Povežite se s nama

HOTNEWS

‘Mladenka’ Nadica Zorc: ‘Imala sam 16 godina i skoro sam od straha pobegla s prve Turopoljske svadbe’

Jednom nošenu ‘halicu’, staru više od pola stoljeća, koja je dio je obiteljskog naslijeđa, darovala je uz još nekoliko unikatnih komada, KUD-u Dučec, kako mladi ne bi zaboravili svoju tradiciju.

Objavljeno

na

KUD Dučec ovih se dana javno zahvalio na posebnom poklonu, koji je vrijedan u materijalnom, a posebno i u simboličkom pogledu. Nadica i Zdravko Zorc darovali su im ‘halicu’, gornji dio mladenkine nošnje, koja je nošena samo jednom, prilikom prvog javnog uprizorenja Turopoljske svadbe, 27. kolovoza 1967. godine, koju su tada zajedničkim snagama priredili KUD-ovi iz Buševca i Mraclina.

Foto: Nadica Zorc (tada Galeković), bila je mladenka na prvom uprizorenju Turopoljske svadbe 1967./Muzej Turopolja, arhiva

I ta zajednička organizacija bio je svojevrsni presedan, jer je u to vrijeme bila opće poznata stvar da se mještani Mraclina i Buševca godinama svađaju oko zemljišnih posjeda i pašnjaka, pa je ovaj događaj bio korak prema boljim međususjedskim odnosima.

Tragom te vijesti nazvali smo prvu turopoljsku ‘mladenku’ koja se prisjetila brojnih zanimljivih detalja, ali i otkrila motive doniranja vrijedne obiteljske baštine KUD-u Dučec.

– Tada sam imala 16 godina, a mladence je biral Joža Kovačević, naš turopoljski narodni pisac, a i sve je bilo njegova ideja. Pristala sam jer sam  bila u Dučecu, ali kad je sve to krenulo ja sam se skroz prepala, bilo me strah, koliko je to ljudi i najrađe bi pobegla doma! Bila sam k’o prave mladenke, svega sam se bojala. Svi su me gledali, slikali, bila sam jako mlada, još dijete u glavi,  i nisam se tome nadala, pa sam čak pomislila i kaj bum se sad za zbilja udala – priča nam uz smijeh danas 72-godišnja Nadica Zorc, tada Galeković.

Foto: Uređivanje ‘mladenke’ Nadice Zorc za prvo uprizorenje Turopoljske svadbe 1967.g./Muzej Turopolja, arhiva

Uz tadašnje prezime Nadici bi često dodali i Blažina, jer upravo je njen otac, krojač Blaž Galeković, bio autor mladenkinog kostima.

– Moj tata je bio jako poznati šnajder, jako cijenjen u cijelom Turopolju. Znam kol’ko se s tim namučil’. Da vi to primite tu halicu u ruke..sva svila je podstavljena s pamukom zbog udobnosti, a i gumbe je radio sam, to nisu kupovni gumbi. Uloženo je u to jako puno truda – otkriva nam.

Kovačević je po svojoj pripovijesti ‘Ženidba turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića’ napisao i scenarij prve Turopoljske svadbe, pa je upravo on i birao glavne glumce. Osnovni je dogovor bio da mladenka bude iz Mraclina, a mladenac iz Buševca. To je pak Nadičina baka, vrlo slikovito komentirala.

– Moja stara majka, kako sam zvala baku, mi je tad rekla – koja dekla z Mraclina bi išla v drugo selo.. toj nekaj fali v glavi  – prisjeća se uz smijeh.

– Mladenca je glumil Nikola Kos iz Buševca, on je poslije otišel u Njemačku, tam se oženil, ali nažalost je mlad umro. Svećenika je glumil Stjepan Cvetnić iz Mraclina, a zanimljivo je kako je on kasnije, u poznijim godinama i stvarno postao svećenik! – otkriva nam još neke zanimljive detalje.

Foto: Dio mladenkine nošnje, ‘halica’, autorsko je djelo Nadičina oca, poznatog šnajdera Blaža Galekovića /KUD Dučec

Prisjeća se i kako su je dugo nakon toga ljudi prepoznavali na cesti, jer kaže kako je Turopoljska svadba privukla čitav turopoljski kraj, jer je to ujedno bilo i prvo veliko tradicionalno narodno događanje nakon kraja Drugog svjetskog rata koje je politika dozvolila.

Nadica Zorc donirala je Dučecu još nekoliko vrijednih odjevnih predmeta iz svoje obiteljske baštine.

– To su svilene bluzice moje mame koje je nosila kao curica. Moja baka joj je te bluzice od svile tkala doma, jer tada su žene svilu kupovale u niti i doma ju tkale. Druga bluzica je od kupovne svile, to je bilo kad su se počele mijenjati narodne nošnje, pa smo ih počeli oblačiti umjesto oplečja. Donirala sam i plahtu od tak debele konoplje da nas je žuljalo za rit i to prek’ gaća! To je isto od bake, to se tkalo od konoplje, a poklonila sam i jednu kuhinjsku krpu koja nije nikad rabljena. Moja baka je konoplju sadila, sjekla, namakala, tukla, prela, tkala i zarubila, od sjemena do krpe – sve jedne ruke! Žene su bile sposobne, mi sad niš’ ne znamo, one su sve znale. Moja baka k’o da je imala tri fakulteta, kolike škole bi danas za to trebalo završiti!? Mi danas da padne atomska bomba ne bi niš’ znali – kaže Nadica Zorc.

Za kraj nam otkriva kako je tu vrijednu obiteljsku baštinu donirala, jer u njenoj obitelji nema za to većeg interesa i bilo bi joj žao da se tako nešto zauvijek izgubi.

– Bitno mi je da mladi ne zaborave svoju tradiciju, jer ovdje se sve više doseljavaju ljudi drugih nacija, vjere i kulture i bojim se da će nam se nametnuti neke druge vrijednosti, da će nas pregaziti, jer sve ide u tom smjeru. Mladima bih poručila nek’ se drže svoje tradicije i nek’ se toga ne srame, da ne pozabe svoje – poručuje prva turopoljska ‘mladenka’, Nadica Zorc.

Foto: Nadica Zorc donirala je svoju ‘halicu’ KUD-u Dučec/KUD Dučec

HOTNEWS

Tržnica seli na novu lokaciju – kreće rekonstrukcija nadstrešnice

Povratak „placa“ u Školsku planiran krajem ljeta.

Objavljeno

na

Na gradskoj tržnici u Školskoj ulici 30. lipnja počinju radovi na obnovi nadstrešnice te će privremena lokacija tržnice od 1. srpnja do završetka radova biti na prostoru između Muzeja Turopolja i „stare općine“ – obavještava VG Komunalac.

Radove izvodi tvrtka Vodoprivreda-Zagorje d.o.o., a ponovni početak rada tržnice, na uobičajenoj lokaciji, očekuje se najkasnije krajem ljeta.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Naši vatrogasci spremni za zaštitu od požara u priobalju – u četvrtak prva smjena ide na otok Ugljan

Maceković: Dužina perioda dislokacija ovisi o vremenskim uvjetima u rujnu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica i ovog ljeta idu – na more. No, nije riječ o putovanju na godišnje odmore već planirane aktivnosti u sklopu zaštite od požara u priobalju, kada odlaze na ispomoć kolegama na našem Jadranu.

Prva redovna dislokacija traje od 26. lipnja do 10. srpnja.

Foto: Cityportal

– Sudjelujemo s dva vatrogasca i jednim vozilom u mjestu Kukljica na otoku Ugljanu, zajedno s jednim pripadnikom JVP Grada Zaprešića te jednim kemijskim vozilom iz JVP Grada Ivanić Grada – ispričao nam je Ivica Maceković, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica.

Inače, dislokacije traju po 14 dana, a svakog drugog četvrtka je smjena vatrogasaca.

Foto: Naši škoji DVD Kali-Kukljica

–To će u konačnici biti ukupno oko sedam smjena, što ovisi o odluci glavnog vatrogasnog zapovjednika koji se vodi vremenskim uvjetima u mjesecu rujnu – dodaje Maceković.

Našim vatrogascima želimo mirno ljeto, bez požara i da se sretno vrate svojim kućama!

Nastavite čitati

HOTNEWS

STIGLI REZULTATI Velika Gorica ima prirodne resurse za toplinski sustav ali i za poljoprivrednu proizvodnju

Ležišna temperatura iznad 100 °C i kapacitet bušotine može pokriti gotovo 60 % potreba toplinskog sustava Velike Gorice.

Objavljeno

na

Rezultati istražnih aktivnosti provedenih u sklopu projekta „Razvoj geotermalnog potencijala za potrebe toplinarstva“, pokazali su da Velika Gorica ima značajan geotermalni potencijal. Naime, zabilježena ležišna temperatura istražne geotermalne bušotine prelazi 100 °C te toplina iz samo ove bušotine može zadovoljiti 60% potreba velikogoričkog toplinskog sustava.

–Rezultati istraživanja potvrđuju ono u što smo vjerovali, da naš grad ima prirodne resurse koji mogu igrati važnu ulogu u održivom razvoju i energetskoj tranziciji. Ležišna temperatura iznad 100 °C i kapacitet bušotine koji može pokriti gotovo 60 % potreba toplinskog sustava Velike Gorice otvaraju nam konkretne mogućnosti za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima i značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova. To je veliki korak bliže jeftinijem i održivijem grijanju za naše građane – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Kako ističu iz Agencije za ugljikovodike potencijal na području Velike Gorice uz upotrebu za toplinski sustav, ima mogućnost za upotrebu u poljoprivrednoj proizvodnji što samom projektu daje dodatnu vrijednost pri upotrebi obnovljivih izvora energije.

–Za ostvarenje punog potencijala geotermalnog sustava za potrebe toplinarstva, planira se izrada dodatne bušotine, čime bi se uspostavio proizvodno-utisni par koji omogućuje neprekidno i sigurno korištenje ovog prirodnog resursa – dodaju su iz Agencije.

Foto: Sanjin Vrbanus

Podsjetimo kako je nakon odrađenih seizmičkih mjerenja i istražnih aktivnosti, početkom godine započela završna faza istraživanja geotermalnog potencijala. Samo nekoliko kilometara izvan centra grada, uz Sisačku ulicu, izrađena je geotermalna bušotina GT-1, odnosno bušotinski toranj visine veće od goričkog nebodera, a ispod kojega je spušteno gotovo tri kilometra cijevi u bušotinu.

–Istražna bušotina u Velikoj Gorici potvrđuje da Hrvatska ima konkretne, lokalno primjenjive izvore obnovljive energije koji mogu izravno koristiti zajednicama. Ovo ulaganje dio je šireg strateškog pristupa kojim Hrvatska nastoji iskoristiti svoj bogat geotermalni potencijal za jačanje energetske neovisnosti i otpornosti u sektoru grijanja – objasnio je predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike Marijan Krpan.

Inače, za provedbu projekta „Priprema i istraživanje geotermalnog potencijala u kontekstu centraliziranog grijanja“ osigurano je 50,8 milijuna eura u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti,kroz mjeru poticanja energetske učinkovitosti, toplinarstva i obnovljivih izvora energije, a sama vrijednost velikogoričke investicije iznosi više od 11 milijuna eura.

Ovim potvrđenim potencijalom otvaraju se vrata za daljnji razvoj energetski neovisnog, održivog i ekološki prihvatljivog grijanja u jednom od najbrže rastućih hrvatskih gradova – poručuju Iz Grada Velike Gorice.

Nastavite čitati

HOTNEWS

ZELINA Najdugovječnije vatrogasno društvo u županiji proslavilo veliki jublej

Tisuću sati godišnje dobrovoljnog rada za sigurnost zajednice.

Objavljeno

na

DVD Sveti Ivan Zelina obilježio je 150. obljetnicu rada i postojanja. Svečanost povodom jubileja okupila je brojne generacije Zelinčana, od kojih su mnogi bili ili još uvijek jesu članovi najstarijeg vatrogasnog društva u Zagrebačkoj županiji.  

  Danas, kada stojimo na pragu ovog velikog jubileja možemo istovremeno osjetiti ponos i zahvalnost. Stoljeće i pol – koliko je to samo intervencija i ugašenih požara, koliko umornih ruku i neprospavanih noći, koliko strepnje za tuđe i vlastite živote? Zato smo u čast ove obljetnice izradili vizualni identitet u čijem je središtu vatrogasna kaciga – simbol koji premošćuje vrijeme – poručio je predsjednik društva Janko Houška. 

Foto: Zagrebačka županija

Zahvaljujući Županiji sva društva danas raspolažu najmodernijom vatrogasnom opremom.  

  Ispred gradske Vatrogasne zajednice i svih 26 društava koja ju čine, te više od 2.500 vatrogasaca, želim vam puno uspjeha u daljnjem radu, jer ono što vi predstavljate za Zajednicu i za hrvatsko vatrogastvo je neprocjenjivo. Užitak je biti predsjednik – istaknuo je Zoran Fučkan, predsjednik Vatrogasne zajednice Svetog Ivana Zeline. 

Foto: Zagrebačka županija

Na velikom doprinosu vatrogastvu Zagrebačke županije vatrogascima je zahvalio predsjednik županijske Vatrogasne zajednice Slavko Povrlišek. 

–  Neizmjerna vam hvala za sve što činite. Hvala vašim obiteljima koje vas s intervencija dočekuju sa strepnjom, hvala za svaku minutu utrošenu u spašavanje kao i na doprinosu vatrogastvu na dislokacijama tijekom ljetne sezone – rekao je Povrlišek.  

Foto: Zagrebačka županija

Župan Stjepan Kožić, koji je i sam Zelinčanin, podsjetio je kako nije rijedak slučaj da su u zelinskim obiteljima svi članovi vatrogasci, kao i da je za vatrogastvo Županija povećala proračunska izdvajanja, na 1,3 milijuna eura. 

–  Čestitam vam na odabiru ovog plemenitog zanimanja, koje nije za svakoga, već samo za najhrabrije. Zagrebačka županija ima veliku vatrogasnu obitelj s 20 tisuća vatrogasaca i 254 dobrovoljna vatrogasna društva, od kojih je DVD Sveti Ivan Zelina najdugovječnije. Za našu županiju je vatrogastvo puno više od same djelatnosti, ono je dio našeg identiteta i dio obiteljskog nasljeđa – naglasio je župan.  

Foto: Zagrebačka županija

Ponos i okosnica svakog mjesta su vatrogasci, naglasila je gradonačelnica Eva Jendriš Škrljak. 

  Osim primarne djelatnosti, vatrogasci su aktivni i u humanitarnim te drugim aktivnostima zajednice, a više od 1000 sati dobrovoljnog rada tijekom godine pokazuje njihov status u društvu. Kada bi svi mi dali  toliko sati dobrovoljnog rada u godini dana, gdje bi nam bio kraj? – istaknula je gradonačelnica. 

Foto: Zagrebačka županija

Dodajmo kako je povodom velikog jubileja DVD Sveti Ivan Zelina predstavio i monografiju o svojoj povijesti. 

  Ovaj plamen hrabrosti koji su naši osnivači zapalili prije 150 godina, nosili su brojni članovi društva koji su obnašali najodgovornije dužnosti. Svi oni su pristupili ovom pozivu prvenstveno iz ljubavi da se pomogne bližnjemu i svaki od njih dao je svoj neprocjenjiv doprinos – zaključio je autor Igor Zrinski. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

HOTNEWS

Prije ekrana i interneta, ovako su se igrala djeca 80-ih i 90-ih

Umjesto ekrana, glavna oprema bili su kreda, lopta i elastična guma, a društvo iz susjedstva bilo je uvijek spremno za još jednu rundu igre…

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Lukas/pexels.com

Prije nego što su digitalni uređaji postali sastavni dio svakodnevice, dječja igra odvijala se na ulicama, u dvorištima i na školskim igralištima. Umjesto ekrana, glavna oprema bili su kreda, lopta i elastična guma, a društvo iz susjedstva bilo je uvijek spremno za još jednu rundu igre.

Generacije koje su odrastale tijekom 80-ih i 90-ih pamte vrijeme kada su se slobodno kretale kvartom, učile pravila igara od starijih i sate provodile vani, često sve do mraka. Te su igre bile jednostavne, ali učinkovite. Poticale su kretanje, razvijale koordinaciju, suradnju i maštu. U nastavku donosimo pregled najpoznatijih igara iz tog razdoblja kojih se prisjeća 24sata. Nekih koje su gotovo zaboravljene, a nekih koje se i danas povremeno zaigraju.

1. Gumi-gumi

Gotovo nezaobilazna igra u školskim dvorištima, osobito među djevojčicama. Igrala se s elastičnom gumenom trakom, a težina je rasla kako se traka podizala, od gležnjeva do pazuha. Zahtijevala je spretnost, ritam i dobru kondiciju.

2. Graničar

Dinamična timska igra u kojoj su se igrači gađali loptom. Pogođeni bi ispali, a cilj je bio ostati posljednji u igri. Omiljena tijekom školskih odmora, poticala je refleks, brzinu i suradnju.

3. Školica

Za ovu igru bila je dovoljna kreda i malo slobodnog pločnika. Igrači su preskakali označena polja na jednoj nozi, nakon što bi kamenčić bacili u određeno polje. Vježbala je ravnotežu, preciznost i koncentraciju.

4. Care, care, gospodare

Igra u kojoj je jedan igrač birao zabranjenu boju, a ostali su pokušavali pogoditi koju. Pogodak je značio utrku prema caru, prvi koji ga dotakne preuzima njegovu ulogu.

5. Pokvareni telefon

Igra prenošenja poruke šaptom u krugu djece. Posljednji igrač glasno izgovori što je čuo, često nešto sasvim drugo od početne rečenice. Zanimljiv način za učenje o komunikaciji i slušanju.

6. Ledena baba

Jedan igrač bio je lovac koji je dodirom zaleđivao ostale, a prijatelji su ih mogli odlediti novim dodirom. Igra je poticala timski duh i razvijala brze reakcije.

7. Skrivača

Bezvremenska igra skrivanja i potrage. Jedan igrač broji, ostali se skrivaju. Cilj je pronaći sve igrače prije nego što oni stignu do baze. Osobito popularna u večernjim satima.

8. Lastik

Igra slična gumi-gumiju, ali s drukčijim uzorcima skakanja. Svaki pogrešan korak značio je kraj kruga. Tražila je preciznost, ritam i dobru memoriju pokreta.

9. Pikule

Igralo se na zemlji, s ciljem da se protivničke pikule izbace iz kružnog terena. Igra je zahtijevala preciznost i strategiju, a skupljanje pikula imalo je i kolekcionarsku vrijednost.

10. Crna kraljica 1, 2, 3

Jedan igrač stoji leđima okrenut ostalima i izgovara „Crna kraljica, jedan, dva, tri!”. Ostali se pokušavaju što više približiti, ali moraju se ukočiti čim se kraljica okrene. Tko prvi dotakne kraljicu, pobjeđuje.

11. Okoš-bokoš

Ritmična brojalica u kojoj se udaralo po šakama igrača dok se izgovarala pjesmica. Na koga brojalica završi, taj nastavlja s odbrojavanjem. Koristila se i kao način odlučivanja tko prvi ide u neku igru.

Generacije koje su odrasle uz ove igre ne pamte svoje djetinjstvo po obavijestima, nego po oguljenim koljenima, smijehu i beskrajnim ljetnim večerima. Možda su te igre jednostavne, ali su povezivale djecu i stvarala nezaboravne uspomene.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno