Povežite se s nama

Sport

Mentalist na Udarniku! ‘Inkognito smo uvjeravali dečke da mogu do vrha…’

Nogometaši Kurilovca, vodeća momčad 3. NL Centar, iza sebe imaju tri uzastopne pobjede na otvaranju proljeća, a ispred sebe gostovanje kod Ponikvi u subotu od 16 sati. Trener Senad Harambašić otkriva dio tajne uspjeha…

Objavljeno

na

Bila je to subota malo drukčija od drugih koje se događaju na Udarniku. Seniorskoj momčadi u goste je došao HAŠK, momčad iz donjeg dijela tablice, ali pojačana tijekom zime, s impresivnim ulaskom u proljeće. Travnjak na kurilovečkom nogometnom zdanju bio je daleko od idealnog, u takvom stanju da su u klubu apelirali da se utakmica odgodi. Međutim…

– Ne dolazi u obzir!

Tako je glasio odgovor s druge strane, iz tabora protivnika, pojavile su se u cijeloj priči i neke sulude kombinacije, a sve skupa poslužilo je kao uvertira koje je donijela dodatnu težinu utakmici koju je Kurilovec na kraju uspio dobiti. Uz veliku borbu, s minimalnih 1-0, golom Luke Sedlačeka s bijele točke. I uz prekrasan dodatak koji je stigao iz Zagreba. Ravnice su remizirale s Gaj Mačem, što je značilo da je Kurilovec zasjeo na vrh tablice 3. NL Centar!

– Tijekom priprema morali smo se snalaziti, trenirali smo i na pola terena s umjetnom travom, u blatu, u uvjetima koji su sve prije nego idealni. Petorica igrača su nam otišla tijekom zime, ostali smo na 21 igraču u kadru, imali smo i dvije ozljede u pripremnim utakmicama… I onda, nakon svega, krene prvenstvo, a mi smo sve jači što se tiče motiva, želje i volje! Bilo je važno krenuti pobjedom protiv Bistre doma, to smo i učinili, a zatim smo otišli u Mače, gdje je sve ispalo idealno. Dobili smo 2-0 i okrenuli se HAŠK-u – prepričava trener Senad Harambašić, kreator ove momčadi u punom smislu.

Preuzeo je seniore Kurilovca prošloga proljeća, analizirao kadar, pa na ljeto sa suradnicima krenuo u novu selekciju.

– Zadržali smo samo sedmoricu igrača iz lanjskoga kadra, ostalima smo se zahvalili i krenuli graditi novu momčad. Bilo mi je važno pronaći mlađe igrače s adekvatnom kvalitetom, ali i s pravim karakterom. To mi je, zapravo, bilo još važnije, praktički sam se samo time i bavio – otkriva Senad, danas sretan i zadovoljan što je uspio.

– Stvorili smo momčad koja je ekstremno brzo postala homogena, što je jako neobično s obzirom na toliki broj novih igrača. Međutim, dečki se nalaze na kavama i prije i poslije treninga, zajedno izlaze vikendom… To je momčad koja se drži zajedno i, još važnije, momčad kojoj je stalo.

Ta i takva nogometna družina odradila je jako dobru jesen, a na proljeće je još bolja. Iako, neće biti nimalo lako nastaviti u tom ritmu s obzirom na ozljede, među kojima je najozbiljnija ona Nigerijca Elijaha Chikwada, kojem su otišli križni ligamenti.

– Uvijek govorim da se snaga momčadi pokazuje u trenucima kad je teško, a ne kad je sve idealno. Upravo zato smo i radili “čistku” prošloga ljeta, tražili smo igrače koji će biti najbolji kad je najteže. Postavio sam pred njih od prvoga dana cilj da daju sve od sebe, ali mi u stožeru smo od početka odredili da idemo na prvo mjesto, da želimo osvojiti ligu! Iako, ja sam to pred njima prvi put izgovorio tek na zimskim pripremama, do tad se time “inkognito” bavio naš mentalni trener – izgovorio je Senad, a tu je došlo do zaokreta u razgovoru.

Čekaj, mentalni trener?! U Kurilovcu, u četvrtom rangu?!

– Da, Zlatko Olić sa mnom radi još od 2021., išao je sa mnom i u Trnje, a kad sam se vratio u Kurilovec, vratio se i on. Naravno da je u početku to bilo čudno, možete misliti kako to izgleda kad netko dođe u Kurilovec i kaže da je mentalni trener, ali dobro je što se mene u klubu dosta sluša po pitanju struke i organizacije, kako omladinske škole, tako i seniorske momčadi – kaže Harambašić.

Riječ je o 48-godišnjem Riječaninu, bivšem amaterskom nogometašu, koji je važan dio Senadova stožera.

– Velika pomoć mi je moj vrijedni suradnik Željko Despot, ovog ljeta priključio sam i Antu Radoša, koji pomaže meni, ali i vodi mlađe pionire, dok je za rad s golmanima zadužen Tihomir Pereković. Preko njega je Zlatko Olić i došao do Kurilovca, u kojem ga koristimo u najširem mogućem smislu – ističe Senad i nastavlja:

– Željko radi na detaljima, na fokusu i mentalnoj pripremi, drži igračima predavanja jedanput tjedno, a povremeno imamo i “okrugli stol” za igrače. Ja na tome ne sudjelujem, oni bez mene raspravljaju ako postoji neki problem, prepreka ili nešto slično, svatko kaže što ga muči… Dobro im dođe. Povezali smo ih na puno razina. ima mentalne treninge i radionice sa svim selekcijama, pričamo o nedostacima, kako ispravljati neke stvari, postavljati si ciljeve. Uz sve to, on je mentalni trener i za naše trenere, radi sastanke sa svim trenerima u školi, bavi se verbalnom i neverbalnom komunikacijom… Kažem, koristimo široku lepezu njegovih kvaliteta.

U dijelu komunikacije koji odrađuje Senad dominira misao da prvo mjesto nije “sveti cilj”, nego samo cilj.

– Govorim igračima da idemo napasti prvo mjesto, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Sve će biti prihvatljivo, nije problem ni ako bude treći ili peti, ali pod uvjetom da damo sve sebe. Klupski projekt je ući u jedinstveni treći rang u sljedećem olimpijskom ciklusu, ali naravno da bi bilo lijepo da se to dogodi što prije. U tijeku je proces licenciranja, u tom smislu neće biti problema, a mi ćemo se na terenu boriti do kraja. U to sam potpuno siguran – naglašava Senad.

Foto: NK Kurilovec

Klub koji ima 300 djece u 15 selekcija omladinske škole prerastao je okruženje u kojem živi, iskoraci su neophodni, u čemu pomaže Grad, a pomagat će i HNK Gorica. Stigla je rasvjeta za pomoćni teren, u planu je i postavljanje teren s umjetnom travom na pomoćnom igralištu, što bi donijelo značajan pomak. Sve to događat će se u fazama, čeka se ishod dogovora oko kampa HNK Gorice, nakon čega će se definirati i svi modeli suradnje našega prvoligaša s Kurilovčanima.

U svemu tome trebala bi pomoći i pojačanja u vodstvu kluba, budući da su na Skupštini petorica ljudi priključena Izvršnom odboru. Među njima su i Goran Guteša i Tomislav Gligora, donedavno iznimno uspješni predsjednik i sportski direktor NK Lukavca, pa je za očekivati da će pojačanja početi stizati i na travnjaku. To se, međutim, u ovom trenutku neće događati.

– I igrači su me pitali zašto se mi ne pojačavamo, s obzirom na odlaske, ali i ozljede koje nas muče, a ja sam im odgovorio da u slučaju novih dolazaka ne bi bilo prostora za njih. Vjerujem u ovu skupinu igrača, radije biram njih nego dovođenje novih igrača, za što klub u ovom trenutku ni nema kapacitete. Idemo dalje, idemo se raditi i boriti, idemo davati sve od sebe. Pa ćemo vidjeti… – zaključio je trener, sportski direktor i voditelj škole Senad Harambašić.

Sve zajedno u ovim trenucima djeluje jako dobro, lijepo i perspektivno, čeka nas uzbudljivo kurilovečko proljeće… Novi korak je gostovanje kod Ponikvi u subotu od 16 sati, ujedno će to biti i nova prilika za dokazivanje da ovaj klub i ovaj momčad pripadaju tamo gdje trenutačno i jesu – na vrhu!

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno