CityLIGHTS

Mislav Šepić: Kad sam imao više od 200 kila zvali su me Mrvica, sad sam doslovno – novi čovjek!

Naš sugovornik koji od rođenja živi u Podbrežnici, otkrio nam je sve o najboljim, ali i najgorim trenucima petomjesečnog natjecanja, o ulozi supruge Almase u njegovoj pobjedi života, te što je ključno za promjenu koja mu je doslovno spasila život.

Objavljeno

prije 2 godine

15. siječnja 2024.

Objavio/la

Goga Kiš

Goričanin od rođenja, Mislav Šepić iz Podbrežnice, u zadnje je vrijeme jedno od najpopularnijih imena u javnosti, jer je nakon petomjesečne borbe pobijedio u oštroj konkurenciji ‘Života na vagi’. Izgubio je impresivnih 78,8 kilograma, skoro 50 posto tjelesne mase. U ovaj popularni, ali i edukativni show RTL-a, Mislav je ušao sa 171 kilogramom, a na zadnjem vaganju, koje je za njega bilo i pobjedničko, imao je 92,2 kilograma!

Foto: Mislav Šepić iz Velike Gorice pobjednik ‘Života na vagi’

Za razgovor smo se dogovorili u jednom kvartovskom kafiću, a čim je ušao poznanici i susjedi počeli su mu čestitati, očito ponosni na svog, sada i slavnog, Mislava. Na njemu se već na prvi pogled vidi koliko mu je ova velika životna pobjeda donijela pozitivne energije kojom jednostavno – isijava!

– Dobro sam, pun sam i energije i snage. Osjećaj te pobjede je doista nevjerojatan. Imam i par kila više, sad ih je 95, jer sam na svojih 194 centimetara visine bio i malo premršav. Doslovno sam se prepolovio, izgubio sam masu jednog odraslog muškarca, sad sam novi čovjek. Moram se i sam priviknuti na to, sve mi je to novo. Brzo mi je to sve prošlo i čitavo sam vrijeme bio u treningu i cijelom tom procesu, zapravo tek sad postajem svjestan koliko sam napravio i počinjem u tome uživati – otkrio nam je na početku razgovora.

Foto: Prvo vaganje – Mislav je ušao u show sa 171 kg/RTL

A doista je i zaslužio, jer izdržati taj tempo intenzivnih treninga, razdvojenost od voljene supruge Almase, obitelji i brojnih prijatelja zahtjeva i iznimnu mentalnu snagu. Priznaje kako je doživio veliku promjenu u svakom smislu.

– Više nisam u kategoriji pretilih osoba, nemam više masnoću oko jetre, smanjena mi je masnoća u krvi, imam nizak tlak, a prije sam imao visoki, to su najveće promjene. Sad mogu puno hodati, sam si zavezati tenisice i odrezati nokte, što mi je prije bilo jako teško, baš kao i popeti se na drugi kat zgrade gdje živimo. Sad bih mogao deset puta gore-dole! Psihički sam se isto dosta promijenio, jako sam očvrsnuo. Ipak treba živjeti sa 16 ljudi i izboriti se za sebe. Pobjeda me naučila kako sve što si zacrtam u životu mogu i ostvariti, to prije nisam znao o sebi i jako sam ponosan na sebe zbog toga. To je transformacija u svakom smislu – rekao nam je Mislav.

Foto: Mislav sa ekipom iz ‘Života na vagi’/privatni album

Otkrio nam je i koji su to trenuci u ovom petomjesečnom TV izazovu za njega bili presudni, najbolji i najgori.

– Najbolji trenutak i iznenađenje mi je bilo kad mi je supruga Almasa došla u emisiju nakon devet tjedana. Već sam se pitao kako ona to sve proživljava, i kad je došla, pričali smo i znao sam da je sve okej. Tada ‘udario’ na najjače. Najgori trenutak je bio u samom početku, ti intenzivni dnevni treninzi, jer ti ‘unutra’ uđeš potpuno fizički van forme, pa višesatna snimanja. A presudni trenutak svakako svađa s trenerom Edom. Dosta sam tvrdoglava osoba, pa kad mi je rekao kako se ne trudim, ja sam i njemu i sebi rekao ‘e,sad ćete vidjeti!’. I onda je to stvarno krenulo – ispričao nam je pobjednik ‘Života na vagi’.

Foto: Mislav s trenerom Edom na pobjedničkoj fešti/privatni album

Ističe kako je možda i najvažnije to što je naučio kako normalno jesti, odnosno, kako se ne smije jedan dan prežderavati, pa onda dva dana gladovati. Nakon izlaska iz tromjesečne izolacije, odmarao je samo jedan dan, a onda započeo s prilično napornim dvomjesečnim pripremama za finale. To je uključivalo dnevne treninge pod vodstvom Silvija Krstanovića, plivanje tri puta tjedno, a do posla u zagrebačkoj Palači pravde u Vukovarskoj, gdje već 18 godina radi kao arhivar, je biciklirao! U svemu tome najveća podrška bila mu je upravo njegova, dvije godine mlađa, supruga Almasa, koju je i upoznao na radnom mjestu.

– Morao sam na posao nositi ručak, jer bih poslije odmah išao na treninge. Pa se moja draga žena budila u 5 ujutro kako bi mi spremila hranu, svaka joj čast, zbilja mi je bila velika podrška. Supruga radi kao zapisničarka isto na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a nas dvoje smo brzo nakon upoznavanja ‘kliknuli’. Počeli smo živjeti zajedno i od početka veze mi je uvijek podrška. Sad je bila sama bez mene tri mjeseca i još ta dva mjeseca kad me isto praktički nije bilo doma, jer sam išao na posao, pa nakon toga na treninge, bila je cijelo vrijeme divna i tu za mene – ispričao nam je, te otkrio kako njeno ime na arapskom znači – dijamant. Njegov, bez sumnje, doista jest!

Foto: Foto: Mislav sa suprugom Almasom i prijateljima/privatni album

Na naše pitanje koliko su ti jelovnici koje propisuje nutricionistkinja u showu cjenovno priuštivi i u relanom životu, ističe kako se doista može jesti sve, samo u određenim količinama. Najbitnije je promijeniti loše navike.

– Hrana je zbilja priuštiva, imali smo punjenu papriku, musaku, puno kuhane piletine, zobene pahuljice, ribe, ali ne mora to biti orada. Nije tako skupo da si čovjek ne može priuštiti. Sad sam naučio jesti, naučio sam da se ne mora gladovati. Došao sam do odgovora koji je moj najveći problem sa hranom, a vjerujem da je tako kod većine pretilih ljudi, jedan dan se prežderavaš, a onda dva dana ne jedeš. Bio sam emocionalni prejedač. Samo normalna prehrana treba postati navika – kaže.

Također dodaje kako nije dobro ni da ti hrana postane opsesija, sve s mjerom.

– Dobio sam plan prehrane za održavanje tjelesne mase i sigurno ću se toga držati. No, to ne znači da nećemo tu i tamo pojesti pizzu ili ćevape, najbitnije je da se to ne zareda svaki dan. Ne treba biti opterećen sa svakim zalogajem – naglašava.

Foto: Mislav sa suprugom Almasom na odmoru nakon pobjede/ privatni album

Borba s kilogramima obilježila je Mislavu više od pola života, jer problemi s težinom krenuli su nakon velikog životnog gubitka.

– Mama mi je umrla kad sam imao 14 godina i to ljeto sam dobio 40-tak kila. Nakon toga sam samo nastavio jesti. U jednom trenu se čovjek pusti i nije te briga koliko imaš kila, pa sam do svoje 25-te godine došao do 216 kila. Imao sam bruh, pa mi je liječnik na pregledu rekao da moram prvo smršaviti, ali je isto tako jasno poručio da ako ne krenem gubiti kile vjerojatno neću doživjeti 30. rođendan. Tu mi je nešto kliknulo u glavi! Odlučio sam se za operaciju smanjenja želuca, a tijekom pretraga sam otkrio kako imam i Hashimoto sindrom, autoimunu bolest štitnjače. Propisana mi je medicinska dijeta, pa sam prije operacije skinuo 60 kila, a nakon nje je otišlo još 50 kila. To sam održavao iduće četiri godine, redovito išao u teretanu, nabio mišiće, vozio bicikl. Onda sa upoznao današnju suprugu i prestao paziti i trenirati, naravno ona to nije nikako poticala. I kile su se počele vraćati – ispričao nam je.

Foto: Mislav sa suprugom Almasom i prijateljima/privatni album

Kaže kako ga tijekom odrastanja u Gorici nitko nije vrijeđao zbog debljine.

-Puno sam izlazio, čak su me zvali i Mrvica. Mislim ipak da je nama muškima puno lakše nego ženama. Bilo mi je teško naći curu, nisam baš imao samopouzdanja i to mi je bio najveći problem u to vrijeme odrastanja – otkriva.

Nakon što je prestalo mladenačko doba intenzivnih druženja i izlazaka, oženio se i upravo je želja za proširenjem obitelji bio taj novi ‘klik’ u glavi koji je bio glavni poticaj za prijavu na sudjelovanje u ‘Životu na vagi’.

– Prije ulaska u show supruga i ja smo bili kod doktora zato što nismo mogli dobiti dijete. Njegov savjet je bio da moram smršavjeti, nisam očito to mogao sam, pa je to presudilo. Sad smo ponovo krenuli u kliniku za potpomognutu oplodnju, pa ćemo sad vidjeti kako stojimo po tom pitanju – ispričao nam je.

Foto: Torta iznenađenja za pobjednika ‘Života na vagi’/privatni album

Osim supruge, velika podrška su mu bili i prijatelji i ekipa s posla, a ovom prilikom se posebno zahvaljuje i svojoj šefici, predsjednici zagrebačkog Općinskog građanskog suda koja mu je također pružila punu podršku u ovoj impresivnoj borbi. No, nikako ne smijemo izostaviti i njegovu četveronožnu prijateljicu u kilometarskim šetnjama, labradoricu Kalu.

– Vjerujem da se ovaj put neću udebljati. Skoro svaki dan Kala i ja prohodamo po 12-13 kilometara, tri puta tjedno idem u teretanu, mislim da je to dovoljno za sada – kaže.

Ispričao nam je i kako je nakon završetka showa sa suprugom otišao na višednevno putovanje u Sarajevo i Mostar, gdje su se sjajno proveli.

Kako mu je rođendan 29.prosinca, nakon povratka su pripremili i rođendansku i pobjedničku feštu 6. siječnja, a tom se prilikom u Lovačkom domu Srna u Kušancu okupilo oko stotinjak ljudi.

– Bila je tamo moja obitelj, prijatelji, moja ekipa iz showa, treneri, voditeljica Marijana, svi koji su mogli doći. Pripremili su mi i iznenađenje u obliku torte s logom ‘Života na vagi’, a kum me iznenadio tamburašima. U jednom trenu su me stavili na stolac, pa sam i zapjevao ‘Nećemo noćas doma, nećemo do zore’ – ispričao nam je uz smijeh Mislav.

Foto: Fešta za ekipu nakon pobjede u ‘Životu na vagi’/privatni album

Potvrđuje nam kako je sad i prilično popularan, telefon mu ne prestaje zvoniti, a putem društvenih mreža mnogi ga pitaju i za savjet za mršavljenje. A on je po njemu jednostavan!

– To svatko mora odlučiti za sebe, mora ti se dogoditi ta odluka i taj ‘klik’ u glavi. Ne mora ovaj način biti najbolji za svakoga, iako se za mene pokazalo uspješnim. Svi smo mi različiti – poručuje Mislav Šepić, pobjednik ‘Života na vagi’.

Foto: Mislav sa svojom labradoricom svakodnevno ide na kilometarske šetnje po Gorici/G.Kiš, Cityportal.hr

Povezane teme:hotnews Mislav Šepić rtl život na vagi

CityLIGHTS

FOTO Dvije medalje za Hrvatsku drugog dana na Svjetskom prvenstvu u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 2 dana

24. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu završeno je finalnim nastupima u pet kategorija jučer (nedjelja, 23.11.2025.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.