CityLIGHTS
Mislav Šepić: Kad sam imao više od 200 kila zvali su me Mrvica, sad sam doslovno – novi čovjek!
Naš sugovornik koji od rođenja živi u Podbrežnici, otkrio nam je sve o najboljim, ali i najgorim trenucima petomjesečnog natjecanja, o ulozi supruge Almase u njegovoj pobjedi života, te što je ključno za promjenu koja mu je doslovno spasila život.
Goričanin od rođenja, Mislav Šepić iz Podbrežnice, u zadnje je vrijeme jedno od najpopularnijih imena u javnosti, jer je nakon petomjesečne borbe pobijedio u oštroj konkurenciji ‘Života na vagi’. Izgubio je impresivnih 78,8 kilograma, skoro 50 posto tjelesne mase. U ovaj popularni, ali i edukativni show RTL-a, Mislav je ušao sa 171 kilogramom, a na zadnjem vaganju, koje je za njega bilo i pobjedničko, imao je 92,2 kilograma!
Foto: Mislav Šepić iz Velike Gorice pobjednik ‘Života na vagi’
Za razgovor smo se dogovorili u jednom kvartovskom kafiću, a čim je ušao poznanici i susjedi počeli su mu čestitati, očito ponosni na svog, sada i slavnog, Mislava. Na njemu se već na prvi pogled vidi koliko mu je ova velika životna pobjeda donijela pozitivne energije kojom jednostavno – isijava!
– Dobro sam, pun sam i energije i snage. Osjećaj te pobjede je doista nevjerojatan. Imam i par kila više, sad ih je 95, jer sam na svojih 194 centimetara visine bio i malo premršav. Doslovno sam se prepolovio, izgubio sam masu jednog odraslog muškarca, sad sam novi čovjek. Moram se i sam priviknuti na to, sve mi je to novo. Brzo mi je to sve prošlo i čitavo sam vrijeme bio u treningu i cijelom tom procesu, zapravo tek sad postajem svjestan koliko sam napravio i počinjem u tome uživati – otkrio nam je na početku razgovora.
Foto: Prvo vaganje – Mislav je ušao u show sa 171 kg/RTL
A doista je i zaslužio, jer izdržati taj tempo intenzivnih treninga, razdvojenost od voljene supruge Almase, obitelji i brojnih prijatelja zahtjeva i iznimnu mentalnu snagu. Priznaje kako je doživio veliku promjenu u svakom smislu.
– Više nisam u kategoriji pretilih osoba, nemam više masnoću oko jetre, smanjena mi je masnoća u krvi, imam nizak tlak, a prije sam imao visoki, to su najveće promjene. Sad mogu puno hodati, sam si zavezati tenisice i odrezati nokte, što mi je prije bilo jako teško, baš kao i popeti se na drugi kat zgrade gdje živimo. Sad bih mogao deset puta gore-dole! Psihički sam se isto dosta promijenio, jako sam očvrsnuo. Ipak treba živjeti sa 16 ljudi i izboriti se za sebe. Pobjeda me naučila kako sve što si zacrtam u životu mogu i ostvariti, to prije nisam znao o sebi i jako sam ponosan na sebe zbog toga. To je transformacija u svakom smislu – rekao nam je Mislav.
Foto: Mislav sa ekipom iz ‘Života na vagi’/privatni album
Otkrio nam je i koji su to trenuci u ovom petomjesečnom TV izazovu za njega bili presudni, najbolji i najgori.
– Najbolji trenutak i iznenađenje mi je bilo kad mi je supruga Almasa došla u emisiju nakon devet tjedana. Već sam se pitao kako ona to sve proživljava, i kad je došla, pričali smo i znao sam da je sve okej. Tada ‘udario’ na najjače. Najgori trenutak je bio u samom početku, ti intenzivni dnevni treninzi, jer ti ‘unutra’ uđeš potpuno fizički van forme, pa višesatna snimanja. A presudni trenutak svakako svađa s trenerom Edom. Dosta sam tvrdoglava osoba, pa kad mi je rekao kako se ne trudim, ja sam i njemu i sebi rekao ‘e,sad ćete vidjeti!’. I onda je to stvarno krenulo – ispričao nam je pobjednik ‘Života na vagi’.
Foto: Mislav s trenerom Edom na pobjedničkoj fešti/privatni album
Ističe kako je možda i najvažnije to što je naučio kako normalno jesti, odnosno, kako se ne smije jedan dan prežderavati, pa onda dva dana gladovati. Nakon izlaska iz tromjesečne izolacije, odmarao je samo jedan dan, a onda započeo s prilično napornim dvomjesečnim pripremama za finale. To je uključivalo dnevne treninge pod vodstvom Silvija Krstanovića, plivanje tri puta tjedno, a do posla u zagrebačkoj Palači pravde u Vukovarskoj, gdje već 18 godina radi kao arhivar, je biciklirao! U svemu tome najveća podrška bila mu je upravo njegova, dvije godine mlađa, supruga Almasa, koju je i upoznao na radnom mjestu.
– Morao sam na posao nositi ručak, jer bih poslije odmah išao na treninge. Pa se moja draga žena budila u 5 ujutro kako bi mi spremila hranu, svaka joj čast, zbilja mi je bila velika podrška. Supruga radi kao zapisničarka isto na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a nas dvoje smo brzo nakon upoznavanja ‘kliknuli’. Počeli smo živjeti zajedno i od početka veze mi je uvijek podrška. Sad je bila sama bez mene tri mjeseca i još ta dva mjeseca kad me isto praktički nije bilo doma, jer sam išao na posao, pa nakon toga na treninge, bila je cijelo vrijeme divna i tu za mene – ispričao nam je, te otkrio kako njeno ime na arapskom znači – dijamant. Njegov, bez sumnje, doista jest!
Foto: Foto: Mislav sa suprugom Almasom i prijateljima/privatni album
Na naše pitanje koliko su ti jelovnici koje propisuje nutricionistkinja u showu cjenovno priuštivi i u relanom životu, ističe kako se doista može jesti sve, samo u određenim količinama. Najbitnije je promijeniti loše navike.
– Hrana je zbilja priuštiva, imali smo punjenu papriku, musaku, puno kuhane piletine, zobene pahuljice, ribe, ali ne mora to biti orada. Nije tako skupo da si čovjek ne može priuštiti. Sad sam naučio jesti, naučio sam da se ne mora gladovati. Došao sam do odgovora koji je moj najveći problem sa hranom, a vjerujem da je tako kod većine pretilih ljudi, jedan dan se prežderavaš, a onda dva dana ne jedeš. Bio sam emocionalni prejedač. Samo normalna prehrana treba postati navika – kaže.
Također dodaje kako nije dobro ni da ti hrana postane opsesija, sve s mjerom.
– Dobio sam plan prehrane za održavanje tjelesne mase i sigurno ću se toga držati. No, to ne znači da nećemo tu i tamo pojesti pizzu ili ćevape, najbitnije je da se to ne zareda svaki dan. Ne treba biti opterećen sa svakim zalogajem – naglašava.
Foto: Mislav sa suprugom Almasom na odmoru nakon pobjede/ privatni album
Borba s kilogramima obilježila je Mislavu više od pola života, jer problemi s težinom krenuli su nakon velikog životnog gubitka.
– Mama mi je umrla kad sam imao 14 godina i to ljeto sam dobio 40-tak kila. Nakon toga sam samo nastavio jesti. U jednom trenu se čovjek pusti i nije te briga koliko imaš kila, pa sam do svoje 25-te godine došao do 216 kila. Imao sam bruh, pa mi je liječnik na pregledu rekao da moram prvo smršaviti, ali je isto tako jasno poručio da ako ne krenem gubiti kile vjerojatno neću doživjeti 30. rođendan. Tu mi je nešto kliknulo u glavi! Odlučio sam se za operaciju smanjenja želuca, a tijekom pretraga sam otkrio kako imam i Hashimoto sindrom, autoimunu bolest štitnjače. Propisana mi je medicinska dijeta, pa sam prije operacije skinuo 60 kila, a nakon nje je otišlo još 50 kila. To sam održavao iduće četiri godine, redovito išao u teretanu, nabio mišiće, vozio bicikl. Onda sa upoznao današnju suprugu i prestao paziti i trenirati, naravno ona to nije nikako poticala. I kile su se počele vraćati – ispričao nam je.
Foto: Mislav sa suprugom Almasom i prijateljima/privatni album
Kaže kako ga tijekom odrastanja u Gorici nitko nije vrijeđao zbog debljine.
-Puno sam izlazio, čak su me zvali i Mrvica. Mislim ipak da je nama muškima puno lakše nego ženama. Bilo mi je teško naći curu, nisam baš imao samopouzdanja i to mi je bio najveći problem u to vrijeme odrastanja – otkriva.
Nakon što je prestalo mladenačko doba intenzivnih druženja i izlazaka, oženio se i upravo je želja za proširenjem obitelji bio taj novi ‘klik’ u glavi koji je bio glavni poticaj za prijavu na sudjelovanje u ‘Životu na vagi’.
– Prije ulaska u show supruga i ja smo bili kod doktora zato što nismo mogli dobiti dijete. Njegov savjet je bio da moram smršavjeti, nisam očito to mogao sam, pa je to presudilo. Sad smo ponovo krenuli u kliniku za potpomognutu oplodnju, pa ćemo sad vidjeti kako stojimo po tom pitanju – ispričao nam je.
Foto: Torta iznenađenja za pobjednika ‘Života na vagi’/privatni album
Osim supruge, velika podrška su mu bili i prijatelji i ekipa s posla, a ovom prilikom se posebno zahvaljuje i svojoj šefici, predsjednici zagrebačkog Općinskog građanskog suda koja mu je također pružila punu podršku u ovoj impresivnoj borbi. No, nikako ne smijemo izostaviti i njegovu četveronožnu prijateljicu u kilometarskim šetnjama, labradoricu Kalu.
– Vjerujem da se ovaj put neću udebljati. Skoro svaki dan Kala i ja prohodamo po 12-13 kilometara, tri puta tjedno idem u teretanu, mislim da je to dovoljno za sada – kaže.
Ispričao nam je i kako je nakon završetka showa sa suprugom otišao na višednevno putovanje u Sarajevo i Mostar, gdje su se sjajno proveli.
Kako mu je rođendan 29.prosinca, nakon povratka su pripremili i rođendansku i pobjedničku feštu 6. siječnja, a tom se prilikom u Lovačkom domu Srna u Kušancu okupilo oko stotinjak ljudi.
– Bila je tamo moja obitelj, prijatelji, moja ekipa iz showa, treneri, voditeljica Marijana, svi koji su mogli doći. Pripremili su mi i iznenađenje u obliku torte s logom ‘Života na vagi’, a kum me iznenadio tamburašima. U jednom trenu su me stavili na stolac, pa sam i zapjevao ‘Nećemo noćas doma, nećemo do zore’ – ispričao nam je uz smijeh Mislav.
Foto: Fešta za ekipu nakon pobjede u ‘Životu na vagi’/privatni album
Potvrđuje nam kako je sad i prilično popularan, telefon mu ne prestaje zvoniti, a putem društvenih mreža mnogi ga pitaju i za savjet za mršavljenje. A on je po njemu jednostavan!
– To svatko mora odlučiti za sebe, mora ti se dogoditi ta odluka i taj ‘klik’ u glavi. Ne mora ovaj način biti najbolji za svakoga, iako se za mene pokazalo uspješnim. Svi smo mi različiti – poručuje Mislav Šepić, pobjednik ‘Života na vagi’.
Foto: Mislav sa svojom labradoricom svakodnevno ide na kilometarske šetnje po Gorici/G.Kiš, Cityportal.hr
CityLIGHTS
[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!
Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.
Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao klaundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije…
I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote.
Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek.
-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.
-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.
Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.
-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovne organizacije Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo i brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prijepodne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, klaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo – i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici.
Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica da klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.
-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman iz Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to s drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.
-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo to svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite.
Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.
I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta.
-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču.
Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.
Hvala vam Crveni nosovi!
CityLIGHTS
NAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!
U 3 sata i 30 minuta rođen je Jakob!
CityLIGHTS
SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”
Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.
U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.
Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada.
-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program.
Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju.
-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole.
Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima.
-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić.
I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama.
No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž.
-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje!
-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja.
Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”.
(FOTO: Marija Vrbanus)
CityLIGHTS
FOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici
Blagdan Svih svetih je dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane svece, ali i svece koji nisu kanonizirani, a ostvarili su ideal kršćanskog života.
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Blagdan Svih svetih je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj na koji građani tradicionalno obilaze groblja u spomen na svoje najmilije. U crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenoga.
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti. (Izvor: Večernji list, Hina)
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 01.11.2025. Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kuancu i Velikoj Gorici. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Misa na svetkovinu Svih svetih (subota, 01. studenog 2025.) na Gradskom groblju u Velikoj Gorici bila je u 15 sati.
Galerija fotografija
CityLIGHTS
FOTO DVD Lomnica pobjednik natjecanja u pripremi najbolje turopoljske kotlovine na 24.Gastru Turopolja 2025.
Središnji događaj trećeg dana 24. Gastro Turopolja (nedjelja, 12.10.2025.) u Parku Plemenite općine turopoljske bilo je natjecanje u pripremi najbolje turopoljske kotlovine i nedjeljni turopoljski ručak. Turistička zajednica Velike Gorice izvijestila je da se ove godine u pripremi tradicionalne turopoljske kotlovine natjecao rekordan broj ekipa – 31 skupina!
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pored njih još pet ekipa pripremalo je gulaš, fiš paprikaš i ostalo. Među mnogim sudionicima prijavilo se i 15 humanitarnih udruga i društava žena. Oni su se pobrinuli za slatki dio ručka, domaće zalogaje i zanimljive delikatese iz turopoljske kuhinje.
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U sklopu nedjeljnog programa posjetitelji su mogli uživati u Eko festivalu, Festivalu pčelarstva Zagrebačke županije, Izložbi meda, a sve je to popratilo druženje i glazba Tamburaškog sastava Lajbeki.
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Podjela nagrada i priznanja započela je u 16 sati. Prvo je uručeno priznanje za najveseliju ekipu – KUD Dučec Mraclin. Nakon toga uručene su nagrade za tri najbolje ocijenjene kotlovine.
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 12.10.2025. 24.Gastro Turopolja 2025. – najbolje kotlovine. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema procjeni sudačkog povjerenstva redoslijed tri najbolje pripremljene kotlovine: 1. mjesto – DVD Lomnica, 2. mjesto – Udruga umirovljenika Grada Velike Gorice Podružnica Kobilić, 3. mjesto – Udruga žena Općine Kravarsko.
Galerija fotografija
24.Gastro Turopolja 2025. (10.-12.10.2025.)
Najbolje kotlovine: 1. mjesto DVD Donja Lomnica, 2. mjesto Udruga umirovljenika Grada Velike Gorice Podružnica Kobilić, 3. mjesto Udruga žena Općine Kravarsko
Najveselija ekipa: KUD Dučec Mraclin.
-
CityLIGHTSprije 5 danaNAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!
-
Vijestiprije 3 danaPizzeria “Gavran” nakon više od 40 godina zatvorila vrata
-
Vijestiprije 2 danaPronađeni nestali maloljetnici iz Siska! Trag vodio do trgovine u Zagrebu
-
Vijestiprije 2 danaDio Velike Gorice sutra bez vode, saznajte gdje