Mitrović u Fortuni Sittard: ‘Sretan sam, ali i tužan… Učlanit ću se u Good Boyse!’
Odlazim u šestu najbolju ligu svijeta, odlazim u dobar klub i dobar grad, i naravno da se veselim. Međutim, nije mi lako otići iz Gorice, iz grada u kojem sam proživio jako lijep period života, kaže Josip Mitrović, novi igrač Fortune Sittard
Koferi su već bili spakirani, a posljednji treninzi – zabranjeni. Da se nešto ne bi dogodilo, Josip Mitrović (24) iščekivao je trenutak polaska za Nizozemsku onako kako nije navikao, bez treninga. I s laganom nervozom, koja se vjerojatno i povećavala kako se bližio moment u kojem su se kotači aviona zarolali po pisti aerodroma smještenog u gradu koji je postao njegov.
– Otkad sam ovdje? Četiri godine bi bilo u osmom mjesecu… – pomalo sjetno kaže Josip na početku oproštajne kavu kod Peveca.
– Pomiješani su osjećaji. I sretan sam što idem tamo gdje idem, ali i tužan što odlazim iz ovoga kluba. U svemu tome moram ostati i miran i strpljiv, dok sve to konačno ne krene, moram se koncentrirati na to da budem što spremniji za sve što me čeka – nastavlja sad već bivši igrač Gorice.
U srijedu navečer otputovao je prema Sittardu, gradu na jugu Nizozemske veličine Velike Gorice. Od koje se oprostio s nekoliko šetnji po gradu kroz koje je, priznat će, shvatio da možda i nije cijenio dovoljno sve ono što je imao ovdje, u ovom gradu.
– Cijelo vrijeme, sve ove četiri godine, živio sam u Gorici. Ni na sekundu nisam pomislio da idem u onu gužvetinu u Zagreb. I stvarno sam uživao ovdje. Sve je na udaljenosti da možeš obavljati stvari pješke, i na treninge sam najčešće išao pješke… Ovdje se osjeća taj neki mir, obiteljska atmosfera, i definitivno nije isključeno da se jednog dana ovdje i vratim. Dolazit ću sigurno u Veliku Goricu, barem na one treninge između sezona, ako me prihvate, ali zašto ne i razmišljati o životu u Velikoj Gorici i nakon karijere… Imam ovdje jako puno prijatelja i izvan nogometa, upoznao sam baš puno ljudi i stvarno se ovdje osjećao doslovno kao doma. Supruga i ja baš smo se povezali s ovom sredinom, baš je bilo lijepo – emotivan je Mitar, miljenik navijača i fajter kojeg moraš voljeti.
Bivši sportski direktor Mindaugas Nikoličius dugo ga je želio, lovio, pokušavao dovesti, inzistirao je na njemu, a na kraju je i uspio. U danima prije njegova dolaska opisivao je Mitrovića kroz “bad guy” asocijacije, ističući kako “imamo previše dobrih dečki u momčadi, treba nam netko takav, tko želi ubiti protivnika”. Ispalo je da je takav samo i jedino na terenu, jer sve ovo ostalo može se opisati isključivo suprotnim epitetima. Miran, skroman, nenametljiv, pristojan, simpatičan, susretljiv… I maksimalno profesionalan.
Josip Mitrović odigrao je 121 utakmicu u HNL-u za Goricu, a tome je dodao i devet nastupa u Kupu… Foto: Josip Regović/PIXSELL
Sve u svemu, isplatilo se čekati.
– Kad sam dolazio, znao sam o Gorici jako puno, budući da je cijela ta naša priča o dolasku ovdje trajala punih 14 mjeseci. Cijelo to vrijeme intenzivno sam pratio Goricu, igrao sam protiv Gorice četiri puta u dresu Intera, i bio sam svjestan u kakvu momčad dolazim. A kad sam konačno i došao, uzeo sam broj 14 na dresu djelomično i zbog tih 14 mjeseci… – otkrio je Mitar i dodao:
– Dobro, ne baš samo zbog toga, jer dio moje obitelji rođen je 14. u mjesecu, tata i supruga u prvom redu, pa se zapravo sve poklopilo da uzmem baš 14 kao svoj broj.
Kad je 20-godišnji Đakovčanin tog ljeta 2020. dolazio iz Rijeke u Goricu, očekivao je…
– Zapravo, nisam imao očekivanja! Došao sam stvarno bez ikakvih očekivanja, samo zahvalan na prilici, za koju sam se nadao da ću je dobiti. Na kraju se to i dogodilo, na čemu moram zahvaliti i tadašnjim suigračima i svim ljudima u klubu, koji su me jako lijepo prihvatili od prvog dana. Od Nindže, Jove, Suka, Steena, Banića, Krizme… Par dana nakon mene došao je i Jurica, odmah sam se i s njim povezao – prisjeća se Josip i nastavlja pregled svojih goričkih godina.
– Bilo je tu svega, i dobrih i loših perioda, sezona ovakvih i onakvih, ali kad sve zbrojim, jako sam zadovoljan svime što ostavljam iza sebe. Da sam sam pisao scenarij, ne bih ga bolje napisao što se tiče broja nastupa, ali i svega što smo zajedno prošli. Bilo je tu i borbe za Europu, i borbe za ostanak, i mirnijih sezona… Sve u svemu, jedan jako lijep period života. Kao Goričanin sam se i oženio, doživio puno lijepih stvari, a to su trenuci koji ostaju za cijeli život.
Nakon svega, odlazi sa 130 nastupa, 20 golova i 13 asistencija u dresu s goričkim grbom na lijevoj strani prsa, ali i s uspomenama na neke trenutke posebnije od drugih.
– Ako moram nešto izdvajati, to bi bio drugi dio pretprošle sezone, kad smo se borili za ostanak! Kroz sve to shvatio sam neke stvari kao igrač, što je zapravo važno i što treba cijeniti, a što ne treba uzeti zdravo za gotovo. I da ne smije biti opuštanja ni na trenutak, da se mora zapeti svakog dana, jer sve se brzo može okrenuti naopačke. Tu sam nekako imao i najbolji period svojih igara, uz ovo proljeće iza nas. Pamtim i one četiri uzastopne utakmice na kojima sam zabijao, a kao najdraža utakmica ostaje ona pobjeda 5-4 protiv Istre. Okrenuli smo s 1-3 na 4-3 u pet minuta, primili gol u 94. minuti, da bi ja zabio za pobjedu u 96… To je bila jako važna pobjeda, tko zna što bi bilo da nismo došli do nje. Jako lijepa noć, lijepa utakmica, lijep cijeli taj period.
Emocije prema klubu u kojem se afirmirao i doživio toliko lijepih trenutaka, naravno, neće nestati ni odlaskom u Fortunu.
– Ma kakvi, naravno da ostajem navijač Gorice… Evo, baš sam rekao Bobiju da ću se i učlaniti u navijačku skupinu Good Boys!
Svemu ovome unatoč, emocijama i uspomenama, Gorica će od ovog petka postati njegova prošlost. Čekaju ga novi, vrlo ozbiljni izazovi u desetoj momčadi nizozemske Eredivisie iz prošle sezone. Dočekat će ga u svlačionici i Alen Halilović i Ante Erceg, kao i bivši igrač Dinama Ivo Pinto.
– Idem u Nizozemsku na isti način kao što sam dolazio u Goricu. Bez očekivanja i zahvalan na prilici, koju namjeravam zgrabiti i više je ne ispuštati. Veselim se i nizozemskoj ligi, najboljoj poslije liga petice, za mene je to jako veliki korak, ali ne vidim razlog zašto ne bih uspio! – zaključio je Josip Mitrović.
I nemojte se iznenaditi ako uskoro iz Sittarda počnu dolaziti vijesti kako je ovaj dečko novi miljenik navijača… Sve će, uostalom, reći njegova posljednja, 130. utakmica u goričkom dresu. Tog 10. svibnja Gorica je doma gubila od Rudeša, da bi “turopoljski Lautaro” u 15 minuta prvo asistirao za izjednačenje, zatim zabio za preokret, a onda i dobio crveni karton zbog pretjerane žestine…
Sve je to naš Mitar. I momčadski igrač, i igrač odluke, i igrač koji će se “potući” kad god zatreba.
Riješene sve dvojbe: HNS će Šibeniku oduzimati dva boda po utakmici?!
Ako u sljedeća četiri dana ne podmire nešto manje od 400.000 eura dugovanja prema bivšim trenerima Cvitanoviću i Čanadiju, Šibenčani će biti kažnjeni oduzimanjem dva boda u utakmici protiv Gorice u ponedjeljak
U utorak navečer činilo se da će borba za ostanak u najvišem rangu hrvatskog nogometa ipak biti dramatična, jer Šibenik je pobijedio Lokomotivu u gostima i prišao Osijeku na tri, a Gorici na četiri boda. U srijedu poslijepodne Gorica je šokirala Dinamo, vratila se na plus sedam u odnosu na fenjeraša, a u srijedu navečer na plus šest se pobjedom u Rijeci odmaknuo i Osijek. I Šibenik se opet našao u problemima…
Međutim, već u četvrtak postalo je jasno da pravi problemi za klub sa Šubićevca tek slijede. Naime, iz HNS-a je stigla odluka da će se Šibeniku u svakoj sljedećoj utakmici oduzeti po dva boda zbog nepodmirenih dugova?!
Zašto? Kako? Zbog čega? Evo odgovora…
Bivši treneri Šibenika, Austrijanac Damir Čanadi i Velikogoričanin Mario Cvitanović tužili su klub zbog duga u iznosu nešto manjem od 400.000 eura. Arbitražni sud HNS-a u tom je predmetu presudio u korist trenerskog dvojca iz sezone u kojoj je Šibenik ispao iz lige, nakon čega su se Cvitanović i Čanadi nagodili s klubom. Međutim, budući da Šibenik nagodbu nije ispoštovao, prijavili su ga Disciplinskoj komisiji HNS-a, koja je kaznila posljednji klub HNL-a oduzimanjem po jednog boda za svaku odigranu utakmicu po svakom treneru. U prijevodu, dva boda po nastupu.
Na tu odluku Šibenik je uložio žalbu, ali time je samo kratko odgodio njezinu provedbu. Žalba očekivano nije prihvaćena i nakon što je istekao i posljednji rok, ta je odluka ovog četvrtka postala pravomoćna. Šibenik, dakle, nije suspendiran na način da ne smije igrati, nego će za svaku sljedeću odigranu utakmicu biti kažnjen s dva oduzeta boda. U prijevodu, ostane li to na snazi, odnosno ne isplate li u međuvremenu bivše trenere ili ako ne dobiju mrvicu milosti od njih, ne potpišu li Čanadi i Cvitanović odgodu do utakmice s Goricom u ponedjeljak u 19.15 sati, Šibenik će u toj utakmici u slučaju pobjede osvojiti jedan bod. U slučaju poraza s aktualnih 28 bodova past će na 26…
Golman je u napadu, Bistra je na koljenima, Kurilovec je u polufinalu kupa!
Nogometaši Kurilovca pobijedili su Bistru u gostima 1-0 u četvrtfinalu županijskoga kupa, a uspjeli su pritom i dozirati minutažu ključnim igračima uoči subotnjeg derbija u Lučkom. Zaigrao je i golman Patrick Crnolatec…
Nesvakidašnju utakmicu odigrali su ove srijede nogometaši Kurilovca. Suludo gust raspored, koji je Kurilovčanima donio šest utakmica u 18 dana, ovoga je puta odveo momčad trenera Senada Harambašića na gostovanje kod Bistre u četvrtfinalu županijskoga kupa. S obzirom na okolnosti, nije tu bilo ni “I” od imperativa, trebao je to čak biti i nešto poput natjecateljskog treninga nakon slobodne nedjelje i ponedjeljka, pa onda i lakšeg treninga u utorak, dan prije utakmice, ali…
Kurilovec je prošao dalje! Na gostovanju na kojem mnogi jako teško prolaze, kod protivnika iz svoga ranga, uz doziranu minutažu za nositelje igre. I uz ozlijeđenoga golmana u vrhu napada! No, ajmo redom.
Krenuli su Kurilovčani s Darijem Banićem i Davidom Prširom na klupi, te s Išekom, Šarićem, Vujnovićem, Selmanom, Sedlačekom, Bolješićem, Mateom Prširom, Žlebečićem, Novakom, Završkim i Starčevićem u početnih 11. I odmah je Kurilovec krenuo dominirati, ukazala se i velika prilika za Selmana, koji je tad bio neprecizan, ali već u 31. minuti uspio se korigirati. I zabiti.
Žlebečić je primio loptu na lijevoj strani, došao do kaznenog prostora, dao povratnu za Đevada Selmana na sredini šesnaesterca, a on je opalio toliko snažno i precizno da se domaći golman nije ni pomaknuo. Kurilovec je zasluženo poveo 1-0 i nastavio u istom ritmu.
Imao je Senadov sastav još dvije prilike do kraja poluvremena, kontrolirao je Kurilovec utakmicu, da bi na velikom odmoru trener odlučio da je Miji Šariću i kapetanu Stjepanu Završkom bilo dosta za ovaj put. Nakon desetak minuta nastavka svoj su nastup završili i Antonio Novak te Luka Sedlaček, u špicu je otišao bek Banić, priliku je dobio i Francesco Antonio Brunetti, koji se nije naigrao ove sezone, ali nije se puno toga mijenjalo. Kurilovec je i dalje bio bolji, stvarao šanse, čak i kad je u 60. minuti trener Harambašić napravio i petu izmjenu, izveo Žlebečića iz igre…
Šestu izmjenu Senad je napravio u 71. minuti, kad je umjesto strijelca Selmana ušao – Patrick Crnolatec! Poznajemo ga kao bivšega golmana Gorice, ove sezone bio je u ulozi drugoga golmana Kurilovca, no obnovio je ozljedu ramena pa je otpala opcija da čuva leđa Išeku. A kad već ne može braniti, može igrati.
– Treneru, na koju me poziciju mislite staviti? – pitao je Crni inovativnog Senada, a odgovor je stigao kao iz topa:
– Ideš u špicu!
Otišao je u špicu i odradio posao. Onako visok i snažan, dobar u skoku, uspio je nekoliko dugih lopti prenijeti suigračima, čak je i kreirao jednu priliku, borio se, trčao, davao sve što je mogao u defenzivi…
– Čekaj, jeste vi ozbiljni? – upitao je Crnolateca jedan od igrača Bistre, koji ga već godinama poznaje kao golmana.
– A što da ti kažem… – sa smiješkom je odgovorio Crni i nastavio “peglati”.
Bistra je u završnici utakmice uspjela pritisnuti ovakav Kurilovec, oslabljen neigranjem petorice ozlijeđenih važnih igrača, tresla se prečka, imali su i jednu izrazitu priliku, ali tu je svoje odradio Leon Išek, golman koji je bio na golu. I ostalo je 1-0, Kurilovec je prošao dalje, jednako kao Samobor, Vrbovec i Dugo Selo.
Imat će tako Kurilovec još najmanje jednu utakmicu više u završnici sezone, a možda će i golman iz napada u svemu tome dobiti još poneku priliku. S brojem šest na leđima, u dresu iste boje kao suigrači, na što baš i nije navikao u svojoj dosadašnjoj karijeri.
Judo klub osoba s invaliditetom „Fuji“ i poznate goričke humanitarke „Buvljakuše“ pozivaju na humanitarnu akciju kojom žele pomoći svojim sugrađanima.
Naime, 11. svibnja ispred Gradske sportske dvorane Velika Gorica održava se EJU Velika Gorica Get Together Turnir, na kojem nastupaju borci iz Fujija, a Buvljakuše će cijeli dan kuhati fini humanitarni grah.
Sav prihod od prodanih porcija graha namijenjen je za pomoć potrebitim sugrađanima.
– Pozivamo vas da navijate iz petnih žila, jedete iz punih tanjura i uživate u najboljoj kombinaciji sporta i humanitarke koju ste ikad vidjeli! Pokažimo zajedno koliko velika može biti mala žlica graha… i veliko srce koje stoji iza nje – poziva Fuji i Buvljakuše.
Sve zbog jedne fotke, 3. dio… Mali odbojkaši iz Kravarskog idu na državno!
Na međužupanijskom natjecanju u odbojci za učenike petih i šestih razreda OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog osvojila je prvo mjesto i plasirala se na državnu završnicu, koja će se igrati početkom lipnja u Vinkovcima
U srijedu ujutro odbojkaška momčad OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki iz petih i šestih razreda, okupili su se ispred škole sa svojom sportskom opremom. Stigli su ući u predvorje škole i još jedanput pogledati fotografiju koja ima svoje posebno mjesto u školi. Na njoj je momčad koja je prije dvije godine bili viceprvak Hrvatske u konkurenciji sedmih i osmih razreda, društvo koje je doživjelo prekrasan doček po povratku u školu.
– Profesore, želimo da naša fotografija bude pokraj ove – otvoreno su svome treneru Leonu Levaru rekli ovi novi klinci još tamo na početku svoga puta, prije nego što su krenuli na gradsko natjecanje.
Na njemu su uvjerljivo osvojili prvo mjesto i izborili županijsko natjecanje u Zaprešiću. I tamo su, naravno, sredili sve protivnike, pa izborili i međužupanijski turnir, koji je na rasporedu bio samo dva tjedna poslije u Karlovcu, baš ove srijede. Pogledali su još jedanput u tu fotografiju, pa se zaputili prema novom koraku na svome putu, prema OŠ Dubovac u Karlovcu.
Tamo ih je čekala ozbiljna konkurencija, četiri protivnika koja su bila najbolja u svojim županijama: uz klince iz Kravarskog, u Karlovac su stigli i njihovi vršnjaci iz OŠ Stoja iz Pule kao predstavnik Istarske županije, sisačka OŠ 22. lipnja kao pobjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, OŠ Ogulin kao prvak Karlovačke županije te OŠ Milan Brozović iz Kastva, najbolja odbojkaška momčad u Primorsko-goranskoj županiji.
Igralo se u dvije skupine, pri čemu su odbojkaši iz Kravarskog u svojoj grupi imali samo jednog protivnika, ŠSD Zvirić iz Kastva. Nikakvih problema tu nije bilo, OŠ Slavka Kolara slavila je uvjerljivo, sa 2-0 u setovima, pri čemu su protivniku prepustili osam, odnosno 11 poena. Sustav je bio takav da je za titulu pobjednika bilo potrebno slaviti još samo u finalu, u kojem je čekala pulska OŠ Stoja. Tu je bilo nešto teže i kompliciranije, ali opet je sve bilo gotovo u dva seta; prvi je završio 25-23, drugi 25-21. I posao je, i treći put ovog proljeća, bio odrađen…
Slavlje nakon pobjede u finalu bilo je sukladno s ostvarenim uspjehom, veliko i emotivno, ali u svemu tome su dečki iz Kravarskog bili svjesni da još nisu gotovi sa svojom misijom. Ona će svoje veliko finale doživjeti na državnom natjecanju, koje će se održati u Vinkovcima od 3. do 5. lipnja. I tamo će OŠ Slavka Kolara imati cilj otići do kraja, no nema dvojbe da će to biti izuzetno teško ostvariti. Teško, ali ne i nemoguće, jer ovo je očito još jedna posebna generacija.
Međutim, sve se nekako slaže. Pomoglo je ovoga puta i to što je profesoru Leonu Levaru došao pomoći kolega Matija Ribić iz OŠ Šćitarjevo, čovjek koji je odbojku i “donio” u Kravarsko, jer upravo je njega Levar naslijedio u OŠ Slavka Kolara. Levar je vodio momčad, Ribić je bio podrška, a dečki su na terenu odradili svoj dio posla.
A igrali su u sljedećem sastavu: Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić.
Momčad je to koja je već do sad napravila ogroman uspjeh, ali nema dvojbe da se time neće zadovoljiti. Ranije opjevana generacija iz Kravarskog na svom je državnom natjecanju završila na drugome mjestu, Ribićevo Šćitarjevo iste je godine u konkurenciji petih i šestih razreda otišlo do kraja i uzelo naslov državnog prvaka, a to je dokaz da se može.
I da je moguće dospjeti na neku novu fotografiju u školskom holu… Neka im se ostvare želje!
Mraclin je zaista dominirao u ovom susretu protiv Lukavca, i to je bio pravi “lagani” prolaz prema polufinalu! Igrači domaćih su bili na visini zadatka, a Jurica Brdek je bio apsolutni junak utakmice. Postigao je dva gola i odradio važnu asistenciju za Tonija Borovca. Ovaj dvostruki učinak Brdeka na desnoj strani terena, gdje je prvo on bio strijelac, a zatim asistent, jasno pokazuje njegovu važnost za momčad. Fran Krsto Lukavečki je također dodao svoj doprinos s još jednim pogotkom u drugom poluvremenu, dok je Brdek iz slobodnjaka postavio rezultat na 4:0. Jurica Mihalinčić je ipak uspio postići počasni gol za goste u 83. minuti s jakim udarcem koji nije mogao zaustaviti domaći vratar. Mraclin u polufinalu očekuje susret protiv nižerangirane Mladosti iz Obrezine.
KUP NS VELIKA GORICA , četvrtfinale
MRACLIN – LUKAVEC 4:1
Stadion Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Jantolek (Velika Gorica). Pomoćnici: Čunčić i Bratković.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović (od 46. Lukavečki), J. Domitrović, Rajić, B. Dandić, Borovac (od 46. Godinić), Rakas (od 56. Grižić), Ivanković, Đurašić, Matić (od 56. I. Kos), Brdek. Trener: Marko Biljan.
LUKAVEC: Dražić, T. Grdenić, M. Grdenić, Đukić (od 46. Mihalinčić), Maslač, L. Borković, Petravić (od 46. Skorin), V. Borković (od 60. Hladni), Fučkala, Bogadi (od 46. Marijan Grdenić), Karavla. Trener: Mario Skorin.