Povežite se s nama

Sport

Naš Dino, ponos grada: Oduševio svijet, ali ovo nije prvi put da je pomogao prijatelju na stazi…

Posljednju utrku na hrvatskim stazama Dino Bošnjak izgubio je još 2011. godine, kao 17-godišnjak, ali priča o toj utrci zapravo će najbolje objasniti zašto naš Dino toliko normalnim smatra ono što je napravio u nedjelju u Poljskoj…

Objavljeno

na

Priča o događaju u poljskom Chorzowu, balada o iskonskom fair-playu s Dinom Bošnjakom u glavnoj ulozi, brzo je obišla svijet. Već rano ujutro sve je domaće portale preplavila vijest koja kaže da je Dino pomogao kolegi Vidu Botolinu da dođe do cilja nakon što je Slovenac kolabirao na stazi, a mi koji ga bolje poznajemo imali smo samo jednu reakciju…

– Pa dobro, to je Dino…

I to je, zapravo, ključan dio cijele ove priče. Oni koji znaju nešto o njemu, nisu ostali ni najmanje iznenađeni. Jer, doista, to je Dino. Veliki sportaš, ali prije svega sjajan, skroman i pošten dečko. Koji je to pokazao i jutro poslije.

Telefon mu se gotovo užario od poziva, svi su željeli čuti zašto i kako je odlučio izvesti potez koji je oduševio svijet. A on je odlučio da je bolje – šutjeti.

– Nemoj se ljutiti, ali stvarno ne bih širio tu priču. Znam da ljude zanima, sve razumijem, ali stvarno ne bi sad od toga radio spektakl. Znaš mene… – javio se Dino na kratko, a reakcija je mogla biti samo vrlo slična onoj od sat, dva ranije.

– Pa dobro, to je Dino…

Umoran od puta kući autobusom, koji je trajao cijelu noć, s mislima na prijatelja Vida, s kojim je često i trenirao, s kojim se zna i obiteljski, analizirajući situaciju u glavi, šetajući psa goričkim ulicama, odlučio je da je tako najbolje.

Izašao je malo potom i s kratkim priopćenjem za medije, okarakterizirao svoj potez “normalnim i ljudskim”, a to je bio samo još jedan dodatak slici koju već dugi niz godina imamo o dečku koji je sve ono što jedan sportaš i mora biti.

“Zahvaljujem Vam na interesu za događaj tijekom utrke u poljskom Chorzowu, ali bih Vas ljubazno zamolio da shvatite moju želju da se ta priča ne širi previše, budući da smatram kako je riječ o normalnom, ljudskom potezu te od toga nema potrebe raditi neku veliku priču. Najsretniji bih bio da se to nije ni dogodilo, da je kolega i prijatelj Vid normalno završio utrku, kao što bih volio i da je moj nastup bio uspješniji u sportskom smislu te da sam donio više bodova svojoj reprezentaciji, kojoj ovim putem čestitam na trudu i vrhunskim rezultatima. U nadi da ćete razmijeti moju odluku, još jednom zahvaljujem na interesu, a kad sportskim rezultatima to zaslužim, rado ću Vam biti na raspolaganju”, istaknuo je dobri čovjek Dino.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čovjek koji se – koliko god on želio da to prođe ispod radara, u tišini, jer tako najbolje funkcionira – prometnuo u ponos grada! U svim tim tekstovima o događaju iz Poljske spominje se da je Dino član Atletskog kluba Velika Gorica, da je naš, pa je svima nama iz ovoga grada srce moralo biti nekako posebno puno, budući da sad svi znaju kakvog sportaša imamo tu, među nama…

A mi smo to znali već odavno. Još od njegovih početaka, od prvih kontakata s klincem koji je već s osam godina ušao u svijet atletike i odmah pokazao da je nešto posebno. Uz vodstvo oca Damira, nekad uspješnog atletičara, juniorskog prvaka Jugoslavije.

– Jednog dana tata je došao do mene i pitao me bi li želio probati otići na atletiku. Otišao sam, probao i povratka više nije bilo – rekao je Dino i nastavio:

– Zanimljivo je koliko se detaljno sjećam tog svog prvog treninga. Došli smo na Radnikov stadion, počeli s treningom i u jednom trenutku tata mi je rekao: ‘Ajde probaj sad jedan krug svom snagom’. Istrčao sam taj krug, sjećam se i danas, za 1:21 minutu. Rekao mi je ‘bravo, super’, a ja sam gorio od želje da probam još jedanput, da dokažem da mogu biti i brži. Nakon pet minuta dao mi je da opet trčim i istrčao sam 1:19. Ne mogu ni opisati taj osjećaj, kad shvatiš da možeš još bolje, još brže… Odmah sam osjetio da to želim. Počeo sam trenirati, a nakon što sam dva tjedna poslije otišao na Turopoljsku trku i pobijedio, to je bilo to. Ostao sam u trčanju, u atletici, i danas sam presretan zbog toga, zaista uživam u ovom što radim. Mogao sam možda završiti ili u nečem drugome, volio sam igrati i nogomet kao dječak, ali, eto, izabrao sam atletiku. Odnosno, ona je izabrala mene.

Ljubav je to koja traje, svim poteškoćama i teškim trenucima unatoč. Porušio je cijeli niz rekorda, uzeo “milijun” zlatnih medalja na državnim prvenstvima svih vrsta, blistao i po međunarodnim natjecanjima, prošao puno toga i učio na vlastitim iskustvima.

– Mislim da nikad neću zaboraviti jednu utrku iz 2015. godine… Bilo je to je moje prvo odustajanje u životu. Naravno, ne svojom voljom, jer davno sam se zarekao da nikad neću odustati od utrke, ali tetiva jednostavno nije izdržala. Odustao sam negdje na šestom kilometru i to me još dugo nakon toga proganjalo. Užasan osjećaj, stvarno užasan, jer ja to jako uzimam srcu. Bilo je vrlo teško sve to proživjeti – prisjetio se Dino u jednom od naših razgovora.

I rekao puno toga o sebi kao sportašu. Odavno je raščistio sam sa sobom da ga ništa ne smije zaustaviti na njegovu putu. Zna što radi, zašto to radi, a u sportovima poput njegova to je posebno važno.

– Za svaki sport moraš biti jak u glavi, bez toga nema uspjeha, ali to je još naglašenije kod individualnih sportova. Tu ovisiš sam o sebi, nema suigrača koji će te ‘pokriti’ na neki lošiji dan, to u atletici jednostavno ne postoji. Bogu hvala, za sebe mogu reći da sam u tome dobar, mogu jako puno patiti, preko puno toga preći. Naučio sam ne razmišljati o tome koliko je teško, jednostavno se isključim i ispraznim glavu. Tako je najlakše – misli Dino.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Inače, priča iz Poljske nije jedini slučaj u kojem je odlučio pomoći kolegi, ali i rivalu. Postoji još barem jedan, a datira iz 2011. godine.

– Tata to pažljivije broji, ja se baš i ne zamaram brojkama, ali imam više od 60 seniorskih zlatnih medalja s državih prvenstava. Zadnji put sam u Hrvatskoj izgubio utrku 2010. godine, imao sam 16 godina, trčalo se u seniorsko PH u Rijeci, na 5000 metara. Nas četvorica smo trčali, a ja sam bio četvrti. Pamtim to i po tome što sam zaradio prve novce, nekih tisuću kuna od stipendije, to mi je kao klincu puno značilo. Na što sam ih potrošio? Mislim da sam kupio neke glupe traperice, ha, ha… – kroz smijeh je prepričavao Dino, pa nastavio priču:

– Izgubio sam i 2011., na državnom prvenstvu u Splitu, ali tad sam, iskreno, zapravo pustio kolegi iz kluba da me pobijedi. Trebalo mu je prvo mjesto da dobije stipendiju i odlučio sam malo prikočiti…

Eto, i to je Dino. Sportaš koji uživa u pobjedama, u rušenju vlastitih barijera, ali i tip koji će uvijek povući ručnu kad shvati da može pomoći drugome… I zato ga toliko volimo, zato je toliko poseban.

Nije ljubitelj kafića, nikad se nije bavio izlascima i provodima, fokus je bio i ostao na atletici.

– Volim prošetati navečer, djelomično i zato da me nogu prestanu boljeti nakon dva teška treninga. Stavim slušalice u uši i sam šećem nekih sat vremena po Gorici, čistim glavu dok svira glazba… Što svira? Volim sve, i domaće i strano, ali nađe se tu, priznajem, i pokoja narodna… Dobro, u šetnjama su uglavnom to neke laganice, da me uspavaju, narodne su rezervirane za natjecanja – priznao je svojevremeno Dino.

Čovjek iz naroda, prijatelj i kolega, sportaš s velikim S. I ponos grada.

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

na

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

na

Objavio/la

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Posavec nadigrao Turopolje na njegovom terenu

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopolje je u 29. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Posavca rezultatom 1:5, strijelci za goste bili su Igor Ćuća (3), Petar Milatović i Ivan Lucin, za domaće Tomislav Lučić.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednik utakmice riješen je već u prvih dvadeset minuta prvog poluvremena kada su gosti u samo sedam minuta tri puta pogodili mrežu domaćih. Prvi gol postigao je Milatović u 12. minuti nakon solo akcije tako što je s dvadesetak metara snažnim udarcem smjestio loptu pod gredu.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi i treći gol bili su plod brzih akcija kroz sporu obranu Turopolja, Igor Ćuća povisio je na dva razlike iskosa s lijeve strane, a tri minute kasnije Lucin je na sličan način poentirao za 0:3!

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U prvoj minuti drugog poluvremena školsku akciju Posavca završava Ćuća šaljući loptu pored mladog vratara u donji kut za 0:4. Šest minute kasnije isti igrač svojim trećim pogotkom podiže na – 0:5! Iskusni Tomo Lučić u 59. smanjuje iskosa s lijeve strane za 1:5, to se pokazalo kao konačni rezultat.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 29. kolo

NK Turopolje – NK Posavec (Orle) 1:5 (0:3)

Turopolje. Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 31.05.2025., 18 sati. Glavni sudac: Tihomir Čunčić (Velika Gorica). Pomoćni suci: Davor Merkaš (Velika Gorica) i Ivan Smolčić (Odranski Obrež). Delegat: Tomislav Vlahović (Velika Gorica). Strijelci: 0:1 – Milatović (12), 0:2 – Ćuća (16), 0:3 – Lucin (19), 0:4 – Ćuća (46), 0:5 – Ćuća (52), 1:5 – T.Lučić (59).

TUROPOLJE: Culović (od 46. Ivanković), Šutalo (od 11. Josić), Kapović, Jurić (od 82. Blagušević), Perić, Lozić, T.Lučić (od 62. K.Lučić), Jambrešić, Badallaj, Kos, Anđelić. Trener: Goran Smolčić.

POSAVEC: Strnić, Musolli, Brtan, M.Breščaković, Lucin, J.Rajić,  Milatović, Žugaj (od 82. F.Rajić), Ćuća, Delač, A.Breščaković (cap.). Trener: Nino Matković.

Nastavite čitati

Sport

Banić se emotivno oprostio, a predstavio se prvi novi igrač – Stefan Perić!

Nakon pet uspješnih godina od HNK Gorice i Velike Gorice oprostio se Ivan Banić, a praktički istovremeno predstavljen je i prvi novi igrač u slaganju bitno drukčije momčadi, dosadašnji branič Šibenika

Objavljeno

na

Objavio/la

U tijeku je prvi vikend nakon što je završila najluđa sezona u povijesti HNL-a, sezona koju je naša Gorica završila na devetome mjestu, sezona koju ćemo iz goričke perspektive pamtiti samo po tome što je opstanak osiguran na vrijeme, što stresova u zadnjim kolima nije bilo. Sezona je to, između ostaloga, u kojoj smo se oprostili od Gorice kakvu smo dosad poznavali, a promjene su krenule već nekoliko dana nakon što je ova kampanja konačno okončana.

Dočekala nas je tako za početak objava rastanka s Ivanom Banićem, koji će prema svemu sudeći preseliti u Hajduk. Iza njega ostaje nezaboravnih pet godina u goričkom dresu, u što ulazi i ona jedna polusezona na posudbi u ljubljanskoj Olimpiji. Ostat će zapamćene brojne čudesne obrane, brojne utakmice u kojima je spašavao, brojni trenuci na terenu i izvan njega.

“Završetkom ove sezone, svoju goričku priču zaključio je naš dragi Ivan Banić, sjajni vratar koji nam je svojim čudesnim obranama donosio veselje posljednjih pet godina.
Na vrata Gorice stao je 123 puta, sačuvao mrežu netaknutom u 39 utakmica i oduševljavao nas bezbroj puta u trenucima kada je bilo najpotrebnije. Bane, hvala ti na svemu, na svakoj obrani, svakoj emociji. Želimo ti sve najljepše u nastavku karijere”, objavili su iz kluba, čemu su dodali i oproštajni razgovor sa Sinjaninom kojem je Velika Gorica bila dom u punom smislu te riječi.

S druge strane, krenula je i serija dolazaka. Budući da je pretpostavka da će Goricu napustiti najmanje 15-ak igrača, za očekivati je da će ih otprilike toliko i doći, a prvi među njima je dosadašnji branič Šibenika, 28-godišnji Stefan Perić.

“Perić je protekle četiri godine bio dio momčadi Šibenika, za koji je upisao 119 službenih nastupa, a ranije u karijeri igrao je u mlađim kategorijama Salzburga, Stuttgarta te je nosio dres Wackera iz Innsbrucka i Wolfsbergera”, objavljeno je iz kluba.

Perića trener Carević jako dobro poznaje iz šibenskih dana, upravo je on jedan od vrlo rijetkih koji su ostali vjerni Šibeniku i nakon ispadanja iz lige u sezoni 2022-23, a sad je odlučio potražiti novi izazov.

– Sretan sam što postajem dio HNK Gorice. Privukla me vizija i planovi kluba za budućnost, i naravno, svidjelo mi se što sam već surađivao s trenerom i nekim članovima njegovog stožera, pa ih dobro poznajem. Nije mi trebalo puno vremena za odluku jer je Gorica sređen klub s ozbiljnim ljudima, a i grad je vrlo lijep za život. Volio bih da napredujemo kao momčad i iduće sezone ispišemo jednu dobru i uspješnu zajedničku priču – poželio je novi igrač Gorice.

U danima koji slijede bit će još oproštaja, a očekujemo i nove dolaske. Perić je, dakle, prvi u nizu…

Nastavite čitati

Sport

Ljeto na teniskim terenima! Igre bez granica, bazen, voće, sladoled i crtići su dobra ideja…

Iz velikogoričkog teniskog kluba pozivaju školarce da se uključe u projekt “Ljeto na teniskim terenima”, koji će trajati praktički cijeloga ljeta

Objavljeno

na

Bliži nam se ljeto, sezona godišnjih odmora, vrijeme u kojem djeca ne idu u školu, pa svaki prijedlog za kvalitetno provođenje vremena jako dobro dođe. Jedan takav prijedlog ima Teniski klub iTeam VG, koji će i ove godine organizirati cijeloljetni tenis kamp za klince u Velikoj Gorici.

“Dolaze ljetni praznici! Već tradicionalno svake godine početkom ljetnih praznika organiziramo ‘Ljeto na teniskim terenima’, a to znači tenis svaki dan od 7:30 do 16:30 sati”, poručili su iz našeg teniskoga kluba.

Dodaju u svom pozivu i da je u ponudu uključeno sunce, puno tenisa, kondicijski treninzi, razni sportovi u pješčanoj areni, igre bez granica, voćnu užinu, bazen, ručak u “Papamo”, sladoled, projekcije dječjih filmova i crtića na kinoplatnu u hladu klupske nadstrešnice za odmor…

Prijaviti se zainteresirani mogu na broj 091 3344 031 ili na e-mail [email protected]

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno