Povežite se s nama

HOTNEWS

Nacionalni nogometni stadion u Velikoj Gorici?

Objavljeno

na

Kao bomba odjeknula je jučer (četvrtak, 28. prosinca 2017.) vijest u jedinim dnevnim sportskim novinama u Hrvata. HNS i ponovo izabran predsjednik Davor Šuker žele u Velikoj Gorici sagraditi nacionalni stadion kapaciteta 35 tisuća gledatelja!!! Koliko bi to značilo za HNK Goricu i ostale klubove NSVG, sam Grad i Turopolje teško je i zamisliti. Predsjednik Gorice Nenad Črnko odnedavno je član Izvršnog odbora pri HNS-u i zna sigurno nešto više o projektu kojim bi sigurno ispunio i svoju viziju a vjerujemo i svoj životni san. HNS-u je pak potrebna također pomoć i podrška grada Velike Gorice pa smo postavili pitanja i gradonačelniku Draženu Barišiću.

Dražen Barišić, foto: Sanjin Vrbanus/cityportal.hr

Izjava gradonačelnika Dražena Barišića:
„Iskazana namjera za gradnjom nacionalnog nogometnog stadiona ima punu potporu Grada Velike Gorice i mene kao gradonačelnika. Sa naše strane, a sve u koordinaciji sa Vladom RH i nadležnim institucijama, učinit ćemo sve što je potrebno da se taj projekt i realizira u našem gradu.
Nema sumnje da je Velika Gorica idealna lokacija za izgradnju nacionalnog nogometnog stadiona. Blizina glavnog grada Zagreba, Zračna luka dr. Franjo Tuđman, izvrsna cestovna i željeznička povezanost, te novi smještajni kapaciteti čine Veliku Goricu pogodnom za održavanje utakmica naše reprezentacije i dolazak velikog broja navijača.
Želim istaknuti kako smo Velikoj Gorici posljednjih godina investirali velika sredstva u izgradnju sportske infrastrukture. Završava se izgradnja gradskog bazena, izgrađena je sportska trenažna dvorana, izgradili smo prvi u nizu fitness parkova, uređuju se sportski domovi i kombinirana igrališta u naseljima… Nacionalni stadion zaokružio bi sportsku infrastrukturu u gradu.“

Nenad Črnko je pronašao vremena i odgovorio nam na nekoliko pitanja:
– kako ste dočekali ideju o novom stadionu u Velikoj Gorici, smatrate li to dobrom zamisli ili ne?
Od prvoga dana kada sam i nogometno stigao u Veliku Goricu sve prednosti mog grada u smislu nogometnog centra spominjem u svim nogometnim razgovorima, pa tako i unazad nekoliko godina koliko sam i aktivan u Hrvatskom nogometnom savezu. Presretan sam sa ovom idejom i uvjeren da moj grad ima tisuću argumenata za to i da je Velika Gorica gotovo savršen partner jer postoje zemljišta, prostorni planovi, blizina vrhunskih smještajnih kapaciteta i najmodernija prometna infrastruktura uz samu zračnu luku. Ideja nacionalnog stadiona je logična za Hrvatsku, i Hrvatski nogometni savez, mediji nam je predbacuju već nekoliko godina i vjerujem da je ovo i lijepa poruka o nekim novim pravcima unutar HNS-a.
– je li Vas itko iz HNS-a kontaktirao dosad na temu stadiona?
Ja sam član Izvršnog odbora HNS-a i nema razloga da o tome bilo tko samnom razgovara izvan okvira Izvršnog odbora. Ovo su ideje za budućnost, pričekajmo da završi svjetsko nogometno prvenstvo koje je u ovom trenutku nacionalni nogometni prioritet, a nakon toga će se sigurno i na Izvršnom odboru HNS-a otvoriti i ta tema.
– koje su prednosti u činjenici da bi stadion bio upravo u Velikoj Gorici?
Odnos grada i lokalne zajednice, a prvenstveno gradonačelnika i njegovih zamjenika je obrazac za cijelu Hrvatsku. Svakako tu moram naglasiti da unutar gradskog vijeća i svih političkih sudionika postoji vrlo pozitivno promišljanje o sportu i odnosu grada prema sportu. Gorica je predgrađe Zagreba i iako je šesti grad u Hrvatskoj uvijek će to biti. Zračna luka je gotovo do samog stadiona na svega nekoliko stotina metara, zemljište oko stadiona ima mogućnost širenja do više od 300.000 četvornih metara površina, a prometna infrastruktura je na najvišoj razini. Kad se dovrše radovi na Radničkoj do Domovinskog mosta gotovo da nema lokacije u Zagrebu s koje će do gradskog stadiona u Velikoj Gorici trebati više od 10 minuta, a to je vrlo važno. Grad ima sve resurse da bude ozbiljan partner i uvjeren sam da smo u ovom trenutku po svim realnim aspektima dale ispred svih.
– postoji li dostupno zemljište ili ne, te koje je moguća lokacija novog stadiona?
Kao što sam ranije naveo prostor koji je i predviđen u gradskoj sportskoj zoni gdje se sada nalaze sportski objekti (stadion, sportska dvorana) ima mogućnost širenja do nekoliko stotina tisuća četvornih metara zemljišta.
– mislite li da bi takav objekt u Velikoj Gorici bio isplativ?
Hrvatska ima dvadesetak selekcija na nacionalnoj razini. Imamo utakmice međunarodnog karaktera u svim uzrastima, turnire, Hrvatski nogometni kup, plan za liga kup i još mnoge sadržaje. S druge strane nogomet je u svijetu jedna od najprofitabilnijih gospodarskih djelatnosti, a UEFA i FIFA imaju razne projekte i programe na razini kalendarske godine u kojima se takav nacionalni stadion može pronaći i zarađivati novac za svoje održavanje. Da ne govorim o toliko potrebnim uvjetima za reprezentativne pripreme prije važnijih utakmica ili natjecanja A reprezentacije koje su ionako trošak Saveza. Ovo su tek one sportske, a znamo da neke od društvenih, zabavnih ili onih kulturnih manifestacija mogu kvalitetno puniti ovakve stadione.
– mislite li da je nacionalni stadion uopće potreban hrvatskom nogometu?
Na ovo pitanje je bespredmetno odgovarati. Mi u Hrvatskoj nemamo niti jedan stadion koji će zadovoljiti potrebe modernog navijača. U Poljskoj je nogomet buknuo nakon prvenstva Europe a sagradili su desetak nacionalnih stadiona. I tek kad su riješili uvjete komfora na sportskim objektima masovno su se vratili i gledatelji na stadione i danas imaju respektabilnu ligu i respektabilnu gledanost iste. Sve dok gradovi ili lokalne zajednice u našoj zemlji ne poduzimaju ništa ili premalo na ovoj ideji, ovo je konačno jedno osvježenje ne samo za hrvatski nogomet nego i Hrvatsku.
– što bi sve nacionalni stadion donio dobroga za regiju i nogomet Velike Gorice?
Turistički bi Gorica napravila nezamislivi bum. No i za to smo spremni. Velika Gorica od ove godine ima otvoren najsuvremeniji centar za posjetitelje koji ne samo da pruža potrebne informacije turistima koji nas posjećuju već i promovira turističke vrednote cijele županije. Osim turizma i suvenira sigurno bi tu pronašle svoja mjesta ugostiteljske i smještajne ponude našega grada, a to bi dovelo i do otvaranja novih radnih mjesta što je u svakom slučaju pozitivno.
– ima li ova inicijativa ikakve korijene u ranijim prijeporima na relaciji HNK Gorica – HNS?
Prijepori na relaciji Gorica – HNS nemaju veze sa ovime. Oni su za nas prošlost i nemaju veze ni sa sadašnjim ni sa prošlim sazivom Hrvatskog nogometnog saveza. U životu su pogreške sastavni dio onih koji rade a Hrvatski nogometni savez i Gorica su za stolom i dijalogom riješili sve sporne stvari koje su se pojavile u sezoni 2010/11. To je iza nas a mi se više ne okrećemo iza sebe već gledamo ispred.
– zašto nikad nije zaživjela ideja o nogometnom kampu u Velikoj Gorici?
Nogometni kamp je najavljen za Svetice, Velika Gorica se javila kad smo shvatili da tamo postoje problemi. Proceduralno je tada bilo vrlo teško na brzinu mijenjati neke postupke koji su već bili pokrenuti u gradu Zagrebu. S druge strane ova ideja oko ulaganja u nogometne terene u cijeloj Hrvatskoj je za mene prihvatljivija zbog mnogih stvari.
– smatrate li da bi na tom stadionu trebala igrati samo hrvatska reprezentacija ili bi trebao biti otvoren i za klubove?
Siguran sam da će ma gdje se on nalazio nacionalni stadion biti otvoren i za klubove. Ali naravno uz ispunjavanje određenih uvjeta koji su vezani uz troškove i održavanja. Tako da ni ovaj nacionalni stadion neće biti isključivo za reprezentaciju, ali o tome će se više znati kada se i službeno stvari postave na svoje mjesto.

HOTNEWS

Generacija 1969.: Okupili se u Pokupskom 55 godina nakon ‘male mature’

Dio razreda koji je 1961. krenuo u prvi razred u OŠ Pokupsko je i Željko Križanić, koji je svijet ugledao u današnjem – kabinetu za informatiku!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon punih 55 godina, svojih osnovnoškolskih dana nedavno se prisjetila generacija učenika koja je 1969. godine završila Osnovno školu Pokupsko. Prošlo je više od pola stoljeća otkako su ponovno sjeli u školske klupe svoje škole, a dan kada su se okupili bio je vrlo emotivan i uzbudljiv.

Na proslavu ‘male mature’ stiglo je tek 14 bivših učenika, od njih 36 koliko ih je prošlo kroz razred te generacije. Neki su u međuvremenu umrli, neke je spriječila bolest, a do nekih nije bilo moguće doći. Za okupljanje svoje stare školske ekipe iz Pokupskog zaslužni su Katica Majdak (rođ. Zgurić) iz Odre i Željko Križanić iz Mraclina. Oboje su dio ili gotovo cijelo svoje djetinjstvo i školovanje proveli u Pokupskom.

– Katica je sve pokrenula, pronašla kontakte i sve nas okupila, a dogovor je trajao više od godinu dana, ali na kraju smo se uspjeli okupiti. Svi u dobroj kondiciji – kroz osmijeh će Željko te dodaje:

– Kad smo se našli na parkiralištu škole bilo je tu i ponovnog upoznavanja jer godine ipak čine svoje. Neki se nisu vidjeli svih tih godina. Kako bi ovjekovječili trenutak fotografirali smo se na gotovo istom mjestu gdje smo se slikali u prvom razredu davne 1961. godine – nastavlja priču.

No, škola danas ima sasvim novo ruho pa su nekadašnji učenici ostali u čudu i zadivljeni koliko lijepo i moderno ona danas izgleda. Kao pravi domaćin, dočekala ih je ravnateljica Štefica Facko Vrban koja ih je povela u mini obilazak škole i smjestila ih u školske klupe prvog razreda.

Posebno uzbudljivo i emotivno bilo je za gospodina Željka kojeg za tu školu vežu obiteljske uspomene.

– Ravnateljica nas je odvela u prostoriju u kojoj sam se ja rodio, a sada je to kabinet za informatiku – emotivno nam govori Željko, koji je možda jedini u Hrvatskoj u čijem je rodnom listu kao mjesto rođenja upisana škola.

– Kada sam vadio papire za vjenčanje, otišao sam u svoje Pokupsko i matičar Mirko Cvetnić pred mene je stavio knjigu gdje piše kada sam rođen i s adresom rođenja Osnovna škola Pokupsko. Bilo je to 31. siječnja 1955. godine i zapao je snijeg, a u selu je bio samo jedan džip i nije bilo mogućnosti da se mamu preveze u bolnicu. Porodile su me baka i babica. Sada sam dobio priliku pokazati svojim školskim kolegama sobu i ‘ćošak’ gdje sam rodio. Zato kada prolazim pored škole, posebno mi je to emotivno i naviru mi sjećanja – prepričava nam Željko, inače dijete prosvjetnih radnika Vida i Marice koji su u Pokupsko došli raditi 1952. godine.

Željko je živio u školi, a Katica je živjela u kući pored škole. Bila su tada drugačija vremena, u školi su se nosile kute, pisao se krasopis tanko našiljenom olovkom ili pak perom i tintom. Neposlušnost su učitelji rješavali stajanjem u kut. No, unatoč teškim vremenima, siromaštvu i drugačijem načinu života, imali su ispunjeno djetinjstvo. Sjećaju se dobro, Katica i Željko svoje učiteljice Nade Jakuš.

– Sjećamo se kako smo čupali travu s gredica u povrtnjaku koji se nalazio iza školske kuhinje, pa smo pod tjelesnim pomagali učiteljima spremati drva za ogrjev. Na kraju školske godine išli smo uvijek u školu u prirodi, a to je značilo berbu šumskih jagoda ili kupina. Ubrano voće uvijek je završilo u školskoj kuhinji kako bi se napravili pekmezi – prisjeća se Katica svojih školskih dana te dodaje kako je tu bilo i drugih pomalo neobičnih zahtjeva.

– Jednom nas je razrednica Nada pitala zna li netko zaklati kokoš. Javila se Vera pa smo zajedno hvatale kokoš po dvorištu, ali ja to nisam mogla napraviti. Ja sam držala kokoš dok je ona sjekirom zamahnula. Ne sjećam se kako je na kraju završilo, ali bilo je strašno – prisjeća se Katica koja tada nije imala niti deset godina.

– Bilo nam je stvarno lijepo u školi. Brali smo puževe i vrganje poslije kiše koje smo nosili na prodaju u zadrugu pa smo si tako nešto i zaradili. Kada sam morala učiti za školu, nosila sam knjige sa sobom na pašu s kravama, no unatoč svemu bila sam odlikaš – priča nam ponosno Katica koja je svoj radni vijek provela kao krojačica i još uvijek, iako u mirovini, sjedne za šivaću mašinu.

Promjena radnog mjesta Željkovih roditelja rezultirala je preseljenjem u Veliku Goricu 1965. godine, stoga svoje osmogodišnje školovanje nije završio s pokupskom ekipom.

– No, ipak sam ostao u stalnom kontaktu s mojim curama i dečkima s kojima sam krenuo u život. Kasnije smo se svi razišli svaki na svoju stranu, neki se nisu vidjeli svih tih godina. Ovo je bila prilika da se ponovno sretnemo i razmijenimo svoja životna iskustva i događaje, ali i prisjetimo se tih prošlih vremena kada smo zajedno sjedili u školskim klupama. Mogu reći da svoje djetinjstvo ne bi mijenjao ni za što. Bilo je to zaista djetinjstvo ispunjeno svim aktivnostima što je danas gotovo nemoguće – završno će Željko.

Nakon druženja od jednog školskog sata u bivšoj učionici, učenici generacije ’61./’69. nastavili su slavlje uz pjesmu u obližnjem ugostiteljskom objektu.

– Žao nam je što nismo uspjeli doći do kontakta drugih, ali i što nismo vidjeli one koji su bili spriječeni zbog bolesti ili su u invalidskim kolicima. Morat ćemo se nekako organizirati i krenuti u kućne posjete. Bilo je lijepo prisjetiti se naših dogodovština iz ranog djetinjstva pa smo zaključili da ne možemo dugo čekati, već se čim prije opet sastati. I na kraju, mogu reći da je zaista, najljepše đačko doba – zaključuje Katica koja će se dok ju god zdravlje bude služilo vraćati svojim bregima.

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Prvi dan nove godine donosi novi vozni red na goričkim lokalnim linijama

Izrađen je na temelju zahtjeva mjesnih odbora i građana.

Objavljeno

na

Iz Grada Velike Gorice obavještavaju Velikogoričane i korisnike lokalnog prijevoza na području grada kako će od 1. siječnja 2025. godine na snazi biti novi vozni red.

– Novi vozni red izrađen je na temelju zahtjeva mjesnih odbora i građana, obrađeni su i prihvaćeni svi provedivi zahtjevi s obzirom na tehničke elemente linija i vrijeme obrta autobusa na pojedinim linijama – ističu iz Grada.

Novi vozni red pronađite ovdje. 

Nastavite čitati

Crna kronika

Policija stala na kraj pljačkašima kuća. Provalili u kuću u Buševcu, Rakarju, Kravarskom…

Riječ je o osobama starosti 19 i 22 godine, a koje nisu s velikogoričkog područja već iz Ličko-senjske županije.

Objavljeno

na

Gorička policija provela je kriminalističko istraživanje nad dvojcem koji je pokušao opljačkati kuću u Buševcu, ali su ih u tom činu spriječili susjedi.

Riječ je o osobama starosti 19 i 22 godine, a koje nisu s velikogoričkog područja već iz Ličko-senjske županije.

Kuća u Buševcu, nije im bila jedina meta. Krali su iz obiteljskih kuća u Rakarju, Ščitarjevu, Kravarskom, Vrbovu Posavskom…

– Ulazili bi u dvorišta obiteljskih kuća i tom prilikom iskoristili bi činjenicu da su vrata otključana, ulazili u kuću i tom prilikom krali nakit i novac – ističu iz goričke policije.

Protiv njih je podneseno posebno Izvješće nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Najpoznatiji Djedica otkrio tajnu: ‘Baka Mrazica mi uređuje loknice, a redovito idem u teretanu’

Nakratko je ostavio sobove da se odmore na “sobodromu” te stigao u studio City radija.

Objavljeno

na

Djed Božićnjak, najomiljeniji čovjek svijeta, posjetio je City Radio, izazvavši oduševljenje radijske ekipe i slušatelja. Iako je nakratko ostavio sobove da se odmore na “sobodromu”, nije zaboravio donijeti blagdanski duh u studio.

Radijska ekipa – Gianna, Marija i Matea – spremno su dočekale Djeda i obasule ga pitanjima, dok je njegov karakterističan smijeh “Ho Ho Ho” odjekivao studijem. Djedica je otkrio nešto više o svom životu u Laponiji, kako organizira posao, jesu li sobovi jedino prijevozno sredstvo koje koristi, kako se priprema za božićnu noć i ide li u teretanu.

Na pitanje kako je živjeti u Rovaniemi, selu blizu Sjevernog pola, Djed Božićnjak otkrio je čaroliju života na niskim temperaturama.

– Posebno je živjeti ispod nule, volim hladnoću, baš kao i moji vilenjaci. Najposebnije su Polarna noć i Ponoćno sunce. Od polovice prosinca do polovine siječnja sunce uopće ne izlazi, dok od lipnja do srpnja ne zalazi. A najljepši dio života ovdje je Aurora Borealis – Polarna svjetlost. Nebeski spektakl boja privlači tisuće turista svake godine – otkrio nam je i priznao da koristi razna prijevozna sredstva, i koje mu je najomiljenije.

– Najdraže su mi saonice koje vuku sobovi ili haskiji. Na kraća putovanja idu dva do četiri soba, a na dulja i do dvadeset! Zamislite samo koliko je to rogova – nasmijao se Djed.

Što se tiče njegovog imena, objasnio je kako “Djed Mraz” simbolizira hladnoću i zimu, a brigu o njegovom izgledu vodi baka Mrazica.

– Prije svakog puta napravi mi loknice i pobrine se da sve bude uredno. Brada i odijelo su dio mog opisa posla – dodao je.

Djed Božićnjak kazao je kako njegova svakodnevica nije samo rad na Božić. Tijekom godine dočekuje turiste, odgovara na pisma i e-mailove te organizira rad vilenjaka.

– Svaki ponedjeljak imam sastanak s vilenjacima. Planiramo izradu igračaka, čitamo pisma s dječjim željama i dogovaramo tekuće poslove – objašnjava omiljeni starac.

Kako bi ostao u formi za nošenje vreća s poklonima, Djed redovito vježba.

–  Imam svoju teretanu, trčim na pokretnoj traci i dižem utege. Nekad mi se ne da, ali moram zbog kondicije – dodaje.

Na pitanje kako uspijeva obići cijeli svijet u samo nekoliko sati, Djed je sa smiješkom odgovorio:

– Vilenjaci su moja tajna. Oni sve pripremaju, a tijekom podjele darova vrijeme se zaustavlja. Naravno, teleportacija je ključna, ali detalji ostaju tajna – naglasio je i na kraju uputio svima božićnu poruku:

– Božićno vrijeme donosi ljubav, radost i zajedništvo. Dijelite osmijehe, stvarajte uspomene i budite dobri jedni prema drugima. Sretan Božić! HO HO HO! – istaknuo je Djedica.

I tako je Djed Božićnjak, uz zvuk zvončića, napustio studio, ostavivši sve u blagdanskom duhu.

 

Gianna Kotroman

Nastavite čitati

Crna kronika

Iz obiteljske kuće u Suši ukrao vrijedan nakit

Ušao je kroz prozor u prizemlju kuće.

Objavljeno

na

Gorička policija izvijestila je o provali u obiteljsku kuću u Suši. Nepoznati počinitelj provalio je u kuću 20. prosinca koja je u vlasništvu 73-godišnjakinje.

Obavljenim očevidom utvrđeno je da je lopov prišao prozoru kuće, uklonio mrežicu za insekte potom obio i otvorio prozor. Ušao je u kuću kroz prozor u prizemlju i djelomično je ispremetao stvari u svim prostorijama pa ukrao zlatni i srebrni nakit.

Šteta je nekoliko stotina eura.

 

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.