Povežite se s nama

HOTNEWS

Mlin na kraju grada: Priča o ratu, kreditima, znoju, žuljevima i tjestenini…

Mlin Pukanić, pogon koji još od 1942. hrani Goričane, počeo je kao mali obiteljski biznis, dugo je to i ostao, no braća Ivan i Franjo, praunuci, mijenjaju trendove

Objavljeno

na

Priča o Mlinu Pukaniću, obiteljskoj firmi koja se pretvorila u jedan od goričkih brendova, zapravo je priča o goričkoj povijesti. Franjo Pukanić udario je temelje ovog biznisa još 1942. godine, naslijedili su ga sin Ivan i unuci Franjo i Jure, a danas su glavni praunuci Ivan i Franjo. Otkrivamo kakve veze sa svim tim imaju njemački vojnici, neobično povoljni krediti i sasvim posebne tjestenine…

Prohladno jutro, sasvim prikladno jeseni koja se nemilosrdno spustila nad grad, jednog sasvim običnog utorka, poslužilo je kao dekor za priču zbog koje je trebalo nakupiti solidan broj koraka. Kreneš Sisačkom, pa skreneš u Kurilovečku, grabiš prema onom dijelu za kojeg će mnogi reći “tamo, na kraju grada”, pa dođeš do cilja. Do mjesta koje je na svoj način pisalo povijest ovoga kraja. Do Mlina Pukanić.

Mjesto je to neke sasvim posebne energije, zdanje kroz koje na ovaj ili onaj način prođe valjda cijela Gorica, točka na kojoj se nekako osjetiš živim. Mirisi tek prerađenog brašna miješaju se s oporim šmekom benzina iz kamiona koji dolaze i odlaze, zvuk nabrijanog viličara sudara se s grajom kakvu stvara jedan ovakav, prosječan radni dan. Ljudi dolaze i odlaze, jedni s tonama brašna, drugi s vrećicama tjestenine, treći s papirima na kojima su ispisane narudžbe za sljedeće dane… I sve je nekako zaokruženo teškom pozitivom, koliko god vidiš da se ljudi muče, da krvavo i naporno rade, jer ovo je takav posao. Krvav i težak.

– Je, nego kaj, uvek je tak bilo. Još od kad je moj deda krenul s ovim poslom – dočekuje nas Franjo Pukanić.

Mlin kao mali gradski trg

A odmah do njega – Franjo Pukanić. Sin starog Franje, ali i praunuk još starijeg Franje, čovjeka koji je ovu priču i započeo još tamo prije više od sedam i pol desetljeća. Odnekud u taj čas izlazi i Ivan, drugi sin Franje starijeg, brat Franje mlađeg, unuk dede Ivana, koji je Franjin tata…

– Sve kaj vas zanima pitajte mladog gazdu. Sve nas taj tjera! I ni’ko mu ništa ne smije reći. On je boss… Ali dobro, zna malo i popustiti. Pokaže zube, ali onda popusti – za*ebava se tata Franjo pokazujući prema sinu Franji prije nego počne nešto ozbiljnija priča.

Malo je, jako malo Goričana koji barem jednom nisu navratili u Mlin Pukanić. Kad se tu malo duže zadržiš, shvatiš da to njihovo dvorište mlina dođe kao nekakav mali gradski trg. Tu ćeš sresti i one koje mjesecima nisi vidio, tu ćeš se dobro nasmijati, doznati gradske novosti… I vidjeti kako se radi ozbiljan posao s ozbiljnom tradicijom.

– Sve ovo pokrenuo je moj pradjed Franjo, to ti je bilo 1942. godine. Nakon njega posao je nastavio moj deda Ivan, pa tata Franjo i stric Jura, a sad smo tu brat Ivan i ja. A stari pomaže koliko može, stalno je i on tu – priča nam Franjo zvani Buco, 35-godišnji mlađi sin koji odavno nije buco, ali nadimak je morao ostati u ovoj specifičnoj obiteljskoj nomenklaturi.

Jedan u pogon, drugi u papire

Brat Ivan je dvije godine stariji, a njih dvojica kombinacija su koja dozvoljava tati da mirno može u mirovinu. Iako, mlin je njemu odavno u krvi, teško mu je maknuti se iz njega, svaki dan obavezno navrati, provjeri treba li što, pomogne…

– Evo, već pet meseci sam u penziji, sad mi dečki daju džeparac, da imam za gablec – opet se smije tata Franjo dok sin Buco vrti glavom i prebire po papirima.

I to je njegov dio posla, iako će Pukanići odmah objasniti da nema tu prave podjele posla.

– Znaš kako ti to ide… Ko kaj prvi primi, to radi. Ajde, okvirno je Ivan više u proizvodnji, s radnicima, a ja u ovome ostalome. Do nedavno sam radio i knjigovodstvo, pa kupci, dobavljači, svi problemi… Sve prođe kroz tebe. Od krivo napisanog računa, do loše pšenice, do banke, općine, države, radnika… I do utovara. Pa s pekarima, s ratarima. Uvijek je sezona nečega, ili je berba, ili je žetva… Više ni sam ne znam što sve radim, ali tako to ide, mali smo i moramo se krpati tako da radimo sve – priča Buco.

U vrijeme opće digitalizacije, modernizacije, gotovo je raritetno vidjeti ovakav pogon. Nema megalomanije, samo upornosti, žuljavih ruku i bratske sloge. I to je vjerojatno tajna uspjeha u poslu u kojem su mnogi mlinovi ovakvog tipa odavno potonuli. I nestali.

– Uvijek smo bili smo relativno mali, barem u svijetu mlinova, jer mi smo i danas među najmanjim mlinovima u Hrvatskoj, sve su to veliki sistemi. Radili smo sve i svašta, i stočnu hranu, i za velike pekare… Radilo se. Dobra je okolnost i to što smo blizu Zagreba, jer to nam je jako puno značilo. Da smo bili stotinjak kilometara dalje, tamo prema Slavoniji, danas vjerojatno više ni mi ne bismo postojali – govori stariji brat Ivan prije nego se ispriča i vrati se poslu koji ne staje.

– Tržište je veliko, a mi pokušavamo držati kvalitetu, trudimo se maksimalno, ulažemo stalno u nove pogone, nove proizvode… I to je to, ne mogu reći da postoji neki univerzalni recept zbog kojeg smo mi uspjeli, a neki drugi nisu – nadovezuje se Buco.

Prva zarada je bila – postotak

Iza njih je, dakle, tradicija duga 76 godina. Četiri generacije, gomila problema i stalni rast. Malo po malo, postepeno, bez preskakanja stepenica.

– Kad je moj deda s tim krenuo, još ni struja nije došla u Kurilovec. Nije bilo baš ni mlinova po selu, tako da je posla od početka bilo. Iako, krvav je to posao… – prepričava tata Franjo, pa dodaje anegdotu vezanu uz same početke.

– Znam da je deda taman htio početi graditi prvi dio mlina, dovezel je cigle da počne zidati, ali baš je počeo drugi svjetski rat i došle Švabe k njemu! Kažu mu: ‘E, te cigle ćemo mi sebi uzeti’. I kaj će deda, kaj buš im rekel osim ‘samo si vi to zemite’… Pravili su bunkere tu kod željezničke stanice, pa im je trebalo, a na odlasku taj njihov glavni kaže mom dedi da buju mu to vratili. A deda si misli ‘ma kaj bute vi vratili…’ I pomirio se s tim da više neće vidjeti cigle.

Međutim, ova priča dobila je neočekivani obrat.

– Kad ono, jebate, za par mjeseci evo njih, dopeljali cigle! I to su dopeljali duplo više nego kaj su odnesli. I deda napravi mlin i krene delati…

U početku se tu nije vrtio novac nego roba.

– To je bio mali, kameni mlin. Ljudi bi imali svoju pšenicu i tijekom godine donosili do mlina i radili brašno. Mi bi uzimali ušur, dio koji nama ostaje od usluge mljevenja. Ljudi bi, recimo, donijeli 100 kila pšenice, a mi bi se naplaćivali tako da bi uzimali određeni postotak te pšenice. I namiriš se iz toga, to ti je zarada – zna i Buco za priče iz davnina.

‘Policijski’ kredit za uspjeh

Desetljećima je to bio isključivo obiteljski biznis, težak i mukotrpan.

– Je, moglo se živjeti od toga u ta vremena, ali bilo je teško. Nije bilo ni kredita ni ničega, bilo je puno teže nešto stvoriti – govori Franjo, prisjećajući se još jednog važnog trenutka u razvoju mlina.

– Kad smo delali ovu drugu zgradu, vi’š tu – pokazuje rukom u stražnji dio objekta.

– To ti je bilo osamdesete, baš sam se ja ženil. To je prije toga bila velika drvarna i unutra vršilica. Ljudi su na polju vezali ječam i pšenicu u snoplje, to dopeljali tu s kolima, pa se odvajala košenica od slame… A osamdesete je tata odlučil to srušiti i napraviti zgradu – kaže nastavak njegove priče.

Onoga čega nije bilo ranije, kredita, sad je bilo. Iako deda Ivo nije previše znao o tome.

– Sjećam se, došel je tu jedan policajac, naš sused Ilija, i veli mom starom: ‘Ivo, ti radiš zgradu, pa odi si u banku, sad su ti povoljni krediti, nikad više ti ne budu takvi’. Stari se bojal toga, ali zdigel je 30 hiljada marki, nije se usudil uzeti više. Sve je zazidal, napravil, kad za par meseci evo inflacije! Da je znal, digel bi sto hiljada, jer sve je to inflacija požderala – kaže tata Franjo.

Polako je i deda Ivo posustajao, pa je posao odlučio ostaviti sinovima Franji i Juri.

– Deda je to mudro napravio, jedan brat je napravio podjelu imovine na dva dijela, a drugi je prvi birao koji će dio uzeti. Na taj način niti jedan ne može reći da je zakinut – ubacio se Buco, a njegov otac nastavio:

– Ovak ti je to bilo… Imali smo dva mlina. Kad je stari videl da više ne može, rekel je ovak: ‘Dečki, ja bum vam to podelil. Ti imaš jednu stranu, ti drugu’. I tak je Jura, moj brat, prvi biral. Tam naprijed je sve bilo već uhodano i on je uzeo taj dio, a ja ovaj drugi.

Kako je Bosanac sredio stvar

I tu u priču upada jedan novi lik. Nazvat ćemo ga Bosanac.

– To ti je bila ’94., kad je u Gorici bilo dosta izbjeglica iz Bosne. Jedan dan mi je došao taj jedan Bosanac, sterali su ga iz Bosanske Dubice, i pita jel bi mogel on tu delat kao fizički radnik. Rekoh, bi, kaj ne bi mogel… I kad je videl kaj se tu događa, kaže: ‘Ja sam to delal tam u firmi, mogu vam ja vodit i papire, i fizički delat…’ Došel nam je ko bog. I malo po malo smo sve to počeli slagat, ali trebalo je par godina dok sve nije selo na svoje mesto – sjeća se Franjo.

Nije prošlo dugo, a već je došlo vrijeme za mlađe. Dvojica Franjinih sinova, Ivan i Buco, ubacili su se u posao čim su završili školovanje.

– Da, čim sam završio srednju školu, počeo sam raditi. Naravno da ti prolazi kroz glavu da probaš nešto drugo, pogotovo jer znaš da će te mlin čekati, prije ili kasnije. Upisao sam faks, ali vanredno, tako da sam većinu vremena bio u mlinu. I nije mi žao što sam tu završio. Što prije počneš to raditi, to bolje. I brat je počeo odmah raditi, čim je završio školu. To je najbolje rješenje, najlogičnije – vjeruje Buco, koji nije bio jedini s dvojbama o nastavku obiteljske tradicije.

– Kad je bio mojih godina, ni moj stari nije radio u mlinu nego je bio autoprijevoznik. Imao je kamion i vozio je šoder, zemlju, sve i svašta. Evo, to je taj kamion, iz ’74… – pokazuje Buco na narančasti kamion koji ne odustaje.

– I dan danas ga koristimo kad pšenicu vozimo iz silosa u mlin. Desetak godina se stari time bavio, ali došao je trenutak kad je netko morao preuzeti mlin…

Naravno da tu više dvojbe nije bilo, veza s mlinom ipak je prejaka.

– Ja sam od djetinjstva stalno u mlinu. Kako su deda i baka živjeli u kući koja je u sklopu mlina, a to je i rodna kuća mog tate, ja sam tamo bio po cijele dane. Pogotovo prije nego što sam krenuo u školu, tamo sam i spavao, jer sve to mi je bilo zanimljivo, u mlinu se uvijek nešto događalo – objašnjava Buco.

Tjestenine kakve bi sam poželio

U mlinu se i zadnjih godina uvijek nešto događa. Pogotovo zadnjih godina. Nove, mlade snage donijele su i nove ideje.

– Ha, gledaj, širimo se… Do prije desetak godina smo mljeli samo pšenicu, a sad meljemo i raž, i kukuruz, imamo i heljdino brašno, i pirovo… Zapravo sve vrste brašna koje se mogu raditi. Prije tri godine smo počeli raditi i vlastitu tjesteninu, a sad pripremamo i pekaru… Uvijek nešto novo. Svi radimo, i tata, i brat, i ja, u mlinu smo po 10-12 sati dnevno i malo po malo smo došli do toga da smo zadovoljni – govori Buco.

Poseban hit je tjestenina, jer Pukanići to rade drukčije nego drugi.

– Meni su i prije toga 70 posto prehrane bile tjestenine. Obožavam ih i htjeli smo napraviti nešto što bi nas same zadovoljilo, uz pretpostavku da bi automatski to i ljudima bilo zanimljivo – otvara Buco ovo poglavlje razgovora.

– Prijavili smo projekt za poticaje iz EU fondova, ali na kraju nam nisu odobrili sredstva. Kako je sve već bilo gotovo i spremno, odlučili smo u to krenuti sami, vlastitim sredstvima.

Ideja je bila, kaže, puno više od pukog posla.

– Željeli smo napraviti nešto domaće, tjesteninu koja nije od uvoznog brašna, od duruma, od kojeg se radi 99 posto tjestenina koje ljudi jedu. Durum je vrsta pšenice, Talijani sve svoje tjestenine rade od toga, kao i svi naši najveći proizvođači. To je čak i skuplja varijanta, ali jednostavnija je proizvodnja, jer tu nisu potrebna jaja. A mi smo odlučili napraviti tjesteninu isključivo od domaće pšenice, koja uspijeva u Hrvatskoj, nešto čega nema na tržištu, a znamo da je i fino, i triput zdravije nego strane tjestenine – objašnjava Buco.

Živimo zdravo zajedno

Reakcije ljudi su, kaže, isključivo pozitivne.

– Ljudi su oduševljeni. Recimo pir, divlja sorta pšenice koja se ekološki uzgaja, jako je zdrava, a tjestenina od nje je ekstremno fina, ali i zdrava. Moje načelo i je da čovjek mora živjeti zdravo, stremiti zdravlju i ispravnom načinu življenja, što je također imalo utjecaja na odluku da radimo nešto takvo – govori Buco gotovo sa sjajem u očima.

– Znaš što, da mi je netko prije pet godina rekao da ću raditi tjesteninu i imati pekaru, rekao bih da je lud. Već je tad bilo dovoljno briga, problema i odgovornosti, ali sve to ide jedno za drugim. Prilike i okolnosti su takve, počneš se baviti stvarima koje su zahtjevne, ali i logične. Ipak imaš glavnu sirovinu, imaš tržište na kojem te ljudi znaju, pa zašto ne proširiti ponudu.

Nema zasad njihove tjestenine u velikim trgovačkim centrima, ali ima u 15-ak prodavaonica u Zagrebu, desetak u Splitu… Posao se širi, raste.

– Mi najviše živimo od maloprodaje. Najveći kupci su nam pekare, ali imamo i dućan u dvorištu, kroz koji prolazi gotov novac, a to je spas. Da ovisimo o pekarima, već bi davno zatvorili. Plaćanja su kod nas katastrofa, od kašnjenja, muljanja… Kad je o tome riječ, nema jačih od nas Hrvata – s kiselim smiješkom govori Buco.

Tu se opet ubacuje tata Franjo. Ne skriva zadovoljstvo načinom na koji su sinovi nastavili obiteljski posao.

– Oni smišljaju stalno nešto novo, a ja im velim: ‘Dečki, samo bute imali više brige, manje bu vremena za ženu, za decu…’ Ali dobro, oni znaju najbolje. Ugodno sam se iznenadil kako to sve vode. Kad vidim tu tjesteninu, pa pekaru koju rade… Rekel sam im: ‘Dečki, svaka čast, ali samo se vas dvojica slažite’. To je tak, ak se budu slagali, sve će to ići. Ja se, evo, sa svojim bratom nisam tako dobro slagao, nije to baš lako. I zato kažem, samo nek se drže skupa – savjetuje tata.

Pekara krenula, a sad – na Mars

I trajalo je to naše druženje u mlinu, trajalo i trajalo, jer svako malo netko naiđe, telefoni zvone, nije lako tijekom radnog dana odrađivati još i taj nekakav razgovor za novine. Pogotovo jer su u tijeku i zadnji radovi na otvaranju pekare u sklopu mlina. Krenut će uskoro, samo što nije.

– To je već uhodan posao, mi smo samo preuzeli, ali još treba vidjeti kako će to sve funkcionirati. Zasad je dobro, u ovih prvih mjesec dana, samo što je posla još puno, puno više – govori Buco.

Mali obiteljski mlin tako se polako pretvara u ozbiljnu firmu s više od 20 zaposlenih.

– Postepeno smo rasli. Kako smislimo nešto novo, tako to iziskuje dodatnog čovjeka. Sad nas je 14, uz deset novih, koji će raditi u pekari. Pa ćemo vidjeti kako će to ići – završava Buco naše druženje.

Obaveze zovu, mušterije čekaju, telefoni opet zvone. Radni dan još nije ni blizu kraju, treba ići i do silosa vagati utovarenu robu, pa se vratiti natrag, naručivati, dopremati, otpremati… A u međuvremenu navrate i prijatelji, evo baš su tu, u prolazu, pa zašto ne stati malo kod Buce i Ivana. Koji već smišljaju što je sljedeće na redu.

– Što nakon pekare? A nemam pojma, mislili smo osnovati koloniju na Marsu, pa možda gore posaditi pšenicu – za*ebava se sad i Buco.

Iako, s tim Pukanićima nikad ne znaš, možda i nije za*ebancija, tko će ih znati…

CityLIGHTS

FOTO „The Flying Dish“ doveo novu energiju u grad! Trdelnik, Spud Bud krumpiri, Jellyfish zalogaj – i pljesak Cveku

Food and music festival traje do 7. rujna.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jučer je velikogorički Park dr. Franje Tuđmana postao gastro magnet za ljubitelje dobre hrane, koju ne možemo okusiti baš na svakom uglu, inovativnih slastica i dobre glazbe.

Brojni Velikogoričani ali i gosti iz Zagreba, Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije, nikako nisu propustili otvorenje food and music festivala u našem gradu.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

“The Flying Dish” već od 18 sati je bio zaslužan za podugačke redove ispred 10-tak kućica u kojima nastaju prefini burgeri, kokteli, palačinke, „pufasti“ kroasani, spiralno pecivo Trdelnik… no, sve s dozom raskoša, zanimljivih namirnica, šarenih ukrasa, royal punjenja…ukratko, na jednome mjestu ponuda koju inače možete vidjeti u svjetskim metropolama.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Najduže se čekalo na Spud Bud krumpire s raznim nadjevima, zbog popularnosti, ali i bogatstva okusa, za sve one koji do sada nisu uspjeli doći do njihove lokacije na zagrebačkom Dolcu.

Lokacija u Tuđmancu sljedećih deset dana trajanja festivala bit će „must go“, jer osim gastro užitka, nudi i odličan ambijent s raznim instalacijama, osvjetljenjem i naravno, koncerte urbane glazbe.

Foto: Renato Glogovčan

Foto: Renato Glogovčan

Foto: Renato Glogovčan

Otvorenje festivala sinoć je začinio Matija Cvek & The Funkensteins, a u najavi je Miach i Baks, kao i „stara škola“ – Stoka i Edo Majka.

Turistička zajednica Grada Velike Gorice osigurala je besplatne ulaznice za sve Velikogoričane, koje se preuzimaju u njihovom sjedištu.

Foto: Marija Vrbanus

Foto: Marija Vrbanus

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Pobjeda Klasa na startu nove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Klas je u odgođenoj utakmici prvog kola Premier lige pobijedio Slogu iz Križa rezultatom 2:1 golovima Leonarda Mikića, pogodak za Slogu postigao je kapetan Lovro Krivec.

Mičevec,27.08.2025. Premier liga-01.kolo: Klas-Sloga 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na startu nove sezone obje momčadi prezentirale su dobar nogomet i pokazale dobru pripremljenost. Domaći su nakon uvodne faze došli u vodstvo pogotkom Mikića i to je dovelo do obostrano otvorene odnosno napadačke igre.

Mičevec,27.08.2025. Premier liga-01.kolo: Klas-Sloga 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec,27.08.2025. Premier liga-01.kolo: Klas-Sloga 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su izjednačili u 35.minuti kada je Krivec izbjegao zaleđe i pored vratara prizemno pogodio za 1:1. Osim toga u prvom poluvremenu nisu realizirane po dvije zrele prigode na obje strane.

Mičevec,27.08.2025. Premier liga-01.kolo: Klas-Sloga 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec,27.08.2025. Premier liga-01.kolo: Klas-Sloga 2:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pojačani napadi domaćih u završnici rezultirali su drugim golom Mikića za zasluženu pobjedu Klasa.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 01. kolo

NK Klas – NK Sloga (Križ) 2:1 (1:1)

Mičevec. Stadion: ŠC Mičevec. Gledatelja: 70. Srijeda, 27.08.2025., 17:30 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Jurica Šarić i Štefo Bićanić (svi iz Dugog Sela). Delegat: Mario Fabečić (Gradići). Strijelci: 1:0 – Mikić (12), 1:1 – Krivec (35), 2:1 – Mikić (89).

KLAS: Petrović, Kovačić (od 64. Gredelj, od 86. Kulušić), Perša, Petir, Županić (od 64. Janić), Mikić, Matić (od 46. Hadaš), Jambrišak (od 74. Matić), M.Tadić (od 74. Orlović), Maričević, Celčić. Trener: Josip Tadić.

SLOGA: Leš, Matković, Tomić, Supan, Anić, Krivec (od 82. Mihaljević), Gršić, Oković (od 90. Janeković), Dragić, Ćosić, Korečić. Trener: –

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Ban Jelačić i Lukavec neodlučeno na startu nove sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Na startu sezone 2025./2026. Premier lige Nogometnog saveza Zagrebačke županije u odgođenoj utakmici prvog kola Ban Jelačić i Lukavec odigrali su neodlučeno. Obje momčadi su krenule u novo prvenstvo s novim trenerima, a u kadru domaćih nije bilo nekoliko iskusnijih igrača iz proljetne polusezone (M.Nikić, Matić, Miletić, Memić, Buđak).

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igra je u prvom poluvremenu bila osrednja, griješilo se u predaji lopte, bez izrazito kritičnih situacija za eventualni pogodak. Dominirala je trka i borbenost.

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Početkom drugog poluvremena domaći su došli u vodstvo pogotkom Ivana Pušića, koji je iskoristio pogrešku vratara i ubacio loptu u nečuvanu mrežu za 1:0. Uslijedila je brža i čvršća igra, sudac je serijski žutim kartonima kažnjavao (pre)oštre prekršaje.

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vukovina,25.08.2025. Premier liga NSZŽŽ-e, 01.kolo: Ban Jelačić-Lukavec 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gosti su u posljednjim minutama potisnuli domaće u njihov kazneni prostor i to je dovelo do izjednačenja. Nakon udarca iz kuta i stvorene gužve, najbrže je reagirao David Vukadin i s desetak metara zabio loptu u bliže rašlje za 1:1! Igrala se peta minuta sudačke nadoknade!

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 01.kolo

NK Ban Jelačić – NK Lukavec 1:1 (0:0)

Vukovina. Gledatelja: 100. Ponedjeljak, 25.08.2025., 18 sati. Sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Petar Jantolek (Velika Gorica) i Danijel Zgurić (Kravarsko). Delegat: Saša Kunić (Obrezina). Strijelci: 1:0 – Pušić (47), 1:1 – Vukadin (90+5).

BAN JELAČIĆ: Vidić, Rovišan, Drezga, Markov, Smok, Hrženjak (od 57. Kotrman), Pušić, Harambašić (od 61. Kovačević), Pavić, Milatović, Klasnić (od 79. Budimir). Trener: Tomislav Škrinjarić.

LUKAVEC: Lučan, Bogadi, Marko Grdenić (cap.), Marijan Grdenić, Mihalinčić (od 85. Fučkala), Tuka, Hladni (od 61. Skorin), J.Grdenić, Prosenjak, T.Grdenić (od 46. Karavla), Vukadin. Trener: Darko Stanilović.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Stiže drugo izdanje festivala The Flying Dish! Za Velikogoričane osigurane besplatne karte

Na otvorenju će se uz izvođače i bogatu gastronomsku ponudu, naći i popularni krumpiri s Dolca.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica ponovno će biti domaćin glazbenog i gastro festivala The Flying Dish, koji će ove godine trajati punih 11 dana, od 28. kolovoza do 7. rujna u Parku dr. Franje Tuđmana. Festival, koji se održava drugi put, donosi bogat program namijenjen svim generacijama.

Na konferenciji za medije festival su najavili zamjenik gradonačelnika Neven Karas, direktorica Turističke zajednice Maja Toth te predstavnik organizacije Tomislav Sulić.

Flying dish je jedan koncept koji se razvija, koji nije fiksan i to vidite da u odnosu na prošlu godinu će biti nešto potpuno drugačije. Bit će isti ritam, isti smjer, ali potpuno drugačija izvedba, što ćete vidjeti za dva dana. Imamo tri koncerta za koji se naplaćuju ulaznice, a svi ostali dani su otvoreni, to jest besplatni. Za petak i subotu smo pripremili live svirke i dobar program koji će biti također otvoren za sve”, rekao je Sulić

Festival otvara Matija Cvek sa svojim bendom The Funkensteins, 28. kolovoza. Program nastavlja niz izvođača među kojima su Miach i Baks koji će nastupiti 3. rujna, ali i Stoka i Edo Maajka koji dolaze 4. rujna. Tijekom festivala bit će postavljeno i devet ugostiteljskih kućica. “Ponuda će biti raznovrsna, prilagođena za mlađe pa do starijih. Kokteli su prilagođeni i punoljetnoj populaciji, ali bit će tu i za djecu i za trudnice. Ima puno slastica i slanih stvari. Stvarno će biti ponešto za svakoga”.

Od ponedjeljka do petka festival počinje od 17 sati uz pratnju DJ-a, dok će vikendom biti otvoren od 10 sati ujutro.

Posebno gastronomsko iznenađenje dolazi prvi dan. Posjetitelji će imati priliku probati popularne krumpire s Dolca. “Uz ovih 9 ugostitelja, bit će u četvrtak na otvorenju, popularni Spud Bud, čiji su krumpiri zakrčili cijeli Dolac. Nije ih bilo jako dugo, sad se prvi put vraćaju u ove krajeve pa se pripremite za dugačke redove”, poručuje Sulić.

Zamjenik gradonačelnika, Neven Karas izrazio je svoje zadovoljstvo što su organizatori odabrali upravo naš grad. “Ovo je drugo izdanje ovog festivala i ja se nadam da će to postati tradicionalni festival u Velikoj Gorici. Zahvaljujem organizatorima što su prepoznali naš grad kao mjesto gdje se ovako nešto može organizirati. Nadam se da ćemo to ubuduće organizirati ovako, nakon godišnjih, svake godine u Velikoj Gorici kako bi lakše premostili taj povratak s lagodnijeg ritma godišnjih odmora u stvarnost povratka na rad”, rekao je Karas.

Premda se ulaznice za koncerte naplaćuju, Grad i Turistička zajednica su u dogovoru s organizatorima, uspjeli osigurati besplatne karte za sve Velikogoričane te se mogu podići već danas u Turističkoj zajednici grada Velike Gorice od 8 do 16. “Kad dođete po kartu, potrebno je samo predočiti osobnu iskaznicu. Ulaznica nema oznaku tako da ako uzmete kartu za Matiju Cveka, a ne odete, opet je možete iskoristiti za sljedeći koncert. Međutim, nakon što je iskoristite za jedan koncert, morate doći opet po novu za drugi. Jedna osoba može uzeti 4 ulaznice po dolasku”, objasnila je Maja Toth, direktorica turističke zajednice.

Za sve ostale, cijena je 15 eura, a organizatori ističu kako su se trudili da ona bude simbolična. “Cijena ulaznice je 15 eura, a postoji i opcija grupne ulaznice za dva dana ili za tri dana gdje vas svaka izađe 10 eura po koncertu. Gledali smo po cijeloj Hrvatskoj kako se cijene ulaznica kreću i trudili smo se da cijena bude simbolična, čisto kako bi se pokrili troškovi produkcije”, naglašava Sulić.

Sudeći po entuzijazmu svih uključenih strana, pogotovo organizatora koji su naglasili “ugodnu suradnju” s Gradom i Turističkom zajednicom, festival The Flying Dish ima sve preduvjete da postane tradicionalni događaj u Velikoj Gorici. Nakon samo drugog izdanja, već se etablirao kao značajan urbani festival.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Čič Beach zatvoren do utorka! Čišćenje zapuštenih objekata na jezeru

Razlog privremene zabrane pristupa je sigurnost građana tijekom radova, ali i uklanjanje potencijalno opasnih objekata.

Objavljeno

na

Objavio/la

Radovi uklanjanja zapuštenih i oronulih objekata na jezeru Čiče započet će danas, u petak, 22. kolovoza, i trajat će do utorka, 26. kolovoza 2025. godine. U tom razdoblju lokacija Čič Beach bit će zatvorena za javnost, javljaju iz Grada. Razlog privremene zabrane pristupa je sigurnost građana tijekom radova, ali i uklanjanje potencijalno opasnih objekata.

Prema inspekcijskom nadzoru, na tom dijelu jezera više se ne obavljaju rudarski radovi, ali je ostao niz zapuštenih građevina koje predstavljaju rizik za ljude, imovinu i okoliš. Na popisu objekata koji se uklanjaju nalaze se dva zidana objekta, među njima i toalet s nezaštićenom septičkom jamom, poluukopani objekt nepoznate namjene, dva bivša ugostiteljska objekta, betonske ploče, zapušteno igralište za odbojku na pijesku te ostatci asfaltirane pješačke staze.

Svi ti sadržaji nastali su u razdoblju kada je prostor služio rekreativnim i ugostiteljskim aktivnostima. No, već petnaestak godina nisu u funkciji, zbog čega su s vremenom postali sigurnosni i ekološki problem.

Iz Grada ističu kako je uklanjanje zapuštenih objekata prvi korak prema budućem uređenju ovog dijela jezera. Građani se pozivaju da do završetka radova poštuju zabranu dolaska na lokaciju i tako doprinesu sigurnosti.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno