Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.

– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.

Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.

– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.

U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…

– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.

U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…

– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.

Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.

– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.

Danas je Velika Gorica, uz dostojanstvo i pijetet, obilježila Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja te veliku 30. obljetnicu operacije Oluja. Izaslanstvo Grada, predvođeno zamjenikom gradonačelnika Nevenom Karasom i predsjednikom Gradskog vijeća Darkom Bekićem, položilo je vijence i zapalilo svijeće kod Spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata ispred gradskog groblja.

Uz predstavnike gradske vlasti, počast su odali i članovi obitelji poginulih branitelja, pripadnici braniteljskih udruga, Hrvatske vojske, policije, vatrogasaca te predstavnici političkih stranaka. Zajedno su se prisjetili onih koji su svoje živote utkali u temelje moderne hrvatske države. U središtu ovog obilježavanja bila je uspomena na veličanstvenu vojno-redarstvenu operaciju Oluja.

Foto: Gorica.hr

U samo 84 sata, hrvatske snage oslobodile su više od 11.000 četvornih kilometara okupiranog teritorija. Time je omogućeno vraćanje kontrole nad međunarodno priznatom granicom Republike Hrvatske, a spomen na te dane i danas je duboko utkan u kolektivno sjećanje.

Foto: Gorica.hr

Uz gradski plato, svijeće i vijenci položeni su i pod bistu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana te na spomenicima braniteljima u velikogoričkim naseljima, podsjećajući da je zahvalnost prema žrtvi branitelja prisutna u svakom kutku grada čime je Velika Gorica još je jednom pokazala da se dostojanstveno i ponosno sjeća svojih heroja.

Foto: Gorica.hr

Na današnji dan, 5. kolovoza 2025., u Kninu će se svečanom proslavom obilježiti 30. obljetnica vojno-redarstvene operacije „Oluja“, ključne akcije kojom je Hrvatska vojska, uz potporu policijskih snaga, u samo 85 sati oslobodila više od 11.000 četvornih kilometara okupiranog teritorija. Operacija, koja je započela 4. kolovoza 1995., označila je kraj rata i omogućila uspostavu teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Bila je to prekretnica, ne samo u vojnim nego i u povijesnim, političkim i emocionalnim koordinatama hrvatskog naroda.

U zoru 4. kolovoza 1995., nakon udara Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i precizne topničke pripreme, hrvatske snage pokrenule su simultani napad na okupirana područja iz čak 30 pravaca duž bojišnice duge gotovo 600 kilometara. Udarni val činile su gardijske brigade Hrvatske vojske, Specijalna policija MUP-a, Hrvatski gardijski zdrug, domobranske i pričuvne postrojbe.

Taktika je bila smjela, izvedba još smjelija. S vrhova Dinare prema Kninu jurišale su 4. i 7. gardijska brigada, dok su elitne policijske postrojbe silovito prodirale s Velebita. Duboko u neprijateljsku pozadinu helikopterima je ubačen 1. hrvatski gardijski zdrug, čime je stvoren efekt iznenađenja i psihološkog pritiska na protivnika.

Istovremeno, s područja Kapele, Slunja, Rakovice, Korenice i Plitvica, jedinice 1. gardijske brigade nadirale su prema Bihaću, ciljajući spajanje s V. korpusom Armije BiH i deblokadu bihaćke enklave, jednog od ključnih humanitarnih ciljeva operacije.

9. gardijska brigada imala je precizno definiranu zadaću, zauzimanje strateškog prijevoja Ljubovo i neutralizaciju neprijateljske zračne baze u Udbini, što je uspješno provedeno već u prvim danima operacije.

Na Baniji, gdje je otpor bio najžešći, posebno u Petrinji i Glini, ključnu ulogu imala je 2. gardijska brigada. Njezini su vojnici, rame uz rame s drugim postrojbama, probijali obrambene linije, prisiljavajući neprijatelja na povlačenje i ostavljajući prostor za konačno oslobađanje tih područja.

U toj kompleksnoj vojnoj slagalici posebno mjesto zauzima i velikogorička 153. brigada. Ova postrojba, kroz koju je prošlo gotovo 6000 branitelja, tijekom Oluje bila je na važnom zadatku oslobađanja Gline, a kao prva hrvatska postrojba ušla je u Topusko. Nakon uspješno obavljene borbene zadaće, njezina misija nastavila se na čuvanju državne granice s Bosnom i Hercegovinom sve do rujna 1995. godine, a povratak brigade u Veliku Goricu 14. rujna dočekan je s velikim slavljem i ponosom.

Već drugog dana operacije, izvršeno je čak 80 % planiranih borbenih zadaća. Hrvatski gradovi poput Kostajnice, Petrinje, Gline, Slunja, Gračaca, Obrovca, Drniša i konačno Knina, ponovno su bili pod hrvatskom zastavom.

Knin, koji je simbolizirao središte neprijateljske pobune, pao je 5. kolovoza. Iako vojni cilj, njegovo oslobođenje imalo je i golemu simboličku težinu, bio je to signal da je san o slobodnoj i cjelovitoj Hrvatskoj konačno ostvaren.

Operacija Oluja nije bila samo demonstracija vojne moći, već i strateške preciznosti. U manje od četiri dana, Hrvatska vojska okončala je višegodišnju okupaciju i dovela Domovinski rat do njegove završne faze. Predaja 21. kordunskog korpusa uslijedila je već nekoliko dana kasnije.

No, sloboda nije došla bez cijene. U Operaciji Oluja poginula su 243 hrvatska branitelja, njih 1430 je ranjeno, a dvojica se i danas vode kao nestali. Ti brojevi ne predstavljaju samo statistiku, već duboku tugu i ponos svakog kutka Hrvatske, osobito onih obitelji koje su dale ono najvrjednije.

Tri desetljeća nakon Oluje, Hrvatska i dalje odaje počast onima koji su ostvarili snove generacija. Slobodna, neovisna i demokratska država nije došla sama od sebe izborena je hrabrošću, žrtvom i odlučnošću.

Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…

Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.

Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.

Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…

Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.

Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.

Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…

Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.

Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…

Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.

Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.