Sport
Naš Dino, ponos grada: Oduševio svijet, ali ovo nije prvi put da je pomogao prijatelju na stazi…
Posljednju utrku na hrvatskim stazama Dino Bošnjak izgubio je još 2011. godine, kao 17-godišnjak, ali priča o toj utrci zapravo će najbolje objasniti zašto naš Dino toliko normalnim smatra ono što je napravio u nedjelju u Poljskoj…
Priča o događaju u poljskom Chorzowu, balada o iskonskom fair-playu s Dinom Bošnjakom u glavnoj ulozi, brzo je obišla svijet. Već rano ujutro sve je domaće portale preplavila vijest koja kaže da je Dino pomogao kolegi Vidu Botolinu da dođe do cilja nakon što je Slovenac kolabirao na stazi, a mi koji ga bolje poznajemo imali smo samo jednu reakciju…
– Pa dobro, to je Dino…
I to je, zapravo, ključan dio cijele ove priče. Oni koji znaju nešto o njemu, nisu ostali ni najmanje iznenađeni. Jer, doista, to je Dino. Veliki sportaš, ali prije svega sjajan, skroman i pošten dečko. Koji je to pokazao i jutro poslije.
Telefon mu se gotovo užario od poziva, svi su željeli čuti zašto i kako je odlučio izvesti potez koji je oduševio svijet. A on je odlučio da je bolje – šutjeti.
– Nemoj se ljutiti, ali stvarno ne bih širio tu priču. Znam da ljude zanima, sve razumijem, ali stvarno ne bi sad od toga radio spektakl. Znaš mene… – javio se Dino na kratko, a reakcija je mogla biti samo vrlo slična onoj od sat, dva ranije.
– Pa dobro, to je Dino…
Umoran od puta kući autobusom, koji je trajao cijelu noć, s mislima na prijatelja Vida, s kojim je često i trenirao, s kojim se zna i obiteljski, analizirajući situaciju u glavi, šetajući psa goričkim ulicama, odlučio je da je tako najbolje.
Izašao je malo potom i s kratkim priopćenjem za medije, okarakterizirao svoj potez “normalnim i ljudskim”, a to je bio samo još jedan dodatak slici koju već dugi niz godina imamo o dečku koji je sve ono što jedan sportaš i mora biti.
“Zahvaljujem Vam na interesu za događaj tijekom utrke u poljskom Chorzowu, ali bih Vas ljubazno zamolio da shvatite moju želju da se ta priča ne širi previše, budući da smatram kako je riječ o normalnom, ljudskom potezu te od toga nema potrebe raditi neku veliku priču. Najsretniji bih bio da se to nije ni dogodilo, da je kolega i prijatelj Vid normalno završio utrku, kao što bih volio i da je moj nastup bio uspješniji u sportskom smislu te da sam donio više bodova svojoj reprezentaciji, kojoj ovim putem čestitam na trudu i vrhunskim rezultatima. U nadi da ćete razmijeti moju odluku, još jednom zahvaljujem na interesu, a kad sportskim rezultatima to zaslužim, rado ću Vam biti na raspolaganju”, istaknuo je dobri čovjek Dino.
Foto: David Jolić/cityportal.hr
Čovjek koji se – koliko god on želio da to prođe ispod radara, u tišini, jer tako najbolje funkcionira – prometnuo u ponos grada! U svim tim tekstovima o događaju iz Poljske spominje se da je Dino član Atletskog kluba Velika Gorica, da je naš, pa je svima nama iz ovoga grada srce moralo biti nekako posebno puno, budući da sad svi znaju kakvog sportaša imamo tu, među nama…
A mi smo to znali već odavno. Još od njegovih početaka, od prvih kontakata s klincem koji je već s osam godina ušao u svijet atletike i odmah pokazao da je nešto posebno. Uz vodstvo oca Damira, nekad uspješnog atletičara, juniorskog prvaka Jugoslavije.
– Jednog dana tata je došao do mene i pitao me bi li želio probati otići na atletiku. Otišao sam, probao i povratka više nije bilo – rekao je Dino i nastavio:
– Zanimljivo je koliko se detaljno sjećam tog svog prvog treninga. Došli smo na Radnikov stadion, počeli s treningom i u jednom trenutku tata mi je rekao: ‘Ajde probaj sad jedan krug svom snagom’. Istrčao sam taj krug, sjećam se i danas, za 1:21 minutu. Rekao mi je ‘bravo, super’, a ja sam gorio od želje da probam još jedanput, da dokažem da mogu biti i brži. Nakon pet minuta dao mi je da opet trčim i istrčao sam 1:19. Ne mogu ni opisati taj osjećaj, kad shvatiš da možeš još bolje, još brže… Odmah sam osjetio da to želim. Počeo sam trenirati, a nakon što sam dva tjedna poslije otišao na Turopoljsku trku i pobijedio, to je bilo to. Ostao sam u trčanju, u atletici, i danas sam presretan zbog toga, zaista uživam u ovom što radim. Mogao sam možda završiti ili u nečem drugome, volio sam igrati i nogomet kao dječak, ali, eto, izabrao sam atletiku. Odnosno, ona je izabrala mene.
Ljubav je to koja traje, svim poteškoćama i teškim trenucima unatoč. Porušio je cijeli niz rekorda, uzeo “milijun” zlatnih medalja na državnim prvenstvima svih vrsta, blistao i po međunarodnim natjecanjima, prošao puno toga i učio na vlastitim iskustvima.
– Mislim da nikad neću zaboraviti jednu utrku iz 2015. godine… Bilo je to je moje prvo odustajanje u životu. Naravno, ne svojom voljom, jer davno sam se zarekao da nikad neću odustati od utrke, ali tetiva jednostavno nije izdržala. Odustao sam negdje na šestom kilometru i to me još dugo nakon toga proganjalo. Užasan osjećaj, stvarno užasan, jer ja to jako uzimam srcu. Bilo je vrlo teško sve to proživjeti – prisjetio se Dino u jednom od naših razgovora.
I rekao puno toga o sebi kao sportašu. Odavno je raščistio sam sa sobom da ga ništa ne smije zaustaviti na njegovu putu. Zna što radi, zašto to radi, a u sportovima poput njegova to je posebno važno.
– Za svaki sport moraš biti jak u glavi, bez toga nema uspjeha, ali to je još naglašenije kod individualnih sportova. Tu ovisiš sam o sebi, nema suigrača koji će te ‘pokriti’ na neki lošiji dan, to u atletici jednostavno ne postoji. Bogu hvala, za sebe mogu reći da sam u tome dobar, mogu jako puno patiti, preko puno toga preći. Naučio sam ne razmišljati o tome koliko je teško, jednostavno se isključim i ispraznim glavu. Tako je najlakše – misli Dino.
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Inače, priča iz Poljske nije jedini slučaj u kojem je odlučio pomoći kolegi, ali i rivalu. Postoji još barem jedan, a datira iz 2011. godine.
– Tata to pažljivije broji, ja se baš i ne zamaram brojkama, ali imam više od 60 seniorskih zlatnih medalja s državih prvenstava. Zadnji put sam u Hrvatskoj izgubio utrku 2010. godine, imao sam 16 godina, trčalo se u seniorsko PH u Rijeci, na 5000 metara. Nas četvorica smo trčali, a ja sam bio četvrti. Pamtim to i po tome što sam zaradio prve novce, nekih tisuću kuna od stipendije, to mi je kao klincu puno značilo. Na što sam ih potrošio? Mislim da sam kupio neke glupe traperice, ha, ha… – kroz smijeh je prepričavao Dino, pa nastavio priču:
– Izgubio sam i 2011., na državnom prvenstvu u Splitu, ali tad sam, iskreno, zapravo pustio kolegi iz kluba da me pobijedi. Trebalo mu je prvo mjesto da dobije stipendiju i odlučio sam malo prikočiti…
Eto, i to je Dino. Sportaš koji uživa u pobjedama, u rušenju vlastitih barijera, ali i tip koji će uvijek povući ručnu kad shvati da može pomoći drugome… I zato ga toliko volimo, zato je toliko poseban.
Nije ljubitelj kafića, nikad se nije bavio izlascima i provodima, fokus je bio i ostao na atletici.
– Volim prošetati navečer, djelomično i zato da me nogu prestanu boljeti nakon dva teška treninga. Stavim slušalice u uši i sam šećem nekih sat vremena po Gorici, čistim glavu dok svira glazba… Što svira? Volim sve, i domaće i strano, ali nađe se tu, priznajem, i pokoja narodna… Dobro, u šetnjama su uglavnom to neke laganice, da me uspavaju, narodne su rezervirane za natjecanja – priznao je svojevremeno Dino.
Čovjek iz naroda, prijatelj i kolega, sportaš s velikim S. I ponos grada.
Sport
Velika Gorica dobila i drugi košarkaški klub: Na odrastanje u Velgor!
Pokrenuta je seniorska momčad KK Velgora, kluba koji je dosad radio isključivo s mlađim kategorijama, a ona će biti sastavljena od mladih igrača KK Gorice, koji rade prvi iskorak u seniorsku košarku
Sport
Poznat raspored za novu sezonu: I u prvom i u drugom kolu gost je Osijek!
Nogometaši Gorice sezonu će otvoriti domaćim sudarom s Osijekom, koji u Veliku Goricu dolazi i u drugom kolu, ali tom prilikom Osječane će ugostiti Rudeš. Hajduk stiže dvaput u prvih šest kola…
Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) u sezoni 2025./2026. došla je skoro do završetka. Na programu su još utakmice posljednjeg 26. kola i dvije odgođene utakmice.
Velika Gorica, 03.06.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica-25.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.06.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica-25.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas novi prvak Lige izgubio je prvu utakmicu protiv Kurilovca, koji će najvjerojatnije osvojiti titulu viceprvaka, a na treće mjesto plasirat će se VG Boys, dvostruki pobjednici Lige u posljednje dvije godine.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 25. kolo
Rezultati 25. kola (29.05./01.06.2026.): Kurilovec – Klas 2:0, Buna – Lekenik 2:2, Hruševec – Dinamo 3:0, Posavec – Gradići 5:0, Polet – Vatrogasac 2:0, Velika Mlaka 1947 – Lukavec 3:0, VG Boys slobodni. 21. kolo: Vatrogasac – Hruševec 0:1. 19. kolo: Vatrogasac – Klas 3:5.
Poredak nakon 25. kola: 1. Klas 58 (22 18 4 1 102:31), 2. VG Boys 50 (23 16 2 5 71:24), 3. Kurilovec 50 (22 16 2 4 63:20), 4. Velika Mlaka 1947 41 (23 13 2 8 64:48), 5. Lekenik 35 (22 10 5 8 59:46), 6. Dinamo 35 (23 11 2 10 63:54), 7. Vatrogasac 33 (23 10 3 10 39:34), 8. Polet 25 (24 7 4 13 36:50), 9. Gradići 23 (23 6 5 12 30:71), 10. Lukavec 22 (23 6 4 13 31:46), 11. Buna 22 (23 6 4 13 31:46), 12. Hruševec 12 (23 5 3 15 34:87), 13. Posavec 12 (22 2 6 14 16:82).
Kurilovec je pobjednik Kupa Nogometnog saveza Velika Gorica za sezonu 2025./26. U finalnom susretu, odigranom na mraclinskoj Novoj grabi pred 150 gledatelja, momčad Senada Harambašića svladala je domaći Mraclin rezultatom 1:0 i tako osvojila trofej.
Finale nije ponudilo previše nogometne ljepote ni velik broj prilika, a o pobjedniku je odlučio jedan trenutak inspiracije u završnici prvog poluvremena. Igrala se 45. minuta kada je Fabijan Starčević iskoristio svoju priliku i pogodio mrežu domaćina za vodstvo Kurilovca.
Mraclin, koji se natječe u IV. NL Središte Zagreb B, tijekom drugog dijela pokušavao je pronaći put do izjednačenja protiv jednog ranga višeg suparnika iz III. NL Centar. Domaćini su u nastavku zaigrali otvorenije, no obrana Kurilovca ostala je čvrsta i koncentrirana te nije dopustila ozbiljniju prijetnju svojim vratima. Kurilovčani su iskustvom i discipliniranom igrom sačuvali minimalnu prednost do posljednjeg sučeva zvižduka te podigli pobjednički pehar.
Nakon završetka utakmice uslijedila je svečana dodjela pehara i medalja koju su predvodili Jurica Mihalj, Dalibor Meić i Ivan Mihalj, spomenimo i oproštaj Darka Blažinčića od delegiranja seniorskih utakmica.
FINALE KUP NOGOMETNOG SAVEZA VELIKA GORICA
MRACLIN – KURILOVEC 0:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 150.
Sudac: Luka Kelihar. Pomoćnici: Ivan Mirenić i Dario Anđel. Četvrti sudac: Matej Mrkoci. Delegat: Darko Blažinčić.
STRIJELAC: Fabijan Starčević (45).
MRACLIN: Karko Matejčić, David Marjanović, Josip Domitrović, Ivan Rajić, Marko Đurašić, Toni Borovac (od 69. Josip Tokić), Domagoj Matić, Jurica Brdek (od 15. Dominik Smolković), Fran Krilić (od 80. Dominik Hodalin), Igor Hajduk, Ivan Kos (od 72. Ivan Kaurin). TRENER: Marko Pancirov.
KURILOVEC: Dean Vujnović, Jakov Caganić, Fran Vujnović, David Pršir (od 60. Dominik Fumek), Luka Sedlaček (od 72. Ivan Bolješić), Mateo Pršir (od 60. Borna Cindrić), Gozienbah Makouchukwu, Antonio Novak (od 72. Ivan Tomašić), Stjepan Završki, Dario Banić (od 72. Marko Petar Pavlica), Fabijan Starčević (od 60. Marko Kušec). TRENER: Senad Harambašić.
Sport
Otišla dva igrača i po jedan trener, team manager i glasnogovornica
Nogometaši Gorice na pripremama će se okupiti 22. lipnja, a u međuvremenu se preslaguju kockice. Pojačanja na terenu i izvan njega su potrebna, jer otišli su Leš i Fiolić, ali i Mujdža i Dvorneković…
Gazda Ilija Karamatić nastavlja svoj projekt s HNK Goricom, klubom koji je od sredine listopada prošle godine u njegovu vlasništvu, a novi korak donijet će i još neke nove ljude. Bit će tako kako bi Gorica postala još jači, bolji, snažniji, bolje organiziran klub, ali i zato što dio ljudi iz dosadašnje postavi odlazi svojim putem. Vrijedi to i za svlačionicu, i za kabinu stručnog stožera, i za urede.
Za početak, nakon isteka ugovora igrači Gorice više nisu Mateo Leš i Ivan Fiolić, koji će potražiti nove sredine. U svoje tri velikogoričke sezone Leš je upisao 79 nastupa u dresu “ponosa grada”, upisavši pritom i dvije asistencije. Fiolić je u Gorici proveo dvostruko manje vremena, sezonu i pol, u kojima je upisao 27 nastupa, a sad izlazi na nogometno tržište.
Na njemu bi se mogao naći i Elvir Duraković, koji je pao u drugi plan i slobodan je u potrazi za novim klubom, a posudba je istekla Žanu Trontelju, kojeg je Gorica imala pravo i otkupiti. Zasad nije poznato je li to i učinila… Svoju bi posudbu iz Poljske mogao nastaviti Muhamed Šahinović, rezervni vratar, dok je ugovor istekao Darijanu Žarkovu.
Ugovor istječe i kapetanu Jurici Prširu, no njegova situacija je specifična s obzirom da taj ugovor traje do 31. kolovoza. Takav je ugovor dogovoren kod potpisa posljednjeg produženja ugovora, u vrijeme bivše uprave, a ova sadašnja tog se datuma na ugovoru drži. I Pršir će, kako sad stvari stoje, s Goricom proći pripreme, možda i krenuti u prvenstvo, a onda prvog dana rujna otići kao slobodan igrač. Druga je opcija da netko od zainteresiranih klubova otkupi ta dva mjeseca ugovora, što će reći da je situacija – krajnje komplicirana.
Što se dolazaka tiče, u kuloarima se spominjalo ime napadača Vukovara Jakova Puljića, ali sad su sve glasnije priče kako je iskusni ofenzivac ipak zaobišao Veliku Goricu i skrasio se na Rujevici, budući da je navodno pred potpisom za Rijeku. Druga imena se ne spominju, a aktivnosti na tržištu ovisit će zasigurno i o mogućim odlascima najatraktivnijih eksponata poput Ikera Poze i Ante Kavelja.
Što se odlazaka iz klupskih ureda tiče, opet pričamo o bivšim kapetanima. Matija Dvorneković zvani Nindža, naime, više nije zaposlenik kluba nakon isteka ugovora, posvetit će se nekim drugim stvarima, malo se odmaknuti od nogometa i time završiti ovu svoju eru u voljenom klubu, koja se iz igračkih dana prenijela na posljednje četiri godine u ulozi team managera.
Matija Dvorneković s Goricom je ušao u prvu ligu, bio je i kapetan, a dosad je bio i team manager… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Od HNK Gorice se oprostila i glasnogovornica Marta Jurenić, koje je u klubu bila posljednjih osam godina, a u ulozi glasnogovornice u prvom dijelu sezone naslijedila Larisu Krizmanić. U klubu će tako tražiti novo rješenje za tu poziciju, baš kao što će tražiti novo rješenje i za posao koji je odrađivao Dvorneković. U tom drugom slučaju, priča se, rješenje bi moglo biti vrlo zanimljivo, ali pričekajmo još malo službene objave, oproštaje, pozdrave…
U svakom slučaju, Gorica ide dalje, a momčad će se s odmora vratiti 22. lipnja. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će izgledati kadar koji će se javiti na prozivku trenera Marija Carevića. U njegovu stožeru, kad smo već kod odlazaka, više neće biti Mensur Mujdža, dugogodišnji pomoćnik i trener u omladinskoj školi. I on ide svojim, nekim drugim putem, u potragu za prilikama koje će se, ne sumnjamo, otvarati.
-
CityLIGHTSprije 6 danaObitelj Haidar Diab otvorila svoj dom i srce
-
CityLIGHTSprije 2 danaJedina kapetanica u Hrvatskoj otkrila kako izgleda život u kokpitu – “Dijete mi je završilo na šivanju, a ja sam bila usred trodnevne smjene”
-
CityLIGHTSprije 5 danaPODSJETNIK U nedjelju posebna regulacija prometa
-
Vijestiprije 1 danRadno vrijeme trgovina se mijenja na Tijelovo – obavite kupnju na vrijeme