Povežite se s nama

HOTNEWS

Mlin na kraju grada: Priča o ratu, kreditima, znoju, žuljevima i tjestenini…

Mlin Pukanić, pogon koji još od 1942. hrani Goričane, počeo je kao mali obiteljski biznis, dugo je to i ostao, no braća Ivan i Franjo, praunuci, mijenjaju trendove

Objavljeno

na

Priča o Mlinu Pukaniću, obiteljskoj firmi koja se pretvorila u jedan od goričkih brendova, zapravo je priča o goričkoj povijesti. Franjo Pukanić udario je temelje ovog biznisa još 1942. godine, naslijedili su ga sin Ivan i unuci Franjo i Jure, a danas su glavni praunuci Ivan i Franjo. Otkrivamo kakve veze sa svim tim imaju njemački vojnici, neobično povoljni krediti i sasvim posebne tjestenine…

Prohladno jutro, sasvim prikladno jeseni koja se nemilosrdno spustila nad grad, jednog sasvim običnog utorka, poslužilo je kao dekor za priču zbog koje je trebalo nakupiti solidan broj koraka. Kreneš Sisačkom, pa skreneš u Kurilovečku, grabiš prema onom dijelu za kojeg će mnogi reći “tamo, na kraju grada”, pa dođeš do cilja. Do mjesta koje je na svoj način pisalo povijest ovoga kraja. Do Mlina Pukanić.

Mjesto je to neke sasvim posebne energije, zdanje kroz koje na ovaj ili onaj način prođe valjda cijela Gorica, točka na kojoj se nekako osjetiš živim. Mirisi tek prerađenog brašna miješaju se s oporim šmekom benzina iz kamiona koji dolaze i odlaze, zvuk nabrijanog viličara sudara se s grajom kakvu stvara jedan ovakav, prosječan radni dan. Ljudi dolaze i odlaze, jedni s tonama brašna, drugi s vrećicama tjestenine, treći s papirima na kojima su ispisane narudžbe za sljedeće dane… I sve je nekako zaokruženo teškom pozitivom, koliko god vidiš da se ljudi muče, da krvavo i naporno rade, jer ovo je takav posao. Krvav i težak.

– Je, nego kaj, uvek je tak bilo. Još od kad je moj deda krenul s ovim poslom – dočekuje nas Franjo Pukanić.

Mlin kao mali gradski trg

A odmah do njega – Franjo Pukanić. Sin starog Franje, ali i praunuk još starijeg Franje, čovjeka koji je ovu priču i započeo još tamo prije više od sedam i pol desetljeća. Odnekud u taj čas izlazi i Ivan, drugi sin Franje starijeg, brat Franje mlađeg, unuk dede Ivana, koji je Franjin tata…

– Sve kaj vas zanima pitajte mladog gazdu. Sve nas taj tjera! I ni’ko mu ništa ne smije reći. On je boss… Ali dobro, zna malo i popustiti. Pokaže zube, ali onda popusti – za*ebava se tata Franjo pokazujući prema sinu Franji prije nego počne nešto ozbiljnija priča.

Malo je, jako malo Goričana koji barem jednom nisu navratili u Mlin Pukanić. Kad se tu malo duže zadržiš, shvatiš da to njihovo dvorište mlina dođe kao nekakav mali gradski trg. Tu ćeš sresti i one koje mjesecima nisi vidio, tu ćeš se dobro nasmijati, doznati gradske novosti… I vidjeti kako se radi ozbiljan posao s ozbiljnom tradicijom.

– Sve ovo pokrenuo je moj pradjed Franjo, to ti je bilo 1942. godine. Nakon njega posao je nastavio moj deda Ivan, pa tata Franjo i stric Jura, a sad smo tu brat Ivan i ja. A stari pomaže koliko može, stalno je i on tu – priča nam Franjo zvani Buco, 35-godišnji mlađi sin koji odavno nije buco, ali nadimak je morao ostati u ovoj specifičnoj obiteljskoj nomenklaturi.

Jedan u pogon, drugi u papire

Brat Ivan je dvije godine stariji, a njih dvojica kombinacija su koja dozvoljava tati da mirno može u mirovinu. Iako, mlin je njemu odavno u krvi, teško mu je maknuti se iz njega, svaki dan obavezno navrati, provjeri treba li što, pomogne…

– Evo, već pet meseci sam u penziji, sad mi dečki daju džeparac, da imam za gablec – opet se smije tata Franjo dok sin Buco vrti glavom i prebire po papirima.

I to je njegov dio posla, iako će Pukanići odmah objasniti da nema tu prave podjele posla.

– Znaš kako ti to ide… Ko kaj prvi primi, to radi. Ajde, okvirno je Ivan više u proizvodnji, s radnicima, a ja u ovome ostalome. Do nedavno sam radio i knjigovodstvo, pa kupci, dobavljači, svi problemi… Sve prođe kroz tebe. Od krivo napisanog računa, do loše pšenice, do banke, općine, države, radnika… I do utovara. Pa s pekarima, s ratarima. Uvijek je sezona nečega, ili je berba, ili je žetva… Više ni sam ne znam što sve radim, ali tako to ide, mali smo i moramo se krpati tako da radimo sve – priča Buco.

U vrijeme opće digitalizacije, modernizacije, gotovo je raritetno vidjeti ovakav pogon. Nema megalomanije, samo upornosti, žuljavih ruku i bratske sloge. I to je vjerojatno tajna uspjeha u poslu u kojem su mnogi mlinovi ovakvog tipa odavno potonuli. I nestali.

– Uvijek smo bili smo relativno mali, barem u svijetu mlinova, jer mi smo i danas među najmanjim mlinovima u Hrvatskoj, sve su to veliki sistemi. Radili smo sve i svašta, i stočnu hranu, i za velike pekare… Radilo se. Dobra je okolnost i to što smo blizu Zagreba, jer to nam je jako puno značilo. Da smo bili stotinjak kilometara dalje, tamo prema Slavoniji, danas vjerojatno više ni mi ne bismo postojali – govori stariji brat Ivan prije nego se ispriča i vrati se poslu koji ne staje.

– Tržište je veliko, a mi pokušavamo držati kvalitetu, trudimo se maksimalno, ulažemo stalno u nove pogone, nove proizvode… I to je to, ne mogu reći da postoji neki univerzalni recept zbog kojeg smo mi uspjeli, a neki drugi nisu – nadovezuje se Buco.

Prva zarada je bila – postotak

Iza njih je, dakle, tradicija duga 76 godina. Četiri generacije, gomila problema i stalni rast. Malo po malo, postepeno, bez preskakanja stepenica.

– Kad je moj deda s tim krenuo, još ni struja nije došla u Kurilovec. Nije bilo baš ni mlinova po selu, tako da je posla od početka bilo. Iako, krvav je to posao… – prepričava tata Franjo, pa dodaje anegdotu vezanu uz same početke.

– Znam da je deda taman htio početi graditi prvi dio mlina, dovezel je cigle da počne zidati, ali baš je počeo drugi svjetski rat i došle Švabe k njemu! Kažu mu: ‘E, te cigle ćemo mi sebi uzeti’. I kaj će deda, kaj buš im rekel osim ‘samo si vi to zemite’… Pravili su bunkere tu kod željezničke stanice, pa im je trebalo, a na odlasku taj njihov glavni kaže mom dedi da buju mu to vratili. A deda si misli ‘ma kaj bute vi vratili…’ I pomirio se s tim da više neće vidjeti cigle.

Međutim, ova priča dobila je neočekivani obrat.

– Kad ono, jebate, za par mjeseci evo njih, dopeljali cigle! I to su dopeljali duplo više nego kaj su odnesli. I deda napravi mlin i krene delati…

U početku se tu nije vrtio novac nego roba.

– To je bio mali, kameni mlin. Ljudi bi imali svoju pšenicu i tijekom godine donosili do mlina i radili brašno. Mi bi uzimali ušur, dio koji nama ostaje od usluge mljevenja. Ljudi bi, recimo, donijeli 100 kila pšenice, a mi bi se naplaćivali tako da bi uzimali određeni postotak te pšenice. I namiriš se iz toga, to ti je zarada – zna i Buco za priče iz davnina.

‘Policijski’ kredit za uspjeh

Desetljećima je to bio isključivo obiteljski biznis, težak i mukotrpan.

– Je, moglo se živjeti od toga u ta vremena, ali bilo je teško. Nije bilo ni kredita ni ničega, bilo je puno teže nešto stvoriti – govori Franjo, prisjećajući se još jednog važnog trenutka u razvoju mlina.

– Kad smo delali ovu drugu zgradu, vi’š tu – pokazuje rukom u stražnji dio objekta.

– To ti je bilo osamdesete, baš sam se ja ženil. To je prije toga bila velika drvarna i unutra vršilica. Ljudi su na polju vezali ječam i pšenicu u snoplje, to dopeljali tu s kolima, pa se odvajala košenica od slame… A osamdesete je tata odlučil to srušiti i napraviti zgradu – kaže nastavak njegove priče.

Onoga čega nije bilo ranije, kredita, sad je bilo. Iako deda Ivo nije previše znao o tome.

– Sjećam se, došel je tu jedan policajac, naš sused Ilija, i veli mom starom: ‘Ivo, ti radiš zgradu, pa odi si u banku, sad su ti povoljni krediti, nikad više ti ne budu takvi’. Stari se bojal toga, ali zdigel je 30 hiljada marki, nije se usudil uzeti više. Sve je zazidal, napravil, kad za par meseci evo inflacije! Da je znal, digel bi sto hiljada, jer sve je to inflacija požderala – kaže tata Franjo.

Polako je i deda Ivo posustajao, pa je posao odlučio ostaviti sinovima Franji i Juri.

– Deda je to mudro napravio, jedan brat je napravio podjelu imovine na dva dijela, a drugi je prvi birao koji će dio uzeti. Na taj način niti jedan ne može reći da je zakinut – ubacio se Buco, a njegov otac nastavio:

– Ovak ti je to bilo… Imali smo dva mlina. Kad je stari videl da više ne može, rekel je ovak: ‘Dečki, ja bum vam to podelil. Ti imaš jednu stranu, ti drugu’. I tak je Jura, moj brat, prvi biral. Tam naprijed je sve bilo već uhodano i on je uzeo taj dio, a ja ovaj drugi.

Kako je Bosanac sredio stvar

I tu u priču upada jedan novi lik. Nazvat ćemo ga Bosanac.

– To ti je bila ’94., kad je u Gorici bilo dosta izbjeglica iz Bosne. Jedan dan mi je došao taj jedan Bosanac, sterali su ga iz Bosanske Dubice, i pita jel bi mogel on tu delat kao fizički radnik. Rekoh, bi, kaj ne bi mogel… I kad je videl kaj se tu događa, kaže: ‘Ja sam to delal tam u firmi, mogu vam ja vodit i papire, i fizički delat…’ Došel nam je ko bog. I malo po malo smo sve to počeli slagat, ali trebalo je par godina dok sve nije selo na svoje mesto – sjeća se Franjo.

Nije prošlo dugo, a već je došlo vrijeme za mlađe. Dvojica Franjinih sinova, Ivan i Buco, ubacili su se u posao čim su završili školovanje.

– Da, čim sam završio srednju školu, počeo sam raditi. Naravno da ti prolazi kroz glavu da probaš nešto drugo, pogotovo jer znaš da će te mlin čekati, prije ili kasnije. Upisao sam faks, ali vanredno, tako da sam većinu vremena bio u mlinu. I nije mi žao što sam tu završio. Što prije počneš to raditi, to bolje. I brat je počeo odmah raditi, čim je završio školu. To je najbolje rješenje, najlogičnije – vjeruje Buco, koji nije bio jedini s dvojbama o nastavku obiteljske tradicije.

– Kad je bio mojih godina, ni moj stari nije radio u mlinu nego je bio autoprijevoznik. Imao je kamion i vozio je šoder, zemlju, sve i svašta. Evo, to je taj kamion, iz ’74… – pokazuje Buco na narančasti kamion koji ne odustaje.

– I dan danas ga koristimo kad pšenicu vozimo iz silosa u mlin. Desetak godina se stari time bavio, ali došao je trenutak kad je netko morao preuzeti mlin…

Naravno da tu više dvojbe nije bilo, veza s mlinom ipak je prejaka.

– Ja sam od djetinjstva stalno u mlinu. Kako su deda i baka živjeli u kući koja je u sklopu mlina, a to je i rodna kuća mog tate, ja sam tamo bio po cijele dane. Pogotovo prije nego što sam krenuo u školu, tamo sam i spavao, jer sve to mi je bilo zanimljivo, u mlinu se uvijek nešto događalo – objašnjava Buco.

Tjestenine kakve bi sam poželio

U mlinu se i zadnjih godina uvijek nešto događa. Pogotovo zadnjih godina. Nove, mlade snage donijele su i nove ideje.

– Ha, gledaj, širimo se… Do prije desetak godina smo mljeli samo pšenicu, a sad meljemo i raž, i kukuruz, imamo i heljdino brašno, i pirovo… Zapravo sve vrste brašna koje se mogu raditi. Prije tri godine smo počeli raditi i vlastitu tjesteninu, a sad pripremamo i pekaru… Uvijek nešto novo. Svi radimo, i tata, i brat, i ja, u mlinu smo po 10-12 sati dnevno i malo po malo smo došli do toga da smo zadovoljni – govori Buco.

Poseban hit je tjestenina, jer Pukanići to rade drukčije nego drugi.

– Meni su i prije toga 70 posto prehrane bile tjestenine. Obožavam ih i htjeli smo napraviti nešto što bi nas same zadovoljilo, uz pretpostavku da bi automatski to i ljudima bilo zanimljivo – otvara Buco ovo poglavlje razgovora.

– Prijavili smo projekt za poticaje iz EU fondova, ali na kraju nam nisu odobrili sredstva. Kako je sve već bilo gotovo i spremno, odlučili smo u to krenuti sami, vlastitim sredstvima.

Ideja je bila, kaže, puno više od pukog posla.

– Željeli smo napraviti nešto domaće, tjesteninu koja nije od uvoznog brašna, od duruma, od kojeg se radi 99 posto tjestenina koje ljudi jedu. Durum je vrsta pšenice, Talijani sve svoje tjestenine rade od toga, kao i svi naši najveći proizvođači. To je čak i skuplja varijanta, ali jednostavnija je proizvodnja, jer tu nisu potrebna jaja. A mi smo odlučili napraviti tjesteninu isključivo od domaće pšenice, koja uspijeva u Hrvatskoj, nešto čega nema na tržištu, a znamo da je i fino, i triput zdravije nego strane tjestenine – objašnjava Buco.

Živimo zdravo zajedno

Reakcije ljudi su, kaže, isključivo pozitivne.

– Ljudi su oduševljeni. Recimo pir, divlja sorta pšenice koja se ekološki uzgaja, jako je zdrava, a tjestenina od nje je ekstremno fina, ali i zdrava. Moje načelo i je da čovjek mora živjeti zdravo, stremiti zdravlju i ispravnom načinu življenja, što je također imalo utjecaja na odluku da radimo nešto takvo – govori Buco gotovo sa sjajem u očima.

– Znaš što, da mi je netko prije pet godina rekao da ću raditi tjesteninu i imati pekaru, rekao bih da je lud. Već je tad bilo dovoljno briga, problema i odgovornosti, ali sve to ide jedno za drugim. Prilike i okolnosti su takve, počneš se baviti stvarima koje su zahtjevne, ali i logične. Ipak imaš glavnu sirovinu, imaš tržište na kojem te ljudi znaju, pa zašto ne proširiti ponudu.

Nema zasad njihove tjestenine u velikim trgovačkim centrima, ali ima u 15-ak prodavaonica u Zagrebu, desetak u Splitu… Posao se širi, raste.

– Mi najviše živimo od maloprodaje. Najveći kupci su nam pekare, ali imamo i dućan u dvorištu, kroz koji prolazi gotov novac, a to je spas. Da ovisimo o pekarima, već bi davno zatvorili. Plaćanja su kod nas katastrofa, od kašnjenja, muljanja… Kad je o tome riječ, nema jačih od nas Hrvata – s kiselim smiješkom govori Buco.

Tu se opet ubacuje tata Franjo. Ne skriva zadovoljstvo načinom na koji su sinovi nastavili obiteljski posao.

– Oni smišljaju stalno nešto novo, a ja im velim: ‘Dečki, samo bute imali više brige, manje bu vremena za ženu, za decu…’ Ali dobro, oni znaju najbolje. Ugodno sam se iznenadil kako to sve vode. Kad vidim tu tjesteninu, pa pekaru koju rade… Rekel sam im: ‘Dečki, svaka čast, ali samo se vas dvojica slažite’. To je tak, ak se budu slagali, sve će to ići. Ja se, evo, sa svojim bratom nisam tako dobro slagao, nije to baš lako. I zato kažem, samo nek se drže skupa – savjetuje tata.

Pekara krenula, a sad – na Mars

I trajalo je to naše druženje u mlinu, trajalo i trajalo, jer svako malo netko naiđe, telefoni zvone, nije lako tijekom radnog dana odrađivati još i taj nekakav razgovor za novine. Pogotovo jer su u tijeku i zadnji radovi na otvaranju pekare u sklopu mlina. Krenut će uskoro, samo što nije.

– To je već uhodan posao, mi smo samo preuzeli, ali još treba vidjeti kako će to sve funkcionirati. Zasad je dobro, u ovih prvih mjesec dana, samo što je posla još puno, puno više – govori Buco.

Mali obiteljski mlin tako se polako pretvara u ozbiljnu firmu s više od 20 zaposlenih.

– Postepeno smo rasli. Kako smislimo nešto novo, tako to iziskuje dodatnog čovjeka. Sad nas je 14, uz deset novih, koji će raditi u pekari. Pa ćemo vidjeti kako će to ići – završava Buco naše druženje.

Obaveze zovu, mušterije čekaju, telefoni opet zvone. Radni dan još nije ni blizu kraju, treba ići i do silosa vagati utovarenu robu, pa se vratiti natrag, naručivati, dopremati, otpremati… A u međuvremenu navrate i prijatelji, evo baš su tu, u prolazu, pa zašto ne stati malo kod Buce i Ivana. Koji već smišljaju što je sljedeće na redu.

– Što nakon pekare? A nemam pojma, mislili smo osnovati koloniju na Marsu, pa možda gore posaditi pšenicu – za*ebava se sad i Buco.

Iako, s tim Pukanićima nikad ne znaš, možda i nije za*ebancija, tko će ih znati…

HOTNEWS

ŽUC Zagrebačke županije i Hrvatske autoceste potpisale sporazum o suradnji

U planu novi kružni tok s pet krakova, novi čvor Paukovec i novi prsten Zagrebačke obilaznice. Međuinstitucionalna suradnja omogućava snažan iskorak prema sigurnijoj i modernijoj prometnoj infrastrukturi Zagrebačke županije.

Objavljeno

na

Tomislav Landeka, ravnatelj Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije i Boris Huzjan, direktor Hrvatskih autocesta, potpisali su sporazum o zajedničkoj suradnji na pripremi i provedbi projekta Izgradnje kružnog toka s pet krakova na križanju županijskih cesta ŽC 3016, ŽC 3017 i kraka čvora Sv. Helena autoceste A4, te je ravnatelj Landeka podržao dva nova ključna infrastrukturna projekta na području Zagrebačke županije, odnosno novi čvor na Autocesti A4 (Zagreb – Varaždin – Goričan) – Čvor Paukovec i novi prsten Zagrebačke obilaznice, s primarnim ciljem povećanja sigurnosti svih sudionika u prometu i protočnosti prometa.

Ovaj sporazum potvrđuje čvrstu suradnju između Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije, Hrvatskih autocesta i jedinica lokalne samouprave na projektima od strateškog značaja za regionalni razvoj i prometno rasterećenje. Zagrebačka županija, kao jedna od najrazvijenijih županija u Republici Hrvatskoj po mnogim gospodarskim pokazateljima, smještena je na izuzetno važnom geo-prometnom položaju.

Suradnja s Hrvatskim autocestama i jedinicama lokalne samouprave omogućuje nam ne samo tehničku i financijsku sinergiju, nego i snažan iskorak prema sigurnijoj i modernijoj prometnoj infrastrukturi koja odgovara potrebama građana i gospodarstva izjavio je prilikom potpisivanja Tomislav Landeka.

Blizina glavnog grada Zagreba, međunarodne zračne luke i ključnih prometnih pravaca čini Zagrebačku županiju prirodnim logističkim, poslovnim i prometnim čvorištem s golemim razvojnim potencijalom.

Kao nacionalni upravitelj ključne prometne infrastrukture, Hrvatskim autocestama prioritet je kontinuirano povećanje sigurnosti i protočnosti prometa. Partnerstva poput ovoga osiguravaju da strateški projekti dobiju potrebnu podršku, a lokalne zajednice budu bolje povezane i konkurentnije istaknuo je Boris Huzjan.

Izgradnja kružnog toka na čvoru sv. Helena

Kako bi se povećala sigurnost i protočnost prometa na jednom od najvažnijih prometnih križanja, spomenutim sporazumom pokreće se projekt izgradnje kružnog toka s pet krakova na raskrižju županijskih cesta ŽC 3016, ŽC 3017, kraka čvora Sv. Helena autoceste A4 i nerazvrstane ceste koja je u nadležnosti Grada Sveti Ivan Zelina.

Vrijednost projekta iznosi približno milijun eura + PDV, a troškove izgradnje ravnopravno snose ŽUC Zagrebačke županije, Grad Sveti Ivan Zelina i Hrvatske autoceste s time da je ŽUC investitor i voditelj postupaka pribavljanja dokumentacije i ishođenja dozvola.

Novo kružno raskrižje imat će ukupno pet privoza što osigurava bolji protok vozila i veću sigurnost svih sudionika, a predviđa i pješačku komunikaciju duž cijelog kružnog toka. Uz rekonstrukciju raskrižja planirani su i radovi na oborinskoj odvodnji, cestovnim propustima, plinskoj i elektro-mreži, vodovodu te javnoj rasvjeti.

Novi čvor Paukovec

U prijedlog izmjena i dopuna Prostornog plana Zagrebačke županije, a na inicijativu Općine Brckovljani, Grada Sveti Ivan Zelina i Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije uvršten je novi čvor na Autocesti A4 (Zagreb – Varaždin – Goričan) – Čvor Paukovec, koji će izravno utjecati na smanjenje svakodnevnog prometnog opterećenja u naseljima Paukovec, Banje Selo, Hrebinec i Brckovljani.

Izgradnja novog čvora nužna je zbog kontinuiranog rasta broja motornih vozila na lokalnoj cestovnoj mreži, a osobito zbog sve većeg prometnog opterećenja koje uzrokuju teška teretna vozila uslijed gospodarskog razvoja regije. Planirani spoj omogućit će znatno kraće vrijeme putovanja, brži i učinkovitiji pristup žurnih službi, kao i alternativni prometni pravac u slučaju prometnih nesreća ili zatvaranja dijela autoceste. Novi čvor će značajno unaprijediti prometnu povezanost područja, rasteretiti postojeće prometnice, smanjiti zastoje i povećati ukupnu sigurnost u prometu.

Hrvatske autoceste će izraditi projektno tehničku dokumentaciju, dok će ŽUC Zagrebačke županije izvesti sve druge radove kako bi postojeće ceste rekonstruirali, proširili i povećali nosivost kolničke konstrukcije ceste i postojećeg nadvožnjaka preko autoceste, kako bi se zadovoljila nova prometna potražnja na cestovnoj mreži lokalnih i županijskih cesta koje vode prema budućem Čvoru Paukovec.

Novi prsten Zagrebačke obilaznice

Zagrebačka obilaznica, puštena u promet 1981. godine, danas je najopterećenija dionica autoceste u Hrvatskoj s više od 80.000 vozila dnevno u ljetnim mjesecima. Kako bi se odgovorilo na rastuće prometne potrebe i odvojio lokalni od tranzitnog prometa, planira se izgradnja Nove zagrebačke obilaznice, duljine oko 95 kilometara.

Ravnatelj ŽUC-a Zagrebačke županije izrazio je potporu za projekt novog prstena Zagrebačke obilaznice čija će trasa povezati okolne gradove i općine, njih ukupno 13, koji gravitiraju prema Gradu Zagrebu, čime se pridonosi povezivanju cijele regije Zagrebačke županije i prolazi kroz sljedeće jedinice lokalne samouprave:

1. Grad Zaprešić

2. Grad Sveta Nedelja

3. Grad Samobor

4. Općina Stupnik

5. Grad Zagreb

6. Grad Velika Gorica

7. Općina Rugvica

8. Općina Orle

9. Grad Ivanić Grad

10. Općina Brckovljani

11. Grad Vrbovec

12. Općina Rakovec

13. Grad Sveti Ivan Zelina

Projekt će ujedno pozitivno utjecati na rasterećenje postojeće obilaznice, povećanje sigurnosti u prometu, smanjenje vremena putovanja i operativnih troškova vozila, razvoj gospodarskih zona uz trasu obilaznice, brži pristup žurnih službi te poboljšanje regionalne povezanosti.

Ovi projekti dokaz su usmjerenosti Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije, Hrvatskih autocesta i lokalne samouprave na strateški promišljen razvoj prometne infrastrukture. Kroz međuinstitucionalnu suradnju, pravovremenu pripremu i koordiniranu provedbu, zajednički stvaramo temelje za sigurniju, protočniju i gospodarski potentniju budućnost regije zaključio je Landeka.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Prometna nesreća u Poštanskoj ulici!

Ozlijeđenima pomoć pružaju djelatnici hitne službe.

Objavljeno

na

Kod Sortirnog centra Hrvatske pošte, u Poštanskoj ulici u Velikoj Gorici dogodila se prometna nesreća u kojoj su sudjelovala dva osobna vozila marke VW Passat i Mazda. Ozlijeđenima pomoć pružaju djelatnici hitne službe.

Promet se odvija usporeno, a okolnosti nesreće bit će poznati nakon policijskog očevida.

Fotogalerija:

Foto: Cityportal

Nastavite čitati

HOTNEWS

Nova ulaganja u sportsku infrastrukturu: Stigla nova rasvjeta na Udarnik

Grad je financirao investiciju u vrijednosti oko 40 tisuća eura.

Objavljeno

na

Objavio/la

Najnoviji projekt Grada Velike Gorice vezan uz ulaganja u sportsku infrastrukturu, unaprjedit će uvjete treniranja na SRC-u Udarnik.

Naime, na pomoćnom terenu Nogometnog kluba Kurilovec postavljena je nova, moderna rasvjeta vrijedna oko 40 tisuća eura, koja će omogućiti kvalitetnije održavanje treninga i sportskih aktivnosti u večernjim satima, posebno tijekom zimskih mjeseci.

–Nastavljamo s ulaganjem u sportsku infrastrukturu kako bi našim sportašima omogućili što bolje uvjete rada. NK Kurilovec je klub s bogatom tradicijom i snažnom bazom mladih igrača, a nova rasvjeta omogućit će im bolje uvjete za rad i napredak. Nova rasvjeta znači više treninga, više nogometa i ono najvažnije više djece na terenu – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Nova rasvjeta omogućit će i veću dostupnost terena sportašima tijekom cijelog dana, čime se dodatno povećava iskorištenost sportske infrastrukture.

–Imamo više od 300 mladih nogometaša koji svakodnevno treniraju na našim terenima, a sada kada imamo reflektore možemo raditi na unaprjeđenju rada nogometne škole, ali time su nam se otvorila vrata za nove projekte poput razvoja amaterskog nogometa u Velikoj Gorici. Ova investicija za nas znači jako puno i zato  zahvaljujem Gradu na čelu s gradonačelnikom Ačkarom što je prepoznao naš rad s djecom – komentirao je trener i sportski direktor NK Kurilovca, Senad Harambašić.

Još jedno u nizu ulaganje Grada Velike Gorice u sportsku infrastrukturu, stvara kvalitetnije uvjete iza sportaše ali i za građane koji žele aktivno provoditi slobodno vrijeme na otvorenom.

Podsjetimo da je nedavno otvoreno i novo igralište s umjetnom travom u Mraclinu, a u tijeku je i izgradnja nove polivalentne dvorane u Rakarju.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Petek na Gorice – svega u izobilju uz akciju „Težina brojki“

Na zdrav način života ukazuje javnozdravstvena akcija koju provode studenti Medicinskog, Prehrambeno-biotehnološkog i Kineziološkog fakulteta.

Objavljeno

na

Objavio/la

Prvi majski „Petek na Gorice“ u organizaciji Turističke zajednice grada Velike Gorice još je jednom privukao velik broj naših sugrađana koji su kod Muzeja Turopolja došli kupiti domaće proizvode lokalnih OPG-ova, od rukotvorina, meda, kolača, sireva, suhomesnatih proizvoda, do nakita i nezaobilaznih Štrukli by Ivana Belošević.

Današnje izdanje manifestacije naglasak je stavilo na zdrav način života, na što je ukazala javnozdravstvena akcija „Težina brojki“, a proveli su ju studenti Medicinskog, Prehrambeno-biotehnološkog i Kineziološkog fakulteta.

–Svi znamo da je zdravlje kombinacija pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti, a ovdje želimo ljudima približiti da čak i malim koracima mogu i svoju svakodnevicu u postizanju zdravlja. Mi danas mjerimo Velikogoričanima šećer i krvni tlak i savjetujemo ih zajednički što bi trebali promijeniti kako bi vrijednosti bile bolje. No, moram priznati da su svi do sada imali super vrijednosti, tako da smo zadovoljni rezultatima – rekla je Lara Nika Sasiov, studentica Medicinskog fakulteta.

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Zbog epidemije sjedilačkog načina života, kontinuirana tjelesna aktivnost i vježbanje izuzetno je važno za zdravlje – upozorili su studenti.

– Donijeli smo dinamometar koji stiskom šake pokazuje snagu tijela. Centili ovog uređaja pokazuju vrijednosti ovisno o mišićnoj masi. Time osvještavamo građane o njihovoj snazi tjela i što mogu učiniti ako imaju donje vrijednosti – naglasio je Patrik Bajić, student Kineziološkog fakulteta.

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Pravilna prehrana, također je jedan važan čimbenik održavanja zdravlja našeg organizma, poručila je Jana Bulušin, studentica Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta.

–Želimo skrenuti pažnju na naizgled sitne stvari, a koje čine veliku razliku. Primjerice na unos dovoljne količine vode te svježeg voća i povrća tijekom dana, a mjerenjem sastava tijela također građani dobivaju uvid u stanje svojeg organizma – objasnila je Bulušin.

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Ovakva akcija studenata već je održana u Varaždinu, a nakon Velike Gorice, studenti će ju održati u gradu Zagrebu.

FOTOGALERIJA:

Nastavite čitati

HOTNEWS

LOKALNI IZBORI Za župana 5 kandidata, za skupštinu 7 kandidacijskih lista

Krešimir Ačkar nositelj koalicijske liste (HDZ – HSU – DP) za izbor članova Skupštine Zagrebačke županije.

Objavljeno

na

Županijsko izborno povjerenstvo objavilo je pravovaljane kandidacijske liste za izbor članova Županijske skupštine Zagrebačke županije i kandidature za izbor župana i zamjenika župana Zagrebačke županije na lokalnim izborima 18. svibnja 2025.

Sve navedene liste i kandidature dostupne su ovdje.

Inače, za mjesto župana Zagrebačke županije bori se ukupno pet kandidata. Uz dosadašnjeg župana Stjepana Kožića, tu su još Gabrijel Deak, Fokusov kandidat, zatim Velikogoričanin Danijel Pukšić, kandidat 7 županijskih nezavisnih lista kojem su potporu dali Dario Zurovec i Marija Selak Raspudić te jedina žena, odvjetnica Barbara Knežević, koja dolazi uz potporu desnog političkog spektra.

Dodajmo kako je dosadašnji gradonačelnik grada Velike Gorice Krešimir Ačkar nositelj koalicijske liste (HDZ – HSU – DP) za izbor članova Skupštine Zagrebačke županije, a slijede ga redom i dosadašnji gradonačelnik Zaprešića Željko Turk, zatim dosadašnji predsjednik županijske Skupštine Mato Čičak, te dosadašnji gradonačelnik Ivanić Grada Javor Bojan Leš.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno