Sport

Naš Dino, ponos grada: Oduševio svijet, ali ovo nije prvi put da je pomogao prijatelju na stazi…

Posljednju utrku na hrvatskim stazama Dino Bošnjak izgubio je još 2011. godine, kao 17-godišnjak, ali priča o toj utrci zapravo će najbolje objasniti zašto naš Dino toliko normalnim smatra ono što je napravio u nedjelju u Poljskoj…

Objavljeno

prije 2 godine

23. lipnja 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priča o događaju u poljskom Chorzowu, balada o iskonskom fair-playu s Dinom Bošnjakom u glavnoj ulozi, brzo je obišla svijet. Već rano ujutro sve je domaće portale preplavila vijest koja kaže da je Dino pomogao kolegi Vidu Botolinu da dođe do cilja nakon što je Slovenac kolabirao na stazi, a mi koji ga bolje poznajemo imali smo samo jednu reakciju…

– Pa dobro, to je Dino…

I to je, zapravo, ključan dio cijele ove priče. Oni koji znaju nešto o njemu, nisu ostali ni najmanje iznenađeni. Jer, doista, to je Dino. Veliki sportaš, ali prije svega sjajan, skroman i pošten dečko. Koji je to pokazao i jutro poslije.

Telefon mu se gotovo užario od poziva, svi su željeli čuti zašto i kako je odlučio izvesti potez koji je oduševio svijet. A on je odlučio da je bolje – šutjeti.

– Nemoj se ljutiti, ali stvarno ne bih širio tu priču. Znam da ljude zanima, sve razumijem, ali stvarno ne bi sad od toga radio spektakl. Znaš mene… – javio se Dino na kratko, a reakcija je mogla biti samo vrlo slična onoj od sat, dva ranije.

– Pa dobro, to je Dino…

Umoran od puta kući autobusom, koji je trajao cijelu noć, s mislima na prijatelja Vida, s kojim je često i trenirao, s kojim se zna i obiteljski, analizirajući situaciju u glavi, šetajući psa goričkim ulicama, odlučio je da je tako najbolje.

Izašao je malo potom i s kratkim priopćenjem za medije, okarakterizirao svoj potez “normalnim i ljudskim”, a to je bio samo još jedan dodatak slici koju već dugi niz godina imamo o dečku koji je sve ono što jedan sportaš i mora biti.

“Zahvaljujem Vam na interesu za događaj tijekom utrke u poljskom Chorzowu, ali bih Vas ljubazno zamolio da shvatite moju želju da se ta priča ne širi previše, budući da smatram kako je riječ o normalnom, ljudskom potezu te od toga nema potrebe raditi neku veliku priču. Najsretniji bih bio da se to nije ni dogodilo, da je kolega i prijatelj Vid normalno završio utrku, kao što bih volio i da je moj nastup bio uspješniji u sportskom smislu te da sam donio više bodova svojoj reprezentaciji, kojoj ovim putem čestitam na trudu i vrhunskim rezultatima. U nadi da ćete razmijeti moju odluku, još jednom zahvaljujem na interesu, a kad sportskim rezultatima to zaslužim, rado ću Vam biti na raspolaganju”, istaknuo je dobri čovjek Dino.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čovjek koji se – koliko god on želio da to prođe ispod radara, u tišini, jer tako najbolje funkcionira – prometnuo u ponos grada! U svim tim tekstovima o događaju iz Poljske spominje se da je Dino član Atletskog kluba Velika Gorica, da je naš, pa je svima nama iz ovoga grada srce moralo biti nekako posebno puno, budući da sad svi znaju kakvog sportaša imamo tu, među nama…

A mi smo to znali već odavno. Još od njegovih početaka, od prvih kontakata s klincem koji je već s osam godina ušao u svijet atletike i odmah pokazao da je nešto posebno. Uz vodstvo oca Damira, nekad uspješnog atletičara, juniorskog prvaka Jugoslavije.

– Jednog dana tata je došao do mene i pitao me bi li želio probati otići na atletiku. Otišao sam, probao i povratka više nije bilo – rekao je Dino i nastavio:

– Zanimljivo je koliko se detaljno sjećam tog svog prvog treninga. Došli smo na Radnikov stadion, počeli s treningom i u jednom trenutku tata mi je rekao: ‘Ajde probaj sad jedan krug svom snagom’. Istrčao sam taj krug, sjećam se i danas, za 1:21 minutu. Rekao mi je ‘bravo, super’, a ja sam gorio od želje da probam još jedanput, da dokažem da mogu biti i brži. Nakon pet minuta dao mi je da opet trčim i istrčao sam 1:19. Ne mogu ni opisati taj osjećaj, kad shvatiš da možeš još bolje, još brže… Odmah sam osjetio da to želim. Počeo sam trenirati, a nakon što sam dva tjedna poslije otišao na Turopoljsku trku i pobijedio, to je bilo to. Ostao sam u trčanju, u atletici, i danas sam presretan zbog toga, zaista uživam u ovom što radim. Mogao sam možda završiti ili u nečem drugome, volio sam igrati i nogomet kao dječak, ali, eto, izabrao sam atletiku. Odnosno, ona je izabrala mene.

Ljubav je to koja traje, svim poteškoćama i teškim trenucima unatoč. Porušio je cijeli niz rekorda, uzeo “milijun” zlatnih medalja na državnim prvenstvima svih vrsta, blistao i po međunarodnim natjecanjima, prošao puno toga i učio na vlastitim iskustvima.

– Mislim da nikad neću zaboraviti jednu utrku iz 2015. godine… Bilo je to je moje prvo odustajanje u životu. Naravno, ne svojom voljom, jer davno sam se zarekao da nikad neću odustati od utrke, ali tetiva jednostavno nije izdržala. Odustao sam negdje na šestom kilometru i to me još dugo nakon toga proganjalo. Užasan osjećaj, stvarno užasan, jer ja to jako uzimam srcu. Bilo je vrlo teško sve to proživjeti – prisjetio se Dino u jednom od naših razgovora.

I rekao puno toga o sebi kao sportašu. Odavno je raščistio sam sa sobom da ga ništa ne smije zaustaviti na njegovu putu. Zna što radi, zašto to radi, a u sportovima poput njegova to je posebno važno.

– Za svaki sport moraš biti jak u glavi, bez toga nema uspjeha, ali to je još naglašenije kod individualnih sportova. Tu ovisiš sam o sebi, nema suigrača koji će te ‘pokriti’ na neki lošiji dan, to u atletici jednostavno ne postoji. Bogu hvala, za sebe mogu reći da sam u tome dobar, mogu jako puno patiti, preko puno toga preći. Naučio sam ne razmišljati o tome koliko je teško, jednostavno se isključim i ispraznim glavu. Tako je najlakše – misli Dino.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Inače, priča iz Poljske nije jedini slučaj u kojem je odlučio pomoći kolegi, ali i rivalu. Postoji još barem jedan, a datira iz 2011. godine.

– Tata to pažljivije broji, ja se baš i ne zamaram brojkama, ali imam više od 60 seniorskih zlatnih medalja s državih prvenstava. Zadnji put sam u Hrvatskoj izgubio utrku 2010. godine, imao sam 16 godina, trčalo se u seniorsko PH u Rijeci, na 5000 metara. Nas četvorica smo trčali, a ja sam bio četvrti. Pamtim to i po tome što sam zaradio prve novce, nekih tisuću kuna od stipendije, to mi je kao klincu puno značilo. Na što sam ih potrošio? Mislim da sam kupio neke glupe traperice, ha, ha… – kroz smijeh je prepričavao Dino, pa nastavio priču:

– Izgubio sam i 2011., na državnom prvenstvu u Splitu, ali tad sam, iskreno, zapravo pustio kolegi iz kluba da me pobijedi. Trebalo mu je prvo mjesto da dobije stipendiju i odlučio sam malo prikočiti…

Eto, i to je Dino. Sportaš koji uživa u pobjedama, u rušenju vlastitih barijera, ali i tip koji će uvijek povući ručnu kad shvati da može pomoći drugome… I zato ga toliko volimo, zato je toliko poseban.

Nije ljubitelj kafića, nikad se nije bavio izlascima i provodima, fokus je bio i ostao na atletici.

– Volim prošetati navečer, djelomično i zato da me nogu prestanu boljeti nakon dva teška treninga. Stavim slušalice u uši i sam šećem nekih sat vremena po Gorici, čistim glavu dok svira glazba… Što svira? Volim sve, i domaće i strano, ali nađe se tu, priznajem, i pokoja narodna… Dobro, u šetnjama su uglavnom to neke laganice, da me uspavaju, narodne su rezervirane za natjecanja – priznao je svojevremeno Dino.

Čovjek iz naroda, prijatelj i kolega, sportaš s velikim S. I ponos grada.

Povezane teme:chorzow Dino Bošnjak hotnews vid botolin

Sport

Goričani prema Poljudu?! Banić na čekanju, a u Splitu žele još dvojicu…

Nakon što je objavljeno kako je pitanje trenutka kad će Ivan Banić potpisati za Hajduk, što se ozbiljno odužilo, pojavila se informacija da će u Hajduk otići i Adrion Pajaziti, a želja novog trenera Garcije je i Krešimir Krizmanić…

Objavljeno

prije 10 sati

21. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ozbiljna rekonstrukcija kadra slijedi Gorici ovoga ljeta, sve upućuje na to iako dva dana prije početka priprema znamo da je došao samo jedan novi igrač (Stefan Perić iz Šibenika) te da su i službeno klub napustila šestorica (Banić, Krizmanić, Šlogar, Krešić, Bralić i Elezi). Posla još ima jako puno, otvorenih pitanja također, a odgovoribi trebali početi stizati u danima i tjednima koji slijede…

Rekonstrukcija kadra bila je najavljena i u Dinamu, a ona je već do sad i odrađena u najvećoj mjeri. Novi trener Mario Kovačević započeo je s pripremama, na kojima neće biti najvećeg dijela “senatora”, budući da su se od Dinama oprostili i Petković, i Ristovski, i Ademi, i Pjaca… Stigao je i značajan broj novih igrača, Zvonimir Boban prihvatio se posla, ali u cijeloj toj priči dosadašnjih igrača Gorice – nema! Ranije su iz Gorice prema Maksimiru odlazili i Atiemwen, i Špikić, i Čabraja… Ovog ljeta, čini se, neće otići nitko.

Rekonstrukcija kadra, s druge strane, čeka i najvećeg Dinamova rivala, splitski Hajduk. I tamo je najavljeno da će momčad mijenjati, da će se svlačionica slagati po ukusu novog trenera Goznala Garcije, ali na Poljudu stvari očito funkcioniraju nešto drukčije nego u Maksimiru. Niti jedan novi igrač nije predstavljen, čeka se i novi Nadzorni odbor, možda i novi sportski direktor, a u svemu tome ulazni transferi – stoje. Odnosno, zasad ih nema.

A kad ih bude, kad i u Splitu krenu predstavljati nove igrače, dosadašnjih igrača Gorice tu bi itekako moglo biti. Stara je već priča o Ivanu Baniću, priča koja se polako pretvara u sapunicu, no neslužbene informacije govore kako je dosadašnji golman i dokapetan Gorice sve dogovorio s klubom u kojem je nogometno odrastao. I da će se sljedeće sezone s mladim Silićem “potući” za mjesto među stativama.

Međutim, to je samo dio priče koja bi ovoga ljeta mogla povezivati Goricu i Hajduk. Naime, u medijima je proteklih dana izašla vijest kako je Hajduk sve dogovorio i s Adrionom Pajazitijem, sjajnim Albancem koji je oduševio u dresu Gorice. Dosadašnji igrač londonskog Fulhama velika je želja novog trenera Hajduka i sve govori da će Pajo odsad u Veliku Goricu dolaziti kao gost. I Gorica ga je željela zadržati, ponuda je bila na stolu, ali uspjeh tog “projekta” od početka je bilo na prilično klimavim nogama.

Bude li sve po najavama, Banić i Pajaziti mogli bi ponovno biti suigrači, ali ovoga puta u drugom gradu, u drugom dresu, a nije nemoguće ni da im se priključi još jedan dosadašnji suigrač. Naime, Krešimir Krizmanić i dalje nije potpisao za novi klub, i dalje čeka, bira i važe, a neki izvori kažu kako je i on jedna od želja Gonzala Garcije. Profilno bi se idealno uklopio u nogomet koji preferira Urugvajac, slobodan je igrač, mlad a istovremeno iskusan, pa i ova opcije djeluje prilično realno.

Hoće li tako doista i biti, doznat ćemo u razdoblju koje slijedi, ali nije nemoguće da Hajduk iduće sezone doista dobije snažan gorički pečat. Loše po naš klub je to što ni na jednom od ovih igrača neće zaraditi ni euro, budući da su sva trojica u statusu slobodnih igrača. Baš kao i njih još 18 iz lanjskoga kadra Gorice.

Kako će izgledati kadar Gorice za novu sezonu, barem u određenoj mjeri, doznat ćemo u ponedjeljak, prvog dana priprema…

Nastavite čitati

Sport

NAJAVA – Počinje 22. Breška liga!

Objavljeno

prije 1 dan

20. lipnja 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

22. Malonogometna liga Vukomeričke gorica 2025.

Ljubitelji malog nogometa i dobre atmosfere, u subotu, 21. lipnja s početkom u 15:30 sati u Gornjem Hruševcu kreće nova sezona najveselije ljetne lige, popularne Breške lige, odnosno Malonogometne lige Vukomeričkih gorica, koja ove godine ulazi u svoje 22. izdanje.
Na teren će ove godine istrčati 12 momčadi, koje će se vikendima tijekom ljeta boriti za prestižni veliki prijelazni pehar. Završnica je zakazana za subotu, 16. kolovoza u Dubrancu, gdje će se odigrati posljednje, odlučujuće kolo.
Jedan od osnivača lige, Zlatko Petrac, prisjetio se samih početaka:
– Kad smo krenuli s organizacijom prije 21 godinu, nismo ni slutili što će to postati. Mislili smo da će potrajati par godina, a evo nas već u 22. sezoni. Mislim da smo svih tih godina sjajno promovirali naše Vukomeričke brege i naselja u kojima se igra.
Parovi 1. kola (Gornji Hruševec): Lučelnica – Dubranec, Markuševec – Opatija, Lukinić Brdo – Velika Buna, Kozjača – Novo Brdo, Gornji Hruševec – Šiljakovina i Strezojevo – Kravarsko.
Pridružite se na otvorenju, podržite svoje momčadi i uživajte u sportskom i druželjubivom duhu koji Breška liga njeguje više od dva desetljeća.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec i Šćitarjevo jedini maksimalni nakon drugog kola

Objavljeno

prije 1 dan

20. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama 02. kola nastavljena je 5.Malonogometna liga VG Sjever na blagdan Tijelova (četvrtak, 19.06.2025.) na igralištu u Obrezini. Ligu igra deset momčadi: Gradići, Kurilovec, Pleso, Velika Mlaka, Mičevec, Rakarje, Šćitarjevo, Kosnica, Obrezina i Petrovina.