Agencija za znanost i visoko obrazovanje objavila je na svojoj web-stranici podatke o prijavama na prijediplomske studije za akademsku godinu 2025./2026, prenosi Studentski.hr. Radi se o detaljnoj analizi interesa ovogodišnjih maturanata, koja donosi rang-listu deset najpopularnijih studija prema omjeru prvih izbora i upisne kvote te onih prema apsolutnom broju prvih izbora.

Najpoželjniji studij prema omjeru između prvih izbora i dostupne kvote ponovno je studij glume na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Slijede ga logopedija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu te stručni studij kriminalistike na Policijskoj akademiji Prvi hrvatski redarstvenik.

Na popisu se nalaze i zdravstveni i umjetnički smjerovi, poput radiološke tehnologije, psihologije, animiranog filma, arhitekture, dizajna, dentalne medicine te fizioterapije.

Top 10 prema omjeru prvih izbora i kvote:

• ​​​​​​Gluma, Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
• Logopedija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Kriminalistika (stručni), MUP, Policijska akademija Prvi hrvatski redarstvenik, Veleučilište kriminalistike i javne sigurnosti
• Radiološka tehnologija (stručni), Zdravstveno veleučilište u Zagrebu
• Psihologija (jednopredmetni), Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Animirani film, Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu
• Arhitektura i urbanizam, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Dizajn, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Dentalna medicina, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Fizioterapija, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu

FER i medicina prednjače po broju prijava

Kada se gleda ukupan broj prvih izbora, najviše prijava dobili su studiji elektrotehnike i računarstva na zagrebačkom FER-u, slijede medicina te arhitektura. Među najtraženijima su i poslovna ekonomija, pravo, kineziologija, farmacija, psihologija i dentalna medicina.

Top 10 prema broju prvih izbora:

• Elektrotehnika i informacijska tehnologija i Računarstvo, Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu
• Medicina, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Arhitektura i urbanizam, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Poslovna ekonomija, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Logopedija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Psihologija (jednopredmetni), Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Dentalna medicina, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Farmacija, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Kineziologija, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
• Pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Zadnji dan za promjene na listi prioriteta i brisanje studija je 16. srpnja do 13:59 sati. Nakon toga slijedi objava konačnih rang-lista za upis, koja će biti dostupna isti dan, iza 15:00 sati.

Volontiranje nije korisno samo za zajednicu, sve više znanstvenih dokaza upućuje na to da volontiranjem najviše dobiva sam volonter, piše Mirovina.hr. Posebno kod starijih osoba, volontiranje može imati mjerljive zdravstvene koristi, niži krvni tlak, bolje mentalno zdravlje i izraženiji osjećaj svrhe u životu. Znanstveni portal The Conversation prenosi kako gerontolozi sve češće promatraju volontiranje kao ključnu aktivnost u očuvanju zdravlja u starijoj dobi.

Istraživanja pokazuju da stariji volonteri procjenjuju svoje zdravlje boljim od vršnjaka koji nisu uključeni u takve aktivnosti, a neki podaci sugeriraju i sporije fizičko starenje. Uz fizičke koristi, volontiranje ima snažan pozitivan učinak i na psihološko stanje – povezuje se s manjim brojem simptoma depresije, višim životnim zadovoljstvom i jačim osjećajem svrhe.

Dobrobiti se ne odnose samo na formalne oblike volontiranja. Čak i neformalna pomoć poput pomaganja prijateljima, susjedima ili članovima zajednice bez naknade, može dovesti do poboljšanja raspoloženja i dugoročnih pozitivnih promjena u načinu života.

Iako se istraživanje primarno bavi starijima, stručnjaci ističu da pozitivni učinci volontiranja postoje i kod djece i mladih. Kod njih se primjećuje bolje fizičko zdravlje, manje tjeskobe i manje problema u ponašanju. Volontiranje tako doprinosi ne samo pojedincima nego i društvu u cjelini, jača međusobne veze, smanjuje predrasude i potiče društvenu solidarnost.

Prvi korak prema volontiranju može biti vrlo jednostavan, pomoć susjedima, uključivanje u humanitarne akcije ili sudjelovanje u radu lokalnih udruga. S vremenom, volonteri mogu preuzeti i odgovornije uloge unutar organiziranih inicijativa. Takve aktivnosti dodatno potiču angažman, povećavaju razinu povjerenja i mijenjaju stavove o važnim društvenim pitanjima.

Starije osobe se često znaju osjećati izolirano, a volontiranje se pokazuje kao konkretno rješenje koje donosi višestruke koristi. Osim što doprinosi zajednici, donoseći zdravlje, sreću i osjećaj pripadnosti. A sve češće i dulji, kvalitetniji život.

Već kad je došla vijest da u Velikoj Gorici imamo prvaka Hrvatske u pjevanju, bilo je jasno da se tu radi o jednom posebnom tinejdžeru. Ime mu je Niko Stepanić, ima 16 godina i učenik je drugog razreda velikogoričke Gimnazije, ali i drugog razreda srednje škole Umjetničke škole Franjo Lučić.

Titule najboljega u Hrvatskoj dokopao se na državnom natjecanju održanom u Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića u Sesvetama. Niko je bio briljantan u svojoj izvedbi, uz klavirsku pratnju profesora Krešimira Starčevića skupio je impresivnih 99 bodova, što je bilo dovoljno za prvo mjesto u prvoj kategoriji.

Mladi Niko uživao je u trenutku, u spoznaji da je najbolji u državi u onome čime se bavi, a koliko je zapravo dobar i svi mi ostali saznali smo samo nekoliko dana kasnije. Iako nisam nije bio svjestan da će baš te nedjelje navečer dogoditi njegov novi poseban trenutak.

U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski došao je na koncert “4 tenora”, odnosno četvorice vrhunskih pjevača. Đani Stipaničev, Vladimir Garić, Marko Pecotić i Filip Hozjak oduševljavali su publiku i bili prve zvijezde večeri sve dok Pecotić u jednom trenutku nije došao do Nike, koji je sjedio u prvom redu. Gurnuo mu je u ruke mikrofon i pozvao ga da zapjeva s njim, a mladi Velikogoričanin nije ni na trenutak dvojio. Pustio je glas, a u dvorani Lisinski nastalo je momentalno oduševljenje.Do toga trenutka neupućenima potpuno nepoznat klinac nije dozvolio da ga u ovom iznenađujućoj situaciji pojede trema, nego je zapjevao tako da je pljesak publike namijenjen upravo njemu potrajao još neko vrijeme.

” Niko je tiho sjedio u publici, a onda nas je sve iznenadio! Idemo mi u mirovinu, čini nam se. Bravo, Niko!”, oduševljeni su bili i dečki iz “4 tenora”.

– Kad ulazimo među publiku i pjevamo, često se netko posebno istakne. Ovaj put sam odmah primijetio mladića u prvom redu, bio je odjeven kao da ide na klasični koncert, s leptir mašnom i košuljom. Vidjelo se da mu je stalo – rekao je Marko Pecotić Peco.

Čuvši kako dečko iz prvog reda gledališta pjeva, Peco je sa širokim osmijehom sjeo na njegovo mjesto i – slušao!

– Mladić se nije sramio, bio je voljan sudjelovati. Kad je počeo pjevati, shvatio sam da odlično poznaje pjesmu i da mu je glas izvrstan. Najpametnije mi je bilo da se maknem i ne ometam ga, kako bi mogao dati svoj maksimum. Na takvim koncertima mi znamo što ide i kako ide, ali nekoga tko prvi put pjeva javno sitnica može izbaciti iz takta. Zato sam mu dao prostor i stvarno mi je drago zbog toga – objasnio je Pecotić.

Snimljen je i video tog trenutka, kojeg su “4 tenora” podijelila na svojim društvenim mrežama, a tek tu je nastalo ludilo! Oduševljena nacija mahnito je pregledavala neobičan nastup mladog Velikogoričanina, pa je već dva dana kasnije taj video imao više od 600.000 pregleda. Usporedbe radi, najgledanije video objave na ovom profilu do tad su imali desetak puta manje pregleda…

Niko Stepanić tako je preko noći postao veliki hit, nacionalni mediji počeli su se javljati sa zahtjevima za intervjue, ali to u njegovu svijetu nije previše toga promijenilo. U svemu tome Niko uživa, takva vrsta reakcija na njegov iznenadni dobro dođe kao doza samopouzdanja, ali riječ je o tinejdžeru koji je s obje noge čvrsto na zemlji. I koji, jednostavno, uživa u pjevanju, u glazbi…

Otac mu svira gitaru, majka je bila u crkvenom zboru, neka glazbena podloga tako je postojala i u genima, ali i roditelji su vrlo brzo shvatili da ovo nije šala. Već sa četiri-pet godina davao je naznake velikog talenta, jer Niko je bio dječak koji već u toj dobi bez problema otpjeva svaku pjesmu koju čuje na radiju ili televiziji.

Shvativši da tu postoji talent, roditelji su ga usmjeravali u glazbu, a njegov prvi izbor bila je – oboa! U jednom crtiću, kaže priča, vidio je taj instrument i želio je samo to. Upisao se u glazbenu školu u drugom razredu “prave” škole, no vrlo je brzo postalo jasno da oboa nije pravi izbor za njega. I da je Niko rođen da bude – pjevač.

Promijenio je instrument, prebacio se na klavir, ali i radio na pjevanju. Osnovu glazbenu školu završio je na klaviru, da bi u srednjoj upisao pjevanje, dok se klavir prebacio na mjesto broj dva.

I nije to uopće loša kombinacija za ukućane, jer Niko često doma sjedne za klavir i pjeva omiljene pjesme poznatih izvođača, a svi ostali uživaju… Iako, nisu to isključivo tuđe pjesme.

Naime, budući da je tijekom osnovne glazbene škole briljirao i u solfeggiju, čak bio i na natjecanjima, već u ovim godinama okrenuo se i skladanju vlastitih pjesama! Zasad ih ima nekoliko, kažu kako to zvuči jako dobro…

Da je riječ o mladiću koji je potpuno umjetnički tip govori i podatak da Niko izvrsno slika, i to u svim tehnikama, no s obzirom na pohađanje dvije škole nema se vremena previše posvećivati slikarskom platnu, kao ni stolnom tenisu, omiljenom mu sportu.

Ukratko, čini se kako u svom gradu imamo glazbenu zvijezdu u usponu.

Vatikan je objavio oporuku pape Franje, sastavljenu 29. lipnja 2022. godine, u kojoj Sveti Otac iznosi svoje želje vezane uz vlastiti pogreb i mjesto ukopa, prenosi Jutarnji.hr. U dokumentu navodi da želi biti pokopan u bazilici sv. Marije Velike u Rimu, drevnom marijanskom svetištu koje mu je, kako kaže, bilo posebno važno tijekom pontifikata.

Papa Franjo zapisao je da se upravo u toj bazilici molio na početku i na kraju svakog apostolskog putovanja, zbog čega ju je izabrao kao svoje posljednje počivalište. Precizirao je da se grobnica treba nalaziti u niši bočne lađe, između pavlinske kapele i kapele Sforza.

U oporuci stoji da njegov grob mora biti „u zemlji, jednostavan, bez osobitih ukrasa“ te da na njemu treba stajati samo jedan natpis: “Franciscus”.

Financiranje pripreme pogreba osigurano je sredstvima dobrotvora, koja su prethodno prenesena u baziliku sv. Marije Velike. Papa je o svemu ostavio točne upute mons. Rolandasu Makrickasu, litavskom katoličkom kardinalu i nadsvećeniku koadjutoru bazilike od 2024. godine.

U završnim riječima oporuke Franjo izražava zahvalnost: „Neka Gospodin podari zasluženu nagradu onima koji su me voljeli i koji će nastaviti moliti za mene.“ Dodaje i kako je patnju koju je proživljavao u posljednjem dijelu života prinosio Gospodinu „za mir u svijetu i bratstvo među narodima“.

Oporuka pape Franje, jednostavna, ali snažna, odražava poniznost i duhovnu usmjerenost njegovog pontifikata. Njegova posljednja želja, grob bez raskoši, s jednostavnim natpisom, poruka je o vrijednostima koje je zagovarao do samog kraja.

Kad papa umre, u Vatikanu započinje razdoblje poznato kao sede vacante, vrijeme između smrti Svetog Oca i izbora njegova nasljednika. U tom prijelaznom razdoblju koje traje prosječno tri tjedna, aktivira se strogo definiran protokol koji obuhvaća i simbolične i administrativne korake.

Kako prenosi Večernji.hr, smrt pape najprije potvrđuje kardinal komornik (kamerlengo), koji potom obavještava generalnog vikara Rimske biskupije. Vijest se prenosi vjernicima i kardinalima diljem svijeta, a desno krilo brončanih vrata Vatikana zatvara se u znak smrti. Zvona bazilike sv. Petra daju posljednji pozdrav.

Tijelo pape liječnici pripremaju i odijevaju u papinsku odoru, crvenu kazulu, palij i bijelu mitru. Obučen u svečano ruho, tri dana bit će izložen u bazilici sv. Petra kako bi mu vjernici mogli odati počast.

Kardinalski zbor i privremena uprava

Tijekom sede vacante, većina kardinala gubi kurijalnu službu, uključujući i državnog tajnika. Upravljanje Crkvom preuzima Kardinalski zbor, dok svakodnevne poslove koordiniraju pomoćnici bivšeg državnog tajnika. Najvažniju ceremonijalnu i organizacijsku ulogu ima komornik.

Svakodnevno se održavaju opće kongregacije kardinala, na kojima se donose najnužnije odluke. Na prvoj sjednici kardinali dobivaju primjerak apostolske konstitucije Universi dominici gregis iz 1996., uz obveznu prisegu na Evanđelje.

Pogreb i simbolika oproštaja

Pogreb Svetog Oca održava se u roku od četiri do šest dana, a prethodi mu devet dana žalosti poznatih kao novemdiales. Tijekom tih dana služe se mise za preminulog papu. Pogrebna misa (pontifikalna sveta misa) održava se u bazilici sv. Petra, uz nazočnost predstavnika diplomatskog zbora.

Papa se pokapa u tri lijesa – unutarnji od čempresa, srednji od cinka i vanjski od oraha. Mjesto ukopa određuje sam papa oporukom. U prošlosti su pape pokapani u katakombama i rimskim crkvama, dok su posljednji pape položeni ispod bazilike sv. Petra.

U međuvremenu, ribarski prsten, simbol papinske vlasti, biva uništen, kako se više ne bi mogao koristiti u službene svrhe. Ako papa ima oporuku i imenovanog izvršitelja, taj mora izvršiti papine posljednje želje i obavijestiti novog papu.

Izbor novog poglavara: konklava u strogoj tajnosti

Nakon završetka razdoblja žalosti, održava se konklava, izborna skupština kardinala mlađih od 80 godina. Konklava se saziva između 15-20 dana nakon papine smrti, kako bi svi kardinali, uključujući i one iz udaljenih dijelova svijeta, stigli u Rim. Danas kardinali noće u posebnom smještaju unutar Vatikana.

U prostorijama papina apartmana nitko ne može boraviti do izbora novog pape. Tajnost konklave se strogo čuva, bez komunikacije s vanjskim svijetom, što je sve veći izazov u doba moderne tehnologije. Talijani za razne špekulacije i “favorizirane” kandidate koriste izraz papatoto. Onaj koji osvoji dvotrećinsku većinu na glasanju, postaje novi papa te se, nakon što odabere željeno ime, papir iz zadnjeg kruga glasovanja ide u pećnicu, ali se u njega dodaje kemijsko sredstvo zbog kojeg iz dimnjaka izlazi bijeli dim. Time se javnost obavještava kako je novi papa izabran.