HOTNEWS

Na vatrogasnu olimpijadu u Italiju odlazi i Marijana iz Starog Čiča, a njena uloga bit će – suđenje!

Spada u kategoriju mlađih sudaca, a odlazak na Olimpijadu svojevrsni je vrhunac sudačke karijere koji joj je došao prije nego što se nadala.

Objavljeno

prije 2 godine

20. srpnja 2024.

Objavio/la

Petra Škrinjarić

Vatrogasna olimpijada za mladež u Italiji sve je bliže, a ove godine će Zagrebačku županiju predstavljati dvije vatrogasne ekipe iz DVD-a Ribnica i DVD-a Ostrna. No, osim natjecateljskih ekipa Velika Gorica i Zagrebačka županija imat će i svog predstavnika, odnosno predstavnicu u funkciji vatrogasne sutkinje.

Čast suditi na ovako velikom natjecanju pripala je Marijani Plodinec iz DVD-a Staro Čiče, koja je vatrogasna sutkinja već deset godina.

– Ponosna sam i počašćena što sam izabrana i dobila priliku suditi na olimpijadi, to je zapravo svojevrsni vrhunac sudačke karijere za koji sam se nadala da će jednoga dana doći, ali nisam očekivala da će to biti ovako rano. Ponosna sam na to. U jednu sam ruku imala sreće da se tamo plasirala naša ekipa iz DVD-a Ribnica pa smo po toj nekoj liniji odabrani da grad Velika Gorica predloži nekog od svojih sudaca – priča nam Marijana koja je prije nego je postala vatrogasna sutkinja iskusila izvođenje vatrogasnih vježbi i sama natjecanja kao dio ženske A ekipe.

– Imala sam 14 godina kada sam krenula vježbati s curama jer društvo tada nije imalo djecu i pomladak. Išle smo čak tri puta na državno natjecanje, ali najbolji plasman koji smo ostvarile bilo je četvrto mjesto. Ekipa se s vremenom raspala, a ja sam ostala voditi ekipe koje su tada kretale vježbati – prisjeća se ova mlada sutkinja kojoj je vatrogastvo više od hobija te je u njenoj obitelji prisutno već dugi niz godina.

Foto: Privatna arhiva

Sve je krenulo od pradjeda koji je bio dio društva od samog osnutka 1926. godine, a njegovim stopama krenuli su i djed i tata te danas sama Marijana. Njena sudačka karijera krenula je na inicijativu tadašnjeg predsjednika društva Marijana Matejića.

– Kretali su novi ciklusi polaganja ispita za suce i tada me pitao bi li ja to htjela. Otišla sam polagati iz čiste znatiželje i položila otprve. Evo ide već deseta godina kako sudim, a kao mladi sudac sudila sam do sad brojna gradska i županijska natjecanja, ali i tri državna i to u Puli, Zadru i Novalji. Evo sada ću tome pridodati i ovu olimpijadu u Italiji – govori nam Plodinec.

Foto: Privatna arhiva

Na olimpijadi će suditi ukupno troje naših sudaca, a baš kao i Marijana, odabrani su iz Hrvatske vatrogasne zajednice. Prošle godine u studenom, kako bi dokazali da su kompetentni za suđenje na ovako velikom natjecanju, morali su odraditi seminar u Linzu. Tako su poslušali predavanja, odradili vježbe i na kraju polagali ispit.

– Ali između toga, s obzirom na to da su se ekipe spremale za olimpijadu u Fažani i Medulinu i da su odrađivale službene treninge i mi smo ih pratili na njihovim vježbama. Gledali smo što rade, kako rade, gdje griješe, svojim smo im sugestijama probali olakšati i ubrzati tu vježbu kako bi se u Italiji u punom svjetlu pokazali svoje znanje. Na taj smo se način i mi pripremali za to suđenje koje nas čeka tamo – objašnjava nam Marijana te dodaje kako biti vatrogasni sudac nije nimalo lako.

– Teško je kada imate ekipe koje odrade vrhunske vježbe i to su jako brza vremena prolaznosti gdje je zapravo teško primijetiti svaku sitnicu. Brža vremena dovela su do toga da se moraju mijenjati Pravilnici da bi se moglo uopće uočiti sve te silne greške koje bi se mogle potkrasti. Naravno da i mi znamo griješiti i da nam se potkrade, daleko od toga, ali smo uglavnom mi suci s područja Zagrebačke županije mišljenja da radije ne sudimo ako nismo sigurni u to nego nekome napraviti štetu – naglašava.

Foto: Privatna arhiva

Marijana kaže kako ih u Italiji čeka jako puno posla.

– Ekipe imaju tri dana za trening, da se pripreme za štafetu i upoznaju s novom opremom koja ih čeka. Mi kao suci bit ćemo njima na raspolaganju, doslovce od doručka do večere, da oni mogu biti u punoj spremi pred natjecanje. Samo natjecanje bit će u četvrtak 25. srpnja kada moramo biti sto posto fokusirani da odsudimo što je bolje moguće i da te ekipe koje su se spremale mjesecima ne budu na kraju oštećene nakon nastupa – dodaje Plodinec koja ističe i kako nakon ovog natjecanja planira i dalje suditi.

Foto: Privatna arhiva

– Ovo je nešto čemu sam ja težila i što sam si htjela. Planiram i dalje suditi zato što je to nešto što volim i htjela bi se nastaviti s time baviti. Bilo bi zanimljivo otići i na olimpijadu za seniorske ekipe. Također od prošle godine sam i u Odboru za natjecanja Zagrebačke županije tako da sam se i u tom nekom dijelu ispunila – dodaje Marijana koja na kraju ima i poruku za županijske ekipe DVD-a Ribnica i DVD-a Ostrna koje će u četvrtak 25. srpnja u Italiji pokušati ostvariti što bolji plasman i prezentirati svoje društvo, mjesto, grad, županiju i državu na Vatrogasnoj olimpijadi u Italiji.

– Mislim da su se pripremali i vježbali dovoljno i da im je vježba već u malom prstu. Savjetovala bi im kada dođu tamo da si provjere opremu i da je to zapravo kraj njihove neke pripreme. Ako budu opušteni i bez velike treme ili pritiska odrade vježbu najbolje kako znaju i s time se iskreno nadam da će doći neki rezultat – zaključila je Plodinec.

Foto: VZZŽ

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 13 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 19 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.