Sport

Mudrinski: Zvala me i Rijeka, ali odbio sam ih jer sam već dao riječ Gorici!

Objavljeno

prije 5 godina

20. veljače 2020.

Objavio/la

Sve se odvrtjelo filmskom brzinom, kao što obično i biva u završnicama prijelaznog roka, a na kraju dana HNK Gorica je mogla objaviti: “Ognjen Mudrinski (28) naš je novi igrač!” U tim trenucima srpski napadač poljske Jagiellonije pakirao je stvari za polazak prema Velikoj Gorici, a već idućeg jutra krenuo je na put od 12-13 sati vožnje. Stigao je na posudbu do kraja sezone, ali i sa širokim osmijehom.

– Presretan sam što sam postao igrač Gorice. Stvarno smo se jako brzo sve dogovorili, doslovno u pola dana. Dobro, sve se događalo u završnici prijelaznog roka, nismo ni imali puno vremena, ali u razgovoru sa sportskim direktorom sam jednostavno odmah osjetio da me doista žele ovdje – kazao je uvodno Mudrinski nakon što je zadužio gorički dres s brojem 9.

Nije mu, naravno, Gorica bila u fokusu interesa posljednjih mjeseci i godina, ali znao je čiji broj okrenuti kad je bilo potrebno dobiti dodatne informacije.

– Raspitao sam se o Gorici, ipak sam i u Jagielloniji igrao s hrvatskim igračima, a ranije u Švicarskoj s Franom Mlinarom, koji je sad u Interu. Njega sam prvoga kontaktirao, rekao mi je sve najbolje o klubu, o gradu i svemu ostalom. Nakon toga se više ni sekunde nisam dvoumio prihvatiti poziv iz Gorice ili ne – otkrio je Ognjen.

Njegov odlazak iz Jagiellonije potpisao je trener Ivajlo Petev, Bugarin koji je kratko i neuspješno vodio zagrebački Dinamo, čime je pomogao Gorici.

– Počeo sam pripreme, sve je bilo normalno, ali po povratku iz Turske pozvali su nas nekoliko igrača i rekli nam da u ovom trenutku ne računaju na nas, da možemo tražiti rješenje kroz transfer ili posudbu. Dva tjedna proveo sam u B momčadi, sve dok se nije javila Gorica. Poklopilo se da je Zwolinski taman otišao u Lechiju, otvorilo se mjesto i evo me… Odradio sam prvi trening s momčadi, pogledao utakmicu protiv Rijeke i sviđa mi se sve što vidim. Nadam se da ću se dobro uklopiti – govori Mudrinski.

Pokušala se i konkurencija ubaciti u priču posljednjeg dana prijelaznog roka, ali Ogi je odlučio držati riječ. I pokazati da, karakterno gledajući, u Gorici nisu pogriješili kad su ga odabrali.

– Kad sam se dogovorio sve s Nikom, krenuo sam u klub potpisati sve dokumente, kad su me nazvali neki ljudi iz Srbije i pitali želim li u Rijeku. Rekao sam da sam se sve dogovorio s Goricom i zahvalio im na ponudu. Pet minuta poslije došla je i poruka: ‘Postoji li mogućnost da promijeniš mišljenje?’ Međutim, dao sam riječ ljudima iz Gorice i ne bi bilo fer da je pogazim – kazao je napadač iz Vojvodine.

Prošao je u karijeri i veliki klub poput Crvene zvezde, prošao je inozemstvo kroz Njemačku, Švicarsku i Poljsku, a nekako najzvučniji doseg mu je titula najboljeg strijelca u povijesti srpske Superlige. Klasična je “devetka”, pravi centarfor, gol igrač, ovako na prvu djelovat će i kao rabijatan tip… Međutim, o tome nema ni govora, već na prvu se vidi da je riječ o neobično simpatičnom i pristojnom momku, pravom profesionalcu.

– Što očekujem od sebe i momčadi? Osobno, volio bih da me zdravlje posluži. Nadam se da ću se brzo uklopiti, pogledao sam i raspored, s kim sve igramo do kraja… Jurit ćemo tu petu poziciju za Europu i vjerujem da ćemo uspjeti. Bitno je da svi budemo zdravi, ima se još puno za igrati i teško je reći što nas očekuje, ali napravit ćemo sve da uspijemo – kaže Mudrinski.

Prati ga glas “majstora za debije”, jer često je briljirao u prvim nastupima za novi klub. Za Zvezdu je tako debitirao hat-trickom, a u premijerama je zabijao i za Aarau, Jagodinu, Čukarički… U subotu Goricu, usput rečeno, čeka Hajduk na Poljudu. Mudrinski ima pravo nastupa.

– Na treneru je da odluči hoće li mi dati šansu i koliko će to biti minuta. Spreman sam pomoći momčadi, na njemu je odluka… Naravno da bih volio i ovoga puta krenuti golom – rekao je Ognjen i zaključio:

– Prvi put u karijeri igrat ću na Poljudu, prvi put protiv Hajduka. Očekuje nas dobra atmosfera, čujem u svlačionici da oni imaju i nekakvu proslavu na utakmici, tako da će sigurno biti i dosta ljudi. To je mali derbi kola, imamo mi svoje šanse i sigurno nećemo otići dolje s bijelom zastavom.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.