Povežite se s nama

Sport

Na Rujevici uz obećanje: ‘Benzinska ili janjetina, nije problem, samo da dobijemo!’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 19.30 sati gostuju kod Rijeke na Rujevici, trener Rajko Vidović složio je plan kako naškoditi šampionskim ambicijama domaćina, a spreman je i plan za eventualno slavlje, bude li povoda za to…

Objavljeno

na

Tri puta ove sezone Gorica je igrala protiv Rijeke, predvođene čovjekom koji je počeo sezonu upravo na klupi našeg prvoligaša, i sva tri puta doživjela je poraz. Počevši od prvoga gostovanja na Rujevici, kad je bomba Marca Pašalića riješila susret (1-0), preko otvaranja proljeća po terenu sa sniježnim tragovima i vodstva Gorice od 2-0, pa na kraju i poraza 2-3 u finišu, sve do posljednjega ogleda u Velikoj Gorici, ovom prilikom po snažnoj kiši, opet u nemogućim uvjetima, u kojima je Rijeka realizirala dva od tri penala i slavila 2-0.

– Dosta dobro poznajem momčad Gorice, budući da sam je i vodio u prva četiri kola. Odigrat ćemo pravu utakmicu na normalnom terenu, za razliku od one dvije u sibirskim uvjetima u Velikoj Gorici – osvrnuo se na ta dva velikogorička ogleda Željko Sopić u najavi četvrtog ogleda sa svojom bivšom momčadi.

– Momčad Gorice izrazito respektiram, kao i svog prijatelja, njihova trenera Rajka Vidovića. Nakon dosta loše serije jako dobro ih je posložio. Protiv Dinama su pružili korektan otpor. Čeka nas zahtjevna utakmica, ali ponovit ću ono što govorim od prvog dana. Nije bitno tko dolazi na Rujevicu. Znamo kako ćemo se postaviti i od prve minute ćemo krenuti uzeti sva tri boda – poručio je Sopić.

Na čelu je ljestvice, u velikoj borbi za naslov, na gotovo nestvarnom proljetnom učinku, ali ne bi smio Sopa zaboraviti da je Gorica u prošlosti često znala utišavati Rujevicu, na kojoj je onomad i debitirala u HNL-u.

– Nakon Dinama, čeka nas još jedna jako teška i zahtjevna utakmica, protiv izuzetno kvalitetne Rijeke, koja je pokazala da je trenutačno, po mome mišljenju, najbolja momčad u ligi. Ove godine u 14 utakmica imaju 13 pobjeda i poraz od Dinama u Maksimiru, što govori o koliko se kvalitetnoj momčadi radi. Na klupi imaju vrhunskog stručnjaka, koji ih jako dobro vodi, čvrsti su i organizirani, u 14 utakmica primili su samo četiri gola… Stvarno jako, jako kvalitetni – nahvalio je trener Gorice Rajko Vidović sljedećeg protivnika, ali onda spremno i dodao:

– Unatoč svemu tome, imamo i mi svoj plan. Da će biti teško, sigurno hoće, ali imamo svoje ciljeve i pokušat ćemo dati sve od sebe. Želimo biti hrabri, imati pravi pristup, stvarati situacije prema naprijed, a koliko ćemo biti koncentrirani u realizaciji, to ćemo tek vidjeti. Kažem, plan i ideju imamo, sve drugo bit će stvar koncentracije.

Protiv Dinama i prijatelja Jakirovića doživio je prvi poraz na klupi Gorice, ali i vidio neke ohrabrujuće detalje.

– Vidio sam da se promijenio pristup, da je tu bila želja i dobra energija, da su dečki vjerovali u sebe. Mislim da je to put kojim trebamo ići i vjerujem da ćemo rasti iz utakmice u utakmici, biti sve bolji u tom smislu. Naravno da moramo poštovati i respektirati protivnike poput Dinama ili Rijeke, ali ne smijemo se nikoga bojati, moramo vjerovati da svakoga možemo pobijediti. U nogometu ne pobijedi uvijek favorit na papiru, zato i jest sport broj jedan – poentirao je Vidović, nekoć i sam igrač Rijeke.

Kad je preuzeo Goricu, poručio je kako mu je prvi cilj vratiti momčadi samopouzdanje, a upravo na tome najviše i radi.

– Idemo naprijed u dobrom ritmu, blizu smo onome što sam želio kad sam došao. Iskreno, volio bih da su nam Dinamo i Rijeka došli koje kolo kasnije, pa da idemo na njih još malo bolji u tom segmentu samopouzdanja, ali sa svima moramo igrati. Moramo raditi i dalje jako naporno, uz to i vjerovati u sebe u svakom trenutku. I nikoga se ne bojati – poželio je Vidović i dodao:

– Bit ćemo dobri, uvjeren sam u to…

S bivšim suigračem, kolegom i prijateljem Sopićem ovih je dana navodno igrao i malo nogomet, redovno su u kontaktu, ali to nije razlog da Rajko ne krene najjače moguće na Željka, da mu ne pokuša nanijeti prvi domaći poraz ovog proljeća.

– Čujemo se, mi smo prijatelji, igrali smo zajedno, čujem se s velikim brojem bivših suigrača i kolega. Međutim, svatko ima svoju momčad, svoj klub, svatko se bori za sebe, sve drugo pada u drugi plan i budite uvjereni da ću napraviti sve što mogu da mi dođemo do pobjede u nedjelju – logično rezonira Vidović, koji je protiv Dinama ponudio priliku i 17-godišnjem Luki Vrziću.

– Taj dečko je juniorima dokazao da se radi o izuzetnom talentu. Na treninzima oduševljava, radi jako dobro i kvalitetno, a naš put i mora biti takav. Pogotovo u ovoj situaciji, mi moramo dati priliku mladim igračima da pokažu što i koliko mogu, da znamo na koga možemo računati za sljedeću sezonu – svjestan je Vidović.

Svjestan je, također, i da ima potpuno drukčiju situaciju od Sopića, barem uoči i tijekom utakmice, no ne bi imao ništa protiv da dobije priliku “kopirati” Sopu nakon utakmice. Trener Rijeke pobjede slavi na benzinskim postajama, čašćenje igrača već je postalo normala…

– Nisam ja još došao do Sopićeve razine. Volio bih da mogu svaki put počastiti, jer to bi značilo da pobjeđujem, a bilo bi mi posebno drago da imam razloga počastiti dečke nakon Rujevice. A sad, hoće li to biti benzinska ili janje, lako ćemo se dogovoriti. Samo da bude pobjeda. I da, to je obećanje! – zaključio je Vidović.

Na raspolaganju su mu svi igrači osim Ndockyta, prilika je tu, na velikoj sceni, na punom stadionu, ali nema nikakve dvojbe da će Gorica morati odigrati spektakularnu partiju da bi prekinula čudesni riječki proljetni niz. “Misija Rujevica” kreće od 19.30 sati, na zatvaranju ovoga kola…

Sport

Osam medalja za Karate klub Velika Gorica na turniru u Rijeci

U konkurenciji 637 natjecatelja iz četiri države, Karate klub Velika Gorica osvojio je tri zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Karate klub Velika Gorica/FB

Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.

Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).

Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).

Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.

Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VG Vatreni zapalili atmosferu novom navijačkom pjesmom „Vatreni“ pred SP u Americi

Objavljeno

na

Objavio/la

Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.

Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.

Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.

VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.

Nastavite čitati

Najave

Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton

Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.

Objavljeno

na

Objavio/la

Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.

Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.

Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.

Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).

Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.

Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.

Nastavite čitati

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

na

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

na

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno