Vijesti
Modna dizajnerica Ivona stvara jedinstvenu odjeću za one s ekstravagantnim stilom
U jeku pandemije u Velikoj Gorici je pokrenula svoj modni brend Darkona
Ivona Šorša (29) oduvijek ima jedinstven stil. Odjeću i modne dodatke kojima je oduševljena i koje rado nosi rjeđe ćete vidjeti na ulici, ali sigurno neće proći neprimijećeni. Kada se prije 15-ak godina Ivonin gothic stil spojio s idejom da kreira odjeću, krenula je priča iz koje je nastao brend Darkona. Inače Samoborka, Ivona je u Veliku Goricu doselila zbog ljubavi i tako se dogodilo da upravo u Velikoj Gorici nastaju unikatni komadi odjeće za one koji vole mračnu eleganciju i imaju drugačije poglede na odijevanje.
Darkona je službeno nastala u rujnu 2020. No, ova kreativka je još na fakultetu shvatila da želi voditi vlastiti posao. Nakon što je završila Školu za modu i dizajn te diplomirala modni dizajn na Tekstilno-tehnološkom fakultetu za pokretanje vlastitog posla nedostajalo joj je radno iskustvo. Odradila je praksu kod poznatog hrvatskog dizajnera Borisa Pavlina te je mogla krenuti u avanturu zvanu samozapošljavanje. Korona je taj postupak usporila i razvukla na gotovo cijelu godinu, ali na kraju je sve došlo na svoje.
– Mnogi su kritizirali sve koji su se odlučili na pokretanje vlastitog posla u ovim okolnostima, no za mene nije bilo izbora. Pokrenuti vlastiti brend i početi raditi za sebe je jedino što sam željela. Shvatila sam da nikad neće biti idealan trenutak te da je najvažnije biti uporan i truditi se, bez obzira na poteškoće. Taj moj potez je u jednu ruku rizičan, ali ja se za to pripremam gotovo pola života i ako ne probam sigurno neću uspjeti – kaže Ivona kojoj su najveća podrška od djetinjstva roditelji: “Mama je samo htjela da budem sretna i radim ono što volim, a tata je i sam poduzetnik i od njega sam dobila tu poduzetničku crtu.”
Talent je, pak, naslijedila od prabake koja je bila glavna krojačica u svom selu, a Ivonina majka sjeća se kako je baka krojila platno za odjeću iz glave, bez crtanja i konstrukcije. Roditelji su joj s 15 godina kupili prvu šivaću mašinu, a tada je kao opsjednuta stalno nešto šivala, pa i odjeću u kojoj je kao srednjoškolka izlazila.
Svoj posao Ivona je pokrenula u stanu u kojem živi sa svojim dečkom, a zahvaljujući poticajima za samozapošljavanje kupila je mašine za šivanje na kojima ostvaruje svoje kreativne ideje.
– Ono što bi vrlo često ja najradije radila su stvari koje trenutno nemaju namjenu jer nema festivala, partyja i izlazaka. Ja najviše uživam raditi takve neke lude stvari, nešto što ne spada u svakodnevnu odjeću, nego obučeš onda kad se ideš srediti, ideš van tulumariti i moraš izgledati ‘fabulous’, odnosno nevjerojatno. Trenutno se zbog svjetske situacije to ne događa. I dalje neki komadi naginju tome, ali ono što trenutno radim je neka alternativna svakodnevna odjeća s pomakom – objasnila je Ivona.
Ako ne radi odjeću za festivale, Ivona se trudi napraviti komade koji su udobni, a odlično izgledaju te njima osoba koja ih nosi može pokazati svoj individualni stil.
Zbog praktičnosti i troškova, odluka je pala da se Darkona prodaje putem web shop-a.
– Ja zapravo, od kad me to zanima i od kad koristim internet, pratim razne alternativne dizajnere i scenu vani. Vani definitivno ima više publike, ali ima i kod nas, samo što je kod nas mentalitet ljudi drugačiji i takav jedan fizički dućan teško opstaje. Interes je manji, nije da ga nema, ali je manji. Najam prostora je skup, lokacija je bitna, a ona i košta. Za moju ciljanu publiku to nije bitno jer su oni već navikli da odjeću traže i naručuju online – objasnila je mlada dizajnerica koja tako može i pratiti gdje odlazi njezina odjeća.
– Najviše odjeće trenutno prodam u Hrvatskoj, Zagreb pretežito. Imala sam jednu narudžbu iz Stockholma i bila sam jako sretna jer je u pitanju jedna fotografkinja koja je kupila body i sad ga koristi u fotkanju i baš je cool. Za sada je sve lokalno. Vidim da imam poglede i izvana i mislim da je zbog trenutne situacije ipak malo pala kupnja stvari koje nam nisu neophodne – objasnila je Ivona i dodala kako neki svoj komad još uvijek nije vidjela na ulici u Velikoj Gorici.
Ivona Šorša – Darkona
Svoju viziju Ivona prenese na papir, pa na materijal. Nakon toga izradi komad koji je zamislila, fotografira ga i postavi na stranicu.
– Ali tek kada to netko kupi i obuče na sebe, to je onda to i tada počinje završni korak koji je i početak nekog novog putovanja za taj odjevni predmet. Ja imam puno odjeće koju pamtim po prilikama kada sam ju nosila. Zato mislim kako bi bilo super da netko kupi nešto moje i da ide na festival, koncert, prvi spoj ili na izlazak koji ispadne najbolja noć u životu. Kada pogleda u ormar, prisjeti se super stvari koje su se dogodile dok je nosio taj komad – kaže Ivona.
Mlada modna kreatorica trenutno je jedina koja radi ovakve stvari u Hrvatskoj.
– Mi zapravo imamo dosta veliku alternativnu scenu i puno je mladih. Većinom se ljudi oblače vani ili kombiniraju ono što nađu ovdje. Mislim da ljudi cijene kad netko producira nešto drugačije, a kod nas trenutno nema nekoga tko se ovime bavi. Postoje oni koji uvoze stvari izvana, ali ne rade sami. To je jedan od razloga zašto sam se odlučila na to. Naravno da ne smatram da nemam konkurenciju. Moja konkurencija su sve ove trgovine koje vani već postoje, ali mislim da će domaća publika cijeniti osvježenje i to da je nešto ipak dostupno ovdje i nije masovno producirano jer i oni u vani su zapravo gothic H&M – objašnjava.
Iza brenda stoje snažna etička i moralna načela. Ivona podržava takozvani slow fashion pokret koji se temelji na izradi odjevnih komada u manjim serijama, u adekvatnim radnim uvjetima, od kvalitetnih materijala, s ciljem da odjeća potraje i postane gotovo nezamjenjiva u našem ormaru. Osim toga, ova dizajnerica ne koristi materijale životinjskog porijekla te se zalaže za smanjenje tekstilnog otpada i second-hand kupovinu.
– Moj je stav da bi odjeća koju kupujemo trebala biti kombinacija potrebe, kvalitete i estetike te da bi trebala sadržavati najbolje od svega; biti izdržljiva i trajna, ali i nama privlačna. Kada dođe do savršene fuzije odjevnog komada i osobe koja ga nosi, tako da jedno drugo nadopunjuju, moj cilj je ostvaren – kaže vlasnica brenda Darkona.
Ivona Šorša – Darkona
Ivona ima dosta planova, a za početak joj je cilj nabaviti nove mašine na kojima bi mogla izrađivati nove stvari i tako podići unikatnost i kvalitetu proizvoda na višu razinu.
– Općenito, nadam se da ću kroz dvije ili tri godine biti u mogućnosti zaposliti nekoga da radi marketing kako bi ja mogla šivati od jutra do mraka jer mi to nije problem. Problem mi je pola dana provesti za računalom i baviti se webom i instagramom – kaže ova 29-godišnjakinja koja se trudi imati puno malih ciljeva u poslu te polako napredovati.
– Ultimativni cilj bi bio da stavim kolekciju online i da se isti tren rasproda, definitivno bih plakala od sreće. To bi značilo da su ljudi iščekivali i stvarno htjeli neki komad – zaključila je Ivona.
Ivona Šorša – Darkona
Sport
Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…
Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…
Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…
Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:
– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.
Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…
Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.
A opet, dečki u crnom nisu odustajali…
Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.
I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!
Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.
Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.
Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.
I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!
Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.
A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.
Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.
Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.
Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…
– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.
Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…
– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.
– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.
Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…
HOTNEWS
Nakon pola stoljeća i dalje zajedno – Velikogoričani o Valentinovu
“Ako se ljudi istinski vole, onda to pokazuju u malim stvarima.”
Nakon “sto godina”, sunce je napokon obasjalo Grad, a naočale i osmjesi osvanuli su na licima naših građana.
Približava li se proljeće ili je ovo samo „zatišje pred buru“ posljednjih zimskih dana?
Na terasama kafića ljudi uživaju u dugo iščekivanim sunčevim zrakama, dok su u parkovima i na travnjacima procvjetale visibabe i šafrani, pravi vjesnici dolaska toplih dana.
Bez obzira na „vjesnika“ kojeg pratite, jedno je sigurno: proljeće je blizu, a Grad je spreman uživati u njegovim prvim čarima.
Vijesti
Svjetski dan radija – medij koji ne izumire
“Meni radio uvijek ujutro pomogne razbuditi se i opustiti”
-
Sportprije 5 danaPosljedice cirkusa: Gorica čeka Vukovar bez trenera, ali i bez kapetana!
-
HOTNEWSprije 2 danaTom Tailor stigao u Veliku Goricu!
-
Sportprije 5 danaIzborna skupština NK Kurilovec, sportski uspjesi u sjeni teške financijske situacije
-
Sportprije 5 danaZaboravljeni identiteti: Kad su Turopoljem harali Partizan, Borac i Proleter…