Povežite se s nama

Sport

Naš Dino, ponos grada: Oduševio svijet, ali ovo nije prvi put da je pomogao prijatelju na stazi…

Posljednju utrku na hrvatskim stazama Dino Bošnjak izgubio je još 2011. godine, kao 17-godišnjak, ali priča o toj utrci zapravo će najbolje objasniti zašto naš Dino toliko normalnim smatra ono što je napravio u nedjelju u Poljskoj…

Objavljeno

na

Priča o događaju u poljskom Chorzowu, balada o iskonskom fair-playu s Dinom Bošnjakom u glavnoj ulozi, brzo je obišla svijet. Već rano ujutro sve je domaće portale preplavila vijest koja kaže da je Dino pomogao kolegi Vidu Botolinu da dođe do cilja nakon što je Slovenac kolabirao na stazi, a mi koji ga bolje poznajemo imali smo samo jednu reakciju…

– Pa dobro, to je Dino…

I to je, zapravo, ključan dio cijele ove priče. Oni koji znaju nešto o njemu, nisu ostali ni najmanje iznenađeni. Jer, doista, to je Dino. Veliki sportaš, ali prije svega sjajan, skroman i pošten dečko. Koji je to pokazao i jutro poslije.

Telefon mu se gotovo užario od poziva, svi su željeli čuti zašto i kako je odlučio izvesti potez koji je oduševio svijet. A on je odlučio da je bolje – šutjeti.

– Nemoj se ljutiti, ali stvarno ne bih širio tu priču. Znam da ljude zanima, sve razumijem, ali stvarno ne bi sad od toga radio spektakl. Znaš mene… – javio se Dino na kratko, a reakcija je mogla biti samo vrlo slična onoj od sat, dva ranije.

– Pa dobro, to je Dino…

Umoran od puta kući autobusom, koji je trajao cijelu noć, s mislima na prijatelja Vida, s kojim je često i trenirao, s kojim se zna i obiteljski, analizirajući situaciju u glavi, šetajući psa goričkim ulicama, odlučio je da je tako najbolje.

Izašao je malo potom i s kratkim priopćenjem za medije, okarakterizirao svoj potez “normalnim i ljudskim”, a to je bio samo još jedan dodatak slici koju već dugi niz godina imamo o dečku koji je sve ono što jedan sportaš i mora biti.

“Zahvaljujem Vam na interesu za događaj tijekom utrke u poljskom Chorzowu, ali bih Vas ljubazno zamolio da shvatite moju želju da se ta priča ne širi previše, budući da smatram kako je riječ o normalnom, ljudskom potezu te od toga nema potrebe raditi neku veliku priču. Najsretniji bih bio da se to nije ni dogodilo, da je kolega i prijatelj Vid normalno završio utrku, kao što bih volio i da je moj nastup bio uspješniji u sportskom smislu te da sam donio više bodova svojoj reprezentaciji, kojoj ovim putem čestitam na trudu i vrhunskim rezultatima. U nadi da ćete razmijeti moju odluku, još jednom zahvaljujem na interesu, a kad sportskim rezultatima to zaslužim, rado ću Vam biti na raspolaganju”, istaknuo je dobri čovjek Dino.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čovjek koji se – koliko god on želio da to prođe ispod radara, u tišini, jer tako najbolje funkcionira – prometnuo u ponos grada! U svim tim tekstovima o događaju iz Poljske spominje se da je Dino član Atletskog kluba Velika Gorica, da je naš, pa je svima nama iz ovoga grada srce moralo biti nekako posebno puno, budući da sad svi znaju kakvog sportaša imamo tu, među nama…

A mi smo to znali već odavno. Još od njegovih početaka, od prvih kontakata s klincem koji je već s osam godina ušao u svijet atletike i odmah pokazao da je nešto posebno. Uz vodstvo oca Damira, nekad uspješnog atletičara, juniorskog prvaka Jugoslavije.

– Jednog dana tata je došao do mene i pitao me bi li želio probati otići na atletiku. Otišao sam, probao i povratka više nije bilo – rekao je Dino i nastavio:

– Zanimljivo je koliko se detaljno sjećam tog svog prvog treninga. Došli smo na Radnikov stadion, počeli s treningom i u jednom trenutku tata mi je rekao: ‘Ajde probaj sad jedan krug svom snagom’. Istrčao sam taj krug, sjećam se i danas, za 1:21 minutu. Rekao mi je ‘bravo, super’, a ja sam gorio od želje da probam još jedanput, da dokažem da mogu biti i brži. Nakon pet minuta dao mi je da opet trčim i istrčao sam 1:19. Ne mogu ni opisati taj osjećaj, kad shvatiš da možeš još bolje, još brže… Odmah sam osjetio da to želim. Počeo sam trenirati, a nakon što sam dva tjedna poslije otišao na Turopoljsku trku i pobijedio, to je bilo to. Ostao sam u trčanju, u atletici, i danas sam presretan zbog toga, zaista uživam u ovom što radim. Mogao sam možda završiti ili u nečem drugome, volio sam igrati i nogomet kao dječak, ali, eto, izabrao sam atletiku. Odnosno, ona je izabrala mene.

Ljubav je to koja traje, svim poteškoćama i teškim trenucima unatoč. Porušio je cijeli niz rekorda, uzeo “milijun” zlatnih medalja na državnim prvenstvima svih vrsta, blistao i po međunarodnim natjecanjima, prošao puno toga i učio na vlastitim iskustvima.

– Mislim da nikad neću zaboraviti jednu utrku iz 2015. godine… Bilo je to je moje prvo odustajanje u životu. Naravno, ne svojom voljom, jer davno sam se zarekao da nikad neću odustati od utrke, ali tetiva jednostavno nije izdržala. Odustao sam negdje na šestom kilometru i to me još dugo nakon toga proganjalo. Užasan osjećaj, stvarno užasan, jer ja to jako uzimam srcu. Bilo je vrlo teško sve to proživjeti – prisjetio se Dino u jednom od naših razgovora.

I rekao puno toga o sebi kao sportašu. Odavno je raščistio sam sa sobom da ga ništa ne smije zaustaviti na njegovu putu. Zna što radi, zašto to radi, a u sportovima poput njegova to je posebno važno.

– Za svaki sport moraš biti jak u glavi, bez toga nema uspjeha, ali to je još naglašenije kod individualnih sportova. Tu ovisiš sam o sebi, nema suigrača koji će te ‘pokriti’ na neki lošiji dan, to u atletici jednostavno ne postoji. Bogu hvala, za sebe mogu reći da sam u tome dobar, mogu jako puno patiti, preko puno toga preći. Naučio sam ne razmišljati o tome koliko je teško, jednostavno se isključim i ispraznim glavu. Tako je najlakše – misli Dino.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Inače, priča iz Poljske nije jedini slučaj u kojem je odlučio pomoći kolegi, ali i rivalu. Postoji još barem jedan, a datira iz 2011. godine.

– Tata to pažljivije broji, ja se baš i ne zamaram brojkama, ali imam više od 60 seniorskih zlatnih medalja s državih prvenstava. Zadnji put sam u Hrvatskoj izgubio utrku 2010. godine, imao sam 16 godina, trčalo se u seniorsko PH u Rijeci, na 5000 metara. Nas četvorica smo trčali, a ja sam bio četvrti. Pamtim to i po tome što sam zaradio prve novce, nekih tisuću kuna od stipendije, to mi je kao klincu puno značilo. Na što sam ih potrošio? Mislim da sam kupio neke glupe traperice, ha, ha… – kroz smijeh je prepričavao Dino, pa nastavio priču:

– Izgubio sam i 2011., na državnom prvenstvu u Splitu, ali tad sam, iskreno, zapravo pustio kolegi iz kluba da me pobijedi. Trebalo mu je prvo mjesto da dobije stipendiju i odlučio sam malo prikočiti…

Eto, i to je Dino. Sportaš koji uživa u pobjedama, u rušenju vlastitih barijera, ali i tip koji će uvijek povući ručnu kad shvati da može pomoći drugome… I zato ga toliko volimo, zato je toliko poseban.

Nije ljubitelj kafića, nikad se nije bavio izlascima i provodima, fokus je bio i ostao na atletici.

– Volim prošetati navečer, djelomično i zato da me nogu prestanu boljeti nakon dva teška treninga. Stavim slušalice u uši i sam šećem nekih sat vremena po Gorici, čistim glavu dok svira glazba… Što svira? Volim sve, i domaće i strano, ali nađe se tu, priznajem, i pokoja narodna… Dobro, u šetnjama su uglavnom to neke laganice, da me uspavaju, narodne su rezervirane za natjecanja – priznao je svojevremeno Dino.

Čovjek iz naroda, prijatelj i kolega, sportaš s velikim S. I ponos grada.

Sport

Šahisti Poleta završili proljeće na prvom mjestu nakon ključne pobjede nad Varaždinom

Buševec je nakon pet kola na čelu ljestvice.

Objavljeno

na

Objavio/la

Šahisti ŠK Polet Buševec završili su proljetni dio 2. Šahovske lige Centar 2026 na prvom mjestu ljestvice nakon pet odigranih kola, a ključni trenutak sezone bila je uvjerljiva pobjeda nad izravnim konkurentom u borbi za vrh, ekipom ŠD Varaždin, rezultatom 5:1 u posljednjem kolu odigranom 10. svibnja.

Polet je u prvih pet kola upisao niz uvjerljivih pobjeda, protiv Ban Jelačića iz Zaprešića (4½:1½), Samobora (4½:1½), Garešnice (4½:1½) i Braslava Rabara iz Hercegovca (4½:1½), čime je potvrdio stabilnu formu kroz cijeli proljetni dio prvenstva. Natjecanje se nastavlja u rujnu, kada će se odlučivati o prvaku koji izborom prvog mjesta stječe pravo nastupa u kvalifikacijama za 1.B ligu.

U sastavu Poleta tijekom proljeća nastupili su Filip Radenić, Matej Blažeka, Željko Jukić, Petra Kejžar, Goran Radić, Mladen Dejanović, Marijan Rožić, Bruno Kos, Fran Rautner i Tereza Dejanović. Iz kluba ističu kako su rezultati došli kroz čvrste partije protiv jakih protivnika, bez lakih remija.

Posebno se istaknuo Filip Radenić koji je na prvoj ploči ostvario 4,5 boda iz 5 partija te ispunio normu za titulu FIDE majstora.

Nastavite čitati

Sport

Tri, dva, jedan, nogomet! Kurilovečka sezona za povijest zaslužila je ljepši kraj…

Niželigaški nogometni vikend donijet će povratak Kurilovca na domaći teren, a nadamo se i povratku pobjedničkim navikama. Mraclin je u gostima, ali u dva niža ranga nude se čak četiri lokalna derbija…

Objavljeno

na

Objavio/la

Minimalan poraz od HAŠK-a u prošlom kolu bio je i posljednje gostovanje za nogometaše Kurilovca ove sezone. Ukupno gledajući, nije to bila loša gostujuća kampanja, jer Kurilovčani su polovicu od svojih 30 bodova uzeli baš na gostovanjima, ali malo je koga ta brojka mogla utješiti. Bio je to, naime, treći uzastopni poraz Kurilovca, iza kojega je rezultatski vrlo neuvjerljivo proljeće. Uz dvije pobjede, jedan remi i čak sedam poraza…

Ispalo je tako da polusezona koja je započela najvećom utakmicom u klupskoj povijesti, četvrtfinalom Kupa protiv Dinama na Maksimiru, kultnom stadionu koji će uskoro otići u povijest, ulazi u svoju završnicu u bitno drukčijem, nimalo glamuroznom raspoloženju. A bilo bi šteta da tako i završi. Oksimoronično djeluje da proljeće koje toliko lijepo otvoriš mora vapiti za ljepšim krajem, ali tako se posložilo. I nogometaši Kurilovca u posljednja će tri kola tražiti – iskupljenje.

Sve tri utakmice Kurilovčani će, da stvar bude bolja, igrati na svom Udarniku. Počevši od ove subote, kad će u nešto kasnijem terminu, od 18 sati, Senad Harambašić i njegovi igrači odmjeriti snage sa zagrebačkim Ponikvama. Tjedan dana poslije na Udarnik će doći Cico Grlić i njegov Tigar iz Sv. Nedelje, dok će se posljednji gong čuti posljednjeg vikenda u svibnju, nakon ogleda s Prečkim.

Još četiri utakmice do kraja ima i Mraclin, koji će u 27. rundi 4. NL Središte gostovati u obližnjem Lekeniku, gdje će pokušati isprati gorak okus koji je ostao nakon visokog poraza od Vrbovca na domaćem terenu u prošlom kolu. Na Grabi, s obzirom na tijek ove sezone, jedva čekaju da ona završi, da se sve ovo zaboravi…

U rangu niže, u županijskoj Premier ligi, također ima još puno posla, odnosno još četiri kola za odigrati. U subotu od 18 sati u Mičevcu kod Klasa gostuje Sutla-Laduč, a u nedjelju će u istom terminu Lomnica ugostiti Zrinski, Buni dolazi Kloštar Ivanić, a Lukavec ide kod Lonje. Lokalni derbi igraju se u Gradićima, kojima stiže Polet, a na susjedski derbi do Kuča će prošetati nogometaši Jelačića.

U jedinstvenoj 1. Županijskoj ligi u subotu će Mladost Obrezina gostovati kod imenjaka iz Klinča Sela, a u nedjelju Velika Mlaka kod Pribića, a Dinamo Hidrel u Kraju Donjem. I tu ima lokalnih derbija, u nedjelju od 18 sati Kupa ide na prvaka Posavec, a sjajna Meštrica gostuje u Turopolju.

Nastavite čitati

Sport

Utakmica iskupljenja: ‘Imamo se za što boriti, ali imamo i problema…’

Nogometaši Gorice dočekuju Osijek u subotu od 16 sati uz ozbiljne probleme u zadnjoj liniji, pa je moguće da ćemo vidjeti na djelu i kamerunsko pojačanje, a možda i mladog igrača koji strpljivo čeka priliku…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ne može se često u hrvatskom sportu čuti toliko iskren, otvoren i emotivan istup poput onoga kojim je Mario Carević prokomentirao poraz Gorice od Slaven Belupa u prošlom kolu. Bila je to predstava koja je trenera razočarala u praktički svih aspektima, i zato trener Car nije ni sekunde oklijevao odgovarajući na pitanje što želi vidjeti od svojih igrača u prvoj sljedećoj utakmici.

– Prije svega želim vidjeti da smo glavom, fokusom i koncentracijom u utakmici!

U subotu od 16 sati na Gradskom stadionu kreće sudar s Osijekom, pretposljednjom momčadi lige, a Goričani će jednostavno morati biti potpuno drukčiji nego u Koprivnici.

– Bio sam izrazito ljutit nakon prošle utakmice, jer pojedinci su bili van svega… Prvenstvo nije gotovo, imamo se za što loviti i boriti, želimo biti što bolje pozicionirani i čeka nas vrlo važna utakmica protiv Osijeka, koji je izrazito agresivna momčad, dobro definirana u fazi napada i momčad koja ne prima puno golova. Morat ćemo biti na visokom nivou i strpljivi da bi uzeli nešto iz ovog susreta – istaknuo je Carević.

Problema s ozljedama ima, kao i obično u ovoj fazi sezone, pa će morati trener Gorice kemijati.

– Perić je morao izaći iz igre u Koprivnici, on neće biti u konkurenciji, Filipović je također upitan i vrlo vjerojatno ga nećemo imati, tako da će neki drugi igrači morati uskočiti – najavio je Carević.

Budući da nema ni Matea Leša zbog kartona, ispada da su na raspolaganju samo tri igrača sposobna popuniti pozicije u srcu obrane. Marijan Čabraja nije upitan, moguće je da će debitirati i Kamerunac Hadji Issa Moustapha, a moglo bi se dogoditi i svojevrsno čudo, pa da zaigra Zvonimir Josić, mladi stoper koji drugi i posljednji nastup u ovoj sezoni pamti iz 10. kolovoza?!

Bit će ovo i posljednja domaća utakmica u ovoj sezoni, pa će i to biti važno, oprostiti se od svoje publike pravim izdanjem.

– Svaka sljedeća utakmica je najvažnija. I ona prva u prvenstvu i ova pretposljednja. Ne želim da ni u jednoj utakmici izgledamo onako kako smo izgledali u Koprivnici. Gledamo da svaku sljedeću utakmicu budemo što bolji. Ostala su još dva koračića do odlaska na odmor, a ja želim da na taj odmor odemo sa stilom. I pojedinačno, i klupski. Važno mi je to, moramo biti sportaši do kraja i naći nekakvu osobnu motivaciju, izvući najbolje i najviše iz sebe i odigrati pošteno do kraja. I pokušati skupiti što više bodova. Na tablici smo svi blizu, i dalje možemo napraviti nekakav pomak, ostaviti Osijek iza sebe, biti siguran da nas ne mogu stići. Puno je tu uloga i moramo biti na razini – zaključio je Carević.

Vremenske prilike neće biti osobite, za subotu je najavljeno maksimalnih 12 stupnjeva, uz stopostotnu mogućnost kiše, ali nakon Koprivnice alibija ne bi trebalo biti…

Mogućih prvih 11 za Osijek:
Matijaš – Trontelj, Moustapha, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Vrzić, Pršir, Bogojević – Erceg

Nastavite čitati

Obrazovanje

Graničari iz Kvaternika i dalje nezaustavljivi: ‘Idemo na državno u Vinkovce!’

Djevojčice i dječaci iz velikogoričke OŠ Eugena Kvaternika izborili su nastup na državnom natjecanju u graničaru nakon što su bili najbolji na poludržavnom turniru odigranom u Sisku

Objavljeno

na

Nakon osvajanja gradskog i županijskog natjecanja u graničaru, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na poluzavršnom državnom natjecanju. Naime, u Gradskoj sportskoj dvorani Brezovica u Sisku održano je poluzavršno državno natjecanje u graničaru za regiju zapad, u kojoj se natječu Istarska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija. Domaćin natjecanja bio je Školski sportski savez Sisačko-moslavačke županije.

Sudjelovalo je pet ekipa koje su igrale u dvije skupine. U skupini A natjecali su se predstavnici Istarske, Primorsko goranske i Sisačko-moslavačke županije. U skupini B natjecali su se predstavnici Karlovačke (OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice) i Zagrebačke županije, koju je predstavljala ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipa naše, velikogoričke škole pobjedom u skupini ušla je u finale, gdje se sastala sa predstavnikom Sisačko-moslavačke županije i taktički izvrsnom igrom pobijedila, osvojila prvo mjesto i plasirala se na završno državno natjecanje koje će se održati u Vinkovcima od 26. do 28. svibnja. U borbi za treće mjesto ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice je pobijedila predstavnika Istarske županije.

Za pobjedničku ekipu nastupili su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a

Voditelj i trener ekipe bio je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Istrčano šesto kolo turopoljske lige cestovnog trčanja – o pobjedama su odlučivale sekunde

Na dionicama od 4 i 8 kilometara ponovno su se tražile sekunde.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje istrčao je šesto kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja.

Najbrži na 8 kilometara u muškoj konkurenciji bio je Martin Marčec s vremenom 30:49. Iza Marčeca su na 8 kilometara u muškoj konkurenciji stigli Toni Smiljan (31:47) i Kruno Štriga (32:46)

Na kraćoj muškoj utrci od 4 kilometra najbolji je bio Slavko Parlov, koji je stazu istrčao za 15:14. Drugo mjesto pripalo je Sanelu Fazliću (16:00), a treći je bio Danijel Trgovac (16:42).

Na dionici od 8 km kod u ženskoj konkurenciji, najbolji rezultat je ostvarila Luca Žagar (38:05). Drugo mjesto osvojila je Jasna Mikulić (38:21), dok je treća kroz cilj prošla Jasminka Zvonar (39:10).

Na 4 kilometra kod žena najbrža je bila Pia Teskera s vremenom 15:49, ispred Matee Pokas (18:29) i Kristine Terzić (19:39).

Svi rezultati dostupni su ovdje.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno