Mitrović u Fortuni Sittard: ‘Sretan sam, ali i tužan… Učlanit ću se u Good Boyse!’
Odlazim u šestu najbolju ligu svijeta, odlazim u dobar klub i dobar grad, i naravno da se veselim. Međutim, nije mi lako otići iz Gorice, iz grada u kojem sam proživio jako lijep period života, kaže Josip Mitrović, novi igrač Fortune Sittard
Koferi su već bili spakirani, a posljednji treninzi – zabranjeni. Da se nešto ne bi dogodilo, Josip Mitrović (24) iščekivao je trenutak polaska za Nizozemsku onako kako nije navikao, bez treninga. I s laganom nervozom, koja se vjerojatno i povećavala kako se bližio moment u kojem su se kotači aviona zarolali po pisti aerodroma smještenog u gradu koji je postao njegov.
– Otkad sam ovdje? Četiri godine bi bilo u osmom mjesecu… – pomalo sjetno kaže Josip na početku oproštajne kavu kod Peveca.
– Pomiješani su osjećaji. I sretan sam što idem tamo gdje idem, ali i tužan što odlazim iz ovoga kluba. U svemu tome moram ostati i miran i strpljiv, dok sve to konačno ne krene, moram se koncentrirati na to da budem što spremniji za sve što me čeka – nastavlja sad već bivši igrač Gorice.
U srijedu navečer otputovao je prema Sittardu, gradu na jugu Nizozemske veličine Velike Gorice. Od koje se oprostio s nekoliko šetnji po gradu kroz koje je, priznat će, shvatio da možda i nije cijenio dovoljno sve ono što je imao ovdje, u ovom gradu.
– Cijelo vrijeme, sve ove četiri godine, živio sam u Gorici. Ni na sekundu nisam pomislio da idem u onu gužvetinu u Zagreb. I stvarno sam uživao ovdje. Sve je na udaljenosti da možeš obavljati stvari pješke, i na treninge sam najčešće išao pješke… Ovdje se osjeća taj neki mir, obiteljska atmosfera, i definitivno nije isključeno da se jednog dana ovdje i vratim. Dolazit ću sigurno u Veliku Goricu, barem na one treninge između sezona, ako me prihvate, ali zašto ne i razmišljati o životu u Velikoj Gorici i nakon karijere… Imam ovdje jako puno prijatelja i izvan nogometa, upoznao sam baš puno ljudi i stvarno se ovdje osjećao doslovno kao doma. Supruga i ja baš smo se povezali s ovom sredinom, baš je bilo lijepo – emotivan je Mitar, miljenik navijača i fajter kojeg moraš voljeti.
Bivši sportski direktor Mindaugas Nikoličius dugo ga je želio, lovio, pokušavao dovesti, inzistirao je na njemu, a na kraju je i uspio. U danima prije njegova dolaska opisivao je Mitrovića kroz “bad guy” asocijacije, ističući kako “imamo previše dobrih dečki u momčadi, treba nam netko takav, tko želi ubiti protivnika”. Ispalo je da je takav samo i jedino na terenu, jer sve ovo ostalo može se opisati isključivo suprotnim epitetima. Miran, skroman, nenametljiv, pristojan, simpatičan, susretljiv… I maksimalno profesionalan.
Josip Mitrović odigrao je 121 utakmicu u HNL-u za Goricu, a tome je dodao i devet nastupa u Kupu… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Sve u svemu, isplatilo se čekati.
– Kad sam dolazio, znao sam o Gorici jako puno, budući da je cijela ta naša priča o dolasku ovdje trajala punih 14 mjeseci. Cijelo to vrijeme intenzivno sam pratio Goricu, igrao sam protiv Gorice četiri puta u dresu Intera, i bio sam svjestan u kakvu momčad dolazim. A kad sam konačno i došao, uzeo sam broj 14 na dresu djelomično i zbog tih 14 mjeseci… – otkrio je Mitar i dodao:
– Dobro, ne baš samo zbog toga, jer dio moje obitelji rođen je 14. u mjesecu, tata i supruga u prvom redu, pa se zapravo sve poklopilo da uzmem baš 14 kao svoj broj.
Kad je 20-godišnji Đakovčanin tog ljeta 2020. dolazio iz Rijeke u Goricu, očekivao je…
– Zapravo, nisam imao očekivanja! Došao sam stvarno bez ikakvih očekivanja, samo zahvalan na prilici, za koju sam se nadao da ću je dobiti. Na kraju se to i dogodilo, na čemu moram zahvaliti i tadašnjim suigračima i svim ljudima u klubu, koji su me jako lijepo prihvatili od prvog dana. Od Nindže, Jove, Suka, Steena, Banića, Krizme… Par dana nakon mene došao je i Jurica, odmah sam se i s njim povezao – prisjeća se Josip i nastavlja pregled svojih goričkih godina.
– Bilo je tu svega, i dobrih i loših perioda, sezona ovakvih i onakvih, ali kad sve zbrojim, jako sam zadovoljan svime što ostavljam iza sebe. Da sam sam pisao scenarij, ne bih ga bolje napisao što se tiče broja nastupa, ali i svega što smo zajedno prošli. Bilo je tu i borbe za Europu, i borbe za ostanak, i mirnijih sezona… Sve u svemu, jedan jako lijep period života. Kao Goričanin sam se i oženio, doživio puno lijepih stvari, a to su trenuci koji ostaju za cijeli život.
Nakon svega, odlazi sa 130 nastupa, 20 golova i 13 asistencija u dresu s goričkim grbom na lijevoj strani prsa, ali i s uspomenama na neke trenutke posebnije od drugih.
– Ako moram nešto izdvajati, to bi bio drugi dio pretprošle sezone, kad smo se borili za ostanak! Kroz sve to shvatio sam neke stvari kao igrač, što je zapravo važno i što treba cijeniti, a što ne treba uzeti zdravo za gotovo. I da ne smije biti opuštanja ni na trenutak, da se mora zapeti svakog dana, jer sve se brzo može okrenuti naopačke. Tu sam nekako imao i najbolji period svojih igara, uz ovo proljeće iza nas. Pamtim i one četiri uzastopne utakmice na kojima sam zabijao, a kao najdraža utakmica ostaje ona pobjeda 5-4 protiv Istre. Okrenuli smo s 1-3 na 4-3 u pet minuta, primili gol u 94. minuti, da bi ja zabio za pobjedu u 96… To je bila jako važna pobjeda, tko zna što bi bilo da nismo došli do nje. Jako lijepa noć, lijepa utakmica, lijep cijeli taj period.
Emocije prema klubu u kojem se afirmirao i doživio toliko lijepih trenutaka, naravno, neće nestati ni odlaskom u Fortunu.
– Ma kakvi, naravno da ostajem navijač Gorice… Evo, baš sam rekao Bobiju da ću se i učlaniti u navijačku skupinu Good Boys!
Svemu ovome unatoč, emocijama i uspomenama, Gorica će od ovog petka postati njegova prošlost. Čekaju ga novi, vrlo ozbiljni izazovi u desetoj momčadi nizozemske Eredivisie iz prošle sezone. Dočekat će ga u svlačionici i Alen Halilović i Ante Erceg, kao i bivši igrač Dinama Ivo Pinto.
– Idem u Nizozemsku na isti način kao što sam dolazio u Goricu. Bez očekivanja i zahvalan na prilici, koju namjeravam zgrabiti i više je ne ispuštati. Veselim se i nizozemskoj ligi, najboljoj poslije liga petice, za mene je to jako veliki korak, ali ne vidim razlog zašto ne bih uspio! – zaključio je Josip Mitrović.
I nemojte se iznenaditi ako uskoro iz Sittarda počnu dolaziti vijesti kako je ovaj dečko novi miljenik navijača… Sve će, uostalom, reći njegova posljednja, 130. utakmica u goričkom dresu. Tog 10. svibnja Gorica je doma gubila od Rudeša, da bi “turopoljski Lautaro” u 15 minuta prvo asistirao za izjednačenje, zatim zabio za preokret, a onda i dobio crveni karton zbog pretjerane žestine…
Sve je to naš Mitar. I momčadski igrač, i igrač odluke, i igrač koji će se “potući” kad god zatreba.
Međusobna tekma subotom: U prvoj utakmici priprema i dva nova igrača?!
Na kraju prvog radnog tjedna u sklopu priprema za novu sezonu nogometaši Gorice odigrat će utakmicu međusobno, podijeljeni u dvije momčadi. Uz tri nova igrača, juniore i povratnike s posudbe, moglo bi biti i još novih lica…
Prvi radni tjedan priprema ostao je iza nogometaša Gorice. Radilo se u tropskim uvjetima, ni rani jutarnji termin nije imao šanse u obračunu s temperaturama, ali ide se maksimalno. Nema druge, jer sad se grade temelji, a u velikom broju slučajeva love se i startne pozicije, pa valja dati najbolje od sebe…
Tako će to nekako izgledati, kao prilika za dokazivanje za veliki broj mladih igrača, i u subotu poslijepodne. Na glavnom terenu Gradskog stadiona, koji samo što nije krenuo u veliku renovaciju, Mario Carević će pratiti ogled dviju momčadi sastavljenih od igrača koje trenutačno ima na raspolaganju. Uz niz priključenih juniora i igrača na posudbi, moći će Carević u ovoj trening utakmici vidjeti i tri nova igrača, Davora Matijaša, Stefana Perića i Vanju Pelka.
Drugih pojačanja tijekom tjedna nije bilo, iako je trener Carević najavio kako se “mora potpisati još desetak igrača”. To bi se moglo promijeniti u subotu, jer moguće je da se u međusobnom ogledu predstave još dva nova igrača! O kome se točno radi, doznat će od 18 sati, kad kreće prva provjera Goričana na ovim pripremama.
Druga će biti neusporedivo ozbiljnija, jer u slovenskom Brdu će se 4. srpnja igrati protiv Šahtara iz Donjecka, u kojem je sportski direktor Carevićev veliki prijatelj Darijo Srna. Dva dana poslije protivnik će biti momčad Nogometnog sindikata, a 12. srpnja imat ćemo velikogorički okršaj u Čatežu. S jedne strane Gorica, s druge naši Dean Klafurić i Damir Milanović, odnosno Široki Brijeg.
U drugoj polovici pripremnog raspored, koji sadrži osam utakmica, smjestili su se ogledi s Austrijom Klagenfurt 16. srpnja u Kranjskoj Gori, u kojoj će se igrati i 19. srpnja protiv Charltona, povratnika u engleski Championship, te 23. srpnja protiv prvaka Afrike, egipatskog Pyramidesa, kojeg vodi Kruno Jurčić. Oni koji tu ne budu imali minutažu dobit će je 25. srpnja, protiv Triglava u Kranju.
Prvenstvo starta prvi vikend u kolovozu, a Gorica otvara gostovanjem u Varaždinu.
Propao mu Hajduk, javilo se Sarajevo: Ivan Banić otišao kod Zekića!
Iako se činilo da je na milimetar od potpisa za Hajduku, Ivan Banić postao je novi igrač FK Sarajeva. Na Koševu će ga dočekati trener Zoran Zekić, ali i cijeli niz poznatih lica iz svijeta HNL-a
Smatralo se riješenom stvari da će Ivan Banić postati novi golman Hajduka, kluba u kojem je nogometno odrastao, u kojem se, takav je bio plan, trebao postaviti u ulogu podrške mladom Toniju Siliću. U jednom se trenutku zaista prezentiralo da je sve gotovo, da će dojučerašnji dokapetan i ponajbolji igrač Gorice po novome biti doma, u Sinju, a nogometom se baviti u obližnjem Splitu, no Hajduk je to…
A kad je Hajduk u pitanju, sve je moguće. Između ostaloga i to da se izbori za ljude koji će voditi klub smjeste na više od mjesec dana od završetka prošle sezone, usred priprema za novu sezonu, u terminu u kojem bi se štošta već trebalo znati. A na Poljudu se, čini se, i dalje ne zna ništa. Ni tko će slagati momčad, ni tko će sjediti u ključnim klupskim tijelima, ni tko će odlučivati o dovođenju novih igrača.
Ivan Banić, kako se može doznati, doista je dobio ponudu Hajduka, na nju je pristao, i dogovorio je bio da će mu se javiti kad da dođe potpisati ugovor. Bane je čekao, čekao, čekao i čekao. Trenirao je sa Zlatkom Runjom u svom Sinju, uživao u obiteljskom okruženju… I čekao i dalje. Kako se sve skupa već stvarno previše odužile, nije bilo druge nego aktivirati se na tržištu. Uostalom, za golmana njegove kvalitete i iskustva bilo je dovoljno samo pustiti glas da je na raspolaganju.
Najbrži i najkonkretniji bio je Zoran Zekić, odnosno FK Sarajevo, osvajač Kupa i treća momčad prvenstva u prošloj sezoni Premijer lige BiH.
“Ivan Banić novi čuvar mreže FK Sarajevo! Fudbalski klub Sarajevo s ponosom objavljuje dolazak iskusnog golmana Ivana Banića, koji je sa Bordo klubom potpisao ugovor do ljeta 2028. godine.
Banić dolazi iz redova hrvatskog prvoligaša Gorice, gdje je proteklih sezona bio jedan od najpouzdanijih čuvara mreže u SuperSport HNL-u. Tijekom svoje karijere, upisao je nastupe i u dresu slovenske Olimpije, dok je svoje prve nogometne korake napravio u omladinskom pogonu splitskog Hajduka.
Banić je u mlađim danima nosio dres U17 reprezentacije Hrvatske, za koju je upisao 12 nastupa. Dobro došao Ivane!”, predstavili su iz Sarajeva svog novog igrača.
I dalje će tako naš Bane, baš kao i u Gorici, nositi broj 31, koji će biti ispisan na stražnjoj strani dresa kluba s bogatom poviješću. Travnjakom Banićeva novog doma, stadiona na Koševu, trčao je svojedobno i veliki Asim Ferhatović Hase, čovjek opjeva u pjesmi “Zabranjenog pušenja”, ali i još niz klupskih legendi: Safet Sušić, Faruk Hadžibegić, Husref Musemić, Elvir Baljić…
Danas su neka druga, za nijansu manje romantična vremena, a Banića će u svlačionici dočekati i brojna lica iz svijeta HNL-a. U ulozi prvoga golmana zamijenit će bivšega golmana Šibeniku Lovru Rogića, ali u momčadi bi trebali ostati bivši igrač Lokomotive Vladan Bubanja, bivši igrači Slaven Belupa Vinko Soldo i Karlo Butić, bivši igrač Osijeka i Rudeša Karlo Lulić, bivši igrač Rijeke i Dinama Domagoj Pavičić…
Div iz predgrađa na pola puta: ‘Dvije godine, dvije titule… Neka se tako nastavi!’
Bernard Gulić, trener Inkera iz Zaprešića, gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije” i prisjetio se šampionske sezone iza nas, igračkih dana, ali i pogledao prema naprijed…
Uz onu na najvećoj razini, onu originalnu, imali smo u hrvatskom nogometnom svijetu još najmanje jednu “a kaj ako uspijemo” situaciju u sezoni iza nas. Događalo se to u petom rangu, u ligi koja se kompleksno zove 4. NL Središte Zagreb poskupina B, a u ovom slučaju, za razliku od Dinama u HNL-u, Inker iz Zaprešića je uspio. Naizgled neuhvatljiv bio je Vrbovec, no na kraju je Inker čak i u miru i spokoju dočekao zadnje kolo sezone.
– Uh, sezona je bila jako kompleksna. U jednom trenutku stvarno je izgledalo da nema šanse da stignemo Vrbovec, koji je imao osam bodova prednosti, ali odlučili smo napraviti sve da se na kraju sezone možemo pogledati u oči, spremni čestitati Vrbovčanima ako budu prvaci. U svlačionici sam imao skupinu igrača koji su puno toga prošli, koji zajedno imaju više od 500 utakmica prve lige, a zbog njih je i meni bilo puno lakše. Bili smo mirni, išli iz utakmice u utakmicu i sezonu završili s 10 pobjeda i tri remija. Pobijedili smo i Vrbovec u gostima, u utakmici koju je pratila pozornost nevjerojatna za peti rang, i na kraju zasluženo uzeli naslov prvaka i drugu godinu zaredom – priča nam Bernard Gulić, nekog igrač Intera iz Zaprešića, a u prošloj sezoni trener ovog novog Inkera iz Zaprešića.
Priča je poznata, u ljeto 2022. godine NK Inter Zaprešić je ugašen, a novi subjekt pod imenom NK Inker Zaprešić nastavio je raditi kroz omladinsku školu. Jednu sezonu seniori nisu postojali, da bi se u ljeto 2023. oformila momčad i krenulo od šestog ranga. Klub koji je osvojio prvi kup Hrvatske 1992. godine, koji je 2005. do posljednjega kola bio u igri za naslov prvaka države, čiji dres su nosili i velikani poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke, Dejana Lovrena, Eduarda i ostalih, našao se u situaciji da gostuje u Lomnici, Kuču, Buševcu…
Sljedeći korak bila je sezona u kojoj je Inker gostovao u Mraclinu i Gradićima, na Novoj grabi i doživio prvi poraz već u prvom kolu (3-0), ali sve je završilo najbolje moguće po Zaprešićane.
– Moramo zahvaliti i Mraclinu, koji je uzeo dva boda Vrbovcu, ali pogotovo Naftaš Ivaniću, koji je u samoj završnici preokrenuo s 1-3 na 4-3 i ostavio Vrbovčane bez bodova – kaže trener Gulić.
Iako je odmor od nogometa u tijeku, rado je potpisnik ove druge titule zaredom dočekao našu ekipu na stadionu u Zaprešiću. Smjestili smo se u prekrasno uređenu svlačionicu prve momčadi i prevrtjeli ponešto tema iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti… U kojoj je želja, ne skrivaju to u Zaprešiću, doći “najmanje do drugog ranga”. Dakle, Bernard i prijatelji na polovici su puta.
NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!
Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…
Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!
Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.
Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…
No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…
U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.
Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić.
Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu.
Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.
–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub.
Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.