Sport

Na korak do ostvarenja sna: ‘Spuštamo dečke na zemlju, ništa i dalje nije gotovo…’

Pioniri Gorice dva kola prije kraja drže prvo mjesto, imaju četiri boda više od najbliže pratnje i u nedjelju u Solinu pobjedom mogu osigurati naslov prvaka Hrvatske. Međutim, o slavlju i dalje nitko ne razmišlja, jer posao još nije završen

Objavljeno

prije 2 godine

30. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Utorak je, prijepodnevni sati, četvrti je dan od pobjede protiv Varaždina, kad trener pionira HNK Gorice na pitanje “što se radi?” odgovara rečenicom koja će puno toga reći o cijeloj ovoj priči.

– Evo, taman gledam utakmicu protiv Varaždina, još jedanput analiziram sve što se događalo… – kaže Boris Trivunov, čovjek koji vodi jednu nedvojbeno posebnu generaciju.

I u tome je, između ostalog, tajna uspjeha. Gorica se u pionirima vrhunski ekipirala, domaćoj bazi pridodani su kvalitetni igrači sa strane, a svi oni dospjeli su u ruke treneru koji je posvećen, analitičan, predan i stručan. A kad se sve to spoji, postane moguće da dva kola prije kraja sezone Gorica drži prvo mjesto na tablici, ispred Lokomotive, Hajduka, Dinama, Osijeka…

– Remi Hajduka s Rudešom doveo nas je u situaciju da pobjedom u Solinu u sljedećem kolu možemo osigurati naslov prvaka, ali nitko od nas u klubu ni ne pomišlja da je bilo što gotovo. Ovi dečki nemaju nikakav pritisak sa strane, nitko im nikad nije nametao bilo kakav imperativ, pa to ne radimo ni u ovim trenucima. Međutim, pritisak definitivno postoji, jer oni ga nameću sami sebi, svjesni za što se bore, shvaćajući da imaju povijesnu priliku. Vidi se to i u nekim našim izvedbama u zadnjim kolima, ali dobro je što unatoč tome sve ide po plamnu – govori trener Trivunov.

Gorica je, lijepo to izgleda na tablici, dva kola prije kraja na 55 bodova, Lokomotiva ima 51, Dinamo je na 49, a Hajduk ima 48 i utakmicu manje.

– Mi ćemo i prije te naše utakmice u nedjelju protiv Solina znati gdje smo točno u odnosu na konkurenciju, budući da Hajduk u srijedu gostuje u Puli kod Istre, a u subotu ide u Sesvete. Lokomotiva u subotu gostuje u Rijeci, koja će biti naš protivnik u zadnjem kolu, u kojem “lokosi” dočekuju Dinamo. Ali sve je to manje važno u ovom trenutku, mi moramo gledati sebe, razmišljati o svojoj igri – logično rezonira trener, koji ima sve više posla i izvan terena.

– Puno razgovaramo, naravno da razgovaramo, jer treba ove dečke malo i spuštati na zemlju. Vidim da na trenutke misle da su nepobjedivi, da im nitko ništa ne može, i baš zato smo posebno oprezni. Moramo ostati mirni i pribrani do kraja, maksimalno se koncentrirati na prvu sljedeću utakmicu, ovu u Solinu.

Dobije li Gorica u Solinu, sve će biti riješeno, sve dvojbe će nestati, no neće biti nimalo lako doći do ta tri boda.

– Imamo dosta problema s ozljedama i kartonima, situacija u tom smislu nije idealna, budući da neće biti Čolića i Echouea, a pitanje je i dalje hoće li moći igrati Kelava, koji je propustio zadnje dvije utakmice. Bez obzira na to, moramo se “skupiti” i napraviti sve da uđemo u zadnje kolo kao sigurno prvi – poželio je trener Trivunov.

Lijepa, prekrasna priča o goričkim pionirima traje cijele ove sezone, odavno je to prestalo biti iznenađenje, a za čovjeka koji vodi ove klince sve ovo nije zvučalo kao iznenađenje ni uoči početka sezone.

– Uvijek dečkim uoči sezone dam malu anketu u kojoj želim vidjeti kako razmišljaju, koji su im ciljevi, ambicije, čemu se nadaju, u što vjeruju… I svi su uoči sezone pisali da bi bili zadovoljni da završe među prvih pet na tablici. Kad sam ih pitao zašto ne misle da možemo biti prvi, nije bilo nekog konkretnog odgovora, velikim dijelom i zato što u tim godinama nije lako vjerovati da ćeš biti bolji od klubova kao što su Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka ili Lokomotiva – kaže Trivunov i nastavlja:

– Ja sam od početka vjerovao u ovu momčad zato što smo sa svim tim protivnicima igrali i prošle godine, zato što se sa svima njima ravnopravno nosili, a još smo i doveli Kelavu i Frigana, koji su reprezentativci i sigurno su nam donijeli dodatnu kvalitetu. Nisam vidio niti jedan razlog da ne budemo u borbi za prvo mjesto. Kad smo dominantno dobili Lokomotivu u prvom kolu, pa onda i Zadar doma, pa Slaven u gostima, kad smo remizirali s Hajdukom, dečki su shvatili koliko su dobri i kvalitetni, počeli su i oni vjerovati.

Ta vjera dovela je ovu sjajnu generaciju na korak do velikog uspjeha, ali stalno je važno ponavljati da i dalje posao nije dovršen.

– Dok god ne bude gotovo, mi igramo svoje, radimo kao što smo radili uoči svake utakmice. Isti je raspored treninga, isti termini, isti način rada. Kad i ako bude povoda za slavlje, znat ćemo kako se ponašati, znat ćemo feštati. Međutim, ponavljam još jednom, za sad o tome ne razmišljamo. Neće biti lako u Solinu, protivnik se bori za sebe, za izbjegavanje kvalifikacija za ostanak, ali naravno da ćemo mi ići na pobjedu. Kao što smo, uostalom, išli u svakoj utakmici ove sezone – zaključio je trener Boris, koji će zadnji trening prije utakmice s dečkima odraditi u subotu ujutro, nakon čega se kreće na put za Dalmaciju, drugi put ove sezone dan prije utakmice, u želji da se osiguraju svi preduvjeti za uspjeh.

Sve u svemu, užitak je pratiti ove klince, užitak je i ispisivati ovakve retke samo dva dana nakon tmurne nogometne nedjelje i razočaravajućeg nastupa seniora protiv Osijeka, a poseban užitak bit će proslaviti veliki uspjeh s ovim dečkima.

Kad i ako za to dođe vrijeme, naravno. Iako, kako god završilo, gorička nogometna budućnost obojana je ružičastima nijansama…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 1 sat

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.