmicu je ušao s Matijašem na golu, Pršira je u sredini terena zamijenio Ognjen Bakić, a prvi put u dresu Gorice utakmicu je počeo Bruno Bogojević, posljednje pristiglo pojačanje. U vrhu napada i dalje vrijedni Čuić, na bokovima sjajni dvojac Trontelj – Čabraja, u ulozi režisera Iker Pozo, pa još i Kavelj, Fiolić, Filipović, Perić…
U takvom izdanju Gorica je od početka balansirala između traženja stabilnosti otraga i načina kako napasti Vukovar prema naprijed. I nije to išlo loše, jer Gorica je već u ranoj fazi imala i stativu, koju je naciljao Fiolić, a mogla je imati i jedanaesterac zbog igranja rukom igrača Vukovara. Da je kriterij bio isti kao u prošlom kolu u Maksimiru, kad je Lokomotiva dobila “elver” zbog Kaveljeva igranja rukom, dobila bi ga i Gorica ovoga puta, ali kriteriji se u hrvatskom nogometnom svijetu mijenjaju od situacije do situacije, od aktera do aktera.
Imao je i Vukovar svoje prilike, najizrazitiju preko Kulušića, no u toj je situaciji vrhunski reagirao Matijaš, a dojam je cijelo vrijeme bio da će jedan potez, jedan trenutak nadahnuća, ovdje odlučivati pitanje pobjednika.
Taj trenutak dogodio se nakon nešto više od sat vremena igre, nakon još jednog dobrog Tronteljeva dolaska prema naprijed. Ubacio je u sredinu, lopta je prošla Čuića i došla do Marijana Čabraje, a lijevi bek Gorice briljantno je pogodio malu mrežicu gola Vukovara. Proslava je odrađena, emotivna i strastvena, ali tad se sudac Kolarić primio za slušalicu… Iz VAR sobe stigao je prijedlog da pogleda je li Čuić, koji je kod upućivanja lopte s boka bio u zaleđu, utjecao na igru ili nije, a provjera je trajala, trajala i trajala. A kad je završila, odluka je glasila – nema gola!
Realno, nakon svega što se događalo tjedan dana ranije, nitko se nije iznenadio. Situacija krajnje dvojbena, u najmanju ruku, a kad je tako, već smo i naviknuti da konačna odluka ide kontra Gorice…
Mogli su do kraja utakmice do bodova i jedni i drugi, opasne situacije su zabilježene ispred oba gola, no lopta više nije željela u mrežu. Na kraju je ispalo da je i dobro da nije, budući da je Velikogoričanin Vito Čaić u 97. minuti imao meč loptu, kojom je mogao srediti Goričane, ali njegov udarac glavom otišao je pokraj gola. I svakome je pripao po jedan bod.
Gorica se tako morala zadovoljiti jednim bodom i činjenicom da je prednost ispred Vukovara ostala četiri boda. Nije se povećala na sedam, ali nije se ni smanjila na jedan, što je također postojalo kao opcija. I jedne i druge na kraju dana je razveselila vijest iz Osijeka, gdje je domaćin doživio novi poraz, i sad je Vukovar na dva boda više od neočekivanog fenjeraša, dok Gorica ima šest bodova više od Sopićeve momčadi.
U sljedećem kolu Goričani će na gostovanje u Pulu, protiv Istre 1961 igra se u subotu od 15 sati, a Carevićeva momčad ponovno će ići na tri boda. Svaki ulov na Drosini bio bi silno vrijedan uoči prve sljedeće utakmice nakon toga, a to je gostovanje kod Dinama u Maksimiru.
Odbojkašice Velike Gorice II pobijedile su u 14. kolu ‘2.lige Regija Sjever-Skupina Istok’ ekipu OK Sunja rezultatom 3:1. Domaća ekipa je nakon dobivena prva dva seta promijenila postavu i iznenađujuće izgubila treći set.
Velika Gorica, 14.02.2026. Druga liga-14.kolo: OK Velika Gorica II – OK Sunja 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 14.02.2026. Druga liga-14.kolo: OK Velika Gorica II – OK Sunja 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon toga trenerica Lucija Jozepović ponovo je u igru uvela iskusnije igračice, koje su dobile 4.set za konačnu pobjedu. Utakmicama 14. kola završen je osnovni dio natjecanja, slijedi preslagivanje tri skupine i utakmice za konačni plasman.
Velika Gorica, 14.02.2026. Druga liga-14.kolo: OK Velika Gorica II – OK Sunja 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica (14 4 10 19:32 8) je s 8 boda na 6. mjestu, a Sunja (14 3 11 8:41 2) je s dva boda na 8. mjestu.
Galerija fotografija
Druga liga-Regija Sjever-Skupina Istok 2025./2026., 14.kolo
OK Velika Gorica II – OK Sunja 3:1
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 30. Subota, 14.02.2026., 12:45 sati. Sutkinje: Lucija Soldo i Ana Milinović. Zapisničarka: Ana Gašparac.
VELIKA GORICA II: Ana Patljak (cap.) (L), Marija Kameščić, Lucija Maglica, Eva Josić, Isabella Marić, Viktorija Levak, Leona Stijaković, Paola Jurkin, Sara Brcković, Matea Barić, Lea Milišić, Nika Sever. Trenerica: Lucija Jozepović.
SUNJA: Nika Kišur (L), Ana Marija Puškarić, Sandra Gorša, Mihaela Bakarić, Žana Puškarić, Gabrijela Puškarić, Lana Grab, Sara Paramin. Trener: Milan Živković.
Rezultati 14.kola (14./15.02.2026.): OK Velika Gorica II – OK Sunja 3:1, OK Glina – OK Pakrac 2:3, OK Foresta – ŽOK Bjelovar 1:3, ŽOK Čazma – OK Dugo Selo 2:3. Poredak: 1. OK Dugo Selo (14 13 1 39:11 26), 2. ŽOK Čazma (14 11 3 38:9 22), 3. OK Pakrac 14 10 4 34:23 20), 4. OK Foresta (14 8 6 27 23 16), 5. ŽOK Bjelovar (14 7 7 24:24 14), 6. OK Velika Gorica (14 4 10 19:32 8), 7. OK Glina (14 2 12 13:29 4), 8. OK Sunja (14 1 13 8:41 2).